Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • Bocaccio

    sve si tako lijepo napisala i rekla da nemam tome ni što dodati niti što oduzeti.

    čitam da na kraju polemiziraš sa @sempre contra. no ovim blog stranicama uz njega "vladaju" i raznorazne kreature kao @modesti, @pero, @neverin i drug, da ih poimenice ne spominjem nikovima.

    uglavnom, kad pogledaš, i marksizam i komumizam su propali jer su svi "izmi" produkti izopečanog uma. a tako propada i ova blog stranica.

    pitanje je samo što to još nekolicinu nas razumnih drži u ovom društvu? zašto im služimo kao pokriće kako bi mogli lgumatati javnost. jer njavnost nisu a što jesu .... nećemo sada o tome jer bi nas odvelo predaleko.

    pozdrav iz snježnje i maglovite Moskve,
    Bocaccio

    avatar

    16.02.2013. (08:49)    -   -   -   -  

  • odmak

    bocacciozg,
    ne polemiziram sa semper contra. Upitao me je gdje sam, pa mu objašnjavam. On je inače pristojan, obiteljski čovjek, bar i se tako čini iz pisanja sa svojim uvjerenjima.
    Možda smo i mi agresivni u obrani svojih uvjerenja, pa tu valja biti oprezan. Važno je da se ne vrijeđamo, a polemika, kvalitetna, je uvijek dobro došla.
    Pozdrav i tebi iz sunčanog i lipog Splita.

    avatar

    16.02.2013. (10:11)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    nismo se svadili, samo ne mogu kod tebe komentirati nego anonimno, pa te onda ostavim za kraj - i često zaboravim
    inače, mislim da su sličnosti između marksističke ideologije i institucionaliziranog kršćanstva veće nego razlike. proglasiti materijalno za duhovno - čas posla

    avatar

    16.02.2013. (10:44)    -   -   -   -  

  • geomir

    A kako je Benedikt mogo govorit o marksizmu.......
    da ga nije mogo falit!!?? :-)))

    Dobro reče @zub....rugao se lonac loncu, a obadva crna!! :-)))

    avatar

    16.02.2013. (11:16)    -   -   -   -  

  • golden age

    Michel Foucault je u Redu stvari rekao kako je marksizam u načinu razmišljanja XIX stoljeća plivao kao riba u vodi, dok je van toga - riba na suhom. Problem atavističkog salonskog komunizma u nas je njihova nevjerojatna upornost da drugima silom nametnu svoje mišljenje, kiteći se pri tome pet brojeva većim ogrtačem liberalnog (kvazi)intelektualizma...

    /odmak čitam ne samo iz apatridske solidarnosti :)/

    avatar

    16.02.2013. (13:21)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    U međuvremenu sam i sama postala ponosna na svoju slavensku dušu ( iako ima primjesa talijansko -austrijskih, čak nona talijanka, ali to je sudbina bivših stanovnika Austro-ugarske.)

    Upravo čitam drugu od tri knjige 'Jadranske trilogiie' Nedjeljka Fabria u kojima on piše o obiteljima sličnih korjena kao što su tvoji. Iako piše, kako se izrazio M. Jergović 'baroknim stilom' i dosta je teško čitati današnjem čitatelju naviklom na prosto-proširene rečenice 'žute štampe', meni se knjige dopadaju. Usput sam dobio drugačiju vizuru o talijanskim starosjediocima na ovim područjima nego što sam ih do sada imao. Čovjek uči dok je živ (i umre glup ko top :-)!).

    Što pak se tiče teme ovog posta samo dvi tri riječi da opet ne bi dobio 'bocacciozg-ovu jezikovu juhu' koji je poznat po svom nastupu 'ad hominem' umjesto 'ad rem'.

    Ne znam je si li čitala knjigu Terrry Eagletona, trenutačno profesora engleske književnosti na Sveučilištu u Lancesteru u Engleskoj i na Sveučilištu Notre Dam u SAD-u, "Zašto je Marx bio u pravu". Od njega sam pročitao, obje knjige imam u svojoj biblioteci, i knjigu "Razum, vjera i revolucija". Prvu trenutačno čitam po drugi put. U njoj autor razbija mnoge tabue o Marxu.

    Tvoj sam tekst prebacio u Word (kako rekoh radi lakšeg čitanja) a nakon čitanja ga isprintao, savio stranice i ubacio među stranice prve Terry-eve knjige. Nadam se da se nećeš naljutiti što jedna blogerska 'kreatura' sprema tvoje tekstove :-)?

    Od svega što si napisala mogao bih o mnogim stvarima razgovarati, složiti se i nesložiti. No zaista bi mi bilo teško prihvatiti, a tom sam već u nekoliko postova, i ne samo na mom blogu pisao, da razum može postojati bez materije, a pogotovo da može predhoditi materiji. No diskusija na tu temu ipak prelazi okvire jednog komentara na post i teško se može voditi samo pisanim putem.

    avatar

    16.02.2013. (14:32)    -   -   -   -  

  • NF

    marksisti, drugovi koji griješe, eto najkraći način da se pravim pametan ;)

    avatar

    16.02.2013. (15:51)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    @sempre, juhu nećeš dobiti jer ona je znak dobrodošlice obzirom da nakon nje slijedi ru;ak iliti gozba na kog obično pozivaš nekog do koga ti je stalo. kad već govorimo o vrijeđanjima, sjeti se samo svojih vrijeđanja mene s kojima si počeo kad si se počeo javljati na ovom blogu. sve se zna i sve se pamti. toliko.

    a da je marksizam bilo što vrijedo i da vrijedi, on bi i opstao. tako da je njegova usporedba sa kršanstvom, koje je na ovim stranicama mnogim toliko mrsko, što samo govori o njima a ne o kršćanstvu ili kršćanima, usporedba je to dakle ravna onoj Iovi et Bovi. baš kao što je govedo i Jergović.

    avatar

    16.02.2013. (15:53)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Jučer je marksizam usmrtio čovjekovu slobodu!
    Danas tzv. demokracija usmrćuje čovjekovu slobodu!
    Postoji li neko srednje rješenje?!

    avatar

    16.02.2013. (21:45)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @bocacciozo
    Oprosti, star sam, postove pišem već pet godina, pa se ne sjećam da sam te vrijeđao naročito ne na način da te nazivam 'kreaturom' ili da nekog nazivam 'govedom' samo zato što se s njime ne slažem.

