Zaslužila si i nagradu i prvo mjesto, ako za ništa drugo onda za sve ove bolne istine kojima si podcrtala tu liniju koja se ne uspostavlja...i nema veze hoće li čovjek otkriti lijek protiv neke smrtonosne bolesti, ali bitno je da ne izgubi život u prisjećanju na formulu...koja možda i nije bila tako ljekovita...sretno na obali:)
15.02.2013. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
˝I ja sam njemu napisala pismo, samo mora pronaći gdje sam ga skrila, a to se dogoditi neće.˝
Ovo mi posebno odzvanja, dugo, snažno, vjerujem zato što mi je nekako blisko. Posebice zato sam ovo izdvojila..Odzvanja cijeli tvoj tekst snažnim osjetom nedostajanja, tuge, ali odlučnošću napojen, odlučnošću koja vodi novome, koja upravlja budućnosti ka, a prošlost ostavlja za sobom, a što je nekada isto potreba ma kako boljelo...barem do nekog slijedećeg puta, do nekih boljih dana..
Divno si to napisala.
Ugodan ti ostatak dana želim! :)
15.02.2013. (18:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a ono što me taknulo je: ..."...I tek će tvoja šutnja biti znak našeg poraza..."
šutnja... tišina... ljepota tišine ili gluhoća buke...
thnx na lijepom komentaru kod mene.. kad navratiš, dođi kad imaš vremena... sve ostalo je samo - lijepa impresija pročitanog, a na puno toga ni ja ne mogu ostaviti trag... jednostavno, ostanem sa tekstom - u tišini...
Lp, Shadow
15.02.2013. (18:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
On je ostao izložen i ranjiv onog trena kad si pročitala njegove riječi, a naspram njega ti si svoje dobro sakrila baš zato da izložiš svoje srce "na pladnju".
Pitam se samo tko više gubi. On koji je pustio to iz sebe i ili ti koja si to od njega sakrila i nosiš to i dalje u sebi.
15.02.2013. (18:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti draga na divnom tragu u mojim sjećanjima...
začudnost tvog izričaja isprepliče čitaoca u priču... odživih ju svim ćulima... osluhnuh i začuh tišinu... taj najintimniji entitet našeg postojanja u prostor- vremenu... jecaj onog vječnog možda u nama... izdvajam ovo...
Znala bih kako prevaliti onaj nevidljivi put dlanom do njegovog dlana, (makar polomljenih prstiju,) izbiti onaj zrak između nas koji je stvorio nepremostivu granicu, koji je sazidao zračni zid. Da sam mogla poklopiti i prestati osluškivati liniju i poslušati njega - da sam mogla – ja bih poklopila.
u ovom citatu se krije cijela kozmologija rastanka... isprepletene sudbinske linije...izmješane šifre genoma...kovitlanje kraja bez kraja... ono vrijeme kada tišina postaje muk... ubitačni muk...
oprosti raspisala sam se... ali trag doživljenog se urezao u nutrinu... odlično pišeš draga... kada još jednom, pa još jednom pročitam tvoje štivo... ovu ispovjest koja uranja u dubinu... tada ću... možda... ostaviti još jedan trag... odlazim opijena tvojom istinom...
carpe diem...!
15.02.2013. (19:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hei draga čitam ovaj post po ne znam koji puta vjerujem da sam ga već satima držala otvorenim i čitala nekoliko puta u razmacima, ne znam odakle bih krenula nebih sada izdvajala dijelove kao što znam i komentirala svaki posebno jednostavno cijeli post je u cjelini pogođen, ako budeš čitala moj post shvatit ćeš veliku sličnost, samo je moj napisan mnogo jednostavnije jer je pisan u trenutku bjesa i ne razmišljanja, samo sam pustila da prsti lete po tipkovnici bez razmišljanja, u tvoj je utkano puno više truda puno više detalja.. Vidim ono previranje s početka i odlučan kraj baš tako nekako teče i moj rastanak sa nesuđenom stranom.. Ne znam što reći osim da si pogodila u srž i da te u potpunosti razumijem..
puno lijepihh pozdrava ti ostavljam..
