Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (54)

Marketing

  • Sredovječni udovac

    Istina, ljude često mjerim po bivšim partnerima i onome što pričaju o njima. Mislim da je i tu očit onaj nedostatak ljubavi o kojem pišeš, kao što je očit u kukanju na nedostatak para, vremena... uz ljubav se sve to prođe

    avatar

    23.02.2013. (11:12)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Sve je to lijepo napisano. Kao teorija ljubavi. No život je ipak nešto drugo, a ne teorija. Treba osjetiti sve strane života, i lijepe i ružne, da bi ga razumjeo. Tek primjer, jedan od bezbroja: Na kakav bi način o bivšem pričala žena koja je nekada volila, a na kraju ju je njena ljubav skratila za glavu skupa sa njihovom djecom. Da li je to ona ljubav koju si spomenula na kraju?
    Partnera u potpunosti upoznajemo tek kroz zajednički život, ma koliko nam se u prvom trenu činio idealnim.

    avatar

    23.02.2013. (11:34)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @sredovječni udovac.... mislim da se takvi ljudi cijelo vrijeme brane. Oni uvijek i u svakoj prilici.... bez obzira da li se radi o poslu ili odnosu s drugim ljudima imaju obranaški stav... redovito su žrtve, uvijek su drugi krivi i često napdaju sve oko sebe. A kad malo bolje razmislimo... od koga se oni to brane? Od samih sebe.... jer sami sam sobom nisu rasčistili svoje vlastite promašaje i preuzeli odgovornost za svoje životne izbore. Kad se čovjek pomiri sam sa sobom... nauči sebi iskreno priznati vlastite motive za sve izbore, sve svoje pobjede i poraze... kad sam sebi nije ljuštura u kojoj se skriva od vanjskog svijeta... nego si je najbolji i najiskreniji prijatelj.... tek tada spoznaje ljubav i s više sigurnosti ulazi u odnose s drugim ljudima. Oni koji nisu iskreni prema sebi.... takve neiskrene sebe nude i drugim ljudima... a to kad tad procuri... i onda dolazi do razočarenja.
    @More ljubavi.... u uvodnoj temi sam jasno napisala da priznajem samo djela i konkretne rezultate.... pa sam tako istaknula razliku između teorije iz koje učimo i važnosti onoga što doista živimo (prakse... tj. životnog iskustva).
    Ne postoji čovjek koji nije osjetio sve strane života... i lijepe.... i ružne.... razlika je samo u načinu na koji sve to promišljamo i tumačimo sebi i drugima.
    Pitaš me.... Tek primjer, jedan od bezbroja: Na kakav bi način o bivšem pričala žena koja je nekada volila, a na kraju ju je njena ljubav skratila za glavu skupa sa njihovom djecom. Da li je to ona ljubav koju si spomenula na kraju?
    Ljubav nikoga nije skratiila za glavu... za glavu nas mogu skratiti i u probleme dovesti samo naša nerealna očekivanja, pogrešni postupci... uvjetovani negativnim emocijama.
    Možda je žena iz tvog pitanja previše očekivala..... a možda onaj od kojeg je očekivala nije imao mogućnosti biti onakav kakvim ga je ona željela vidjeti. To znači da ga nije prihvatila onakvim kakav on jest... nego se nadala da će ga promijeniti i stvoriti čovjekom po svojoj mjeri. A sad ću ja tebi postaviti pitanje. Da li je to ljubav?
    Ja mislim da nije. Jer ako volimo... tada se trudimo razumijeti... i ljude volimo onakvima kakvi oni jesu... sa svim njihovim vrlinama i manama. Ako nam takvi ljudi ne odgovaraju za bilo kakav odnos (bračni, ljubavnički, prijateljski, poslovni)... tada iz takvog odnosa izlazimo. Ako netko nije po "našoj mjeri" ne znači da je loš i ne znači da je tome on kriv. U takvom slučaju nas za glavu ne skraćuje ta osoba ili ljubav... nego nerealna očekivanja, ego..... osjećaj da smo uvijek u pravu i da su nam za sve drugi krivi. Sve to nije ljubav. Sve to je tek magla od koje ljubav ne vidimo i ne puštamo je da zagospodari našim umom i našim osjećajima.

    avatar

    23.02.2013. (12:17)    -   -   -   -  

  • Neverin

    a meni dođe da ti ostavim ovu pjesmu

    http://www.youtube.com/watch?v=2dLiUG-EmD0

    avatar

    23.02.2013. (13:53)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @neverin.... hvala ti. Pažljivo sam je poslušala.... pronašla tekst i pročitala. Ima puno stihova s kojima se u potpunosti slažem.... ali i nekoliko koji su totalni promašaj.
    To je kao i život... u potrazi za ljubavi često se čovjek nađe i na stranputicama pa tako nastanu dobri ili loši stihovi... :)

    avatar

    23.02.2013. (14:17)    -   -   -   -  

  • pirat s kariba

    ja bi dasi rađe pisala o tome kako se može bez ljubavi i kako ima smisla i bez nje;)heh

    avatar

    23.02.2013. (14:20)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @pirat s kariba.... bez ljubavi je jako teško i tužno živjeti. Ona je uvijek TU.... u nama.... kao neki zapis od samog postanka i sjeme je u svakome od nas. Razlika je samo u tome što je neki njeguju i paze poput najdragocjenjije biljke.... a neki je potiskuju, koriste je samo kao parolu iza koje se skrivaju razna čudesa... a koja ljubav nisu.
    Neki tvrde da su ubili iz ljubavi.... pravdaju razna zla ponašanja ljubavlju prema domovini, majci, ženi.... A jasno nam je svima da to s ljubavi nema blage veze.... jer ljubav je sve dobro u nama i oko nas.... i ništa zlo ne može nastati iz ljubavi... nego zbog neosvještene ljubavi.
    Pitaš kako živjeti bez ljubavi?
    To je osobni izbor... jer te nitko ne tjera da živiš bez ljubavi.
    Tamo gdje stanuju sebičnost, neiskrenost, osveta, mržnja, muljanje, petljanje, ljubomora i sva druga zla ponašanja i negativne emocije ljubavi nema. Kako živjeti u takvom svijetu... nemam pojma. Preptopostavljam da je to život u paklu. No neki ljudi ga biraju.... pa valjda znaju zašto su ga odabrali i kakav je to život bez ljubavi.... ili s potisnutom ljubavi. Našu ljubav nam nitko ne može ukrasti, ugasiti, zgaziti..... osim nas samih......

    avatar

    23.02.2013. (14:34)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...ljubav je samo pojam, riječ koju svatko od nas doživljava i u teoriji i u praksi na vlastiti način... ti si našla svoju definiciju ljubavi... zapravo svatko od nas ju nađe, kad tad, svjesno ili podsvjesno... iako je taj pojam nezahvalno definirati u općem smislu, kao što je nezahvalno definirati smisao života :)) ili boga, jer svatko od nas ima svoj smisao i svog boga :)... govorim o definicijama zato što naš um tako funkcionira, mora stvoriti pojam i dati mu značenje... svakakve osjećaje u sebi možemo definirati ljubavlju (Hitler je npr. volio svog psa više od svega, a i pas njega, zapravo je volio sve životinje i bio jako senzibilan prema njima, bio je i vegetarijanac, uglavnom bio je čovjek pun ljubavi, zapravo bio je ljubav sama, kao i svi mi, jel tako?)...

