Komentari

kulerica.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • blogdogg

    apsolutno ni u čemu ne grješiš kod odgoja kojega pružaš. otvorila si jednu jako aktualnu temu kod nas jer je prije mjesec dana jedna majka pokušala prikriti dokaze koji su inkriminirali njenoga sina za ubojstvo. bilo je i rasprava po tisku o tome koliko daleko se ide štititi svoje dijete. nemam djecu i ne znam, ali znam da je jako loše pružat umjetne zaštite.
    neki ljudi u svojim ego tripovima teško sebi priznaju i uvijek su to neki drugi koje njihovo dijete kvare i huškaju-njihovo je dijete bezgrešno biče-ono griješi zbog utjecaja.

    avatar

    23.03.2013. (00:10)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Hvala ti na komentaru, Blogdogg. :-) U pravu si, budući da mi (khm, ajde, pretpostavit ću da nisi baš dijete) ipak pripadamo generacijama u kojima je odgoj bio prizemniji, takvi egomanijaci bili su u manjini i većinom su tijekom života (ako već ne i u svojoj obitelji) naučili zauzdati svoju potrebu da uvijek i svugdje budu najvažniji. Tu i tamo postoji primjerak koji je izvrdao tom "odgoju okoline", ali generalno gledano takvi su bili u manjini, jer je i odgoj bio drugačiji. No, što kad takav odgoj postane većinski? Što će takva većina, egocentrična, orijentirana isključivo na sebe i svoje potrebe, raditi manjini?

    avatar

    23.03.2013. (00:41)    -   -   -   -  

  • Robi

    Budući da imam priliku raditi s malom djecom (4, 5 i 6 godina), točnije treniram ih plivanje, odmah mi je dvoje, troje "jednakijih" palo na pamet, a na njihovu nesreću za njih imam i "jednakiji" tretman, suprotan od onog na koji su navikli, pa se uz blagi oblik kažnjavanja prvo čučnjevi, a nakon čučnjeva sjedenje sa strane, dok se druga djeca igraju i kupaju, uz dosta strpljenja može dobiti lijepi rezultat da "jednakiji" postaju se normalniji ili barem ne smetaju ostale. I mislim da je odgoj koji i vi (ili ti, kako je već zgodnije) prakticirate, jedini ispravan.
    Lijepi pozdrav :)

    avatar

    23.03.2013. (00:43)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Robi, može "ti", nema beda. :-) Lijepo je čuti da ljudi koji rade s djecom neku aktivnost paze i na odgojne aspekte. Hvala ti na komentaru. :-)

    avatar

    23.03.2013. (01:46)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Jučer smo na poslu pričali o tome kako se u naše doba ni dobrostojeći nisu posebno izdvajali od ostalih.
    Moje učim skromnosti, vidi se tragovi toga kad im netko ponudi nešto, a oni jednostavno kažu da im to ne treba. Šogorica živi vani i često ih pita za nešto što ima nećak, što se podrazumijeva imati, ali oni jednostavno kažu da im je to nepotrebno.
    Imam sestričnu koja je kćeri odgajala na drugi način, a kod jedne od njih se taj odgoj jako odrazio. Na nekoj njihovoj obiteljskoj proslavi kojoj sam nazočio, ova je htjela uzeti ne znam koji komad lubenice. Druga sestrična, njena tetka, zamolila ju je da sačeka da svi uzmu po jedan i onda dođe. Ova je lupajući nogama otišla roditeljim (nije bila tako mala) i rekla im što je bilo. Ovi sujojrekli da ako joj se jede da uzme koliko hoće. Možda će dijete koje uče tako bolje uspjeti u životu, jer uče grabiti, otimati, ali nikad neće imati prijatelje