    Što se tiče tvoje tvrdnje da 'juhu neću dobiti jer je ona znak dobrodošlice' moram ti skrenuti pozornost da ja nisam govorio o 'juhi' nego 'jezikovoj juhi'. Možda se u tvojoj sredini te dvije juhe ne razlikuju. Ali to onda nije moj problem.

    A što se tiče marksizma i kršćanstva oni su vrlo slični. Glavna im je razlika u tome što je marksizam obećavao Raj na Zemlji a kršćanstvo na Nebu. Tijekom vremena ljudi su se uvjerili da tog obećanog Raja (iz raznih razloga o kojima sad neću) nema, postali su najprije nestrpljivi pa onda nezadovoljni i na kraju ljuti i odustali od tog Raja i radije odabrali Pakao na Zemlji.
    S druge strane još nam se nitko nije javio i pojasnio kako mu je u Raju na Nebu pa nada i vjera da je tamo lijepo, a time i u kršćanstvo (što ne bih miješao s Crkvom kao institucijom) i dalje traje. Pogotovo to izgleda divno iz perspektive ovog Pakla na Zemlji.

    No bojim se da ti to nećeš, ne želiš ili ne možeš razumijeti.

    avatar

    16.02.2013. (23:56)    -   -   -   -  

  • odmak

    pametni zub ,
    žao mi je što se to događa sa tvojim komentarima. Malo i nimalo se ne razumijem u tehniku pa mogu mirne duše reći da nije moja greška.
    Pametan kakav jesi lijepo si rekao kakva je razlika između marksizma i institucionalnog kršćanstva, jer to ne uključuje posve ono nadnaravno u koje mi svi vjernici vjerujemo. Govorim o svakoj mogućoj vjeri u nešto više ne samo kršćanstvu.
    Vjera u neko više Biće koje je ujedno Dobro, velikodušno i puno ljubavi.
    Vjernik sam rimokatoličke crkve i nalazim u njoj odgovore. Da sam vjernik bilo koje druge vjere vjerojatno bih mislila isto.
    Sličnosti između institucionaliziranog kršćanstva i marksizma su u tome što obje 'organizacije' vode ljudi. A čovjek je uistinu nesavršeno biće na svaki način. Marksizam je ukinuo Boga. Pokušao je ljudskim snagama postići raj na zemlji. Pod rajem mislim da kvalitetan život u kojem će svatko poštivati svakoga i gdje će svatko naći smisao svog života, bez ratova i svega onog zlog što prati jadno biće čovjeka u ovom kratkom životu.
    Ljudi griješe jer su nesavršeni. Bog ili kako god to više biće zvali po nama vjernicima je savršen (iako ima tu prijepora ponekad ozbiljnih kao zašto dopušta zlo- pa se vadimo na ljudsku slobodu, ponekad i glupih kao oni koliko anđela može stati na vrh igle i slično) i to nije samo utjeha, nego i nada da i mi ljudi možemo postići više.
    Ono što su htjeli marksisti boljitak za svakog čovjeka - kako znamo nije uspjelo.
    Da se razumijemo sve je to prošlost. Marksizam u onom obliku u kojem je bio iza nas (mali ostaci u nekim zemljama će također nestati) Ali ne treba zaboraviti da ni institucionizirana crkva više nije ista. I ona se iz vremena inkvizicije stubokom promijenila i još se mijenja.

    Drugi vatikanski sabor bio je 21. ekumenski sabor Katoličke Crkve. Sabor je sazvao 1962. godine papa Ivan XXIII. koji je preminuo prije kraja sabora, koji je nadalje vodio papa Pavao VI.. Sabor je zaključen 1965. godine.
    Predugo bi trajalo objašnjavati koliko se stvari unutar institucije Crkve tada promijenilo.
    Ali, sve to ide strahovito sporo. Proći će generacije i generacije do kraja ovakvog čovjeka. Netolerantnog prema drugom i drugačijem. Nadam se da će čovjek postići savršenstvo i da ćemo stvoriti taj naš 'raj' u kojem ćemo moći razumjeti jedni druge i još toliko prijepornih stvari. To je cilj svakog od nas. Mene i tebe sigurno samo to gledamo svatko na svoj način. Ja ne mogu bez nekog idealnog kojeg nazivam Bog . Ravnam se prema njegovim mjerilima. Ti ćeš to možda nazvati savjest i prema tome ćeš se ravnati. Ako nas vodi istom cilju zar je važno u što ćemo vjerovati.
    Ali, ljudska zamisao materijalizam je nestao. Bilo je previše neslobode i žrtvovanja onih koji su drugačije mislili. Je li se mogao mijenjati. Možda?
    Crkva je opstala. Rekla bih , bez obzira na greške, upravo zbog onog zbog čega je nastala. Zbog onog trascedentalnog Dobra u kojeg pokušavamo vjerovati.
    Nemoj misliti da ljudi unutar 'organizacije' Crkve, a samo su ljudi, ne pokušavaju doseći to Dobro.
    Ali, opet ponavljam ljudi su i ta ih ljudska narav, koliko god se trudili i bili vođeni Božjom zamisli, kako vjeruju, čini onakvima kakvi smo svi mi : ljudi.
    Neki od njih i nas dosegnu donekle ideale pa ih ih nazivamo svecima.

    avatar

    17.02.2013. (11:07)    -   -   -   -  

  • jelen

    Zanimljivo, slažem se s idejom da nema duhovne Emancipacije kroz nekakve političke ideologije i općenito kroz ovozemaljska sitnomafijska i politikanska mešetarenja, ako je to uopće ono što je Papa htio reći? Ako je htio kritizirati totalitarnu materijalističku ideju o svijesti kao pukom nusproizvodu biologije to je isto u redu, iako bi se još jako puno moglo o tome pričati.

    Mislim da ima u ovom njegovom tekstu dosta spretnog premetanja riječi ali nije nešto naročito smisleno rečeno. Da je marksizam u krivu, a Crkva u pravu, to smo znali i u startu, tj, znali smo da će biti takav zaključak.