16.02.2013. (00:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E sad, pažljivo sam, iako podugačak post, čitala polako. Ne želim elaborirati napisano, no toliko je istih života, istih paralelnih putovanja da se čovjek mora zapitati što se dogodilo sa osjećajima. Ako ih i prepoznajemo nekako ostaju sakriveni upravo se bojeći te ranjivosti koja sve češće postaje normalan slijed. Svaki početak nakon kako kažeš izgubljenih bitaka, a ponekad i rata, nosi predznak straha ili strepnje proživljenog pa samim tim nije ono što želimo sebi tražeći Ljubav, da velikim slovom. Iz iskustva bih rekla, da najprije moramo beskrajno snažno voljeti sebe i svoj život bez grčevite potrebe dokazivanja svoje ljubavi u životu partnera. Ako to uspijemo, nećemo izbjeći razočaranja, ali nas neće pokositi bolnim rušenjem. Pozdrav ostavljam i samo glavu gore, uostalom to znaš.
16.02.2013. (08:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mogla bih biti ivančica...mada čitam od jutros. kao da sam te već pročitala, zapravo prepoznala. i opet me zabolilo. tišina spaja, ali šutnja razdvaja. nema te linije koja može spojiti grč u želucu i prazne dlanove. da bar jednog nije...lako bi pali i meridijani.
nisam klasičan bloger, volim viriti u već davno napisano, sviđalo se to kome ili ne. i elektronske riječi čitam ko knjige. čitanje u trenutku pisanja niti stignem niti mogu leteći progutati najfriškiji post. zato, ako me nađeš u arhivi nekad kad mi ova kanta od kompjutera ubrza, znaj da sam se došla nadisati dobro napisanih tekstova. najmanje to.
16.02.2013. (10:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobar ti dan... hvala ti na dodatnom komentaru ispod mog zadnjeg teksta... konstruktivni komentari i konstruktivne kritike usmjeravaju... ukazuju na pogreške... pozivaju na razmišljanje... a kreativni komentari bude nadahnuće... tvoji su uistinu kreativni... hvala ti na njima... a tvoji tekstovi su nježan izazov na dočitavanje.... na traženje misli između redova... hvala ti na tome... intelektualnost tvog izričaja graniči sa savršenstvom kojem svi težimo...
carpe diem...!
16.02.2013. (12:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stvarno si, posebna, imaš poseban način pisanja komentara i postova.i sve što napišeš nekako me na taj poseban način vuče da čitam.. stvarno imaš dara za pisanje.. i stvarno mi je dragao što sam našla tvoju kavu bez šećera
puno lijepih pozdrava ostavljam
17.02.2013. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lido
Zaslužila si i nagradu i prvo mjesto, ako za ništa drugo onda za sve ove bolne istine kojima si podcrtala tu liniju koja se ne uspostavlja...i nema veze hoće li čovjek otkriti lijek protiv neke smrtonosne bolesti, ali bitno je da ne izgubi život u prisjećanju na formulu...koja možda i nije bila tako ljekovita...sretno na obali:)
15.02.2013. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crossroadsoflife
˝I ja sam njemu napisala pismo, samo mora pronaći gdje sam ga skrila, a to se dogoditi neće.˝
Ovo mi posebno odzvanja, dugo, snažno, vjerujem zato što mi je nekako blisko. Posebice zato sam ovo izdvojila..Odzvanja cijeli tvoj tekst snažnim osjetom nedostajanja, tuge, ali odlučnošću napojen, odlučnošću koja vodi novome, koja upravlja budućnosti ka, a prošlost ostavlja za sobom, a što je nekada isto potreba ma kako boljelo...barem do nekog slijedećeg puta, do nekih boljih dana..
Divno si to napisala.
