"LJUBAV JE SVJETLO DUSE U KOJEM JE SVE STO JE NA DOHVATU OSJETILA – ISTINA. ONA JE I VATRA DUHA, POMOCU KOJE SE SVE ONO STO JE NIZE NARAVI PRETVARA U DOBRO". N. Sri Ram
Dragi prijatelji,
"Bijela kula" je poetski pojmovnik oceanskih razmjera. U danasnjem tihovanju ucimo se ogranicenosti misli i bezgranicju osjecaja. Misao se udomila u glavi a osjecaj stoluje u srcu:
91. OVAJ JE SVIJET
Ovaj je svijet Moja misao.
Ti si u njemu Moj osjecaj.
Osjecaj moze obujmiti sve,
sto je misao.
Ali misao ne zna sto je osjecaj,
niti se moze pruziti tamo,
gdje osjecaj sebe osjeca.
"Bijela kula", knjiga 27. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi oni
koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
13.04.2013. (08:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako opisati onaj osjećaj kad se pretvoriš u kišu praveći se da ne znaš razlog, da je došlo samo od sebe i da ima katarzičan učinak, kako ubiti onaj osjećaj nemoći u nastojanju da popraviš nešto što se više ne da popraviti...
------------- Ne razumijem zašto je tako loše da su tvoje političke ideje otišle malo dalje od tebe... pa nije to znanstveni rad niti književnost. Zar ne bi svaki idealist htio da njegove ideje cirkuliraju i ostvare se pa makar bez njega?
Neverin @ Zoran Oštrić
13.04.2013. (08:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Životne istine ne poznaju dob. Carlos Ruiz Zafon, Sjena vjetra
Pita on mene neki dan: a štačeš ti biti kada porasteš? S jako naglašenim č-om i š-om, onako kako to samo patuljci znaju. I gleda me s osmijehom vražićka, čeka da se sjetim. Zateklo me to pitanje skroz. Kao prvo, ja jesam porasteš. Ali on je patuljak… petuljak, točnije, s obzirom na godinu proizvodnje (kako se volimo šaliti njegova mama i ja). Pa uzimam u obzir da još ne shvaća kako porasteš znači nešto jako ozbiljno. Pogotovo ne dok ležimo na podu u ravnini i slažemo memory sličice.
Dakle, porasteš-ja razmišljam o tome što bih uistinu željela biti. A biti, e u mom svijetu to je kategorija volatilno. Zato što nikad nešto nisam bila, jer biti podrazumijeva apsolutnost. Stopostotnu sigurnost. Bez standardnih grešaka u ispitivanju uzoraka. A ja i apsolutno… Not my cupatea, anyway. Pa mu kažem: kad bih mogla birati, bila bih lik u nekom romanu. Petar Pan, recimo, dječak koji nije želio odrasti. Netko tko je odustao od porasteš i začahurio se zauvijek u tom nekom bajkovitom sumraku. Mislim, mislim… Tražim likove primjerene njegovom malom rastu, pa se sjetim Alise. Evo, Alisa recimo. Ta ti je bila totalno šašava. Jednom je, greškom, upala u zečju rupu pa se vratolomno prošetala podzemnim hodnicima i vratila jednog dana natrag, čudom – u komadu! Na upitnike u očima obećavam mu da ćemo čitati Alisu još te večeri prije spavanja.
