Komentari

oslobodjenjemiljevaca.blog.hr

Dodaj komentar (1)

Marketing

  • Hrvatski Domoljub

    OLUJA

    Grmi sijeva oluja se sprema,
    s četnicima razgovora nema.
    Hrvatska je spremna za obranu,
    za posljedni udarac dušmanu.

    Okupator srbijanski kleti
    pokušava Hrvatsku oteti.
    Dosta nam je srpske tiranije,
    neće biti velike Srbije.

    Kninski Srbi zločin nastavili,
    ništa Bljeskom nisu naučili.
    Na zapadnu Bosnu udariše,
    granatama Bihać razoriše.

    Mislili su Bihać osvojiti
    s velikom se Srbijom spojiti.
    Europa štiti agresora,
    pet godina putem UNPROFOR-a.

    Z-4 podli Zapad nudi,
    Martić nije prihvatio ludi.
    Raketama Zagreb je napao,
    pa je ratni zločinac postao.

    Tuđman zove u te teške dane
    Gojka Šuška, ministra obrane.
    Zločince se poraziti mora,
    teroriste i okupatora.

    Šušak njemu ponosito viče:
    "Naređenje molim, Vrhovniče,
    vojsku, moral i sredstva imamo,
    da četničke bande ušutkamo."

    Vojni stožer, vrhunski stručnjaci,
    izradiše planove junaci.
    Za obranu domovine naše
    u detalje bitke ucrtaše.

    Sve je dobro organizirano
    i odlično sinhronizirano,
    kao pjesma s dobrog glasovira,
    svaka dirka skladnu notu svira.

    Da vidite generale naše,
    spremni za boj, viteški ustaše.
    Pripremiše vojsku i tehniku,
    za Oluju, akciju veliku.

    Brigade su pripremili vojne,
    Pukovnije, satnije i bojne.
    Tajanstveno i od UNPROFOR-a
    iznenada tuku agresora.

    Četvrtoga osmog u zoru,
    kraj se bliži srpskom agresoru.
    Oko dvjestotisuća vojnika,
    protiv srpske vojske i četnika.

    Opkoliše srpsku tvorevinu,
    izmišljenu državu Krajinu.
    Od Dinare, mora do Dubice
    u okružju srpske ubojice.

    S južne strane nadiru Pauci,
    od Gospića navališe Vuci.
    S Velebita specijalci skaču
    iza peta četničkom koljaču.

    Svud Tigrovi teške borbe vode
    do Bihaća da sve oslobode.
    Preko Plaškog, ličkih Jesenica
    i bisera hrvatskih Plitvica.

    Na Petrinju udariše gromovi,
    slavni borci, dični vitezovi.
    Hrvatska je snažna vojna sila
    udarne je točke pripremila.

    Na trideset mjesta proboj vrše,
    sve otpore munjevito krše.
    Tenkovi se vuku k'o pauci,
    nastadoše četnički jauci.

    Rika stoji hrvatskih topova
    i bacača raketnih snopova.
    Uraganska vatra se otvori,
    nebo, zemlja, rekao bi gori.

    Zrakoplovi u svakome letu,
    pogađaju određenu metu.
    Vitezovi hrvatski vojnici,
    na svijetu najbolji ratnici.

    Niz Dinaru vitezovi lete,
    da se kninskom krvniku osvete.
    S jedne strane Četvrta gardijska,
    a s druge Sedma varaždinska.

    Knin se vidi k'o čaša na dlanu
    šalju dare četničkom dušmanu.
    Drugog dana Knin su zauzeli,
    hrvatski ih narod štuje cijeli.

    Kad zastave na tvrđavu meću,
    tu svečanost zaboravit neću.
    Jednu diže na jarbol Korade,
    a po zidu Četvrte brigade.

    Bljesak slavni, Oluja junačka,
    pade sila četnička koljačka.
    Htjeli su nam Srbi gospodarit
    i veliku Srbiju ostvarit.

    Zato su nas tukli i pljačkali,
    progonili, kuće razarali.
    Osta Srbin bez hrvatskog mora,
    bez države i bez koridora.

    Srbi Srbe ustašama plaše
    pa prostore napustiše naše.
    Znaju Srbi koliko su krivi,
    pa ne smiju dočekati živi.

    Vladu srpsku slušaju opaku,
    ostaviše ručak na štednjaku.
    Tuđman zove Srbe: "Ne bježite,
    u domovim' svojim ostanite!"

    Neće Srbi Tuđmana slušati,
    odlučiše u Bosnu bježati.
    Cestom bježe u dvije kolone,
    opljačkano i voze i gone.

    Tarbuk bježi i s njim generali
    da bi žive glave sačuvali.
    Tenkovima kad cestu prelaze,
    svoje Srbe gusjenicam' gaze.

    Čast vitezu generalu Tolju
    imao je promidžbu najbolju.
    "Srbi mrtvi na bojištu leže
    mnogi glavom bez obzira bježe."

    Borbe teške na Petrinji traju
    svu tehniku četnici imaju.
    Tri linije dobro ukopane
    vatrom tuku na četiri strane.

    Ginuli su hrvatski vojnici,
    al' će platit i srpski četnici.
    General je Stipetić stigao,
    s vitezovim on je jurišao.

    Vide Srbi koliko je sati
    iz rovova stadoše bježati.
    Do Bihaća Hrvati stigoše
    s korpusom se petim sastadoše.

    Srpski korpus Dvadeset i prvi,
    zločinci su ogrezli u krvi,
    ostali su Srbi u obruču,
    pa kukaju, plaču i jauču.

    Pet tisuća vojske, to je sila
    i dvadeset tisuća civila.
    Kod Topuskog svi su opkoljeni,
    od hrvatske vojske poraženi.

    Stipetić ih zove na predaju,
    sve oružje predati moraju.
    Dižu Srbi bijele zastave,
    Hrvati im poštedješe glave.

    Pukovnik se Bulat pojavio,
    Stipetiću prijavak podnio,
    korpus ću vam Kordunski predati,
    sve odluke vaše poštovati.

    Predaju je Bulat potpisao,
    Stipetiću uspjeh čestitao.
    Tošo Pajić i on potpisuje,
    sve UNPROFOR ovo potvrđuje.

    Čedo Bulat, sav skrhan od boli
    generala Stipetića moli:
    "Ja vas molim pedeset pištolja,
    neka bude Vaša dobra volja."

    General mu Stipetić uzvrati:
    "Ja ću Vama i stotinu dati."
    Da je njega Bulat zarobio,
    Stipetić bi metak zadobio.

    Ostadoše sjekire krvave
    čim su sjekli Hrvatima glave.
    Na stotine masovnih grobnica
    to je djelo srpskih ubojica.

    Oluja je kruna pobjednička,
    pade sila srbofašistička.
    Bitku takvu u briljantnom sjaju,
    teorije svjetske ne poznaju.

    Trajala je Oluja poznata
    osamdeset i četiri sata.
    Takav podvig još zapamćen nije
    otkad sunce ovu zemlju grije.

    Slava onom tko je za dom pao,
    Hrvatsku je slavom ovjenčao.
    Čast svakome hrvatskom vojniku,
    svim časnicim', hvala Vrhovniku!

    Hrvatski guslar

    avatar

    24.06.2014. (12:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...