i mene je takav zvon ... probudio..... i ostavio dugo.... u nekom drugom svijetu.... dani idu, mjeseci, godine prolaze....ali svaki put kad zazvoni telefon... slike se vrate...... ali, život ide dalje.... i bez nje.... prazan, ponekad pust.... ali sva toplina i radost koju je ostavila i dalje sjaji i kao da me vodi..... iako...i danas sam ljut na sebe.... no sa manje gorčine.... nove staze su oko mene... poneke trnovite poneke lijepo uređene.... ne znam zašto ali kao u pravilu uvijek odaberem onu sa trnjem.... ljubav boli rekli bi neki....ali..... neka boli ona koja to zaslužuje... zato, i ja sam krenuo.... uređenijim putima.... ... sa novom nadom i vjerom u svaki dan što dolazi... topli ti pozdrav draga demetra ;)
28.02.2013. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uf. Jezovito. Trebala si odbolovati, svakako si trebala. Neće niti dalje ići lako, ne poslije ijedne kave na svijetu, ali svaki je početak dobar. Pa ti čestitam i na ovom. Ne mogu niti približno zamisliti, imala sam sreću pa me nikada nije zatekla niti jedna velika nesreća, ali svejedno duboko suosjećam. I želim ti da vaga na drugoj strani ima protuuteg bar jednake težine, jednom. Kolikogod ti se sada činilo nemoguće, vrijeme ima ipak ima magična svojstva na naše živote.
28.02.2013. (18:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podijeljena1, život je čudo nemjerljivo, uvijek se potrudi popraviti sve što se ljudima dogodi, pa tako svi mi imamo mogučnost nakon svakog pada ustati i krenuti dalje, a to dalje donosi puno lijepoga.
28.02.2013. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka bude bolji život! Ja imam nešto novo, a možda ću biti primorana i napraviti cijeli novi blog s kojeg ću ti se javiti jer ne mogu više ući u svoj blogeditor, no svakako svrati...:)))
28.02.2013. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dirljivo...Trenutak spoznaje o strašnog gubitku ostavlja dubok pečat. Teško ga se riješiti...Bolna spoznaja nastavljanja života pomaže ... Spoznaja realnosti: Ja sam ostao(la)....još je toga ispred mene...MORAM koračati....MORAM.....
01.03.2013. (09:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uspjela sam, sva sreća, ući preko drugog pretraživača i staviti i sliku...:))) A ponovno imam i nešto o crnom i bijelom ljubavniku, kao i o crno bijelom zen-u. Dakle, priča se nastavlja, ali bez onih skandaloznosti...:)))
01.03.2013. (15:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah taj telefon... zvonjava koju ne zaboravljamo... trenutak koji promjeni cijeli život... uvuče se u nutrinu i titra... titra slikama... kao tvoja priča... odlazim i nosim je u sebi kao znamen nečeg bezimenog, a tako bliskog...
carpe diem...!
01.03.2013. (17:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uistinu dirljivo, tužno, a sveprisutno oko nas, nismo niti svjesni koliko je malo potrebno da nam se cijeli život pomalo promijeni. lijepo si prenijela, zorno, taj trenutak koji nam svima tužnu mijenu priređuje. ostavljam ti lijepi pozdrav!
01.03.2013. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
i mene je takav zvon ... probudio..... i ostavio dugo.... u nekom drugom svijetu.... dani idu, mjeseci, godine prolaze....ali svaki put kad zazvoni telefon... slike se vrate...... ali, život ide dalje.... i bez nje.... prazan, ponekad pust.... ali sva toplina i radost koju je ostavila i dalje sjaji i kao da me vodi..... iako...i danas sam ljut na sebe.... no sa manje gorčine....
nove staze su oko mene... poneke trnovite poneke lijepo uređene.... ne znam zašto ali kao u pravilu uvijek odaberem onu sa trnjem.... ljubav boli rekli bi neki....ali..... neka boli ona koja to zaslužuje... zato, i ja sam krenuo.... uređenijim putima.... ... sa novom nadom i vjerom u svaki dan što dolazi...
topli ti pozdrav draga demetra ;)
28.02.2013. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Hvala smotani, osmjeh tebi i neka je staza lijepa i topla...
28.02.2013. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podijeljena1
Uf. Jezovito. Trebala si odbolovati, svakako si trebala. Neće niti dalje ići lako, ne poslije ijedne kave na svijetu, ali svaki je početak dobar. Pa ti čestitam i na ovom. Ne mogu niti približno zamisliti, imala sam sreću pa me nikada nije zatekla niti jedna velika nesreća, ali svejedno duboko suosjećam. I želim ti da vaga na drugoj strani ima protuuteg bar jednake težine, jednom. Kolikogod ti se sada činilo nemoguće, vrijeme ima ipak ima magična svojstva na naše živote.
28.02.2013. (18:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
podijeljena1, život je čudo nemjerljivo, uvijek se potrudi popraviti sve što se ljudima dogodi, pa tako svi mi imamo mogučnost nakon svakog pada ustati i krenuti dalje, a to dalje donosi puno lijepoga.
28.02.2013. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
POGLEDAJ (portreti i slike)
http://josipsabo1.blog.hr/
28.02.2013. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svasta pomalo
Neka bude bolji život! Ja imam nešto novo, a možda ću biti primorana i napraviti cijeli novi blog s kojeg ću ti se javiti jer ne mogu više ući u svoj blogeditor, no svakako svrati...:)))
28.02.2013. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emmet
Dirljivo...Trenutak spoznaje o strašnog gubitku ostavlja dubok pečat. Teško ga se riješiti...Bolna spoznaja nastavljanja života pomaže ... Spoznaja realnosti: Ja sam ostao(la)....još je toga ispred mene...MORAM koračati....MORAM.....
01.03.2013. (09:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gorski vjetar
jako tužno i jako poznato.... treba jako puno snage i hrabrosti za krenuti dalje.... lipi pozdrav :)
01.03.2013. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svasta pomalo
Uspjela sam, sva sreća, ući preko drugog pretraživača i staviti i sliku...:)))
A ponovno imam i nešto o crnom i bijelom ljubavniku, kao i o crno bijelom zen-u. Dakle, priča se nastavlja, ali bez onih skandaloznosti...:)))
01.03.2013. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
ah taj telefon... zvonjava koju ne zaboravljamo... trenutak koji promjeni cijeli život... uvuče se u nutrinu i titra... titra slikama... kao tvoja priča... odlazim i nosim je u sebi kao znamen nečeg bezimenog, a tako bliskog...
carpe diem...!
01.03.2013. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crossroadsoflife
uistinu dirljivo, tužno, a sveprisutno oko nas, nismo niti svjesni koliko je malo potrebno da nam se cijeli život pomalo promijeni. lijepo si prenijela, zorno, taj trenutak koji nam svima tužnu mijenu priređuje.
ostavljam ti lijepi pozdrav!
01.03.2013. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andrriano
pozdrav
02.03.2013. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...