    ...hoću reći kako taj naš doživljaj ljubavi može biti osjećaj dragosti i ljepote, osjećaj sreće u našem biću, osjećaj ispunjenja, i osjećaj smisla, a taj osjećaj se može doživjeti na razne načine, i svi ga doživljavaju u određenim trenucima, a neki možda i stalno žive kao psići koji mašu repom, vječno sretni žive u ljubavi :)))... uglavnom, za mene pojam ljubavi znači ultimativnu sebičnost, krajnju sebičnost, nešto predivno, potpuno ispunjenje sebe samoga :))... pozdrav :)...

    avatar

    23.02.2013. (18:49)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Smisao Života... Hitler je bio neurotični psihopat.... i patio je od "kompleksa mesije". Imao je vještinu potiskivanja i odbacivanja vlastite savjesti i uvjeravanja drugih da učine isto. Imao je podcjenjivački odnos prema ljudima i životinjama.
    Njega je nacistička promidžba prikazivala kao ljubitelja životinja, a u nekim tekstovima sam pronašla podatak da je volio SAMO ovčare i da ih je okrutno tukao. Tukao ih je da bi ih naučio poslušnosti. I kad to pročitamo... jasno nam je da se prema životinjama odnosio jednako kao i prema ljudima.... a sve to jer je zatomio ljubav u sebi.
    Poznato je da je donio i Zakon o zaštiti životinja, ali isto tako je poznato da su se vršili brojni pokusi na životinjama i ljudima.
    Često je u govoru ponižavao svoje neistomišljenike... a posebno komuniste nazivajući ih životinjama: majmunima, svinjama, psima, ovcama, zečevima, guskama, kokošima, štakorima, crvima, bacilima. Hitler nije bio vegetarijanac i postoji masa zapisa o tome. Samo se predstavljao tako.... [a href=http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/2891/ target=_blank]Hitler vegerarijanac[/a]
    Zaprepaštena sam da u raspravi Hitlera navodiš kao čovjeka punog ljubavi. On je oličenje čovjeka koji nikada ljubav nije spoznao.... koji se smatrao boljim i većim od drugih.... koji je bio veliki manipulator i zlotvor...
    No nije loše da si ga spomenuo.... jer je on najbolji primjer u što se pretvori čovjek koji odbaci ljubav.

    avatar

    23.02.2013. (19:58)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Dona
    ...a kak ti znaš da neurotični psihopati nisu sposobni za ljubav?... otkud tebi pravo na univerzalnu definiciju ljubavi?... najprije napišeš da smo mi svi ljubav, a onda da Hitler nikada nije spoznao ljubav, kak ti to znaš?... jel ti misliš da si bolja osoba od Hitlera?... ako to misliš onda ni ti nisi spoznala ljubav, barem ne prema svojoj definiciji kako smo svi mi ljubav...

    avatar

    23.02.2013. (20:51)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Napisala sam da svi mi nosimo sjeme ljubavi... ali je ne razvijamo i ne njegujemo svi na isti način. Čitaj pažljivije....
    Odakle mi pravo na vlastito mišljenje? :))))))) Dao mi ga dragi Bog.
    Trebam li tebi poslati pisanu zamolbu prije no što odlučim svoje mišljenje oblikovati u temu i objaviti je javno?
    Pitaš me kako znam da Hitler nije spoznao ljubav?
    Znam po broju ljudi koji su umrli jer je on tako odlučio. Onaj tko je spoznao ljubav ne sije smrt. Čvrsto u to vjerujem.
    Dalje me pitaš misliš li da sam bolja osoba od Hitlera...
    Ne. Ja nisam bolja osoba od nijedne druge osobe na ovom svijetu. I upravo je tu razlika između mene i Hitlera... jer on nije dijelio to moje uvjerenje. Smatrao se boljim od mnogih... a u to vjeruju samo oni koji ljubav u sebi guše.
    Svatko od nas u sebi nosi sjeme dobra (ljubav) i sjeme zla (mržnja). Sami biramo koje sjeme ćemo zalijevati.

    avatar

    23.02.2013. (21:00)    -   -   -   -  

  • alkion

    Huuuh, koliko toga si izmješala i strpala tamo gdje mu baš i nije mjesto. Ljubav smo, nadam se smjestili u emocije i razvrstali je u mnogobrojne kategorije:
    pa kažemo voditi ljubav
    pa kažemo ljubav djece prema roditeljima i obratno
    pa kažemo ljubav prema bližnjemu svome
    pa kažemo ljubav prema bratu, sestri ...
    pa kažemo ljubav prema domovini
    pa kažemo ljubav prema prirodi... itd itd.
    Ali ne možemo taj osjećaj, tu ljubav poistovjetiti s pojmom dobra, kao što niti mržnju ne možemo poistovjetiti s pojmom zla.
    Naime mi iz ljubavi prema domovini ubijamo neprijatelja te iste domovine i u tome nema baš nekog dobra. Ako hoćemo nema niti zla jer smo jednostavno i prečesto prisiljeni na taj čin ubistva drugog bića.
    Nije dobro uništavati prirodu ali ja osjećam neodoljivu ljubav prema salati i htio ne htio radi svog preživljavanja i prehrane moram tu prirodu uništavati.
    Osobno mislim da si previše toga strpala u koš ljubavi i dala toj ljubavi značaj koji baš i nema. Naravno, to je nekakav tvoj stav i tvoj pogled na koji imaš sva prava ovog svijeta. Moj pogled je da nije potrebna ljubav da bi čovjek razlikovao dobro od zla, da bi imao dobar i razvijen osjećaj pravde, da bi cijeli život ustrajao u namjeri i želji da nikoga ne povrijedi, da svojim bližnjima priskrbi dostojan život...
    Čak evo i ovdje na blogu, osobno ne osjećam nikakvu ljubav prema tebi, i nije ona razlog da budem dobar prema tebi, niti je ljubav razlog mog nastojanja da ova diskusija bude uljuđena, dostojanstvena, oslobođena od uvreda, kao što niti mržnja nije razlog kad se naš dragi miljevčanin namjeri svojim veleumnim stihovima na tebe ili nekoga od nas. Kako sam ja formirao karakter i odgajan u duhu tolerancije i međusobnog uvažavanja tako je i on oformio svoj karakter i odgojen u nekom drugom duhu.
    Ako sad još u priču utrpamo i porive poput gladi, sexa (poriv za produljenje vrste koji mnogi nazivaju i ljubav), majčinstva... onda priča dobija sasma drugi smisao i karakter a to mi nije namjera... :)))

    avatar

    23.02.2013. (23:40)    -   -   -   -  

  • Neverin

    jesu da, pravi su promašaji ali im dam za pravo radi onih lijepih :) inače i ona pjesma od prljavca mi je koma "volio sam je kao hitler evu braun..."