    avatar

    23.03.2013. (06:19)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    odlična tema: ja se obično nekako skanjujem razglabati o tome jer me svi uvijek podsjete da nemam svoje djece, ali ovdje ću biti slobodna i ja nešto reći. jedan primjer: u osječkoj školi Antuna Mihanovića uvode se školske uniforme. nisu to prave uniforme, već plave i crvene polo majice, na koje se mogu obući plave hlače ili prave suknje, ovisno o spolu djeteta. odmah se tu javilo nekoliko komentatora, koji su se pobunili da se djeci time sputava pravo na kreativnost i štajaznamštasvene. to je glupost, po mom mišljenju, i vjerojatno dolazi iz istog izvora kao i tvoji primjeri o odgoju.
    moja braća i ja smo, zato što nas je bilo troje, također morali biti odgajani u istom duhu, jer roditelji se nisu mogli posvetiti samo jednom od nas u isto vrijeme, i naše želje nisu im bile prve (ponekad glupe, dječje želje). pa ako je brat na redu da ovog uskrsa dobije bicikl, ja ću dobiti manji poklon i bit ću zadovoljna time.
    međutim, danas roditelji djeci dopuštaju gotovo sve: moja bivša suradnica djeci (dobi 6 i 5 godina) dopušta da joj rasture, zamaste i zamažu čokoladom poslovni mobitel i poslovni laptop, da ja na kraju ne znam kako vratiti postavke na uobičajene radne, samo da bi oni šutjeli i da je ne bi gnjavili neko vrijeme.
    čudno je to. ali mislim da tome više kumuje lijenost i grižnja savjesti, nego bilo što drugo.

    avatar

    23.03.2013. (07:30)    -   -   -   -  

  • Neverin

    netko mi je rekao prije nekoliko godina "ako hoćeš uništiti dijete kupi mu lamborgini" :) kad sam odrađivao civilni rok u vrtiću jako sam se dobro snalazio sa djecom, iskrena draga bića, ali i tamo je bilo jednakijih koji su mislili da imaju pravo na sve jer im se kostantno daje. Pretpostavljam da se takvima nitko nije sjetio reći ne. Prije nego bi ih krenuo ignorirati dao bi im do znanja zašto ne mogu dobiti više doručka od drugih, zašto ne mogu dobiti nešto što nije na meniju i tako dalje. Kad sam im prestao pružiti otpor sa svojim odgovoranjem i pravio se da ne čujem njihove zahtjeve jako su se brzo skulirali.

    avatar

    23.03.2013. (08:05)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Ma ne, neće nitko nikoga pregaziti, ljudi jesu empatični u većini. Baš kao što neki nisu! I teško se s njima nositi, bilo da su sjeca, bilo odrasli, oni razumiju samo bezobrazluk ravan njihovom. Čini mi se doduše da su djeca ovdje manje kriva, ne samo radi bolesnog kućnog odgoja. Nekako ih se doslovno od vrtića gura u neka natjecanja, pobjeđivanja, isticanja jednog ili grupice njih. Umjesto učenja suživotu gdje god je moguće, zajedničkog djelovanja. Pa konzumerizam, "marke" odjeće, mali milijun aktivnosti gdje isto po mogućnosti treba biti najbolji.
    Neki dan me zapanjio klinac od 13 godina koji je pokucao na moju ordinaciju i ušao preko reda uz lakonsko objašnjenje da je njegov otac policajac! Jer su moji kolege uveli običaj da policajci u uniformi to mogu. Službeno jer im se uvijek nekamo važno žuri, a po svoj prilici zbog protuusluga u prometu.

    avatar

    23.03.2013. (09:02)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Kinderštube :-)).
    Odnosno nedostatak istog.
    Razmisli koliko bi tebi kao osobi bilo jednostavnije pustiti princeze da rade kaj god im padne na pamet, nego im lijepo, detaljno, u više navrata objašnjavati zašto se neke stvari ne rade, zašto se tako ne ponaša itd.
    Hoćeš li ti kao roditelj biti zadovoljna rezultatima, to je druga priča :-)).

