Komentari

crostojkovic1958.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • ŠTIT (15.02.2000.)

    IZBRISATI ĆEMO SVE NAKAZE SA PLANETE ZEMLJE. ŠTIT ĆE ČUVATI I NASLIJEDITI TAJ RAJ....

    avatar

    15.02.2013. (01:43)    -   -   -   -  

  • ŠTIT 15.02.2000.

    MUP ZAGREB

    POŠTOVANI!

    DANA, 14.02.2013., PREPORUČENOM POŠILJKOM DOBIO SAM OPTUŽNI PRIJEDLOG - KOJI JE SASTAVIO I POTPISAO POLICAJAC ŽARKO ĆANAĐIJA, DA SAM OKRIVLJEN, I DA IDEM SUCU ZA PREKRŠAJE 19.02.2013. U 07,30 SATI. PA OVO JE ŽIVA SRAMOTA ŠTO MI TAJ POLICAJAC SVE NAMJEŠTA.TO JE ČISTA ZLOUPOTREBA POLOŽAJA I OVLASTI. TO JE SRAMOTA ZA POLICIJU! JA POZVAO POLICIJU NA KRAJU SAM OKRIVLJEN,.., I TO UVIJEK TAKO... ČANAĐIJA ME GODINAMA PROGANJA, NITKO NE ŽELI VIDJETI ŠTO ON RADI: PODMEĆE MI, PROGANJA MENE I MOJU OBITELJ, STOJI IZA NAPADA NA MOJU DJECU, LAŽNO ME UHIĆUJE, UPADA MI BEZ NALOGA U STAN, PREMEĆU MI AUTO, NJEGOVI POLICAJCI ISKRIVLJUJU ZAPISNIKE, TERORIZIRAJU ME, PRIJETE MI I VRIJEĐAJU...ITD. VUĆE ME PRED SUDOVE, STVARA MI ŠTETU, MATERIJALNU,.., ODUZIMA MI VRIJEME... KALJA MOJ UGLED I ČAST...

    DOTIČNOG SAM PRIJAVIO MUP-u ZAGREB I SVIM NADLEŽNIM INSTITUCIJAMA U RH. ČANAĐIJA MI JE NAPISAO STOTINE PRIJAVA NITI JEDNA NA SUDU NIJE UVAŽENA.. BAŠ NI JEDNA NJEGOVA PRIJAVA PROTIV MENE. I OVAJ PUT ĆU NA SUDU DOKAZATI DA NEMAM NI NAJMANJE KRIVNJE ZA BILO ŠTO, DA PAČE DA SAM ŽRTVA POLICIJSKOG NASILJA... MITA I KORUPCIJE..

    S POŠTOVANJEM!

    U BJELOVARU, 15.02.2013., PETAK 10,40 SATI

    BRANKO STOJKOVIĆ

    avatar

    15.02.2013. (10:50)    -   -   -   -  

  • nikica

    Na koji će način nakaze biti uklonjene?

    avatar

    15.02.2013. (19:13)    -   -   -   -  

  • nikica

    O veliki Štitonošo, Tvoje pleme, okupljeno u znaku zvjezdanoga psa, nikakve oluje i potresi neće pokolebati u njegovoj svetoj borbi!

    avatar

    15.02.2013. (20:55)    -   -   -   -  

  • nikica

    ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT -ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT -ŠTIT -ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT - ŠTIT