    Idejna pozadina takve mržnje jest apokaliptičko-gnostička misao i njezina radikalno negativna interpretacija svijeta: svijet je zao i taman, potrebno ga je potpuno uništiti te stvoriti radikalno novi svijet.
    - ovo mi osobito nije jasno, kakva je to „apokaliptičko-gnostička misao“, da li se tu referira na kršćanske gnostike koje su crkveno-koncilski kršćani zatrli pred mnogo stoljeća? Ako da, zašto se referira na njih u ovom kontekstu koji nema nikakve realne veze. Osim možda da onak usput potvrdi trijumf kako nad marksistima tako i nad gnosticima?
    Gnostička misao, koliko sam čitao o tome, je bila vrlo sofisticirana, insinuacija da je „svijet zao i taman“ (ili dolina suza iz koje treba uteći, izmjestiti se u domenu Boga ili što već) to su grube i nesofisticirane, možda čak nije pretjerano reći animističke zamisli - to sve pripada više crkveno-koncilskom nego gnostičkom diskursu, ali to su opet već neke druge teme.

    avatar

    17.02.2013. (15:07)    -   -   -   -  

  • odmak

    vajrapani,
    gnostička misao je ušla u kršćanstvo kao i ostale misli iz okružja u kojem je kršćanstvo živjelo. Svi znamo što ona znači- ali gnoza kao i mnoge druge ideje, misli, filozofije koje su se od raznih učitelja isticale i uvlačile u kršćanstvo, neke i ostale, na mnogim su saborima gdje se bistrilo kršćanstvo svedene na određenu mjeru ili odbacivane kao hereze.
    Ne vidim u tome ništa loše. Danas se o tome uči na faxu. Nitko ne brani da se o tome razmišlja, ali kršćanstvo ide svojim putom. Još se razvija, kako se stoljećima razvijalo, danas još i više. Ima mišljenja i to ne rijetkih da kršćanska misao prati razvoj ljudske misli. Mi ljudi još puno toga ne razumijemo, ali sve smo otvoreniji i pokušavamo, bar to. Pokušavamo shvatiti
    Sinoć sam gledala film o Lincolnu i o borbi za slobodu afroamerikanaca. Koliko predrasuda, da se smrzneš.
    A, danas je predsjednik afroamerikanac i to izabran po drugi put.
    Ali, još smo daleko od ljudskih prava.

    avatar

    18.02.2013. (09:41)    -   -   -   -  

  • odmak

    geomjavascript: void(0);ir,
    marksizam, u obliku kakav je bio, je pokojni.
    O marksizmu, odlučila sam, mogu razgovarati samo akademski, iako moram priznati da mi je to teško jer sam ga proživjela od početka do kraja.

    Lion Queen,
    svi skupa trebali bi postati bolji.

    semper contra,
    svatko od nas bi na 'svojim', 'našim' tvrdim glavama trebao poraditi.

    NF,
    istina.

    golden age,
    problem svake misli je u konformizmu i ostalim osobinama svakog od nas.
    Lakše je plivati niz struju i kimavcima koji se slažu. Čovjek je kvarljiva roba, obično bez snage, a ni ne traje dugo.

    avatar

    18.02.2013. (10:17)    -   -   -   -  

  • jelen

    Kako god bilo meni je to jedna jako interesantna tema. Osim toga apologetika je danas u modi i ja se zato spremno stavljam u ulogu apologeta gnostičkog kršćanstva :-)
    Čini mi se da se Papa tu možda čak referira na razne pseudo-religijske europske pokrete koji se pozivaju na slične stvari, npr. masoni, templari- tzv. OTO (Ordo Templi Orientalis), ružokrižari i sl. Budući oni govore o „katoličkim gnostičkim misama“ kojekakvim misterijama itd. i vječito su kao neki oponenti oficijelnom katoličanstvu osim toga govore o izgradnji boljega svijeta i čovjeka jer je ovaj trenutni jako manjkav i što ja znam što sve ne, možda donekle slično marksizmu?
    No ustvari ti ljudi i njihova filozofija, to je zapadnjačka europejska smijurija, nisu to kršćanski gnostici u pravom povijesnom smislu. Povijesni gnostici nisu imali nikakve veze sa europskim dokoličarskim ludorijama iz kojih su tijekom povijesti izrasli ti kojekakvi okultni neo-gnostički i/ili kvazi kršćanski pokreti koji su danas opet postaju popularni, vjerojatno i zahvaljujući popularnosti fantasy žanra među mladima (templari). Bajke o njihovom istočnom podrijetlu su samo to- bajke. Nisu dakle gnostici ništa više nego i sam Papa, tako da je to dupla travestija povijesnog gnostičkog imena i od strane tih organizacija, isto kao i od strane današnjeg oficijelnog kršćanstva koje te cirkusante (iz vlastitih interesa) poistovjećuje s povijesnim gnosticima. Treba svakom prilikom reći popu pop, a bobu bob.
    „Svi znamo što ona (gnoza) znači“- znamo li zaista? Koliko je ljudi pročitavši ovaj članak uopće razmislilo o toj riječi i o tome zašto se baš tu spominje? A koliko ljudi je jednostavno pretpostavilo da je to „apokaliptičko-gnostičko“ valjda jednostavno nešto fuj-bekino budući Papa tako kaže, nešto na spomen čega se treba instinktivno stresti u grozi i ne više misliti na to?

    Što se tiče „rafiniranja“ kršćanstva kroz koncilske filtre, kroz privatno dogovaranje klerika koji sami nisu realizirali spoznaju, nemaju realizaciju (gnozu) nego samo neka idejna uvjerenja, ako i to… hm, hm, hm.
    Općenito to mi je kao da kažeš je voda sve dalje i dalje od izvora sve čistija, a ne zagađenija, to mi je sasvim upitna zamisao.Veliš dogovaranje (razvoj) traje i dalje. A gdje će se onda konačno razbistriti ta voda, negdje u moru odakle se izvor više niti neće nazirati? Negdje u moru opet nečijih privatnih interesnih trendova? Gdje je tu onda relacija s povijesnim Kristom? U tome što se i dalje spominje njegovo ime? U pukom spominjanju imena nema živosti, nema „živoga boga“ i svega toga o čemu se tako rado i prpošno govori u Crkvi. Živi Bog može biti prisutan jedino ako je njegov nauk realiziran sad i ovdje od strane živoga čovjeka. Inače gdje je? U svetim knjigama, u nečijim privatnim zbrkanim mislima, u eteru svuda oko nas, u nebeskim sferama gdje nas čeka poslije smrti? Nema ga, postoji potencijal da ga bude, ali potencijal se mora realizirati, a ne vječito bajati o tome da će se sve to realizirati nekakvim čudom, milošću božjom ili kako već jednog lijepog (ili možda sudnjeg ;-) dana u nekakvoj nedefiniranoj budućnosti. Zašto zapravo gnostički pristup koncilsko-crkvenim patrijarsima nije bilo po volji? Zato jer po gnosticima moraš biti realiziran tj. „obogotvoren“ kako bi neki rekli, da bi bio relevantan učitelj drugima, a ne možeš nabubati neke dogme i biti puki čitač i tumač „svetih božanskih objava“ kako je to slučaj sa crkvenim klerom. Nemam ja ništa protiv toga da su neki ljudi svjetovni(ji)h nazora htjeli prenositi Kristov nauk širokim masama i zadobivati tako interes i naklonost drugih svjetovnjaka, ali nisu smjeli zato iskorijeniti loze pravih realiziranih nepatvorenih kršćanskih gurua, trebali su se jednostavno međusobno nadopunjavati i sve bi bilo u redu. Ljudi bi sami mogli za sebe odlučiti čiji pristup i učenje im više odgovara i koji im je smjer spoznajno, razumski ili pak intuitivno bliži i smisleniji. Nije bilo potrebe za tim ideološkim čistkama koje su kršćanstvo postupno odvele u neko čudno mistično kultovsko obožavanje vlastitoga pravovjerja, ne znam kako bi to drugačije nazvao.