A onda se sjetim nekih pjesama iz vremena kad sam ja bila petuljak, pa mu kažem: voljela bih biti Drvo Koje Hoda. Pa da iz svog grada mogu pružiti grane u tvoj i donijeti ti naranče kad budeš imao slinavi nosić. Ili, recimo, Puž Na Ljetovanju. Na ovo oboje prasnemo u smijeh. Pa mu objasnim da je taj Puž bio jedan dasa koji je svoju kuću nosio sa sobom čak i na ljetovanje… a, u stvari, nemam pojma o njemu, bilo je to davnodavno, pa me uhvati tuga što se, evo, zatičem kako želim biti likom čiju sam sudbinu potpuno zaboravila… A zatim se, na trenutak, vraćam u stvarnost i kažem kako će, kad odraste, upoznati i neke ozbiljne knjige čijim bih likom željela biti. Kao da su Alisa ili Petar Pan štivo za djecu. Ali, petuljak je to, pa ne idem u digresiju, nego kažem: ima ta jedna Teresa što nonšalantno hoda ulicama svog grada noseći pod jednom rukom knjigu, a pod drugom kišobran… I ta ti se Teresa, zahvaljujući knjizi s kojom šeće, zaljubi u tog jednog vrlo feš, zgodnog doktora…Ona već jesam ja, samo prije doktora i svih zavrzlama s njim. Pa preskačem svu tugu njihovih budućih dana i završavam sa živjeli su, naravno, sretno do kraja svojih života. I kažem još: voljela bih preskočiti u rikverc stoljeće-dva, pa iskusiti život ispod krinolina, šarenih dvorskih zabava, hladnih ruskih stepa i zelenih europskih proljeća… Ipak, grizem se za usnu prije nego počnem spominjati sudbine njihovih junaka. Previše je to nesreće za pet nježnih godina.
Završavamo razgovor uz igru sa sličicama pa ga pitam: a što bi ti, milice, želio biti kad porasteš?, nesvjesna kako između ćeš biti i bi želio biti postoji cijelo jedno glagolsko vrijeme razlike, a o apsolutnosti da i ne govorim. On šuti, gleda me prozirnim pogledom vrlo ozbiljnim za jednog petuljka, toliko ozbiljnim da se uplašim odgovora koji samo što nije pa mi kaže svojim mekim, nježnim glasom: ja bih ti samo želio biti sretan.
I slomi me u potpunosti.
blog: KNJIŽNA BUBA
-------
lp, boro
http://budan.blog.hr/
13.04.2013. (08:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
"LJUBAV JE SVJETLO DUSE U KOJEM JE SVE STO JE NA DOHVATU OSJETILA – ISTINA. ONA JE I VATRA DUHA, POMOCU KOJE SE SVE ONO STO JE NIZE NARAVI PRETVARA U DOBRO". N. Sri Ram
Dragi prijatelji,
"Bijela kula" je poetski pojmovnik oceanskih razmjera. U danasnjem tihovanju ucimo se ogranicenosti misli i bezgranicju osjecaja. Misao se udomila u glavi a osjecaj stoluje u srcu:
91. OVAJ JE SVIJET
Ovaj je svijet Moja misao.
Ti si u njemu Moj osjecaj.
Osjecaj moze obujmiti sve,
sto je misao.
Ali misao ne zna sto je osjecaj,
niti se moze pruziti tamo,
gdje osjecaj sebe osjeca.
"Bijela kula", knjiga 27. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi oni
koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
13.04.2013. (08:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Žena. Samo to.blog
Opis bloga
Kako opisati onaj osjećaj kad se pretvoriš u kišu praveći se da ne znaš razlog, da je došlo samo od sebe i da ima katarzičan učinak, kako ubiti onaj osjećaj nemoći u nastojanju da popraviš nešto što se više ne da popraviti...
-------------
Ne razumijem zašto je tako loše da su tvoje političke ideje otišle malo dalje od tebe... pa nije to znanstveni rad niti književnost. Zar ne bi svaki idealist htio da njegove ideje cirkuliraju i ostvare se pa makar bez njega?
Neverin @ Zoran Oštrić
13.04.2013. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Na slovo, na slovo... L?
(kao: Lik u romanu)
Životne istine ne poznaju dob.
Carlos Ruiz Zafon, Sjena vjetra
Pita on mene neki dan: a štačeš ti biti kada porasteš? S jako naglašenim č-om i š-om, onako kako to samo patuljci znaju. I gleda me s osmijehom vražićka, čeka da se sjetim.