    avatar

    15.02.2013. (20:59)    -   -   -   -  

  • nikica

    SVETI USTAŠKI POKRET I POGANI ANTIFAŠIZAM
    Malo koga u današnjoj Hrvatskoj smije ostavljati ravnodušnim povijesna istina da je ustaški pokret čedo tamnih vilajeta Kaptola, tim više što to vrh katoličke crkve, osokoljen prostorom koga je političkim promjenama devedesetih dobio, djelatno potvrđuje u gotovo svim tobože vjerskim, a sadržajno imanentno političkim istupima. Na tom tragu je svakako i Bozanićev teatralni nastup u Jasenovcu.
    Za razliku od dobrog dijela političke i šire javnosti koja sa crkvom oportunira kao nekakvom moralnom vertikalom, i ne prepoznaje to njeno kleroustaško stajalište, mi vrh katoličke crkve vidimo kao samo jedan od inih struktura grijeha poprilično udaljene od svog kršćanskog poslanja, pa njihovo iskazivanje pijeteta prema Jasenovačkim žrtvama, ne smatramo relevantnim. Posve nam je jasno da Kaptol ne može iskreno suditi zlodjelima koja su produkt njegovog kleronacionalističkog duha. Umjesto kršćanskog pijeteta prema Jasenovačkim žrtvama, Bozanić je došao u Jasenovac, prije svega, da sudi komunistima, partizanima i Titu, dakle antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi, a ustaše je prigodom te osude naprosto morao izbaciti iz usta u koja mu ih javnost i povijest trajno nabija.
    Pošto Kaptolu očigledno osuda ustaških zlodjela teško pada, slamku spasa traži u paralelama tobožnjih zločina i drugih, u ovom slučaju partizana. Kad već javno ne smije braniti ustaše, važno je barem blatiti partizane. Po njihovom uvjerenju, ustaški pokret samo je stjecajem nesretnih povijesnih okolnosti počinio zločine, ali nije zločinački po svom karakteru. (A kako bi i bio zločinački kada je rađen na Kaptolu.) Zločinački, po svom karakteru, je komunizam, pa je to nužno i antifašizam jer su ga inspirirali i vodili komunisti. Kao krunsko svjedočanstvo tog zločina, mitologiziran je Blajburg, nažalost sa dosta uspjeha. Providnost katoličke crkve u Hrvata nam skrušeno sugerira da je 50 milijuna ljudi u drugom svjetskom ratu, kako oni na frontovima, tako i oni u spaljenim selima i bombardiranim gradovima, poginulo po pravilima ženevskih konvencija, a zločin su počinili samo komunisti na Blajburgu. Ali, prava je istina da je od svih groznih bitaka i ljudskih stradanja drugog svjetskog rata, u pamćenju našoj svetoj crkvi ostao samo Blajburg jer je na Blajburgu definitivno i nepovratno slomljena kičma njenog čeda, ustaškog pokreta, ali i nacifašističkog pokreta u cjelini, i ostala je žal što nije likvidiran komunizam, protiv koga je fašizam i bio uperen. Posrijedi nije pijetet prema žrtvama, nego žal za porazom. Evo još dokaza. Kaptol je jedina živa institucija hrvatskog društva koja NOB nikada nije prihvatila kao oslobođenje i pobjedu, nego kao poraz, pa i okupaciju. U svojoj slijepoj mržnji prema komunizmu, ona nikada nije shvatila da je NOB prije svega pobjeda naroda, bez obzira na veliku ulogu komunista koju su u njoj imali. Osim toga, pored Adolfa Hitlera osobno, Titovu glavu osobno traži samo Bozanić (u Jasenovcu), što po sebi potvrđuje krug njihovog pripadanja. I tu je bit problema na kojeg želimo ponovno ukazati hrvatskoj javnosti. Duh ustaštva permanentno živi u vrhu katoličke crkve i to više nije problem partizana i komunista, već je to civilizacijski problem i problem cjelokupnog hrvatskog naroda i drugih naroda koji u Hrvatskoj žive, ali i šire. Riječ je o svojevrsnom oštrenju noževa za neke nove progone, neka nova klanja i neke nove prelate logornike. Civilizacijski problem je i njihov bjesomučni antikomunizam s kojim se crkva legitimira kao glogov kolac u srcu osuvremenjivanja i postmodernog razvoja hrvatskog društva, a time, u krajnjoj konzekvenci i opstanka hrvatskog naroda. Mi ne možemo i nećemo prema tome ostati ravnodušni. Kasta političkih rentijera i tajkuna na vlasti, na ponašanje crkve ne reagira jer je ona zaokupljena svojom pohlepom i pljačkom naroda i dobro im dođe svaki antikomunizam, pa makar i profašistički, da se narod ne daj bože ne dosjeti jadu i svoj izlaz iz sveopćeg propadanja i ponižavanja ne prepozna u socijalizmu i komunistima.