    Što se to dakle „bistrilo“, a što se je mutilo po koncilima o tome se može govoriti, isto kao i o tome što se danas uči po faxevima, ako se uči da su gnostici ti koji su „hereza“ i da je to čist račun na vijeke vijekova amen, onda ne znam, može se tako učiti još 2000 godina ili 200 000 godina ili koliko već treba do tih vijeka vijekova, ali čemu onda zapravo sva ta šarada? Sad općenito razmišljam, ne samo o ovim teološkim studijima, nego i o mnogim drugim današnjim studijima, studijama i istraživanjima- pa čemu uopće privid tolikog studijskog pristupa kad je konačni „pronalazak“ vrlo često unaprijed poznat i objavljen iz raznih interesa? Puno toga se svodi na kraju na onu don Grubinu o autoritetu istine i istini autoriteta
    (ili možda istini koja je u dugoročnom interesu autoriteta, dodao bih samo na kraju).

    avatar

    18.02.2013. (17:45)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    @vajrapani
    Odličan sažetak mojih razmišljanja (hej, čitaš li ti moje misli? :), napisan puno bolje nego bih ja to mogao.
    Osjećam se katolikom u kulturnom ali ne i u religioznom smislu. Kontakt s hiper-politiziranom hrvatskom Crkvom u inozemstvu učvrstio me u ciničnom pogledu na tu vjekovnu instituciju prepunu intriga, borbe za karijere i političke utjecaje. Često mislim na Krležinu izjavu u diskusiji s biskupima (još tamo davno između dvaju svjetskih ratova): "Zar vi zaista vjerujete da mi vjerujemo da vi vjerujete?".

    Marksizam: smiješno je da se jedna u biti ekonomska teorija (raspodjela viška rada) slomila upravo na ekonomiji. Kapitalističkih zamalja ima bogatih i siromašnih, no sedamdeset godina komunizma nije uspjelo stvoriti nijednu bogatu zemlju! Da, znam, zemlje poput Rusije ili Rumunjske su bile na tako niskom GDP-u da je bilo teško od nečega početi, no Češka je bila bogata industrijska zemlja koju je komunizam zabio u bijedu.

    (Nastaviti ću komentar kasnije, moram sada klince otpremiti u školu - eto kako sadašnjost utječe na naše filozofske misli i djelovanje ... :))

    avatar

    19.02.2013. (12:50)    -   -   -   -  

  • odmak

    vajrapani, a donekle i Pogled izvana,
    Ajde idemo zapoćeti od izraza gnoza grč( gnosis, gnoseos _ spoznaja, znanje, mišljenje, ćud) sekta koja je težila da izvrši sintezu kršćanstva sa židovskim naučavanjem i poganskom filozofijom.

    Toliko Klaić, ali nije dovoljno.

    Evo recimo još nekih objašnjenja:

    U najširem smislu, gnozom se označava svaki misaoni pravac prema kojem je božanska istina o spasenju sadržana u objavi dostupnoj samo malobrojnim izabranicima koji je se mogu domoći bilo putem izravnog iskustva objave bilo putem inicijacije u tajnu i ezoteričnu tradiciju tih objava; u tom smislu podrazumijeva da gnozu valja jasno lučiti od svih oblika „javne religije“, pa bila ona i filozofskog tipa, naime da uključuje vjeru u Boga koji se objavljuje ljudima jednostavno putem njihova božanskog duha, kojeg svi ljudi posjeduju premda se mali broj njime služi; i da svi mi boravimo u božanskom svijetu u kojem, jednako kao i nama samima, možemo pomoću svog razuma otkriti Boga uz uzvišeni napor koji se od nas traži da bismo u tome uspjeli.
    Kao osebujni oblik osobne religije, iskustvo gnoze u najrazličitijim je religijskim i filozofskim krugovima aramejskog i grčko-rimskog uživalo veliki ugled i u tom se smislu taj izraz koristio različito, da bi se označila posebna učenja mističko-mudrosne i inicijacijske naravi, čiji je krajnji cilj upravo bio doći do prave mudrosti ( od Esena u Kumranu do srednjeg platonizma i nadasve do hermetičkih spisa u kojima je, usprkos nekoj općoj „optimističnoj“ tendenciji , prisutna tema Anthroposa, prvobitnog nebeskog čovjeka koji je, pavši u u ropstvo materije, oslobođen te se na kraju ponovo uzdigao u božanstvo …
    Pod 'gnosticizmom ' u njegovom pravom značenju , međutim, podrazumijevaju se >sustavi< koji su se javili oko 2. Stoljeća i o kojima je ostao trag …itd, itd
    Opsežna je literatura o gnozi, gnosticizmu i gnosticima.
    Sve do današnjih dana.
    Kako god za gnostika je svijet zlo i tuđe mjesto, zatvor, zamka. Objava gnostiku objašnjava zašto postoji i zašto se nalazi ovdje, a nadasve mu daje spasenjsku spoznaju nužnu kako bi pobjegao prema svojoj pravoj dalekoj domovini, svijetu svijetla koji je Bog što ga on ljubi , traži kojem se klanja.
    Reći ćete da je i kršćanstvo upalo u istu zamku. Ali nije. Daleko bi nas odvela misao : Što kršćanstvo zapravo jest. Iako danas govorimo da smo samo slijednici Starog Zavjeta, a Bog nije samo milosrdni Bog koji brine, nego i Bog ljubavi – ovaj svijet nije samo prolazan. On je čovjekov svijet i naš Bog jednako kao Bog starog zavjeta, kao i Bog (Alah) islama je Bog koji brine o čovjeku. Nije nikakav demiurg niti neki niži Bog.
    I ne brinite svako malo crkveni se ljudi vračaju na izvore. Pokušavaju razbistriti izvor jer i u vrijeme kad je Isus šetao zemljom ljudi su lovili u mutnome.
    Jednako tako ako čitate Stari zavjet s pomnjom vidjet ćete da su to radili i Židovi. Donosili i ponavljali zakone i vraćali se na početke.
    Što znači udaljenost od Izvora? Voda kruži. Od izvora, preko potoka, ponornica, rijeka do mora pa opet ispočetka isparavanjem i kišom ponovo smo na majčici zemlji i izvoru.
    A ima i pametnijih od mene.

