misliš? ovisi o kakvom bivanju samim govorimo. ako govorimo o nekoj općoj izolaciji uslijed koje su međuljudski kontakti smanjeni na razinu koja omogućuje pojedincu da sebe nazove zaista samim, onda se slažem s tobom. jer tek u odnosu s drugim mi zaista postojimo, razvijamo se ili propadamo, rastemo ili se smanjujemo. no ako se misli na bivanje samim kao samcem, u romantičnom smislu, ako se misli na bivanje slobodnim od vezujućih emocionalnih odnosa s pretpostavkom zajedništva neke vrste s drugim pojedincem, onda se ne slažem. očituj se! :)
20.02.2013. (18:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slažem se u potpunosti s oba aspekta. ali, postoji razlika između bivanja i ostajanja samim. ako je nečiji izbor da biva sam kako si u komentaru napisala, tada je on uistinu svoj, slobodan od navedenih emocionalnih odnosa. (ako je to moguće, jer možemo li se mi potpuno izolirati od takvih stvari), ali ako se "ostane" sam (kako u postu piše), to vuče jako puno drugih konotacija koje vjerojatno rezultiraju paklenim vrtlogom razmišljanja, analiza i boravka u nepovoljnom jazu između ta dva "svoja". dakle u tom trenu promjene si najmanje "svoj" jer ti um zbog silnih analiza blokira da dođeš do "svojosti" i drži te u tom nekom međuprostoru.. a možda je samo zbunjen jer ne zna koje "svoj" slijedeće izabrati. :)
20.02.2013. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ti jedan toksični! imaš li ti to rendgenski vid samo kroz moje postove (ili je dovoljno prozirno, čak i s malo riječi?), ili imaš kroz sve (i ne samo postove)? meh, ti vjerojatno prolaziš kroz slično iskustvo pa si ugradio njegove aspekte u moj post koji sasvim slučajno predstavlja upravo to stanje koje opisuješ. mogu vjerovati u to, iako bih radije vjerovala u to da zaista imaš rendgenski vid jer to mi je zanimljivije (zanimljivije u smislu da me stvarni život u zadnje vrijeme jako umara pa žudim za bijegom u druge svjetove - mogla bih napokon pročitati onu knjigu koju si mi onda ljetos bio preporučio, od onog tvog profesora :). uostalom, tvoji prekognicijski snovi (koji su možda slučajnost, a možda i nisu, ja ionako ne vjerujem u slučajnosti) daju naslutiti da je takvo što i moguće. ha! :D
što se tiče bivanja samim - bivati sam možeš i protiv svoje volje, mimo vlastitog izbora, dakako, tomu svjedoče brojni samci koji prosto ne uspijevaju dokinuti svoje samovanje time što ne pronalaze željenog ili uopće ikakvog partnera (naravno da nikada nismo potpuno slobodni od navedenih emocionalnih odnosa, no pojam slobode je ionako relativan, ne znam od čega smo svi mi uopće zaista slobodni, dok god ovisimo o svom umu). pitanje je i jesu li ti koji bivaju sami ne želeći to svjesno jednako svoji kao oni čije je to bivanje samim svjestan izbor. a ovo drugo ne smijem i ne želim komentirati. u tu raspravu ne mogu ući, jer nesposobna sam uopće više jasno misliti i razlučivati, mislim da sam oglupjela usred bivanja u tim beskrajnim paklenim vrtlozima razmišljanja, analiza i boravka u nepovoljnom jazu između ta dva "svoja", mozak mi je počeo atrofirati, časna riječ...
u zadnje sam vrijeme počela sumnjati u svašta, pa čak i u to koliko ovo pisanje ima smisla. u nemogućnosti sam pisati, jer sve mi se čini ispraznim. moje se pisanje, naime, temelji na osjećanju, ja ne pišem primarno iz uma, već iz sebe (što god to kome točno značilo, ja znam što to meni znači, ali teško je objasniti, a napokon i nepotrebno...), i u tom procesu pisanja nema pretjeranog umovanja, to je nešto što teče iz mene uslijed onoga što osjećam u trenutku kad to pišem. možda zato i nemam mnogo čitatelja, nemam mnogo publike, jer moji se tekstovi (većina njih) moraju osjetiti, a često ih se baš i ne želi osjetiti niti ih se ima želje možda osjetiti na prvu, jer nose svoju težinu, kao odraz mene i onoga što osjećam. e, i ne samo da ja pišem na taj način, nego ja tako i živim. živim oslonjena na svoje osjećanje, ja ne mogu odlučiti nešto temeljeno samo na umovanju, to mora biti potkrijepljeno intuicijom, onim osjećajem iznutra da činim pravu stvar. čak iako se nekad ta intuicija u potpunosti kosi sa svime što svojim umom mogu iznjedriti kao razloge za suprotnu odluku. i onda, dovođenjem u pitanje toga, dovođenjem u pitanje moje intuicije kao važećeg kriterija koji sam u životu vođena, dovodi se u pitanje i ovaj cijeli blog, sve napisano u zadnjih nekoliko godina (jer nisam oduvijek pisala baš na ovaj način), ali ne samo ni to nego se dovodi u pitanje cijela ja, cijeli moj sustav, cijelo moje biće, moje postojanje, ono što ja jesam, jer sve što jesam nastalo je takvim procesima. i jasno, ono što je nastalo nije lišeno različitih mana, problematika, nije lišeno čak ni pokoje psihološke patologije (kao i kod gotovo svih ljudi na svijetu). međutim, činjenica je da mi je barem i mali osjećaj sigurnosti koji sam imala u sebe i svoj sustav, poljuljan. i to ne poljuljan u onom pozitivnom, poticajnom smislu, nego u destruktivnom, samodegradirajućem, omalodušavajućem smislu. pa sam uslijed svega dovedena u stanje sumnjanje u sve, propitivanje svega.