    avatar

    15.02.2013. (23:24)    -   -   -   -  

  • nikica

    Kao takav, Kaptol nema legitimaciju da sudi o sukobljenim stranama u drugom svjetskom ratu jer crkva nije bila po strani, nego na krivoj strani i tamo je ostala. Povijest drugog svjetskog rata odavno je napisana, pa Bozanićev tobožnji vapaj za istinom, kada bi i bio iskren, kasni više od pola stoljeća, pa utoliko zvuči glupo i nenaučno. Ćak što više, on vrijeđa osjećaje naroda jer baca ljagu na njegovu najveću civilizacijsku tekovinu, antifašističku i socijalnu borbu koja ga je po prvi puta dovela do najdužeg mira i sveopćeg napretka u svojoj povijesti. Bozanić ponovno razgaljuje stare podjele i mržnje koje su u poslijeratnom preobražaju po sebi bile prepuštene prevladavanju i postepeno su nestajale iz našeg svakodnevnog života. Jednom riječju, on narodu pravi zlo što nikako ne može biti misija istine na koju se poziva.
    Nije na takvoj crkvi ni to da skida sintagmu tobožnje genocidnosti hrvatskog naroda jer to je hrvatski narod sa komunistima na čelu već učinio svojom antifašističkom borbom, zajedno na srpskim i drugim narodima na ovim prostorima i svojom spremnošću da gradi zajedničku federativnu zajednicu. Ako bi tome htio i on doprinijeti, onda bi to moglo biti samo nedvosmislenom osudom ustaškog pokreta kao takvog i distanciranje od pozicije Vatikana i Kaptola u drugom svjetskom ratu, a nikako od antifašizma i povijesne zasluge komunista.
    Crkva nema legitimacije ni da sudi totalitarizmu kao političkoj ili filozofskoj koncepciji jer proglašavanje sebe jedinim poslanikom istine, totalitarizam je najgore moguće vrste. Kod crkve ne može biti ni D od demokracije sve dok ne bude spremna shvatiti da mogu postojati i drugačiji pogledi na svijet od njenih i umjesto lova vještica, ne otvori dijalog sa filozofijom, prije svega onom materijalističkom, pa i marksističkom.
    Van svake je pameti i pristojnosti, njeno izjednačavanje fašizma i komunizma. O komunizmu se danas može govoriti samo kao o filozofskom pojmu, kao dovršenom humanizmu, što se naravno na današnjem stupnju razvoja ne može uspostaviti, pa nigdje i nije uspostavljen. To znači da komunizam nije ni mogao pokazati svoj karakter koga bismo danas mogli hvaliti ili kuditi. Djelatno, o komunizmu se može govoriti samo kao o težnji, kao o političkom pokretu. Ali i u tom smislu, on je pozitivna akcija za ukidanje otuđenog klasnog i nehumanog društva, a fašizam gruba reakcija za njegovim očuvanjem, što znači da je riječ o borbi suprotnosti, a nikako o istosti. Teško je povjerovati da Bozanić to ne zna.
    Kako to da Bozanić zna odvojiti poslanstvo crkve od grijeha svojih vjernika, a to isto ne zna primijeniti na komunizam i njegove vjernike. U Jasenovcu je eskulpirao crkvu od zločina nekih njenih dostojanstvenika, a tobožnje zločine pojedinih pripadnika komunističkog pokreta, ukrcao komunizmu. On oslobađa Stepinca, a uvaljuje Tita. Baš milostivo i pravedno, vrijedno divljenja za jednog božjeg svjedoka.

