ispričavam se ako zloupotrebljavam domaćinstvo skretanjem s teme, ali upravo čitam na jednom portalu slijedeću rečenicu "Sanjam da ću dočekati dan kad ćemo hodati ulicama, a na drveću će s isplaženim jezičinama visjeti naši demokratski izabrane vođe" ne želim se tamo registrirati, jer forum kao i mnogi ostali nažalost preteže komentatorima tipa "ubi, gazi, zapali" vjerojatno rečenica ima neke veze sa narcizmom, ali ako i nema, osupnut sam; pokušavam zamisliti autora/icu izjave kako izmiče stolac nekom dotad živom čovjeku; uže mu se steže oko vrata; vreća na glavi se usisava tamo gdje su nos i usta... zna li ta osoba uopće o čemu govori? ili bi radije da to vješanje obavi netko drugi, a da oči samo gledaju viseći leš dok ideš na kavicu ili na pregled k liječniku? što bi reko Ripper "prizor iz holivudskih filmova"
21.02.2013. (08:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a da ne budem nepristojan, evo i o tome, da i ja pejstam :)
Istobitnost sa svemirom? Gadan zahtjev. Kako doći do boljeg ili čak dobrog svijeta: doživljavati sebe i drugo kao isto, kao djeliće istoga? Tu nestaje zahtjev sebičnog i narcisoidnog Ja za nadmetanjem, oduzimanjem i eliminiranjem drugoga i počinje konstruktivan odnos ljubavi prema drugome kao prema samome sebi.
Ljubiti bližnjeg svoga kao samoga sebe? Svakako – ne sa figom u džepu, već upravo kako je rečeno – kao samoga sebe. Čovjek to najbolje može pojmiti po samome sebi: onome nestašnom dripcu koga ćemo uvijek razumjeti, uvijek mu oprostiti, naći mu olakotne okolnosti… to je razina ljubavi koju treba pružati i drugome. A kako je pružiti ako drugoga osjećamo kao strani element, a ne istinski jednakog sebi?
U tom “boljem” svijetu čovjek neće biti rob svojih potreba nego veseli darivatelj sebe. Ili kako u “Otkrivanju nebesa” piše Harry Mulisch: “… jedini način da u tamu doneseš svjetlo jest da ideš kroz nju…”
pozdrav, i najte kaj zameriti!
21.02.2013. (09:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krleža je valjda bio jedini socijalistički pisac ili pisac u socijalizmu koji je smio sebi dopustiti upotrebu biblijskih i religijskih mitologema, asocijacija, slika i predodžbi, i to uzduž i poprijeko svih svojih esejističkih i lirskih eskapada (koje su eskapade, i opet, samo pod njegovim perom umjele transfigurirati u vrhunsku književnost). Krleža je u tolikoj mjeri vanserijski umjetnik, poput na primjer Picassa, da je govoriti o njegovim narcističkim, moralnim i svjetonazorskim dubiozama često deplasirano, naročito ako dolazi iz kakva filistarska pera. Mandić, dakako, nije nikakvo filistarsko pero, već značajan novinarski polemičar i društveno-estetski kritičar, pa ipak, kad sam kao student (i ja) čitao "Zbogom, dragi Krleža", bio sam pomalo razočaran. Naravno da mi je Mandić u nekim stvarima, bar malčice, otvorio oči, ali mi se njegovo posthumno razračunavanje s Fritzom ipak činilo barem jednako, ako ne i više narcističkim od samoga Krležina narcizma koji je za učinak (možda) imao Krležinu pasivnost i nekritičnost spram njegova obogotvoravanja od strane društvene i intelektualne kreme onog doba. Mislim da je Mandić - lucidni i inteligentni lisac kakav već jest - kasnije svakodnevno intelektualno povraćao nad hvalospjevima njegovu intimnom razračunavanju s Krležom te je, osupnut pozitivnim reakcijama, točnije malograđanskim kreveljenjima svojih sugrađana, postao još i jači krležijanac no prije, samo sada na zrelim, da ne kažem vječnim temeljima. :) Odličan ti post.
24.02.2013. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Mariano: ma, Mandić se u toj knjizi zapravo obračunava s onima koji su Krležu kovali u zvijezde, praveći od njega doslovce idola; ovo trančiranje Referata tek je epizoda u knjizi.