    baaaaa:)

    avatar

    24.02.2013. (01:35)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @alkion.... Sve ovo što si kao različite ljubavi nabrojao nisu nešto odvojeno i nedodirljivo... nego svi ti odnosi izviru iz jedne i jedine ljubavi..... iz istog izvora. Onaj tko nosi ljubav u sebi osjeća sve te fine nijanse svih tih vrsta ljubavi... a onaj koji ubija ljubav u sebi ne voli nikoga i ništa.
    O daaaa! Poistovjećujem ljubav i dobro.... i to odlučno poistovjećujem. Jer iz ljubavi se zlo ne rađa.
    Kažeš: Naime mi iz ljubavi prema domovini ubijamo neprijatelja te iste domovine i u tome nema baš nekog dobra. Ako hoćemo nema niti zla jer smo jednostavno i prečesto prisiljeni na taj čin ubistva drugog bića.
    Iz ljubavi se ne ubija i ŠLUS! Ubiti možeš jer se braniš.... a tada ubijaš da bi branio sebe ili druge jer ste napadnuti...... iz straha, iz bijesa, u borbi z a goli opstanak.... no sasvim sigurno nije ljubav ta koja ti šapuće i koju osjetiš nakon što vidiš mrtvog čovjeka ispred sebe.... kojeg si ubio.
    Mnogi tvrde da su ubijali i civile iz ljubavi prema domovini. Eeeee od toga mi tek postane slabo. Jer motiv za smrt nikada nije i ne može biti ljubav. To što neki ljudi ljubav pogrešno tumače i koriste je kao masku da bi se iza nje sakrili... ne znači da ljubav ubija i da ljubav nije dobro.
    No kad smo već na ratnoj priči... mogu ti izdvojiti primjere ljubavi prema domovini. Npr. grupa razularenih, polupijanih vojnika krene u iživljavanje nad civilima..... a ti im pružiš otpor i kažeš da vam to nije zadatak, da ti civili ne ugrožavaju nikoga... da bi to bila tek ružna osveta..... Izložiš sebe u obrani civila... navučeš na sebe bijes svojih podivljalih suboraca i spasiš živote. Eeee to ti je ljubav prema domovini. Jer tada si osvjetlao obraz svoje domovine..... tada si njen pravi sin..... jer u svakom svom nastojanju da budeš Čovjek ti maziš svoju domovinu majku i trudiš se ne sramotiti je ni u jednom trenutku.... ni jednim svojim postupkom. Ljubav ne poznaje osvetu.
    Kažeš: Nije dobro uništavati prirodu ali ja osjećam neodoljivu ljubav prema salati i htio ne htio radi svog preživljavanja i prehrane moram tu prirodu uništavati.
    Ni ovaj primjer ti ne stoji. Priroda nas voli na način da nam ostavlja sjeme od svojih plodova. Ako u proljeće s puno ljubavi obradim komadić zemlje i posadim salatu da bi moja obitelj mogla jesti.... priroda će mi u svojoj ljubavi pomoći da ta salata izraste. Pri tom očekuje da se ja prema njoj odnosim s puno ljubavi. Da obradim tu zemlju, da obrađujem otpad i vraćam ga kao hranu zemlji, da poštujem pravila prirode i da sadim u vrijeme koje je za to predviđeno.... da pratim prirodu te biljke zalijem ako je suša, da ih oslobađam od korova itd..... itd.....
    Puno puta možeš čuti kako nekim ljudima biljke prekrasno rastu.... dok drugima to i ne ide baš najbolje. Zašto je to tako? Zato što oni koji osjećaju ljubav prema prirodi tu ljubav pokazuju kroz svaki susret s njom i ona im obilato vraća... Prehrana čovjeka u prirodi je dokaz velike ljubavi sveg živog što postoji. Međusobno uzimanje i davanje.
    Kažeš: Osobno mislim da si previše toga strpala u koš ljubavi i dala toj ljubavi značaj koji baš i nema. Naravno, to je nekakav tvoj stav i tvoj pogled na koji imaš sva prava ovog svijeta. Moj pogled je da nije potrebna ljubav da bi čovjek razlikovao dobro od zla, da bi imao dobar i razvijen osjećaj pravde, da bi cijeli život ustrajao u namjeri i želji da nikoga ne povrijedi, da svojim bližnjima priskrbi dostojan život...
    To bi tako bilo da smo roboti i samo slijedimo naučena pravila.
    No puno je lakše sva ta pravila poštovati ako je motiv ljubav prema životu, prirodi, ljudima i svemu što nas okružuje....

    avatar

    24.02.2013. (10:45)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Alkion... Čak evo i ovdje na blogu, osobno ne osjećam nikakvu ljubav prema tebi, i nije ona razlog da budem dobar prema tebi, niti je ljubav razlog mog nastojanja da ova diskusija bude uljuđena, dostojanstvena, oslobođena od uvreda, kao što niti mržnja nije razlog kad se naš dragi miljevčanin namjeri svojim veleumnim stihovima na tebe ili nekoga od nas. Kako sam ja formirao karakter i odgajan u duhu tolerancije i međusobnog uvažavanja tako je i on oformio svoj karakter i odgojen u nekom drugom duhu.

    Ja bih to objasnila drugačije. Ja volim blogo svijet i sve blogere u njemu.... pa tako i tebe. Volim čak i Mircheta koji svojim ponašanjem uništava ovo mjesto koje volim. Voiim raspravljati, volim pisati i razmjenjivati svoja razmišljanja s drugim ljudima.
    Da ne osjećam ljubav ne bi odvajala ovoliko vremena na pisanje tema i rasprave. Blogiranje je dio mog slobodnog vremena, a njega trošim uvijek na stvari koje doista volim.
    Ta ljubav ne znači da je moj odnos isti prema svima. Npr. s tobom ću zbog tvog uljuđenog načina komuniciranja komunicirati do daske... dok ću Mirchetu obrisati svaki komentar. To ne znači da ga ne volim.... nego znači da na taj način štitim blogosvijet, blogere koji dolaze na moj blog i samu sebe..... jer nitko od nas na ovo mjesto ne dolazi da bi se osjećao loše, da bi se vrijeđali i bilo kome prouzrokovao nelagodu.... nego se želimo osjećati ugodno u svoje slobodno vrijeme... pa čak i onda kada isto ne mislimo na određene teme.
    Uljuđenost je nešto naučeno... ali ako ona ima smisao... tada izvire u ljubavi. Poznajem puno ljudi koji su se naučili uljuđeno ponašati, ali malo, malo procure neuljuđena djela i ponašanja... i onda skužim da je to tek naučeno i ne funkcionira kao nešto što se podrazumijeva... jer te osobe to nisu prihvatile kao nešto normalno, kao nešto svoje, kao nešto dobro.... nego su to naučile da bi se bolje prilagodile.
    Ako je motiv tome ljubav..... tada to izgleda prirodno i spontano. :)
    Ako sad još u priču utrpamo i porive poput gladi, sexa (poriv za produljenje vrste koji mnogi nazivaju i ljubav), majčinstva... onda priča dobija sasma drugi smisao i karakter a to mi nije namjera... :)))
    Ne dobija priča drugi karakter.... jer izvor svemu tome može biti ljubav.... a mogu biti i goli nagoni bez ljubavi. Svima je ljepše kad zadovoljavaju nagone u suradnji s ljubavi. No kad u svojoj površnosti zatome ljubav često se njihovi nagoni pretvore u nešto što liči na iživljavanje nad samim sobom i nad svima s kojima dolaze u dodir.