gledaj me samo kako sam ti imala obraza sve to tu natrpati. ne shvati osobno...
20.02.2013. (20:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toksični
trenutno nisam u takvoj situaciji, ali sjeti se jednog komentara koji sam ti nedavno ostavio.. jednostavno razumijem tvoje postove. (osim onog djela o jelenovima :D). ne znam, možda baš zato jer su iz srca. i ja se trudim tako živjeti u zadnje vrijeme. što se tiče prestanka pisanja - nemoj! daj si malo vremena. izađi malo iz tog konteksta.. i sama si u novom postu napisala da se život svodi na prolazak kroz dobre i loše lekcije, no to ne znači da je cijeli tvoj put pogrešan. štoviše, ja sam uvjeren da je ispravan! :)
21.02.2013. (15:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da.. još sam htio reći da broj komentara apsolutno ništa ne znači. 90% blogera ionako komentira samo da im se to vrati, a ako komentara nema, ne znači da nema ni čitatelja. dapače, siguran sam da imaš svoju publiku. to su oni koji slušaju umjesto da govore. :)
21.02.2013. (16:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čitat ćeš još o jelenovima, bez brige, pa ipak ih je jedno cijelo krdo. :) nije do broja komentara, jasno, da jest prestala bih pisati odavno :) no lijepo je s vremena na vrijeme barem dobiti neku povratnu informaciju, znak prisutnosti. to su oni koji slušaju umjesto da govore. :) - to si lijepo rekao.
25.02.2013. (15:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toksični
onda si najmanje svoj... paradoksalno.
19.02.2013. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica
misliš? ovisi o kakvom bivanju samim govorimo.
ako govorimo o nekoj općoj izolaciji uslijed koje
su međuljudski kontakti smanjeni na razinu koja
omogućuje pojedincu da sebe nazove
zaista samim, onda se slažem s tobom. jer tek u
odnosu s drugim mi zaista postojimo, razvijamo se
ili propadamo, rastemo ili se smanjujemo. no ako se
misli na bivanje samim kao samcem, u romantičnom
smislu, ako se misli na bivanje slobodnim od vezujućih
emocionalnih odnosa s pretpostavkom zajedništva neke
vrste s drugim pojedincem, onda se ne slažem. očituj se! :)
20.02.2013. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toksični
slažem se u potpunosti s oba aspekta. ali, postoji razlika između bivanja i ostajanja samim. ako je nečiji izbor da biva sam kako si u komentaru napisala, tada je on uistinu svoj, slobodan od navedenih emocionalnih odnosa. (ako je to moguće, jer možemo li se mi potpuno izolirati od takvih stvari), ali ako se "ostane" sam (kako u postu piše), to vuče jako puno drugih konotacija koje vjerojatno rezultiraju paklenim vrtlogom razmišljanja, analiza i boravka u nepovoljnom jazu između ta dva "svoja". dakle u tom trenu promjene si najmanje "svoj" jer ti um zbog silnih analiza blokira da dođeš do "svojosti" i drži te u tom nekom međuprostoru.. a možda je samo zbunjen jer ne zna koje "svoj" slijedeće izabrati. :)
20.02.2013. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica
ti jedan toksični! imaš li ti to rendgenski vid samo kroz moje postove (ili je dovoljno prozirno, čak i s malo riječi?), ili imaš kroz sve (i ne samo postove)? meh, ti vjerojatno prolaziš kroz slično iskustvo pa si ugradio njegove aspekte u moj post koji sasvim slučajno predstavlja upravo to stanje koje opisuješ. mogu vjerovati u to, iako bih radije vjerovala u to da zaista imaš rendgenski vid jer to mi je zanimljivije (zanimljivije u smislu da me stvarni život u zadnje vrijeme jako umara pa žudim za bijegom u druge svjetove - mogla bih napokon pročitati onu knjigu koju si mi onda ljetos bio preporučio, od onog tvog profesora :). uostalom, tvoji prekognicijski snovi (koji su možda slučajnost, a možda i nisu, ja ionako ne vjerujem u slučajnosti) daju naslutiti da je takvo što i moguće. ha! :D
što se tiče bivanja samim - bivati sam možeš i protiv svoje volje, mimo vlastitog izbora, dakako, tomu svjedoče brojni samci koji prosto ne uspijevaju dokinuti svoje samovanje time što ne pronalaze željenog ili uopće ikakvog partnera (naravno da nikada nismo potpuno slobodni od navedenih emocionalnih odnosa, no pojam slobode je ionako relativan, ne znam od čega smo svi mi uopće zaista slobodni, dok god ovisimo o svom umu). pitanje je i jesu li ti koji bivaju sami ne želeći to svjesno jednako svoji kao oni čije je to bivanje samim svjestan izbor.