Ugodan ti ostatak dana želim! :)
15.02.2013. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
prelijepo napisano...
a ono što me taknulo je: ..."...I tek će tvoja šutnja biti znak našeg poraza..."
šutnja... tišina... ljepota tišine ili gluhoća buke...
thnx na lijepom komentaru kod mene.. kad navratiš, dođi kad imaš vremena... sve ostalo je samo - lijepa impresija pročitanog, a na puno toga ni ja ne mogu ostaviti trag... jednostavno, ostanem sa tekstom - u tišini...
Lp,
Shadow
15.02.2013. (18:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
On je ostao izložen i ranjiv onog trena kad si pročitala njegove riječi, a naspram njega ti si svoje dobro sakrila baš zato da izložiš svoje srce "na pladnju".
Pitam se samo tko više gubi. On koji je pustio to iz sebe i ili ti koja si to od njega sakrila i nosiš to i dalje u sebi.
15.02.2013. (18:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala ti draga na divnom tragu u mojim sjećanjima...
začudnost tvog izričaja isprepliče čitaoca u priču... odživih ju svim ćulima... osluhnuh i začuh tišinu... taj najintimniji entitet našeg postojanja u prostor- vremenu... jecaj onog vječnog možda u nama... izdvajam ovo...
Znala bih kako prevaliti onaj nevidljivi put dlanom do njegovog dlana, (makar polomljenih prstiju,) izbiti onaj zrak između nas koji je stvorio nepremostivu granicu, koji je sazidao zračni zid. Da sam mogla poklopiti i prestati osluškivati liniju i poslušati njega - da sam mogla – ja bih poklopila.
u ovom citatu se krije cijela kozmologija rastanka... isprepletene sudbinske linije...izmješane šifre genoma...kovitlanje kraja bez kraja... ono vrijeme kada tišina postaje muk... ubitačni muk...
oprosti raspisala sam se... ali trag doživljenog se urezao u nutrinu... odlično pišeš draga... kada još jednom, pa još jednom pročitam tvoje štivo... ovu ispovjest koja uranja u dubinu... tada ću... možda... ostaviti još jedan trag... odlazim opijena tvojom istinom...
carpe diem...!
15.02.2013. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frosti
ovime si pogodila, uh, ravno u sridu. kao kroz ušicu igle,,..
da zastanem i ostanem tako neko vrijeme, nemoćna da se odlijepim od riječi pred sobom
15.02.2013. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plava-paucica
Hei draga čitam ovaj post po ne znam koji puta vjerujem da sam ga već satima držala otvorenim i čitala nekoliko puta u razmacima, ne znam odakle bih krenula nebih sada izdvajala dijelove kao što znam i komentirala svaki posebno jednostavno cijeli post je u cjelini pogođen, ako budeš čitala moj post shvatit ćeš veliku sličnost, samo je moj napisan mnogo jednostavnije jer je pisan u trenutku bjesa i ne razmišljanja, samo sam pustila da prsti lete po tipkovnici bez razmišljanja, u tvoj je utkano puno više truda puno više detalja.. Vidim ono previranje s početka i odlučan kraj baš tako nekako teče i moj rastanak sa nesuđenom stranom.. Ne znam što reći osim da si pogodila u srž i da te u potpunosti razumijem..
puno lijepihh pozdrava ti ostavljam..
16.02.2013. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
picko
Možda jedino tvoje ovako dugačke postove u cijelosti čitam bez napora
16.02.2013. (05:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Kao da se cijelo vrijeme provlači pitanje - da li ću ti moći oprostiti.......