    Sumnjam da će biti pregažene, prije će se biti tražene, zaljubljivat će se u njih i to samo zato što je netko u njihov odgoj uložio trud, živce i ljubav :-)).

    avatar

    23.03.2013. (11:09)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    ne znam koje bi tu stavila pod posebna i "posebna" u navodnike
    kindeštube:) ali toga ima sve manje, slažem se..i osobno sam u istoj roditeljskoj dvojbi kao i ti, međutim opet, thja.. nemreš protiv sebe, ako te to nervira nemreš baš to dozvoljavati ili raditi, tak da nam uzalud pitanje..možemo se doslovce samo pomoliti da isplivaju sretno kroz život...
    međutim roditelji željni svega, a ne imajući sami adekvatan odgoj stvaraju ili si liječe? traume kroz isto takvu djecu, iako je često puta prisutna i jednostavna nezainteresiranost, kaj će doista biti sa tim djetetom..
    ali znaš li da je neka neslužbena doktorska tajna, da sociopati postaju jako poželjan upravljački kadar i da se jako brzo poslovno penju i napreduju..uz strašno veliku zaradu, sve do vrha vrhova..što je u osnovi strašno

    avatar

    23.03.2013. (11:53)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Rekla si sve, nema se što posebno dodati. Mene su moji
    odgajali na način kako su svi u mojoj blizini važniji od mene,
    na jedan način, treba biti svima na usluzi. Odgoj je trajao
    kratko (rano sam otišla), ali mi je u podsvijesti ostalo ono
    što su me učili. Nažalost, shvatila sam doslovno i dugo mi je
    trebalo da shvatim kako to i nije dobro za mene, "ljudi" to
    iskorištavaju. Svoju djecu nisam baš "trenirala" na taj način,
    no svakako se nije smjelo dogoditi da netko zbog njih plače.
    Tako je do danas, oni rijetki, pravi, takve osobine cijene i
    postaju nam dobri prijatelji, no pitam se što je s ostatkom.
    S gorčinom gledam te "centralne", a ja cijeli život u "drugom redu",
    da li baš? Ponekad mi padne teško što sam to što jesam i
    zašto sam svoju djecu tako odgojila, onda shvatim da je baš
    to pravo i ne bih bila nimalo sretna da je drukčije.
    Da li će "centri" možda doći na ovu stranicu i nešto naučiti ne
    znam, ali bilo bi dobro. Lipi pozdrav, neka vas takvi kakvi ste:)))

    avatar

    23.03.2013. (11:53)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Hvala vam svima na komentarima, baš ste me razveselili. :-)

    Sredovječni udovac - ja se tu lomim, jer znam da skromnost može biti i vrlina i mana. Vrlina je, svakako, jer ljudi nauče biti sretni s malim i nije im potrebno imati ne znam kakva materijalna bogatstva da bi vodili sretne i ispunjene živote. S druge strane, nije dobro ni da su preskromni, jer se ne znaju ili ne žele izboriti za prava koja im realno pripadaju i to ih može dugoročno isfrustrirati. E sad... Kako postići sredinu?

    Bookeraj - kod mene je svačije mišljenje dobrodošlo. :-) Po pitanju uniforme slažem se s tobom. Moje nasljednice idu u školu u kojoj postoji uniforma sličnog tipa kao ova koju si navela (ali bez spolne podjele) i vidim da djeca odlično funkcioniraju. Djeca nauče izraziti svoju individualnost na mnogo kreativnije načine od biranja traperica i pripadajuće majice. I slažem se s tobom da je popuštanje djeci često rezultat lijenosti, ali i nekog neobičnog straha od (vlastite) djece.

    Neverin - svaka ti čast. :-) Meni je u biti jako žao takve djece, jer prije ili kasnije lupe glavom o nekakav zid. Zaista mislim da je bolje da im roditelji objasne da postoje granice, nego da im se to dogodi u grupi s x djece oko njih.

    Podijeljena - nasmijala si me pričom o sinu policajca. :-) Pa da, mali je već sad shvatio kako svijet funkcionira. :-)

    ZlicaOdOpaka - joj, hvala ti, baš si me raznježila. :-) U pravu si, kao i Bookeraj, dio tog tipa odgoja dolazi iz lijenosti. Ali, što je najgore, nisu svi roditelji tog tipa lijeni. Recimo, ova ženskica čija klinka je inzistirala na kakau je maksimalno angažirana oko svog djeteta, baš se trudi. Jedini je problem što djetetu ne postavlja granice.