    avatar

    24.02.2013. (10:53)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @neverin.... jesu da, pravi su promašaji ali im dam za pravo radi onih lijepih :) inače i ona pjesma od prljavca mi je koma "volio sam je kao hitler evu braun..."

    Možda su Prljavci htjeli istaknuti neki bolestan i perverzan odnos... pa su zato uzeli taj primjer. :)))))
    Zanimljivo je što nam sve utrpaju u tekstove pjesama. Ma svaka bi mogla biti zasebna tema i mogli bi danima raspravljati o njima.
    To je obično kod pjesama koje se pišu da bi bile uglazbljene.... stalno im se mijenjaju stihovai i prilagođavaju se onome što te pjesme moraju biti.... za razliku od prave poezije gdje pjesme nastaju u trenutku inspiracije... nisu pisane u komercijalne svrhe nego se pjesnik oslobodio nataloženih emocija i izbacio ih na papir. Eeeee... to je ljubav i zato one imaju i drugačiju vrijednost. :)
    Jučer sam se vozila i dva puta su pustili Severininu novu pjesmu. Zgrozila sam se od teksta..... jer te stihove slušaju mladi na radio stanicama, u automobilima, u svojim klubovima.... a poruka te pjesme je toliko ružna, zlonamjerna i kontra ljubavi.
    Uz to što baš nema neke glasovne mogućnosti..... forsira i ovakve tekstove...... Baš mi je žao te žene.
    Pogledaj:

    Vjerovala sam
    U tvoju pricu da si pravi
    Da jedina sam ja
    U tvome srcu,u tvojoj glavi
    A ti bio si dno
    Varao me sa sto
    Sada gledaj me i pati
    S drugim sve cu ti vratiti...

    REFREN:
    Dobrodosao u klub,
    Sjedi udobno se smjesti,
    Prevarenih ima svud
    Zar to nisu dobre vijesti?
    Mene ti,a tebe ja,
    Ama svima to se desi,
    Dobrodosao u klub
    Oko za oko,zub za zub...

    Bas takve kao ti
    Ni pred tobom se ne stide
    A ovaj zivot moj
    Nek na tvoju dusu ide
    Jer ti bio si dno
    Varao me sa sto,
    Sada gledaj me i pati,
    S drugim sve cu ti vratiti...

    REFREN 2X

    Samo smo se smijali,
    I pricali o genima,
    Mastali o djeci,
    I o njihovim imenima,
    Mislili da skupa cemo
    Zlo i dobro dijeliti,
    Za bolji zivot stedjeti
    U bolji kraj preseliti
    Ali tebi ocigledno
    Sve to bilo malo
    Jer zbog tvoje glupe slabosti
    Sve u vodu palo je,
    Jedna ruzna rijec
    Dobro te opisuje
    Ali boljet'ce te kao mene
    A to ti potpisujem...

    avatar

    24.02.2013. (11:03)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @ŠTIT... tvoje cirkularno pismo je obrisano iz razloga što u njemu ima žutila.
    Ako se želiš boriti protiv negativnosti u društvu... tada na žalost ima dovoljno argumenata iz svakodnevnog života i doista se nije potrebno baviti time tko je kime oženjen, tko koga ševi i slična čudesa. To je žutilo.
    A na ovom blogu se žuto ne priča o nikome... pa čak ni o političarima. ;))))

    avatar

    24.02.2013. (11:05)    -   -   -   -  

  • alkion

    A, slušaj, dovoljno smo, i jedno i drugo, elokventni, načitani pa i obrazovani da smo svakako u stanju "braniti" svoje stavove i naći im opravdanje u svojim mislima i izričajima. Već ti gore i rekoh da su to tvoji stavovi, gledanja i tumačenja na koja imaš sva prava. Međutim poanta nije u samom stavu i njegovom tumačenju već u tome da i ti i ja tumačimo nekakve subjektivne osjećaje (zovimo ih i ljubav ili kako god hoćeš) i oni su svima nama dani te ih možemo samo tumačiti opet na osnovi naših osjeta i (ili) doživljaja istih kroz život. Dočim su dobro i zlo objektivni stavovi koje formiramo u odnosu na svoj karakter, svoj odgoj, svoje mjesto u određenoj sredini, važeće usvojene zakone i što je možda i najvažnije kroz nekakav moralni ustroj društva u kome se nalazimo i živimo. Ljubav se kao osjećaj nije nikada mijenjala kroz povjest ljudskog roda - valjda nam je u nekakvom genu zapisana još iz prapovjesti, a možda smo je mi samo tako okarakterizirali kroz svoju povjest. Dok se poimanje dobra i zla, nažalost kroz povjest, mijenjalo i uklapalo u nekakve povjesne trenutke i trenutno važeće moralne poglede na svijet, ljude i život uopće.
    Što želim reći? Tvoje i moje poimanje i tumačenje ljubavi nisu i ne mogu biti ista. Ti voliš cvijeće, a ja sam prema njemu indiferentan. Ja volim letjeti a ti se možda panično bojiš toga... i da sad ne nabrajam dalje. A po pitanju dobra i zla se vjerojatno ne razlikujemo i shodno današnjim moralnim normama imamo skoro pa identične stavove po tom pitanju.
    Ili, ako hoćeš i ovako: poimanje dobra i zla se uči tijekom života i vrlo često ga se može kontrolirati te usmjeravati, a ljubav se jednostavno osjeća ili ne osjeća - s time se već rodimo. Mala beba već s prvim udahom i naslanjanjem na majčine grudi osjeća vezu i privrženost prema svojoj roditeljici. Iako smo vrlo često svjesni da se ta ista ljubav ponekad i okrene u mržnju prema toj istoj osobi.
    Dakle, meni osobno se čini da miješaš emocije s usvojenim stavovima (osobinama ličnosti)... :)))
    I da, zar stvarno misliš da ne postoje osobe koje kroz život prođu gotovo kao roboti samo slijedeći nekakva naučena pravila i norme?