    avatar

    15.02.2013. (23:24)    -   -   -   -  

  • nikica

    Jasno nam je da Bozanić ratuje protiv komunističkog pokreta, pa u toj funkciji izmišlja njegove grijehe. Jasno nam je dakle, da Bozanić ratuje protiv komunizma kao dovršenog humanizma, baš zato što je dovršeni humanizam negacija svakog dogmatizma i totalitarizma, uključujući i onoga crkvenoga na kome njene strukture grade svoju svjetovnu moć i privilegije. Njihov modus vivendi je status quo, a svaka promjena sotona. Njihove simpatije su stoga na strani reakcije, a ne akcije. Tako je povijesno i sociološki, kaptolski antikomunizam - uvijek prohibirani fašizam, odnosno ustaštvo, bez da se to eksplicitno prizna.
    Na kraju neizostavno treba naglasiti da Bozanićev klerikalizam i antikomunizam nije samo relativizacija zločina prošlosti, već i onih koji su se dogodili u ratovima devedesetih, i onih od kojih narod i sada trpi, i događaju se u sadašnjosti. Naprotiv, on pogoduje onima koji su uspostavili nepravedan poredak devedesetih, opljačkali i dalje pljačkaju hrvatski narod. Bozanić je dakle u istoj fronti borbe u osiromašenju i ponižavanju naroda, zajedno sa tajkunima.
    Ako je držanje vrha katoličke crkve u nečemu pozitivno, onda je to doprinos svijesti o potrebi organiziranja snažnije fronte borbe protiv klerofašizacije i konzervativizma u Hrvatskoj. To stranke centra i desnice koje artikuliraju interese nove instant buržoazije i manipuliraju povijesno izgubljenim slojevima, neće učiniti, kao što to nisu učinile u prošlosti dok se zlo nije dogodilo. To mogu biti samo lijeve i socijalističke snage koje su u Hrvatskoj još uvijek prigušene, a u koje svakako spada i Socijalistička Radnička Partija i to Bozaniću jasno dajemo do znanja. Tek je borba protiv klerofašizma i konzervativizma, borba za istinsku demokraciju i slobodu, uključujući i vjersku, čiji smo mi poklonici.
    Ivan Plješa, predsjednik SRP-a