    Čistilište - ovo je odlično identificiran problem, roditelji koji i sami u svom djetinjstvu nisu dobili ono što su trebali, pa to u nekontroliranoj količini nadomještaju na svojoj djeci. Za teoriju o sociopatima znam, zato se i bojim kako će mojoj djeci izgledati budućnost, pogotovo profesionalna. I sama sam se na vlastitoj koži uvjerila da dokazivi profesionalni uspjesi nemaju baš nikakve veze s napredovanjem i statusom na poslu. Nedostatak karaktera i svakog moralnog kompasa s druge strane imaju. Odlučujući su.

    Malo ti malo ja - nas dvije smo imale iste roditelje? :-) Evo, baš taj balans o kojem ti pričaš za svoju djecu ja pokušavam postići kod svoje. Da nisu svakom na usluzi i da ne stavljaju druge na prvo mjesto, da se znaju izboriti za sebe i cijeniti sebe, a pritom i uvažavati druge. Ta ravnoteža je vraški zahtjevna stvar.

    avatar

    23.03.2013. (12:14)    -   -   -   -  

  • Nina

    Mislim da negriješiš. Ja sam također majka dvoje sinova i iako ih učim pristojnosti i da poštuju kako starije tako i svoje vršnjake i malđe od sebe,da znaju razlikovati dobro od lošeg,bojim se da im okolina (pod okolinu mislim i na medije) može donjeti drugačiji uvid na život jer ruku na srce,danas ima sve više i više mladih i starijih koji vrše pritisak u bilo kojem smislu na druge samo da dobiju ono što oni žele ne mareči za to kakve posljedice takvog ponašanja ostavljaju na drugima. Ali največi faktor u tome svemu bar po mom mišljenju je i sam odgoj što roditelja što vrtića i škola. Iako dosta roditelja misli da će ga djete zamrziti ako mu uvijek nepopusti,to nije tako,pa taman i ako to djete zaplače malo. Moj mlađi sinčić je znao bit jako prkosan po tom pitanju,plače,cvili,pa to eskalira u vrištanje i bacanje po podu kao u crtiću,mislim da je največa greška u takvim slučajevima kad roditelj popusti,treba ostat hladne glave,pregrmit to vrištanje i bacanje po podu pa makar stavili vatu u uha,djete kad vidi vašu reakciju i ono će prestati jer će znat da mu nevrijedi tako "cirkusirat" i uvidjet će da se neke stvari nesmiju radit jer nisu lijepe i dobre. Ali,ima nas svakakvih pa ćak i takvih koji svojim klincima dozvoljevaju da im po glavi skaču ako požele to.
    Pozdrav :)

    avatar

    23.03.2013. (14:57)    -   -   -   -  

  • teuta

    Sasvim si u pravu, apsolutno se slažem s tvojim postom. Naravno, svakom je roditelju njegovo dijete centar svijeta ali upravo zbog toga i treba ga odgajati na ispravan način što je zaista odgovorna zadaća i nije nimalo laka. No, sve se može pa i to i mora se tako zbog ljubavi i poštovanja spram svoje djece. Kissss.

    avatar

    23.03.2013. (15:25)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Pozdrav, Kul Kulerice;
    Jutros sam ti napisala kilometar komentara na ovaj post, koji me dira ravno u srce, komp. je blinknuo i pogasio sve vezano za intrenet. I pobrisao sve napisano. Hm.Problem je saniran ,ali ne i riješen, no valjda će izdržati ovo komentiranje...

    Drago mi je da si napisala sve što si napisala, jer povremeno čuti to iz usta drugih daje mi na znanje da nisam jedina koja tako misli, često se pitam tražim li ja previše od svog djeteta, držim li ju prestrogo, jer vidim puno svakakvog ponašanja u našoj okolini, razredu itd......

