Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • blogdogg

    moćna i dubokosežna pjesma o egzistencijalizmu, stvaralaštvu i značaju.
    posebno begenišem sljedeće figure:
    "svemir rasipa svoj kapital..."
    "pjevajući o vatri, a ležati na ledu..." sa ovom kontradikcijom, moćno si poentirao i zaokružio misao koja se valjala od samoga početka pjesme.
    alal vera!

    avatar

    06.06.2013. (14:12)    -   -   -   -  

  • Potok42

    I tebi alal vera za trud i podršku. Godi, brate!

    avatar

    06.06.2013. (14:18)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    when the music is over, turn off the lights.

    avatar

    06.06.2013. (15:00)    -   -   -   -  

  • .

    Definitivno neću kao on, ja ću puno, puno ranije.

    avatar

    06.06.2013. (18:26)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    pa kad se produži flet line, shvatiš da je sve to čisti zen
    (hvala na lijepom komentaru kod mene) :)

    avatar

    07.06.2013. (18:05)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Uopće, radi načina na koji gledaš, a razumijevam pod tim sve mogućnosti doživljavanja, i stavljaš to u stihove( od kojih mi neki posebno "zazvone" ); tvoje pjesme su mi svojom atmosferom, ritmom, meditativna poezija što u meni zna izazvati osjećaj, recimo, kao plutanje na vodi, ugodno ljuljuškanje, i težinsko i bestežinsko, sa zvukovima i izvan i ispod površine vode.... itd....
    Zbog toga si, Potoče, jedina osoba o kojoj sam poželjela napraviti pjesmu, zamisli. I jesam. Lijepa, tečna, bistra, vesela , spoznajna. Spjevana, ali nezapisana. I zaboravljena. Tko bi se sad nastojao sjetiti...
    Ali, eto, ovo joj je trag, u ovoj pričici o tvojim pjesmama i njoj samoj.
    Lijepi pozdrav!

    avatar

    10.06.2013. (13:35)    -   -   -   -  

  • Odsutnost matične ploče

    Volim biti svjesna "da svemir rasipa svoj kapital" , zbog tog često dižem pogled sa svojih cipela i tada se može čuti glazba kao bilo

    avatar

    13.06.2013. (00:11)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Hvala svima na dolasku među moje lirske definicije. A, to sam ja ustvari. Blogiranje mi je pružilo ruku da mi se, kako kaže junakinja u najnovijem Soderberghovom filmu, na mozak ne spusti crna magla, da ne potonem u depresiju. Blogiranje je disciplina, tehničko upravljanje onim što imaš u sebi vrijedno.
    Nepoznata, čovjek se zamisli nad tvojim riječima, pokušava shvatiti svoje učinke na druge i obratno, pokušava zamisliti lik osobe koju potiču moje riječi i... odustane, jer poput tebe počnem plutatai, apsolutno nemoćan. U svakom slučaju hvala na reagiranju koje je preraslo uobičajenu socijalnu pristojnost.

    avatar

    13.06.2013. (12:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...