    avatar

    24.02.2013. (11:18)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Dona
    ...pažljivo ja čitam... a tvoje pravo na mišljenje nitko ne osporava, niti sam ti postavio pitanje tko ti je dao pravo na mišljenje, već sam postavio pitanje "tko ti je dao pravo na univerzalnu definiciju ljubavi", a koje je bilo više retoričko, ali sam dobio odgovor na njega, nekakav Bog Drago ti je dao to pravo :)))).... čovjek je taj koji si sam daje sva prava, pa tako i pravo da definira što je ljubav u univerzalnom smislu, i još ako tu definiciju proglasi dogmom (poput crkve) dao si je za pravo da sudi druge kako oni nemaju ljubavi ili ne njeguju ljubav, te na osnovi toga proglašava da su oni koji po toj definiciji njeguju ljubav dobri ljudi, a da su oni koji po toj definiciji ne njeguju ljubav zli ljudi... i ako taj netko sebe smatra punim ljubavi i kao takvim dobrim, a za nekoga smatra da nema ljubavi te da je zato zao, logično je da se smatra boljom osobom od te druge osobe...

    ...Hitler je sebe smatrao dobrim, čak superdobrim, i na taj način boljim od drugih, a i mnogi drugi su ga smatrali dobrim ocem nacije i boljim od svih drugih, ali to nije bilo zato što nije ili je imao ljubavi... moja poanta je to da pojmovi dobra i zla nisu univerzalni, ne opstoje kao takvi, univerzalni moral ne opstoji kao takav, postoji samo moralni relativizam i moralno licemjerje, univerzalna ljubav ne opstoji kao takva, postoje različiti doživljaji tog pojma... ljubav prema nečemu ili nekomu uvijek je uvjetovana... mnogi duhovni učitelji često spominju pojam bezuvjetne ljubavi koja je bit svega, ali to je također samo pojam izmaštan iz ljudskog uma... bezuvjetnost nekakve ljubavi je nelogična... uvjet ljubavi uvijek je subjekt, bez subjekta nema ljubavi, tako da nikakva ljubav nikada ne može biti bezuvjetna... a uzrok ljubavi uvijek je sebičnost subjekta, kako bi se subjekt dobro osjećao...

    ...i ne postoje nikakva sjemenja dobra i zla u nama, jer su pojmovi dobra i zla proizvodi ljudskog uma i kao takvi relativni, a ne univerzalni... i za mnoge je ubijanje milijuna ljudi dobro, a ne zlo... univerzalnost dobra i zla, odnosno morala veže se uz izmaštanog univerzalnog moralnog suca Boga, da li je taj Bog Drago ili neki drugi uopće nije bitno... i sad taj sudac proglašava što je dobro, a što zlo... a kako ima pun kufer sudaca ima i pun kufer definicija dobra i zla... priroda ne poznaje dobro i zlo, ravnodušna je prema patnji bilo kojeg stvorenja, i ako postoji Bog Drago kao stvoritelj i održavatelj svega postojanja onda je i on ravnodušan, jebe mu se...

    ...ali ne, Bog Drago nije ravnodušan, on je otac pun ljubavi koji ne može utjecati da slobodu svoje djece i žalosti se svaki puta kada neko njegovo dijete skrene s puta koji on pokazuje... a koji to put on pokazuje?... put ljubavi?... nonsens... čovjek je taj koji bira svoje puteve na osnovi vlastite savjesti, vlastitih želja i potreba... znam da si čitala Walsha, u knjizi "Razgovor s Bogom" i on govori o univerzalnoj ljubavi, kako je Bog ljubav, sve je ljubav, bla bla bla, i kaže da je zato Hitler u raju, jer je Bog ljubav... Hitler je bio dobar, nema zlih ljudi... ljubav ne proziva, ne prosuđuje i ne osuđuje, i nema potrebe za praštanjem kad se nema što oprostiti... ta teologija, kao i sve druge posljedica su ljudske potrebe za utjehom i objašnjenjem otkud patnja i zašto patnja... u ovom new agerskom-walshovskom slučaju pojam univerzalne ljubavi u biti je drugi naziv za realnost stvari u svijetu u kojem živimo, odnosno za objašnjenje te realnosti - a to je ravnodušnost prirode prema svim bićima... i to je sve, nema nikakvog dobra i zla, univerzalne ljubavi i morala, ne izvan ljudskog uma, a u njemu ti pojmovi mogu biti samo relativni...