    avatar

    19.02.2013. (17:23)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Pogled izvana: ne čitam misli, ali to nije niti potrebno, misli za koje mislimo da su naše ionako istovremeno misle milijuni drugih i oni misle isto to (da su te misli njihove), postoje dakle misli ali ne i mislioci :-)

    @Odmak: upravo tako, tema je opsežna i literatura postoji. Nema potrebe za sotoniziranjem gnostičkog kršćanstva danas kad stvarno ne predstavlja nikakvu konkurenciju crkveno-koncilskom kršćanstvu. Nije bilo potrebe niti prije mnogo stoljeća ali eto vrijeme ne možemo vratiti. Ali možemo reći popu pop, a bobu bob, za to nikad nije kasno :-)
    Ja osobno sam o toj temi čitao toliko koliko sam čitao, mogao sam i više, naravno uvijek se može i više, ali jasno mi je da velika većina ljudi nije niti toliko, ni približno. Mislim da je znanje nas diskutanata ovdje ipak malo šire od definicija iz rječnika i enciklopedija. Gnostičko kršćanstvo ne podrazumijeva jednu monolitnu sljedbu da bi se moglo apsolutno generalizirati, ali to vrijedi i za sve ostale religijske pokrete i pravce. To ne treba niti naglašavati posebno.

    Kako god za gnostika je svijet zlo i tuđe mjesto, zatvor, zamka. Objava gnostiku objašnjava zašto postoji i zašto se nalazi ovdje, a nadasve mu daje spasenjsku spoznaju nužnu kako bi pobjegao prema svojoj pravoj dalekoj domovini, svijetu svijetla koji je Bog što ga on ljubi , traži kojem se klanja.
    - ovo je manjkavo gledište što je i razumljivo budući da dolazi je s pozicije koja je gnostike htjela sotonizirati. Svijet onoga tko je „neznajući“, tko je neznalica, takav svijet i jest zamka, zatvor, patnja itd. Opet to ne znači da je svijet sam takav po sebi, niti svijet nije slijep ako je jedan čovjek slijep, niti je svijet zao jer je netko zao. To što takav neznalac može tokom života uzimati mentalni doping u vidu „vjere“ pa si onda s tom vjerom zasladi to „tuđe mjesto“ i učini ga dovoljno slatkim za potrebe svoje emotivne i čulne percepcije to je svakako jedan put u razmišljanju. Takav put je i najpopularniji među ljudima. To je ono što najčešće vidimo kod onih koji se nazivaju vjernicima to je nažalost najčešće ta prpošna „snaga vjere“ kako se kaže.
    Drugi pristup je učiti o tome kako stvari funkcioniraju, vidjeti prirodu svoju takvu kakva jest i prirodu svijeta i drugih ljudi onakvu kakva jest, niti crna niti bijela, niti lažna niti istinita, niti dobra niti zla već samo međuzavisna. Gnostici (ajmo reći preciznije neke njihove škole, da ne generaliziram sad ja u pozitivnom smjeru) su imali ideje donekle slične boddhisatvinskom idealu mahayanskoga budizma, znači spasenje, ali spasenje koje ima smisla samo ako je to ujedno spasenje na korist svima, nikakav bijeg u privatnu sreću i slobodu. Naravno tu je i „reinkarnacija“ i povratak da se nastavi ta obaveza preuzeta iz ljubavi i suosjećanja za sva osjetilna bića itd. Zbog toga mislim da vrijedi i dan danas reći koju riječ njima u prilog.

    Da, taj strašni zloglasni elitizam gnostika, babaroga ezoterije i mističnih inicijacija… koliko se ljudi dok to čitaju uopće zapitaju o čemu se tu uopće govori i zašto se govori na takav način?
    Pa ja danas mogu reći da je društvo elitističko i ezoterično jer meni ne daju da operiram ljude samo zato jer sam bez ikakva znanja o medicini. Tražili bi od mene da studijskim pristupom postanem nositelj relevantnog znanja o medicini prije nego operiram žive ljude? Pa to su elitisti! Htjeli bi me inicirati u ezoteriju! Čekaj ja bi sad trebao ulaziti u ezoteriju medicine da postanem liječnik? Ne bi mogao neki priručnik pročitati, neku biografiju velikog Liječnika koji je živio pred 2000 godina? Čekaj ako ja ne nalazim za shodno tu i sad spoznati anatomiju čovjeka ne mogu biti liječnik? A prokleti elitizam i ezoterijska znanja, kad ću ih sve svladati! :-)) Veliš, nema veze, doći će ionako onaj povijesni Liječnik na kraju i On će sve izliječiti? Super! Ali već je bio tu i dao upute, dao je svu medicinu, što sad će doći s nekim drugim lijekom? Neće reći kao prošli put „Kraljevstvo Božje je u vama“ nego će reći „ajmo vodim vas u to Kraljevstvo Božje, gasimo ovaj projekt Zemlja“? :-) Nema se što gasiti, nema se kuda bježati, živi se sad kad se zna da se živi, a čovjek se liječi dok je živ tu gdje živi. Toliko o dezerterskom mitu, o gnosticima koji hoće poskrivečki pobjeći nekud, toliko o mitu koji su gnosticima prišili oni koji su stvarno istinski dezerteri od svoje vlastite prirode uma, dezerteri na štetu sebi i drugima.
    Ako Liječnik i dođe može samo pitati: što još trebate, dobili ste pravi lijek protiv smrti, zašto niste našli za shodno uzeti ga? Lijek očito nije uzet jer je to bio lijek protiv zlatnih dvora i političkih igara, protiv nasilja i hegemonije, protiv obožavanja vlastite umišljene „pravovjerne“ veličine, protiv naslađivanja osjetilima i emocijama i svega toga što je preslatko, ignorantima puno slađe od lijeka iako mi tu govorimo o lijeku koji liječi i samu smrt. Ha fućkaj ga kad je tako slatko! Pa samo smo ljudi, ne?

