Zanimljivo, kao i uvijek! Ignacije Loyola je bio figura izuzetno bizarna, okultist, mistik i ezoterik par excellence, jedino što je bio „režimski“ mistik, na partijskoj liniji pa mu se nije ništa nezgodno dogodilo ;-)… lik je u korijenima, ili bolje reći jedan je od korijena na kojima je izrasla zbunjenost i pogrešnost današnjeg svjetskog poretka (poretka koji već jest, isto kao i onoga kojega se štoviše teži nadometnti kao čudovišnu nadogradnju) ali pustimo njega…
Treba se osvrnuti i na seksizam. To što je netko seksist je osobni problem, ali ako netko svoj osobni problem pokušava opravdati kroz (pseudo)duhovnost onda je to problem svih nas kao čovječanstva, kao zajednice misaonih bića i to moramo jasno reći.
Za očekivati je to jer se Isusovačka duhovnost upravo sastoji od pokušaja da se odbaci svoja seksualnost na račun odbacivanja žena.
- nažalost za njih (isto kao i za islamiste i za sve ostale „duhovnike“ koje na sličan sablažnjavaju žene) ako nekoga nešto sablažnjava u njegovu vlastitom umu, onda od toga „nečega“ nema bijega, niti u planinsku špilju niti na dno oceana, sablazan je u umu, ne u izvanjskom objektu. Zatiranje izvanjskog objekta neće očistiti um, kao što niti izvanjsko čišćenje svijeta ne daje rezultate ako čovjek uporno nosi iste prljave naočale kroz koje taj svijet gleda. Logično bi bilo da se takvi pojedinci okane jednostavno duhovnosti kad im je toliki teret, ili pak da odbace svoje krivo iskonstruirane koncepte duhovnosti, umjesto da obdržavaju pod svaku cijenu nekakvu umjetnu koncepciju koju ne uspijevaju u sebi oživotvoriti, u koju većina njih vjerojatno nikada niti same sebe ne uspijeva do kraja uvjeriti… Žalosno je da uporište i „snagu“ onda traže u seksizmu kojeg si proizvoljno interpretiraju iz kojekakvih egzo i ezoterijskih bajki, „svetih pisama“, „objava“ i čega već ne.
17.03.2013. (13:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Otišao bih tim povodom još korak-dva dalje, sad i šire iz teme... Postavio bih pitanje pije li se nekome nakon što se napije dvije-tri litre vode još tekućine? Drugim riječima; ukoliko ovim isusovcima empatičko suživljavanje prema zamišljenom liku služi kao metoda potrošnje ono ljudskosti i empatije što bi eventualno mogli imati za druga ljudska bića iz stvarnosti - onda je ta vrsta duhovnosti; dobrodošla nekrofilija za bavljenje introvertnim spisima ili za grčku ravnodušnost prema robovima, jer po onome što se da zaključiti na temeljima štovanja Dioniza i sličnih ne čini se ni ova multiplicirana misa drugačija od onoga što su činili drugi u misterijskim obredima - osim u kvantiteti...
19.03.2013. (19:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Zanimljivo, kao i uvijek!
Ignacije Loyola je bio figura izuzetno bizarna, okultist, mistik i ezoterik par excellence, jedino što je bio „režimski“ mistik, na partijskoj liniji pa mu se nije ništa nezgodno dogodilo ;-)… lik je u korijenima, ili bolje reći jedan je od korijena na kojima je izrasla zbunjenost i pogrešnost današnjeg svjetskog poretka (poretka koji već jest, isto kao i onoga kojega se štoviše teži nadometnti kao čudovišnu nadogradnju) ali pustimo njega…
Treba se osvrnuti i na seksizam. To što je netko seksist je osobni problem, ali ako netko svoj osobni problem pokušava opravdati kroz (pseudo)duhovnost onda je to problem svih nas kao čovječanstva, kao zajednice misaonih bića i to moramo jasno reći.
Za očekivati je to jer se Isusovačka duhovnost upravo sastoji od pokušaja da se odbaci svoja seksualnost na račun odbacivanja žena.
- nažalost za njih (isto kao i za islamiste i za sve ostale „duhovnike“ koje na sličan sablažnjavaju žene) ako nekoga nešto sablažnjava u njegovu vlastitom umu, onda od toga „nečega“ nema bijega, niti u planinsku špilju niti na dno oceana, sablazan je u umu, ne u izvanjskom objektu. Zatiranje izvanjskog objekta neće očistiti um, kao što niti izvanjsko čišćenje svijeta ne daje rezultate ako čovjek uporno nosi iste prljave naočale kroz koje taj svijet gleda.
Logično bi bilo da se takvi pojedinci okane jednostavno duhovnosti kad im je toliki teret, ili pak da odbace svoje krivo iskonstruirane koncepte duhovnosti, umjesto da obdržavaju pod svaku cijenu nekakvu umjetnu koncepciju koju ne uspijevaju u sebi oživotvoriti, u koju većina njih vjerojatno nikada niti same sebe ne uspijeva do kraja uvjeriti… Žalosno je da uporište i „snagu“ onda traže u seksizmu kojeg si proizvoljno interpretiraju iz kojekakvih egzo i ezoterijskih bajki, „svetih pisama“, „objava“ i čega već ne.
17.03.2013. (13:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pavaogc
Vrlo lijepo napisano i dijagnosticirano!
Otišao bih tim povodom još korak-dva dalje, sad i šire iz teme... Postavio bih pitanje pije li se nekome nakon što se napije dvije-tri litre vode još tekućine? Drugim riječima; ukoliko ovim isusovcima empatičko suživljavanje prema zamišljenom liku služi kao metoda potrošnje ono ljudskosti i empatije što bi eventualno mogli imati za druga ljudska bića iz stvarnosti - onda je ta vrsta duhovnosti; dobrodošla nekrofilija za bavljenje introvertnim spisima ili za grčku ravnodušnost prema robovima, jer po onome što se da zaključiti na temeljima štovanja Dioniza i sličnih ne čini se ni ova multiplicirana misa drugačija od onoga što su činili drugi u misterijskim obredima - osim u kvantiteti...
19.03.2013. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...