Hvala. :)
24.02.2013. (20:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
ispričavam se ako zloupotrebljavam domaćinstvo skretanjem s teme, ali upravo čitam na jednom portalu slijedeću rečenicu
"Sanjam da ću dočekati dan kad ćemo hodati ulicama, a na drveću će s isplaženim jezičinama visjeti naši demokratski izabrane vođe"
ne želim se tamo registrirati, jer forum kao i mnogi ostali nažalost preteže komentatorima tipa "ubi, gazi, zapali"
vjerojatno rečenica ima neke veze sa narcizmom, ali ako i nema, osupnut sam; pokušavam zamisliti autora/icu izjave kako izmiče stolac nekom dotad živom čovjeku; uže mu se steže oko vrata; vreća na glavi se usisava tamo gdje su nos i usta... zna li ta osoba uopće o čemu govori?
ili bi radije da to vješanje obavi netko drugi, a da oči samo gledaju viseći leš dok ideš na kavicu ili na pregled k liječniku?
što bi reko Ripper
"prizor iz holivudskih filmova"
21.02.2013. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
a da ne budem nepristojan, evo i o tome, da i ja pejstam :)
Istobitnost sa svemirom? Gadan zahtjev. Kako doći do boljeg ili čak dobrog svijeta: doživljavati sebe i drugo kao isto, kao djeliće istoga? Tu nestaje zahtjev sebičnog i narcisoidnog Ja za nadmetanjem, oduzimanjem i eliminiranjem drugoga i počinje konstruktivan odnos ljubavi prema drugome kao prema samome sebi.
Ljubiti bližnjeg svoga kao samoga sebe? Svakako – ne sa figom u džepu, već upravo kako je rečeno – kao samoga sebe. Čovjek to najbolje može pojmiti po samome sebi: onome nestašnom dripcu koga ćemo uvijek razumjeti, uvijek mu oprostiti, naći mu olakotne okolnosti… to je razina ljubavi koju treba pružati i drugome. A kako je pružiti ako drugoga osjećamo kao strani element, a ne istinski jednakog sebi?
U tom “boljem” svijetu čovjek neće biti rob svojih potreba nego veseli darivatelj sebe. Ili kako u “Otkrivanju nebesa” piše Harry Mulisch: “… jedini način da u tamu doneseš svjetlo jest da ideš kroz nju…”
pozdrav, i najte kaj zameriti!
21.02.2013. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vilko
Krleža je valjda bio jedini socijalistički pisac ili pisac u socijalizmu koji je smio sebi dopustiti upotrebu biblijskih i religijskih mitologema, asocijacija, slika i predodžbi, i to uzduž i poprijeko svih svojih esejističkih i lirskih eskapada (koje su eskapade, i opet, samo pod njegovim perom umjele transfigurirati u vrhunsku književnost). Krleža je u tolikoj mjeri vanserijski umjetnik, poput na primjer Picassa, da je govoriti o njegovim narcističkim, moralnim i svjetonazorskim dubiozama često deplasirano, naročito ako dolazi iz kakva filistarska pera. Mandić, dakako, nije nikakvo filistarsko pero, već značajan novinarski polemičar i društveno-estetski kritičar, pa ipak, kad sam kao student (i ja) čitao "Zbogom, dragi Krleža", bio sam pomalo razočaran. Naravno da mi je Mandić u nekim stvarima, bar malčice, otvorio oči, ali mi se njegovo posthumno razračunavanje s Fritzom ipak činilo barem jednako, ako ne i više narcističkim od samoga Krležina narcizma koji je za učinak (možda) imao Krležinu pasivnost i nekritičnost spram njegova obogotvoravanja od strane društvene i intelektualne kreme onog doba. Mislim da je Mandić - lucidni i inteligentni lisac kakav već jest - kasnije svakodnevno intelektualno povraćao nad hvalospjevima njegovu intimnom razračunavanju s Krležom te je, osupnut pozitivnim reakcijama, točnije malograđanskim kreveljenjima svojih sugrađana, postao još i jači krležijanac no prije, samo sada na zrelim, da ne kažem vječnim temeljima. :) Odličan ti post.
24.02.2013. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ j.: kaj bi zamerili!
@ Mariano: ma, Mandić se u toj knjizi zapravo obračunava s onima koji su Krležu kovali u zvijezde, praveći od njega doslovce idola; ovo trančiranje Referata tek je epizoda u knjizi.
Hvala. :)
24.02.2013. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...