    avatar

    19.02.2013. (22:29)    -   -   -   -  

  • jelen

    E, pa možda bi ipak mogli vidjeti što to točno znači da smo ljudi, da to nije baš „samo“ nego naprotiv nešto vrlo dragocjeno, najdragocjenije od svega i da pred tom spoznajom ipak padaju sve one svjetovne sladunjave ludorije kojima se podajemo u neznanju. Neki će to prije uvidjeti, neki poslije, ovi koji su prije uvidjeli neće se zbog toga ponositi i nadimati nego će uvidjevši prirodu međuzavisnosti marljivo raditi jednako za svoju dobrobit kao i bilo koga drugoga. A onima koji su stekli dovoljan potencijal će ostvareni učitelj (guru) svoje znanje i prenositi jer drugačije niti nije moguće. Eto, to je ukratko poruka gnostičkih gurua i njihovog strašnog kontroverznog „elitizma i ezoterije“ kakvu sam ja pronašao u svojim istraživanjima.

    Priče o elitizmu i ezoteriji to su sve dakle vrlo površna gledišta koja ljudi uzimaju zdravo za gotovo bez ikakva kritičkog promišljanja, sve je to servirano kao jedna fina trijumfalna istina autoriteta… hm, toliko o porijeklu elitizma i ezoterije! Pišem baš o sličnim temama jedan članak pa mi je dosta toga svježe.
    Voda kruži- upravo tako, kruži sve, ne samo voda… To je vrlo bitno i moglo bi se o tome, ali to je sad već stvarno druga tema. Ispričavam se jer su mi komentari ovako dugi, nije niti stalo sve u jedan, no zanimljive teme su se skroz prorijedile na blog.hr-u, ali tebe većinom čitam sa zanimanjem, to što se ne slažem s nekim stvarima, mislim da nije neki problem na kraju krajeva.

    avatar

    19.02.2013. (22:31)    -   -   -   -  

  • odmak

    vajrapani,
    jasno je, a to sam naglasila više puta, da nemam ništa protiv nikakvog mišljenja, vjere, svjetonazora drugih ljudi sve dok ti svjetonazori ne uništavaju druge.
    Sve se to u prošlosti događalo, a i danas se događa. Rado bih da se u mom svijetu više ne događa.
    Mislim da je zemlja lijepo mjesto i da je život nas ljudi ovdje jedno lijepo i bojim se neponovljivo mjesto, često teško, ali jedino koje znamo. Rijetki su koji su imali jasne vizije drugih svjetova. Više je onih koji maštaju i pokušavaju maštom doseći nešto što bi željeli ili slute. I puno je onih koji malim sivim stanicama pokušavaju shvatiti neshvatljivo.
    Ne možemo bez uma i srca, a ni slutnje. Sve nam je to dana na korištenje. Znam da vjeruješ u inkarnaciju. (spomenuo si mi jednom da su kršćani reinkarnaciju odbacili, ali nije baš tako. Ne mogu se sjeti imena- moguće Origen, ali nisam sigurna- samo je govorio o paralelnim svjetovima. Reinkarnacije nema ni u Židova, ni u kršćana, niti u islamu – a svi idu iz istog izvora). Moguće je da je moguća. Ja nisam tako sigurna. Reinkarnacija je kao i vjera u oca svemogućega, dobrog oca koji nas ljubi, možda je jednako zavaravanje. Reinkarnacija pruža više mogućnosti, ali nemam vremena razvijati tu temu.
    Gledaj ti si ušao duboko u ono što vjeruješ. J jednako tako pokušavam ući u kršćanstvo.
    Želim vjerovati, ali imam bezbrojnih pitanja, dilema i crnih dana.
    Jasno je da se najlakše zavaravati, nadati se. Da nije nade , bilo u kom smislu ubila bih se do sada puno puta. Ali, što god nas održavalo u životu bilo to ono u što ti vjeruješ ili ja najčešće vjerujem ili čovjekoljublje ili savjest što god to jest kao da nam je dalo zadatak da idemo prema nekim idealima. Mogućnost da zaslužimo ulaznicu za nešto bolje i kvalitetnije.
    Ako baš nema ništa, nikakvog parametra prema kojem se moramo ili trebamo ponašati zar onda ne bi bilo sve dozvoljeno, jer svjedok sam da ljudski zakoni postoje, ali ih se malo tko pridržava, a rijetki budu kažnjeni ili nagrađeni u ovom svijetu.
    A, i ti zakoni uglavnom služe da nekoga zaštite, obično državu ili moćnike ili neradnike onu manjinu u većini koju rijetko štite.
    Nemam čak nišzta ni protiv malih skupina, niti ezoterije ni gnostika ni lajonsa i td. Svatko bira svoj put. A put je važan. Cilj će doći ili neće.

    avatar

    20.02.2013. (10:07)    -   -   -   -  

  • jelen

    Niti Židovi nisu monolitni kao što neki misle. „Reinkarnacija“ u Židova postoji itekako, kroz povijest, a održala se i danas u nekim skupinama. Sasvim mi je nevjerojatno da ti to nije poznato budući da se često pozivaš na Židove? Decidirano tvrditi da je židovstvo sasvim „čisto od reinkarnacije“ to je jednostavno smiješno. Židovi, iako ih u svome neznanju, mnogi danas smatraju homogenom skupinom ipak nisu provodili takve krvave ideološke čistke kao kršćani i muslimani u svojim redovima. Grupe koje vjeruju u reinkarnaciju postoje normalno i danas među Židovima. Bila je baš lani jedna zanimljiva vijest čini mi se gdje su nekog psa koji je dolazio u jednu zgradu proglasili za reinkarnaciju nekog lošeg čovjeka koji je tamo radio kao odvjetnik i uvrijedio rabina ili tako nešto. Onda su toga psa gađali kamenjem uvjereni da je to taj odvjetnik došao u psećem obliku. Uglavnom smiješno ali vrlo ilustrativno :-) Slučaj je čak završio na rabinskom sudu koji je na sreću odlučio da psa ipak ne treba kamenovati :-D Oni koji su psa (reinkarniranog odvjetnika) htjeli kamenovati su bili isto rabini! Evo ti pa čitaj, to je bilo na svim svjetskim medijima:

    http://www.shalomlife.com/news/15447/israeli-lawyer-reincarnated- as-stray-dog-not-being-stoned/

    http://www.thejc.com/news/israel-news/50487/no-dog-stoned-death-jerusalem- court

    http://www.newser.com/story/121430/rabbis-demand-stoning-of-reincarnated-d og.html

    http://www.sott.net/article/230101-Israeli-court-sentences-dog-to-de ath-by-stoning-because-its-spirit-is-the-reincarnation-of-a-secular-lawyer- who-insulted-the-courts-judges-20-years-ago