    avatar

    24.02.2013. (12:10)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @alkion..... lijepo je razgovarati s tobom... jer si u svakom trenutku svjestan da rasprava nije svađa... nego je tek razmijena mišljenja.... a to je jedini način da bi ljudi bolje razumijeli jedni druge. Mnogi u startu ne kuže smisao rasprave u javnom prostoru.... pa tako nastaju mnogi nesporazumi.
    Ti i ja imamo vrlo sličan sustav vrijednosti..... samo na različit način koristimo neke pojmove.
    Strašno volim svoj jezik.... prilično sam sitničava i volim sve analizirati do najstnijeg detalja. Da bi uopće o nečemu napisala temu to uvijek znači da sam o tome dugo promišljala..... mučila samu sebe ovako sitničavu.... i na kraju temu ponudim na raspravu da provjerim što drugi misle... ali da i sama sa sobom konačno rasvjetlim o čemu sam to razmišljala. :))))))))
    Kažeš da sam svaštanešto ispremiješala kad govorim o ljubavi.
    No to nije slučajno. Ono što ja smatram ljubavlju.... je sve dobro što nas okružuje.... to je isto ono što neki nazivaju Bogom... to je ono najčišće i najpozitivnije u nama. Mi imamo prilično šaren i bogat jezik.... no ipak postoje pojmovi pod koje trpamo svašta. Npr. prijateljima zovemo preširok krug ljudi.... jer nam nedostaju pojmovi za te neke kategorije ljudi koji nam baš i nisu pravi prijatelji. Ja sam ti na to osjetljiva i vrlo rijetko uz nečije ime napišem prijatelj. Jer ako nismo do daske iskreni... tada prostituiramo taj pojam i ono što on nama znači. Tako ti je kod mene i kada pišem o ljubavi. To je ono božansko, čisto, nesebično, veliko i lijepo......a iz onoga što je čisto, dobro, što znači nesebičnost i čisto voljenje mogu proizaći samo dobra djela. To što će neki drugi ljudi zla djela upakirati pod isti pojam ja ne prihvaćam... i to je moje pravo.... kao što je njihovo pravo pojmove tumačiti na samo njihov način.
    Pišeš: Ti voliš cvijeće, a ja sam prema njemu indiferentan. Ja volim letjeti a ti se možda panično bojiš toga...
    Ne bojim se letenja. :) No primjeri koje si naveo nemaju veze s ovim o čemu ja pišem.
    To što si nabrojao su naši interesi... a koji proizlaze iz naše osobnosti. Kažeš da si indiferentan prema cvijeću. To je O.K. No sigurna sam da nećeš u parku ugaziti u rundelicu sa cvijećem i uništiti ga cipelama. Zašto to nećeš učiniti? Zato što znaš da drugi ljudi vole cvijeće, da su uložili veliki trud da bi ono uljepšavalo naš okoliš..... i možeš biti prema njemu potpuno ravnodušan... ali nećeš ga uništavati jer u sebi nosiš ljubav prema svemu što te okružuje.... a ljubav nikada ne ruši... ona stvara... bez obzira da li sadi cvijeće po dvorištima i javnim površinama ili ljude vodi u vrtoglavi let nebeskim prostranstvima.
    Dalje pišeš: I da, zar stvarno misliš da ne postoje osobe koje kroz život prođu gotovo kao roboti samo slijedeći nekakva naučena pravila i norme?
    Naravno da ne mislim tako... pa zato sam i napisala da postoje ljudi koji ljubav njeguju i oni koji je ne njeguju.
    Npr. pored Gupčeve lipe možeš pročitati natpis "Ne gazite rojžice!" Zašto je tamo taj natpis postavljen? Zato što su neki ljudi (roboti) gazili rojžice..... jer su neosjetljivi na svijet oko sebe.... možda nisu ni skužili da rade nešto loše..... da uništavaju nečiji trud. Oni su zgazili rojžice u svojoj površnosti i jer im nitko nije rekao da to nije lijepo i dobro. Zato se zbog takvih moraju stavljati takvi natpisi. Meni ne treba napisati da ne gazim cvijeće, da se u trgovine ne ulazi ližući sladoled itd.... itd.... Onima koji traže i žive ljubav masu tih parola, upozorenja, pa i propisa ne treba.... jer se to podrazumijeva.... jer razmišljaju i o drugima... o zajednici u kojoj žive. No oni roboti... površni ljudi su toliko skoncentrirani na same sebe i svoje interese pa zato ta upozorenja moraju postojati... da ih podsjete.
    (nastavit ću u sljedećem prozoru)

    avatar

    24.02.2013. (12:11)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Da se s rojžica prebacim na ljude.
    S ljudima radim dugi niz godina. Često se dogodi da puknu baš kod mene.... Najčešće se sami, u svom nesnalaženju i površnosti dovedu u zbilja teške životne situacije. I onda im se dogodi da se ispucaju na meni.... za sve ono što ih muči.... zato što su ljuti sami na sebe, na državu, na cijeli svijet. To su ti oni kojima su uvijek drugi krivi za sve što im se dešava. U trenutku kad se netko pokuša istresati na mene... koja nisam odgovorna za njihove teške situacije ja se imam pravo braniti i upozoriti ih da se tako sa mnom ne mogu razgovarati i od mene očekivati da kršim propise kako bi njih izvlačila iz situacija koje su teške... ali njihov su izbor. Kad su krenuli "lakšim putem" stranputicom... nisu došli mene pitati da li je to tako dobro... no kad pukne onda će i agreisvno zatražiti pomoć da ih se iz te situacije izvuče.
    Budem prilično oštra i odlučna..... iskrena do kostiju. No kako se osjećam nakon toga? Nosim ih u svojim mislima danima.... razmišljam o njima i njihovim problemima..... trudim spoznati što ih tjera na neprimjerena ponašanja. Ja im u svom srcu oprostim istog trena....svojom reakcijom odmah sebe izumem iz uloge žrtve.... sva moja razmišljanja usmjerena su na njih. Zašto? Zato što ih volim..... i tako nervozne, nepristojne, raspižđene. Razumijem ih svim svojim bićem... jer uvijek se pokušavam staviti u njihovu kožu i pročitati zašto im se to dogodilo i kako se doista osjećaju. To što ih razumijem ne znači da ću dozvoliti da manipuliraju sa mnom i da i mene uvku u začarani krug vlastitih stranputica.... ali voljet ću ih i dalje. Jer da ih ne volim..... ne bi im posvetila ni trenutak svojih razmišljanja....bilo bi me baš briga zašto je sve to tako... Nikoga od njih ne mrzim. Oprostim im istog trena sve ružno što su na mene istresli.
    Voljeti ne znači podilaziti..... Ljubav je iskrenost... i sve je tako jednostavno... nema tu muljanja, petljanja, manipuliranja..... Ona je toliko jednostavna da je često ljudi i ne vide dok im stoji pred nosom... izvire iz vlastitog srca....

    avatar

    24.02.2013. (12:15)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Smisleni.... pažljivo ja čitam... a tvoje pravo na mišljenje nitko ne osporava, niti sam ti postavio pitanje tko ti je dao pravo na mišljenje, već sam postavio pitanje "tko ti je dao pravo na univerzalnu definiciju ljubavi",

    Ova tema je MOJE MIŠLJENJE što je to ljubav. Moje mišljenje nije ugrađeno u školske knjige da bi mi imao pravo postavljati ovakvo pitanje.
    Osobno definiranje nekog pojma je mišljenje... zar ne?!!!

    čovjek je taj koji si sam daje sva prava, pa tako i pravo da definira što je ljubav u univerzalnom smislu, i još ako tu definiciju proglasi dogmom (poput crkve)

    Takav odgovor si dobio jer sam često definiraš Boga. I ja te nikada nisam pitala odakle ti pravo na takvu definiciju. Imaš pravo definirati Boga na način kako to sam želiš..... Baš kao što ja imam pravo definirati ljubav na svoj način....

    te na osnovi toga proglašava da su oni koji po toj definiciji njeguju ljubav dobri ljudi, a da su oni koji po toj definiciji ne njeguju ljubav zli ljudi... i ako taj netko sebe smatra punim ljubavi i kao takvim dobrim, a za nekoga smatra da nema ljubavi te da je zato zao, logično je da se smatra boljom osobom od te druge osobe...

    Svaki čovjek u sebi nosi dobro i zlo.... jer svi imamo mane i vrline. Razlikujemo se samo po tome što neki njeguju više jedno, drugi drugo. Ni ti izbori nas ne čini boljima od drugih ljudi. Svi smo isti... bez obzira na sve fizičke, psihičke, duhovne i sve ostale različitosti koje nas krase. Ovo nije tema na kojoj se bilo kome sudi... nego je tema o ljubavi.

    ...Hitler je sebe smatrao dobrim, čak superdobrim, i na taj način boljim od drugih, a i mnogi drugi su ga smatrali dobrim ocem nacije i boljim od svih drugih, ali to nije bilo zato što nije ili je imao ljubavi...