Zateklo me to pitanje skroz. Kao prvo, ja jesam porasteš. Ali on je patuljak… petuljak, točnije, s obzirom na godinu proizvodnje (kako se volimo šaliti njegova mama i ja). Pa uzimam u obzir da još ne shvaća kako porasteš znači nešto jako ozbiljno. Pogotovo ne dok ležimo na podu u ravnini i slažemo memory sličice.
Dakle, porasteš-ja razmišljam o tome što bih uistinu željela biti. A biti, e u mom svijetu to je kategorija volatilno. Zato što nikad nešto nisam bila, jer biti podrazumijeva apsolutnost. Stopostotnu sigurnost. Bez standardnih grešaka u ispitivanju uzoraka. A ja i apsolutno…
Not my cupatea, anyway.
Pa mu kažem: kad bih mogla birati, bila bih lik u nekom romanu. Petar Pan, recimo, dječak koji nije želio odrasti. Netko tko je odustao od porasteš i začahurio se zauvijek u tom nekom bajkovitom sumraku.
Mislim, mislim… Tražim likove primjerene njegovom malom rastu, pa se sjetim Alise.
Evo, Alisa recimo. Ta ti je bila totalno šašava. Jednom je, greškom, upala u zečju rupu pa se vratolomno prošetala podzemnim hodnicima i vratila jednog dana natrag, čudom – u komadu!
Na upitnike u očima obećavam mu da ćemo čitati Alisu još te večeri prije spavanja.
A onda se sjetim nekih pjesama iz vremena kad sam ja bila petuljak, pa mu kažem: voljela bih biti Drvo Koje Hoda. Pa da iz svog grada mogu pružiti grane u tvoj i donijeti ti naranče kad budeš imao slinavi nosić.
Ili, recimo, Puž Na Ljetovanju.
Na ovo oboje prasnemo u smijeh. Pa mu objasnim da je taj Puž bio jedan dasa koji je svoju kuću nosio sa sobom čak i na ljetovanje… a, u stvari, nemam pojma o njemu, bilo je to davnodavno, pa me uhvati tuga što se, evo, zatičem kako želim biti likom čiju sam sudbinu potpuno zaboravila…
A zatim se, na trenutak, vraćam u stvarnost i kažem kako će, kad odraste, upoznati i neke ozbiljne knjige čijim bih likom željela biti. Kao da su Alisa ili Petar Pan štivo za djecu. Ali, petuljak je to, pa ne idem u digresiju, nego kažem: ima ta jedna Teresa što nonšalantno hoda ulicama svog grada noseći pod jednom rukom knjigu, a pod drugom kišobran… I ta ti se Teresa, zahvaljujući knjizi s kojom šeće, zaljubi u tog jednog vrlo feš, zgodnog doktora…Ona već jesam ja, samo prije doktora i svih zavrzlama s njim. Pa preskačem svu tugu njihovih budućih dana i završavam sa živjeli su, naravno, sretno do kraja svojih života.
I kažem još: voljela bih preskočiti u rikverc stoljeće-dva, pa iskusiti život ispod krinolina, šarenih dvorskih zabava, hladnih ruskih stepa i zelenih europskih proljeća… Ipak, grizem se za usnu prije nego počnem spominjati sudbine njihovih junaka. Previše je to nesreće za pet nježnih godina.
Završavamo razgovor uz igru sa sličicama pa ga pitam: a što bi ti, milice, želio biti kad porasteš?, nesvjesna kako između ćeš biti i bi želio biti postoji cijelo jedno glagolsko vrijeme razlike, a o apsolutnosti da i ne govorim.
On šuti, gleda me prozirnim pogledom vrlo ozbiljnim za jednog petuljka, toliko ozbiljnim da se uplašim odgovora koji samo što nije pa mi kaže svojim mekim, nježnim glasom: ja bih ti samo želio biti sretan.
I slomi me u potpunosti.
blog: KNJIŽNA BUBA
-------
lp, boro
http://budan.blog.hr/
13.04.2013. (08:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...