    Baš jučer je jedna djevojčica , inače slatka i draga, bila kod nas poslije škole, na jedno kratko igranje... od strepnje da li će mi se istrgnuti na cesti iz ruke (jer se mala nikako nije mogla skoncentrirati na činjenicu da idemo svi skupa i to po cesti među autima,a ne trčimo pojedinačno i to po livadi) neprestanog govorenja i skakanja u autu ko da ju pčele bodu , pri tom šapčući mom djetetu na uho da joj tata ima debelu guzicu (ne zezam se, to sam doznala poslije),od puštanja neuobičajenih krikova i uzvika za dijete njene dobi, nekontroliranog trčanja po (njoj nepoznatom) stanu, grabljenja baš bilo čega što joj padne u vidokrug...... ne želim biti zločesta ali glava mi je pucala kad je sve završilo; pitam svoje dijete jel ona tako mahnita kad je bez mene drugdje na igranju.. ona kaže da ne- nadam se najtoplije da je to istina....... jer nakon svega , najgore mišljenje imam o roditeljima dotične djevojčice....

    A danas, evo dok ovo pišem, jedna druga curica je tu, i već se dva sata normalno igraju, niko nikog ne kolje i ne guti, ne trgaju stvari, doduše slažu kule od jastuka i slično, ali u normalnom ozračju...

    Jednostavno, mislim da nije samo u pitanju ono što si ti navela, da se neki guraju pred druge i žele svoje potrebe zadovoljavati bez obzira na uvjete i tuđe emocije, neki doduše pokazuju da misle da su bolji od drugih jer imaju više materijalno, ali najviše je prisutan jedan općeniti neodgoj , ak' se mene pita.

    Jednostavno, neki puštaju djecu da divljaju kako god im milo i drago, jer je to lakše od onog što ti navodiš- sustavnog navođenja na pravi put, i to od najmlađih nogu .
    Sad kad sam istresla emocije ovdje, ne moram pisati post, pa hvala ti i na tome!!
    :)

    avatar

    23.03.2013. (17:28)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    žalosna i logična posljedica društva izobilja u kojoj disciplina nikada nije imala neku pretjeranu vrijednost, i da, baš, tko zna u kojem će pravcu ta mutacija otići...

    avatar

    23.03.2013. (17:30)    -   -   -   -  

  • borut

    Djecu odgajamo po uzori na kojega smo navikli od nasih roditelja, da ne cine ono sto ne bismo da drugi cine nama!

    avatar

    23.03.2013. (20:46)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Da, znam o čemu govoriš i poznat mi je taj osjećaj, neka su stvorenja
    odlična reklama za prezervativ!:)

    avatar

    24.03.2013. (00:07)    -   -   -   -  

  • Fotokultivator

    Kakvi roditelji, takva djeca...

    avatar

    24.03.2013. (01:32)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Nekako se nebih u potpunosti složio s ovim što si napisala. A ne slažem se sa onim dijelom u kome kažeš: U mojoj kući moje je dijete centar moga svijeta i dobiti će sve što mu padne na pamet, ali vani mora biti ... Mislim da dijete mora i u kući znati kakav centar može biti. Ako ga doma odgajamo na jedan način tada je njemu normalno da se i vani može tako ponašati. Kako da shvati šta je normalan odnos ako mora u ono malo vremena koliko je vani prilagoditi ponašanje nekim drugim pravilima? Takvo namtanje dvostrukih mjerila vjerovatno će u njemu pobuditi nedoumicu kako se postaviti, a postaviti će se tako da bude još jači u nametanju sebe kao centra svijeta.

    avatar

    24.03.2013. (12:42)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    to ti je "jer ja to zaslužujem logika" čime, još mi je nepoznanica

    avatar

    24.03.2013. (13:42)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Ljudski ego uvijek traži svoje, samo je pitanje mašte i afiniteta kako će se manifestirati, i naravno, koliko će mu tuđi dozvoliti da se razmaše ;)

    avatar

    24.03.2013. (17:51)    -   -   -   -  

  • kulerica

    Nina - slažem se, mnogi roditelji se boje da će ih djeca prestati voljeti (ili da će ih voljeti manje) ako im odrede granice, a zapravo je posve suprotno; djeci su granice potrebne i kroz konzistentan i dobro definiran stav roditelja ona dobivaju osjećaj sigurnosti, koji im je prijeko potreban.