a ovo drugo ne smijem i ne želim komentirati. u tu raspravu ne mogu ući, jer nesposobna sam uopće više jasno misliti i razlučivati, mislim da sam oglupjela usred bivanja u tim beskrajnim paklenim vrtlozima razmišljanja, analiza i boravka u nepovoljnom jazu između ta dva "svoja", mozak mi je počeo atrofirati, časna riječ...
u zadnje sam vrijeme počela sumnjati u svašta, pa čak i u to koliko ovo pisanje ima smisla. u nemogućnosti sam pisati, jer sve mi se čini ispraznim. moje se pisanje, naime, temelji na osjećanju, ja ne pišem primarno iz uma, već iz sebe (što god to kome točno značilo, ja znam što to meni znači, ali teško je objasniti, a napokon i nepotrebno...), i u tom procesu pisanja nema pretjeranog umovanja, to je nešto što teče iz mene uslijed onoga što osjećam u trenutku kad to pišem. možda zato i nemam mnogo čitatelja, nemam mnogo publike, jer moji se tekstovi (većina njih) moraju osjetiti, a često ih se baš i ne želi osjetiti niti ih se ima želje možda osjetiti na prvu, jer nose svoju težinu, kao odraz mene i onoga što osjećam. e, i ne samo da ja pišem na taj način, nego ja tako i živim. živim oslonjena na svoje osjećanje, ja ne mogu odlučiti nešto temeljeno samo na umovanju, to mora biti potkrijepljeno intuicijom, onim osjećajem iznutra da činim pravu stvar. čak iako se nekad ta intuicija u potpunosti kosi sa svime što svojim umom mogu iznjedriti kao razloge za suprotnu odluku. i onda, dovođenjem u pitanje toga, dovođenjem u pitanje moje intuicije kao važećeg kriterija koji sam u životu vođena, dovodi se u pitanje i ovaj cijeli blog, sve napisano u zadnjih nekoliko godina (jer nisam oduvijek pisala baš na ovaj način), ali ne samo ni to nego se dovodi u pitanje cijela ja, cijeli moj sustav, cijelo moje biće, moje postojanje, ono što ja jesam, jer sve što jesam nastalo je takvim procesima. i jasno, ono što je nastalo nije lišeno različitih mana, problematika, nije lišeno čak ni pokoje psihološke patologije (kao i kod gotovo svih ljudi na svijetu). međutim, činjenica je da mi je barem i mali osjećaj sigurnosti koji sam imala u sebe i svoj sustav, poljuljan. i to ne poljuljan u onom pozitivnom, poticajnom smislu, nego u destruktivnom, samodegradirajućem, omalodušavajućem smislu. pa sam uslijed svega dovedena u stanje sumnjanje u sve, propitivanje svega.
gledaj me samo kako sam ti imala obraza sve to tu natrpati. ne shvati osobno...
20.02.2013. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toksični
trenutno nisam u takvoj situaciji, ali sjeti se jednog komentara koji sam ti nedavno ostavio.. jednostavno razumijem tvoje postove. (osim onog djela o jelenovima :D). ne znam, možda baš zato jer su iz srca. i ja se trudim tako živjeti u zadnje vrijeme. što se tiče prestanka pisanja - nemoj! daj si malo vremena. izađi malo iz tog konteksta.. i sama si u novom postu napisala da se život svodi na prolazak kroz dobre i loše lekcije, no to ne znači da je cijeli tvoj put pogrešan. štoviše, ja sam uvjeren da je ispravan! :)
21.02.2013. (15:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toksični
ne znam zašto me odlogirao
21.02.2013. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toksični
da.. još sam htio reći da broj komentara apsolutno ništa ne znači. 90% blogera ionako komentira samo da im se to vrati, a ako komentara nema, ne znači da nema ni čitatelja. dapače, siguran sam da imaš svoju publiku. to su oni koji slušaju umjesto da govore. :)
21.02.2013. (16:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica
čitat ćeš još o jelenovima, bez brige, pa ipak ih je jedno cijelo krdo. :)
nije do broja komentara, jasno, da jest prestala bih pisati odavno :)
no lijepo je s vremena na vrijeme barem dobiti neku povratnu informaciju,
znak prisutnosti. to su oni koji slušaju umjesto da govore. :) - to si lijepo rekao.
25.02.2013. (15:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...