    U tome i je kvaka.... jer svatko tko se osjeća boljim od drugih ne poznaje ljubav.... jer upravo iz tog uvjerenja izviru sva zla...... Kroz cijelu povijest smo imali priliku gledati kakvo zlo čine oni koji se smatraju boljima, pametnijima, većima, zaslužnijima, odabranima itd... itd.....
    Taj osjećaj veće vrijednosti ne izvire iz ljubavi.... nego je čista sebičnost....

    moja poanta je to da pojmovi dobra i zla nisu univerzalni, ne opstoje kao takvi, univerzalni moral ne opstoji kao takav, postoji samo moralni relativizam i moralno licemjerje, univerzalna ljubav ne opstoji kao takva, postoje različiti doživljaji tog pojma... ljubav prema nečemu ili nekomu uvijek je uvjetovana... mnogi duhovni učitelji često spominju pojam bezuvjetne ljubavi koja je bit svega, ali to je također samo pojam izmaštan iz ljudskog uma... bezuvjetnost nekakve ljubavi je nelogična... uvjet ljubavi uvijek je subjekt, bez subjekta nema ljubavi, tako da nikakva ljubav nikada ne može biti bezuvjetna... a uzrok ljubavi uvijek je sebičnost subjekta, kako bi se subjekt dobro osjećao...

    Imaš pravo na svoje mišljenje. Ja mislim potpuno suprotno. Vjerujem da postoje univerzalne vrijednosti. :)
    Ako se radi o nečemu izmaštanom iz ljudskog uma... tada me veseli tako putovati kroz vrijeme i dijeliti vrijednosti s onima koji su živjeli prije mene i živjet će nakon mene. :) Mijenjaju se samo nijanse... koje su uvjetovane vremenom... a vrijednosti ostaju.

    ...i ne postoje nikakva sjemenja dobra i zla u nama, jer su pojmovi dobra i zla proizvodi ljudskog uma i kao takvi relativni, a ne univerzalni... i za mnoge je ubijanje milijuna ljudi dobro, a ne zlo... univerzalnost dobra i zla, odnosno morala veže se uz izmaštanog univerzalnog moralnog suca Boga, da li je taj Bog Drago ili neki drugi uopće nije bitno... i sad taj sudac proglašava što je dobro, a što zlo... a kako ima pun kufer sudaca ima i pun kufer definicija dobra i zla... priroda ne poznaje dobro i zlo, ravnodušna je prema patnji bilo kojeg stvorenja, i ako postoji Bog Drago kao stvoritelj i održavatelj svega postojanja onda je i on ravnodušan, jebe mu se...

    Priroda itekako poznaje dobro i zlo..... i tako nam očito nudi pravila i red..... Vrlo je jednostavno... samo se u prirodu treba zagledati.
    To što netko ubijanje milijuna ljudi smatra dobrim... ne znači da se doista i radi o dobru. Po mom sustavu vrijednosti ubijanje nije i ne može biti dobro. Čak se u vezi toga ne moram zamisliti i još jednom proučiti... jer radi se o okviru unutar kojeg dalje nadograđujem ostale vrijednosti.
    Najljepše od svega je upravo to što imamo pravo izbora..... to je najveće bogatstvo koje imamo. Jedno od tih prava je i pravo na koji način ćemo tumačiti ljubav, živjeti je i nositi do kraja.
    Ti ljude poput mene možeš smatrati zamaštanim likovima, nerealnim sanjarima, glupanima..... ali ja ću i dalje isto misliti i njegovati taj osjećaj u sebi.... jer ne mogu si zamisliti da poput robota odgulim život koji mi je darovan i da sjetim namršena sa strane i cinično se izrugujem svemu što postoji..... Ljepše se veselit toj čaroiji života.... nego je smatrati totalnim besmislom.
    Drago mi je da si zadovoljan svojim izborom..... pa neka te onda ne ljuti moj.... :)

    avatar

    24.02.2013. (13:02)    -   -   -   -  

  • alkion

    Opet se vraćam na tvrdnju da u definiciju, točnije opis, ljubavi utrpavaš i ono što tamo ne spada. Do duše, to i sama indirektno dozvoljavaš kroz pojašnjenje o manjkavosti jezika i definiranja prijateljstva, iako bih se smio zakleti da je tebi to upravo dokaz tvoje teze.
    Po mnogo čemu sam daleko više sklon komentarima Smisla Života. On mi je više na tragu mojeg shvaćanja ljubavi a osobito definiranju dobra i zla.
    U jednom od odgovora njemu tvrdiš da priroda itekako poznaje dobro i zlo. Hajd' mi molim te, pojasni što ima dobroga kad čopor vukova ubija srnu čije lane ostaje bez majke i umire nakon nekoliko dana od gladi? Ako se složimo kako je to u stvari zlo, čime ga opravdavamo i čemu ono služi? Nije valjda samo radi ravnoteže dobra i zla? Ili kad to isto lane ubija i pojede lisica i ostavi srnu bez podmladka? Imao bih primjera koliko god hoćeš. I ne reci mi kako je to lane (srna) samo dokaz vučje ljubavi prema svom podmlatku. Pa čak ako je i tako zašto onda ne bi vučji podmladak bio žrtva opstanku laneta i srne?
    Nekako sam skloniji tvrdnji Smislenog da je priroda u najmanju ruku indiferentna, iako bih ja rekao i da je priroda vrlo okrutna i najčešće zla prema svim svojim sudionicima u razvoju. Nama je podarila svijest, sposobnost razmišljanja i zaključivanja, govor i što je najljepše dala nam je sjećanje, ali nam nije ukinula mogućnost nanošenja zla niti prema svojoj vrsti a bome niti prema prirodi samoj...
    A kaj se rožica dotikavle? Pa ne d'o B(l)og da mi se negdje žuri, da mi za nešto trebaju bez neke prevelike ljubavi ću ih vjerojatno pogaziti ili jednostavno pokidati...Ne vjerujem da ih nisi, od nekog sebi dragog, dobila na poklon onako bešćutno porezane i , po radi ljepote, okljaštrene od lišća i trnja.
    No, opet naglašavam: diskutiramo o emocijama, a opće je poznato da je u ljubavi i ratu svako sredstvo dozvoljeno.
    To mu dođe kao definicija kaosa kao najboljeg, odnosno najstabilnijeg sistema jer je u njemu što god da se dogodi ionako trebalo da se dogodi jer ne podliježe nikakvim pravilima i zakonima...)))