    Za daljnje čitanje progooglaj slobodno: reincarnated dog in Israel
    A ovo ti je drugi slučaj isto takve jedne pseće reinkarnacije u Izraelu:
    http://www.ynetnews.com/articles/0,7340,L-3305192,00.html

    Znači ako ti ne vjeruješ da Židovi vjeruju u reinkarnaciju, to je tvoja stvar, moraš sad i njima objasniti da su u krivu jer se ne vjeruju onako kako ti o njima vjeruješ da vjeruju :-))

    A u islamu su analogija sufisti koji su isto jako proganjani zbog svoje kontemplativne prirode, života u askezi i celibatu, ideja o reinkranaciji- znači način života nespojiv s oficijelnim islamom kakav je prevladao u svijetu.

    Još o Židovstvu. Podebljao sam osobito zanimljive stvari:
    There are many Jewish sources dealing with what is popularly
    called "reincarnation." In Hebrew, it is called "gilgul
    ha'ne'shamot," literally the recycling or transmigration of
    souls.
    This concept can be compared to a flame of one candle lighting
    another candle. While the essence of the second flame comes from
    the first one, the second flame is an independent entity.
    Still, the new flame contains imperfections inherited from the
    initial flame, and it is these imperfections that are to be
    corrected.
    Most of the written material is very esoteric, often written in
    Aramaic. Some of the prominent works dealing with this subject
    are the "Zohar" (1st century) and the Arizal's "Shaar HaGilgulim"
    (16th century). In the Bible itself, the idea is intimated in
    Deut. 25:5-10, Deut. 33:6 and Isaiah 22:14, 65:6.
    Many sources say that a soul has a maximum of three chances in
    this world. One example given is that the great Talmudic sage
    Hillel was a reincarnation of the Biblical figure Aaron.
    The soul only comes into this world in the first place in order
    to make a spiritual repair. If that is not fulfilled by the end
    of one's lifetime, then the soul will be sent down once again.
    The return trip may only be needed for a short time or in a
    limited way. This in part explains why people are born with
    handicaps or may live a brief life.
    It is not necessary that there be a conscious awareness in order
    for the correction to take place. Conscious awareness is only one
    level of understanding.
    http://judaism.about.com/library/3_askrabbi_o/bl_simmons_rei ncarnation.htm

    Veliš sam ja „duboko ušao u to što vjerujem“ pa onda zato i tako razmišljam- to je samo jedan pokušaj racionalizacije koji ipak nema pravog temelja. Pokušavam ti upravo reći da je cijela priča tu vrlo široka, a ne samo duboka i da ja ulaskom u dubinu ne postajem isključiv u ideološkom smislu nego naprotiv, uviđam univerzalno u svim religijama, ono bitno.

    avatar

    20.02.2013. (12:41)    -   -   -   -  

  • jelen

    Činjenicu da je to bitno i univerzalno kroz povijest brutalnom silom zgaženo i prezreno od strane kršćanstva i islama kakvi su prevladali ne kraju, tu činjenicu ja ne mogu mijenjati, mogu se samo nadati da još nije prekasno da se ljudi opamete i uključe logiku i razum, a isključe sitne interesne spletke i ideološku ostrašćenost.

    Uglavnom kroz povijest ima toliko pokušaja agresivnog i buntovnog svrgavanja koncepta reinkarnacije na Zapadu i utiskivanja ideje da je to nešto iz dalekih Istoka ili čega već, nešto s čime se pošteni ljudi niti ne trebaju zamarati, nego se samo zgađeno stresti na spomen te riječi reinkarnacija, a zašto je to tako bilo i po tome pitanju se mogu izvesti neki zaključci. Ukratko ništa mistično- spletke, interesne igre, politika…

    Slično kao i s pitanjem okrugle Zemlje ili ravne ploče na leđima slonova, kruženja oko Sunca ili centra Svemira, nastanka života, evolucije itd. i ovo je pitanje na koje će konačno odgovoriti fizika, ovaj puta kvantna fizika, a ne nekakvi spisi judaizma, hinduizma, kršćanstva ili čega već u koje ionako uvijek vjeruje samo onaj kome je to milo, a netko drugi kome nije milo ne vjeruje. Fizika je takva kakva jest, kako stvari funkcioniraju tako funkcioniraju, a ne onako kako je nekome baš milo. O samoj smrti i što se događa prilikom smrti danas već fizičari imaju daleko više znanja i od liječnika i od religijskih „duhovnika“! Otvoreno govore u prilog nečemu što bi mogli grubo nazvati reinkarnacija, kvantna spregnutost je takva da nema bijega promatrača od promatranog u grubim crtama, dogodi se jedan reboot sistema, kompjuterskim rječnikom, npr. naš fizičar dr. Mladen Martinis je zanimljivo pričao o tome jednom prilikom.

    Isto mi je čudna insinuacija da reinkarnacija umanjuje važnost sadašnjeg života i da daje prostora za kalkuliranje, čini mi se da ti tako nekako to doživljavaš? To je protivno logici, baš suprotno, ona mu daje centralnu ulogu i potiče na momentalni angažman umjesto relativizirajućeg snatrenja o nekakvim razrješenjima u posmrtnim rajskim domenama. Ovo što smo sad nikad više nećemo biti opet, ali ono što ćemo biti uvjetujemo sad i tu svojom voljom,svojom sviješću. Kao što su rekli Židovi, plamen je zapalio drugi plamen, ali to nije više onaj prvi plamen nego je samo posljedica onoga prvog plamena. Slično tome stablo je posljedica sjemena iz kojeg je izraslo ali nije stablo isto što i sjeme, a opet u sjemenu je sadržano sve potrebno da bi nastalo stablo, pa ja sad i ovdje gradim sjeme budućnosti, koji trenutak onda može biti važniji od ovoga? Nema parametara!? Kako nema? Kako siješ tako ćeš i žeti. To je spregnutost svega u svemiru, ono što je bezvremensko pronalazimo jedino u sadašnjosti, međuzavisna uvjetovanost fenomena kako bi rekli budisti i to su stvari o kojima će biti još puno riječi kako se bude razvijala fizika.