16.02.2013. (08:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
E sad, pažljivo sam, iako podugačak post, čitala polako. Ne želim elaborirati napisano, no toliko je istih života, istih paralelnih putovanja da se čovjek mora zapitati što se dogodilo sa osjećajima. Ako ih i prepoznajemo nekako ostaju sakriveni upravo se bojeći te ranjivosti koja sve češće postaje normalan slijed. Svaki početak nakon kako kažeš izgubljenih bitaka, a ponekad i rata, nosi predznak straha ili strepnje proživljenog pa samim tim nije ono što želimo sebi tražeći Ljubav, da velikim slovom. Iz iskustva bih rekla, da najprije moramo beskrajno snažno voljeti sebe i svoj život bez grčevite potrebe dokazivanja svoje ljubavi u životu partnera. Ako to uspijemo, nećemo izbjeći razočaranja, ali nas neće pokositi bolnim rušenjem. Pozdrav ostavljam i samo glavu gore, uostalom to znaš.
16.02.2013. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Daleko je do druge obale, a možda nije ni bolja, ali krenuti se mora, ići, ploviti, plivati, plutati, svejedno, treba krenuti...
16.02.2013. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivančica
Od sinoć čitam....ne da sam nepismena pa ne znam čitati,nego naprosto od sinoć čitam.
16.02.2013. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
mogla bih biti ivančica...mada čitam od jutros.
kao da sam te već pročitala, zapravo prepoznala. i opet me zabolilo.
tišina spaja, ali šutnja razdvaja. nema te linije koja može spojiti grč u želucu i prazne dlanove. da bar jednog nije...lako bi pali i meridijani.
nisam klasičan bloger, volim viriti u već davno napisano, sviđalo se to kome ili ne. i elektronske riječi čitam ko knjige. čitanje u trenutku pisanja niti stignem niti mogu leteći progutati najfriškiji post. zato, ako me nađeš u arhivi nekad kad mi ova kanta od kompjutera ubrza, znaj da sam se došla nadisati dobro napisanih tekstova. najmanje to.
16.02.2013. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez šećera. Hvala.
@ivančica... dirnuta sam tom činjenicom....
16.02.2013. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Da, da....bijah suzdržan (koliko mogu) - i ja sam baš od stakla!!!!
16.02.2013. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SvemirskePjesme
Veoma lijepe i inspirativne misli... za "onog" koji ne želi ili ne može "raskrstiti" sa svojom (lažnom) ljubavlju... pa i mnogo šire od nje...
16.02.2013. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dobar ti dan... hvala ti na dodatnom komentaru ispod mog zadnjeg teksta... konstruktivni komentari i konstruktivne kritike usmjeravaju... ukazuju na pogreške... pozivaju na razmišljanje... a kreativni komentari bude nadahnuće... tvoji su uistinu kreativni... hvala ti na njima... a tvoji tekstovi su nježan izazov na dočitavanje.... na traženje misli između redova... hvala ti na tome... intelektualnost tvog izričaja graniči sa savršenstvom kojem svi težimo...
carpe diem...!
16.02.2013. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
v
Ako on ovo ne pročita, onda si mu uzvratila.
16.02.2013. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
stresao me tekst..dirnuo...ganuo...
teško me ostaviti bez riječi, ali ti me jesi...
16.02.2013. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tonkilica
predivo pretočen život u priču, inspirirala me da krenem sa traženjem svog života. hvala
16.02.2013. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ivančica
Ja sam duboko dirnuta!
16.02.2013. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plava-paucica
stvarno si, posebna, imaš poseban način pisanja komentara i postova.i sve što napišeš nekako me na taj poseban način vuče da čitam.. stvarno imaš dara za pisanje.. i stvarno mi je dragao što sam našla tvoju kavu bez šećera
puno lijepih pozdrava ostavljam
17.02.2013. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj komentar nije ovdje
Što nije amber vrijeme koje ste proveli skupa? Negdje na obali kolekcije i rekolekcije?
17.02.2013. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SvemirskePjesme
... nije mi bilo teško još jednom pročitati...
Pozdrav!
17.02.2013. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vanda
Ovakvi se tekstovi naprosto čitaju u dahu.
Kad se sve oduzme i zbroji, čovjek kao da oduvijek nešto samo čeka i čeka. A valja i čekanje pretvoriti u pokretnost.
17.02.2013. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...