imao sam kratku avanturicu s jednom barbarom, jedna ratna sarajevska granata je ukinula svaku mogućnost ponavljanja, ja sam odlučio da mi u pustopoljini po mogućnosti bude hum, po uzoru na onog po kojem sam dobio ime :P
23.02.2013. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mimoze. Malene žute loptice u moj dan uvijek donesu toplinu i sunce. Nekako me podsjećaju na proljeće. Barbara uvijek na Preverta. Pozdrav
23.02.2013. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
mojoj baki je bilo ime barbara....a cio zivot je prozivjela u svom selu i nikad nije se makla iz njega do zadnjih 5 godina zivota...tada je dosla k nama....samo 10 km dalje....u grad koji je ona gledala radoznalo..... ....meni nije ime barbara......a od 16-te godine kada sam otisla od kuce ....vjecno sam srankinja drugima.....a meni je svuda gdje idem dom..... ...i mimoze su cesto na mom putu.....
24.02.2013. (08:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čudne su ljudske misli kada se, iz nekih nepoznatih razloga, pokušavaju probiti do arhiviranih mirisa. Podrijetlo se ne može slomiti. Rasprotre se dodirom po svemu oko nas i stvore ćudljivost. 50 tisuća nijansi ćudljivosti s tek jednim mirisom.
24.02.2013. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Ne znam čime sam ja zaslužio arkanđeosko ime, znam da je bio četvrtak, proljeće se naziralo... I uvijek sam i ja malo bio stranac...
23.02.2013. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
bio je četvrtak i kad sam se ja rodila, sredovječni. no, nazirala se zima a ne proljeće.
a ime nam nadjenu dok smo još bez zasluga.
i tek poslije ustanovimo jesmo li ga 'zaslužili'.
:-)
23.02.2013. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
imao sam kratku avanturicu s jednom barbarom, jedna ratna sarajevska granata je ukinula svaku mogućnost ponavljanja, ja sam odlučio da mi u pustopoljini po mogućnosti bude hum, po uzoru na onog po kojem sam dobio ime :P
23.02.2013. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Lijepo sjećanje na baku. J ,a ja sam dobio ime po baki. Ima i selo Brest u Istri, pod Žbevnicom. (Zar nije Brest u Bjelorusiji a Kijev u Ukrajini?)
23.02.2013. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ja bih, NF, najradije da mi prah prospu u dunav ili dravu.
no, pošto su rijeke ionako već zagađene, najvjerojatnije ću, kad za to dođe vrijeme, leći uz moju aurelu, na retfalačkom groblju.
23.02.2013. (13:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
sve je to, gogoo, nekad bilo u krilu 'majčice rusije'.
:-)
a ja se ne bih ljutila ni da sam ime dobila po svojoj baki.
23.02.2013. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mentor
Mimoze. Malene žute loptice u moj dan uvijek donesu toplinu i sunce. Nekako me podsjećaju na proljeće. Barbara uvijek na Preverta. Pozdrav
23.02.2013. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
mojoj baki je bilo ime barbara....a cio zivot je prozivjela u svom selu i nikad nije se makla iz njega do zadnjih 5 godina zivota...tada je dosla k nama....samo 10 km dalje....u grad koji je ona gledala radoznalo.....
....meni nije ime barbara......a od 16-te godine kada sam otisla od kuce ....vjecno sam srankinja drugima.....a meni je svuda gdje idem dom.....
...i mimoze su cesto na mom putu.....
24.02.2013. (08:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Čudne su ljudske misli kada se, iz nekih nepoznatih razloga, pokušavaju probiti do arhiviranih mirisa. Podrijetlo se ne može slomiti. Rasprotre se dodirom po svemu oko nas i stvore ćudljivost. 50 tisuća nijansi ćudljivosti s tek jednim mirisom.
24.02.2013. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
picko
Jako lijepo sjećanje na baku. U tih par rečenica izvire tolko topline i toliko si rekla o svojoj baki da sam se odmah sjetio svoje drage bake.
24.02.2013. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...