    Napredak znanosti, razvoj znanja se ne može trajno zaustaviti klerikalnim dekretima, može se znanje samo privremeno sabotirati. Kao što je rekao Dalaj lama: ako znanost ikada nađe da je budizam negdje u krivu, budizam se mora istoga trena promijeniti, a i povijesni Buddha Šakjamuni je rekao svojim učenicima: „Ako se bilo što iz mojeg nauka ikada u bilo kojem slučaju pokaže neispravnim odmah to popravite“. No takav slučaj se do današnjega datuma još nije pojavio.

    avatar

    20.02.2013. (12:42)    -   -   -   -  

  • jelen

    Znam da vjeruješ u inkarnaciju. (spomenuo si mi jednom da su kršćani reinkarnaciju odbacili, ali nije baš tako.
    - oprosti ali ovo mi zvuči jako neozbiljno, dekret kojim se „hereza o transmigraciji duše proglašava anatemom“ nisam ja donio, nego patrijarsi na koncilu u Konstantinopolu 553. g.

    Ako nešto nisu imali zašto bi to uopće odbacivali? Ja nikad nisam donio dekret kojim, ne znam, npr. neću više bušiti gume na parkiranim automobilima, nisam nikome bušio gume niti u startu pa nisam niti trebao dekret da prestanem od tog i tog datuma :-D
    Trebalo bi malo više logike i korištenja razuma svima nama, a manje obrambenog ideološkog začahurivanja uma.

    Iz mojeg članka, prijevod prema klasiku Waltera Evansa Wentza:

    Gnostički kršćani molili su da nakon vlastitog dostignuća stadija Kristovstva budu opunomoćeni pomagati cijelom čovječanstvu u postizanju istoga Cilja (analogija sa Zavjetom Bodhisattve u mahayanskom budizmu)

    S druge pak strane koncilsko-crkvenim kršćanima je na koncilu u Konstantinopolu 553. godine zabranjeno da vjeruju u doktrinu ponovnog rođenja (reinkarnacije).

    (Taj sramotni i proizvoljni dekret koji je u svega par riječi odredio duhovnu sudbinu većine čovječanstva glasi ovako):

    „Tko god bude podupirao mitsku doktrinu o pred-postojanju duše i posljedični čudesni stav o njezinu povratku neka bude anatema!“

    Dakle tek je 553. godine reinkarnacija postala hereza za službeno kršćanstvo. (Pola tisućljeća nakon što je živio povijesni Krist!!) Do toga trenutka dakle, koncept reinkarnacije bio je normalno toleriran među svim kršćanima, osobito među onima koji su bili skloni gnostičkom učenju kršćanstva.

    Cijeli članak može se pročitati ovdje:

    http://vajrapani.blog.hr/2011/09/1629524962/krscanski-gnostici-amp-mahayan ski-kargyutpe-komparativna-analiza.html

    avatar

    20.02.2013. (13:03)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    @vajrapani
    Ponajprije, želim zahvaliti tebi i svima ostalima koji u ovom svijetu u kojem prevladava trivijalna površnost (i u kojem riječ "filozofirati" većinom znači "gubiti vrijeme") imaju volje i snage razmišljati o bitnim pitanjima svijeta i života u pokušaju da sebi i drugima objasne ono što je teško (ako uopće) objašnjivo.
    "The Tao of Physics" Fritjofa Capre govori nam o paralelama saznanja do kojih se došlo super-tehnologijom i saznanja do kojih su istočni mislioci davno, davno prije došli meditacijom. Mislim da je Einsteinu pripisana izjava da je imaginacija važnija od znanja, jer nas znanje može dovesti samo do ruba već poznatog, a imaginacija nas može odvesti i dalje. Zapad stavlja preveliki naglasak na mozak, razum, na IQ, na analizu to iznemoglosti, dok je Istok više okrenut sintezi, da se "bude unutra" umjesto da se "promatra izvana". Stoga mi se čini da meditacija može stići dalje od elektronskog mikroskopa. Kaže Karlfried Graf Durckheim u knjizi "Hara" (pišem po sjećanju): "Poruka Zapada je 'uvuci trbuh, isturi grudi'", dok Japanci smatraju da je Hara, trbuh, centar čovjeka, i da spoznaja treba doći tim putem (sve ovdje pojednostavljeno, nije to baš lako reći u dva reda).
    O tim razlikama Istoka i Zapada lijepo govore From i Suzuki u knjizi "Zen budizam i psihoanaliza" koja me očarala kao srednjoškolca i donekle mi približila Zen. (Bilo bi zanimljivo pročitati je sada i vidjeti što bih o njoj mislio).
    Da pokušam rezimirati, ja nisam siguran da će fizika dati odgovore na bitna pitanja, recimo o reinkarnaciji. Mislim da će prosvijetljeni mudraci (u koje nikako ne ubrajam moju malenkost) otići dalje od fizike.
    I mi ostali ćemo, sasvim sigurno, također spoznati KONAČNU ISTINU, ali tek u času svoje smrti.

    avatar

    21.02.2013. (05:53)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    @odmak
    Eto da dodam još par riječi na "lakše" teme.
    Svidjele mi se rečenice: "Meni se ne upada u depresiju. Čemu? Još je toliko novih ali i starih interesa i razmišljanja." Istim idem putem. U mojoj generaciji gotovo svi su na statinima (Lipitor i drugi otrovi), a ja propagiram crno vino i češnjak kao univerzalne lijekove ... :)

    Spomenula si "slavensku dušu", i ne mogu da ne napomenem što je o slavenskoj duši George Mikes napisao u knjizi "Englezi i Amerikanci u papučama" (tako se bar zvala u starom HR prijevodu). Dakle, prema Mikesu Englez ovako zamišlja slavensku dušu:
    "Kada noću skačem sa stabla na stablo, osjećam se tako čudno. Čas sam bez razloga tužan, a čas bez razloga veseo".

    Ako mislite da je to karikirano, prilažem vam istinitu anegdotu:
    Tri prijateljice, Poljakinja, Kanađanka (britanskog porijekla) i dama iz naših krajeva, sve tri već odrasle žene, idu u kino gledati neki srcedrapateljni film. Do kraja filma dvije Slavenke su u takvim suzama da kad se upalilo svjetlo nisu u stanju pogoditi vrata za izlaz iz kino-dvorane. Kanađanka pak izjavljuje, najmirnijim glasom i bez i traga suze u očima: "Oh, I got so emotional". Prevedimo to kao "Ah, osjećaji su me naprosto preplavili".

    avatar

    21.02.2013. (06:11)    -   -   -   -  

učitavam...