    Teuta - thx, kiss i tebi. :-)

    Vještičje selo, Lilianke - posve te kužim. :-) I u razredu moje starije nasljednice je jedna takva curica koja nikako, ali baš nikako nije mogla (ili htjela) prihvatiti neke stvari. Na kraju je završila u svojevrsnoj izolaciji, jer nijedan roditelj nije htio prihvatiti odgovornost za tuđe dijete koje se otima, trči po cesti, jurca po stanici podzemne željeznice i slično. Znam da su roditelji druge djece pokušali s njezinim roditeljima razgovarati o tome, ali bez uspjeha. Tek kad je dijete završilo bez prijateljica, njezini roditelji su promijenili način odgoja i sad u biti preodgajaju devetogodišnje dijete. Curica je inače draga i u školi se djeca rado igraju s njom, ali problem je bio u druženjima u slobodno vrijeme, kad jedan roditelj povede hrpu djece u park, igraonicu ili muzej... Jednostavno je nisu više pozivali, jer je divljala i nitko nije ni htio ni mogao preuzeti odgovornost za nju.

    Ani ram - slažem se.

    Borut - bilo bi super da je tako. :-) (To je stvarno odlično pravilo.)

    Fra Gavun - da, baš. :-))) Sad sam se sjetila reklame za Durex s onim malim koji se baca po podu dućana. :-D

    Fotokultivator - pa, ne mora biti. Ima puno finih i pristojnih ljudi s divljom djecom. Djeca im rade ono što oni sami nikad ne bi. Neobično.

    More ljubavi - nigdje nisam napisala da moja djeca smiju raditi ili dobiti štogod žele. Napisala sam da su centar mog svijeta (što jesu) i da nema što ne bih napravila za njih (a to ne znači ispunjavanje svake želje, dapače, za njih bih napravila baš sve što procijenim da je za njih dobro, a ne mora se uvijek poklapati - niti se poklapa - s njihovim viđenjem situacije). Mi smo četveročlana obitelj i želje, potrebe, osjećaji i stavovi svakog člana uvažavaju se u podjednakoj mjeri. I kompromis je nešto kod nas jako važno. :-)

    Joanna - slažem se. I to je logika koja će nas pokopati, doslovce.

    Kako sam smršavio... - U pravu si. Problem je kad roditelji, koji su djetetu krajnji autoritet, dozvoljavaju to razmahivanje u prigodama koje zahtijevaju zauzdavanje.

    avatar

    24.03.2013. (18:54)    -   -   -   -  

  • Violette

    Djeca često kopiraju model ponašanja u obitelji. Šire ili bliže. Dati djetetu puno ljubavi i vremena i sve se to nekako složi. Jasna pravila. I strpljenja.
    Kad primjete ponašanje koje ugrožava bilo koga, važno je potražiti pomoć odgovorne osobe i nasilju jasno reći jedno veliko NE.

    avatar

    24.03.2013. (20:01)    -   -   -   -  

  • Lisica Mica

    Jedan psiholog je jednom priznao da je svoju kćer odgojio previše permisivno. Sad je prekasno da bilo što promijeni i mora ju sa svojim 17 godina svaki dan gledati kako se lomi i teško joj je kad dobije ne kao odgovor. Ta djeca, osim što unesrećuju druge, i sama su jako nesretna.
    Mislim da današnji odgoj ide u suprotnost dosadašnjem odgoju koji nije uzimao u obzir osjećaje djece. Današnji odgoj previše uzima u obzir osjećaje djece, i to na uštrb svih ostalih. A što se tiče situacije za 20 godina, milsim da će bit bolja, jer ćemo do onda nešto zaključiti i odbacit oba ekstrema. Možda dođemo do odgoja koji stvara sretne pojedince. Nadam se.
    Ne brini za svoju djecu, jer ljudi s empatijom su uvijek i sami sretniji od onih koji je nemaju. A nije li osobna sreća i zadovoljstvo ipak najbitnija posljedica odgoja?

    avatar

    24.03.2013. (23:03)    -   -   -   -  

učitavam...