    avatar

    24.02.2013. (14:34)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Alkion..... vratimo se na sve to što sam ja ispremiješala u ljubav, a po tvom mišljenju s ljubavi veze nema. :)
    Kažeš da možemo razlikovati dobro od zla i bez ljubavi. Naravno.... i to u slučaju jer su nas tome drugi naučili. No u životu ćemo se naći u bezbroj novih situacija koje nam nitko nije spomenuo tijekom odgoja i označio kao dobro ili zlo... U tim situacijama mi povezujemo sve do tada naučeno i ono nešto tajneno što spava u nama (savjest.... ljubav)... intuiciju i donosimo zaključak što je dobro, a što ne.
    Što je savjest? Na vjeronauku djecu uče da je to Božji glas u nama.... Ili su to zapisi koje smo dobili odgojem... čak i neki puno širi zapisi koji su nam upisani u svijest.... možemo ga zvati i glasom ljubavi....
    Svi znamo da je ubijanje drugih ljudi zlo. Jel tako?
    No isto tako znamo da čovjek život u zajednici regulira propisima... pa ćemo često vidjeti i čuti razna opravdanja za ubijanje u ratovima, izvršenje smrtnih kazni i razna druga ubojstva. Često smo svjedoci da oni koji su ubili budu potpuno oslobođeni prema važećim propisima.
    Da li je takvim presudama ubijanje postalo dobro? Nije. To su tek presude koje izriče neka grupa predstavnika zakona..... a ne može promijeniti univerzalne vrijednosti. Eeee tada nastupa taj glas u nama..... savjest... glas ljubavi..... to je onaj trenutak kad začuješ glas majke koji ti nježno pjeva uspavanku..... i kad u sebi osjetiš mir... ili možda prorade vulkani i nemir. Od toga nas nitko ne može spasiti.... Nikakvo umijeće izmotavanja, manipulacije, nikakvi sudovi i drugi ljudi... pa ni mi sami.
    Prije dosta godina u posjetu mi je došao jedan stari poznanik iz starog kvarta. Bilo je to neposredno nakon rata. Muž i ja smo ostali iznenađeni koliko se fizički promijenio. Njegove oči su bile krvave.... taj pogled me asocirao na samog vraga... jer tako zamišljam vražje oči. Pričao nam je o ratu. O ničem drugom nije pričao... jer očito je to bila jedina tema koja mu je zaokupljala um. Pričao je strahote o tome što je u ratu radio. Ni u jednom trenutku nije spomenuo da ga je bilo strah, da se osjetio žrtvom, nemoćnim.... Pričao je o tome kako je djelovao.... a ja sam zabezeknuto slušala... svjesna da mi u kući sjedi zloćinac. Pričao je o svemu tome kao da je to nešto posve normalno, nije se osjećala ni trunka žaljenja, kajanja, propitkivanja, promišljanja..... Djelovao je prilično samouvjereno.... način govora je bio ciničan, pomalo agresian, pun mržnje i prijezira. Nisam mu protuslovila.... jer pomoći više nije bilo.... pričao je o onome što je prošlo... a iskreno ti moram priznati da sam osjetila strah pred tim čovjekom. Jedino mi je kroz glavu prolazilo pitanje.... pa zašto su mu oči tako crvene ako vjeruje da je sve to baš tako trebalo biti? I to pitanje je bilo ono pravo pitanje.... jer nam je njegova žena za nepunih mjesec dana javila da je umro.
    Danas razumijem zašto je o tome glasno pričao. Pravdao se on pred svojom savjesti. Pričajući nama on je smirivao svoju savjest.... koja ga je izjedala noću i dok bi šutio.... i zato je imao crvene oči.
    Često kažemo da ljudi nemaju savjest. Sigurno i postoji manji broj ljudi kod kojih je to tako... ali tada su to psihički poremećaji... no većina je ipak ima. Neki ljudi s njom žive u prijateljstvu... a neki je ignoriraju.... no ona je neumoljiva. To je ta ljubav u nama.... koju ili pustimo da se razraste ili je potiskujemo pa na ona zakrvari pogled...

    avatar

    24.02.2013. (15:18)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    U jednom od odgovora njemu tvrdiš da priroda itekako poznaje dobro i zlo. Hajd' mi molim te, pojasni što ima dobroga kad čopor vukova ubija srnu čije lane ostaje bez majke i umire nakon nekoliko dana od gladi? Ako se složimo kako je to u stvari zlo, čime ga opravdavamo i čemu ono služi? Nije valjda samo radi ravnoteže dobra i zla? Ili kad to isto lane ubija i pojede lisica i ostavi srnu bez podmladka?

    Ja u prirodi vidim samo red. Svi smo u školici učili hranidbeni lanac... jel tako? I odavno smo naučili da životinje ne ubijaju iz objesti ili osvete... nego ubijaju da bi preživjele. Pogledaj malo prirodu pa ćeš vidjeti da se u pravilnom ritmu izmjenjuju godišnja doba i da unutar te podjele postoje jasna pravila rađanja, sazrijevanja, umiranja.....
    Jučer je moja Astra (ovčarka) ušla za sinom u štalicu gdje je koza sa dva mala jarića. Astra je pitoma i znatiželjna poput mačke.... Htjela je vidjeti i ponjušiti jariće..... htjela se samo upoznati s njima. Mama koza ju je mrtvo hladno gledala i lijeno žvakala slamicu.... Kad je Astra prešla granicu pristojne udaljenosti od njenih jarića koza ju je mrtva hladna počkaljila rogovima pod rebra da je ova pala na bok... a onda cvileći otišla iz štalice.....
    Možemo li zamjeriti kozi zbog njene reakcije? Naravno da ne možemo.... jer branila je mlade.
    Prošlog ljeta se jedan jastreb namjerio na perad moga sina. Svakodnevno mu je radio dar mar na njegovoj livadi... ubijao je patke, guske, kokoši.... bile su to prestrašne slike i velika materijalna šteta.
    Znaš li što je učinio? Javio se jednom sokolaru koji živi u blizini... ovaj mu je dao potrebne upute i ispričao mu puno toga o životu i navikama jastreba i posudio zamku za jastreba... koja ga neće ubiti, ali će ga uloviti i zaustaviti u nedjeljima. Točno tako je i bilo. Uhvatio je jastreba u zamku i poklonio ga sokolaru da ga dresira. Da nije imao ljubavi u sebi.... skratio bi ga za glavu... jer je ljut na njega, nanio mu je štetu itd... itd... No nijje to učinio jer je znao da je to zakon prirode i da jastreb nije učinio ništa neprirodno i neprimjereno u svom svijetu.
    Zato je zaštitio svoje životinje, a jastrebu pružio novu šansu....
    To je ljubav. :)
    Znaš li kako ljudi mogu izliječiti ljude koji sputavaju ljubav? Samo ljubavlju. :) Ne osvetama, ubijanjem i činjenjem novih zala i nepravdi.
    Drago mi je da si spominjući prirodu naglasio da nam je darovana moć promišljanja... pa si valjda svjestan da to nosi i neku odgovornost. Kao vrsta se nismo baš iskazali.... Previše su ljudi u žurbi pa bez razmišljanja gaze "rojžice" (prirodu).... a samo da zastanu na tren sve tajne života mogu naučiti upravo iz prirode.

    avatar

    24.02.2013. (15:34)    -   -   -   -  

učitavam...