    avatar

    15.02.2013. (23:24)    -   -   -   -  

  • nikica

    13.04.2010
    HRVATSKOJ TREBAJU REVOLUCIONARNE PROMJENE

    U Hrvatskoj je 1990. godine izvršena kontrarevolucija i država je preuređena na krivoj Tuđmanovoj postavci o «dvijesto bogatih obitelji». Te obitelji su pomno birane po HDZ-ovoj i Tuđmanovoj logici podobnosti.
    Od radnika je oteta društvena imovina koju su oni stvarali i njome uspješno upravljali 40 godina. Ta imovina je pretvorena u državno vlasništvo i poslije dijeljena ili prodavana, (sasvim svejedno), podobnim tajkunima koji su je ili uništili, a ipak sebe obogatili, ili su neki postali poznati vlasnici velike imovine koji sada «drmaju Hrvatskom». Tako je kapitalizam na nepošten način «ušetao» u Hrvatsku. Pošto je i sam kapitalizam društvo nepravde i nepoštenja, gramzivosti samo za profitom, sve se u Hrvatskoj njegovim dolaskom srozalo do teške mafije i kriminala čak zakonski omogućavanog i poticanog. Velika većina stanovništva je ostala oštećena i osiromašena, bez posla uz nemogućnost školovanja svoje djece i prave socijalne i zdravstvene zaštite. Privreda, naročito proizvođačka, i poljoprivreda, koja je bila poznata i kao izvoznik u sve zemlje svijeta, je praktički uništena, a uvezli smo velike prodajne lance iz inozemstva i banke. Na taj način se sredstva građana Hrvatske «odlijevaju» u inozemstvo. Banke na svakom koraku nude kredite, ali se dobro osiguravaju velikom kamatom i osiguravajućim društvima, što je za mnoge građane stvorilo «potrošačku groznicu» i narod se zadužio «do grla», baš kao i država i kako sada iz toga izaći??? Našu predsjednicu Vlade zabrinjava lijepa gola stražnjica mlade manekenke Jelene Glišić u spotu koji reklamira turizam u Hrvatskoj, a narod gladuje i nema otkud vraćati dugove, kao što pomalo to nema ni država. Država će se «lako» snaći. Uzet će od radnika i građana, a od kog će radnici i građani uzeti kad nemaju mehanizme koje ima država. Pitam Vladu što je ozbiljno ponudila kao izlaz osim odricanja radnika i građana. Što je s proizvodnjom novih dobara u Hrvatskoj i novih zapošljavanja?. Bez proizvodnje nema ni napretka ni opstanka, osim da postanemo roblje svjetskog kapitala, što već pomalo i jesmo???
    Oni koji su do sada vladali bilo da je to HDZ ili SDP sigurno nas neće pošteno iz toga izvući, već samo još više «potapati» i gledati samo kako da se dodvore Europskoj uniji, koja gleda isključivo svoj interes, a fućka se njima za građanina Hrvatske. Treba se okrenuti svojim vlastitim snagama. Sigurno imamo stručnjaka, posebno mladih, i stručnih institucija, koji mogu svojim znanjem i poštenjem da ovu zemlju «spase od propasti», samo im treba dati mogućnosti. To sigurno nećemo ostvariti preko političkih stranaka, jer one gledaju samo svoje interese, bile na vlasti ili u opoziciji. Njima je važno doći u Sabor ili u Vladu na dobru plaću i grčevito se boriti, ne za napredak Hrvatske i njenih građana, već za vlastiti opstanak i ostanak na tim pozicijama. Jer stranke koje su na vlasti i one u opoziciji nemaju suvisle temeljite (revolucionarne) programe, osim «krpanja» ovog trulog otimačkog, korupcinaškog i kriminalnog kapitalizma.
    Zato treba stvoriti čvrsti savez radnika, studenata i đaka srednjih škola, poljoprivrednika, te progresivne inteligencije, uz potporu umirovljenika, i slično, poznatim «studentskim plenumima» izvršti pritisak da se ide na izbore, ali takve gdje će se birati osobe a ne stranke.
    Nakon toga treba oduzeti svu otetu društvenu imovinu i vratiti je radnicima na upravljanje, ali sa stanjem približno istim kakvo je bilo kada je ta imovina otimana. Naravno, ne mislim ovdje doslovno kad govorim o stanju u kakvom je bila prilikom otimanja, već u takvom stanju da bude bar na «pozitivnoj nuli», kako to ekonomisti kažu.
    To bi bio tek početak ispravljanja nepravde nanijete radnicima i građanima koji su pošteno i mirno radili i stvarali preko 40 godina.
    Tada tek može početi izgradnja normalne i uljuđene zemlje, naravno uz pravno sankcioniranje svih onih koji su na nepošten način stvorili stanje kakvo danas u Hrvatskoj imamo.
    Znam da će netko sada reći, pa ovaj bi htio radničko i društveno samoupravljanje?
    Pa, zašto ne???!!!
    Radnici brodogradilišta to već najavljuju, samo trebaju u tome biti još hrabriji i «oštriji». Ne dozvoliti Vladi da njima manipulira, jer su kroz ovih zadnjih 20 godina svakodnevno varani i pljačkani. To treba poslužiti kao primjer i poduka radnicima i u drugim radnim organizacijama i poljoprivrednim gazdinastvima i kombinatima, koji su bili u društvenom vlasništvu u samoupravnoj Jugoslaviji. Radnici su neodlučni zbog mlakih ili možda korumpiranih, svojih sindikalnih vođa, pa pristaju i čak sami traže da ih se proda, kao roblje. Sramotno! Umjesto da odlučno traže da im se vrati od njih oteto i opljačkano društveno vlasništvo, radnici «moljakaju» vladu da ih proda stranom kapitalu, koji nema ni najmanje interesa da Hrvatska, i njeni građani napreduju, već gleda svamo svoj vlastiti interes u korist profita. Profit nema obzira ni morala.
    Zamislite, sada se očekuje kako će «Brisel» reagir

    avatar

    15.02.2013. (23:25)    -   -   -   -  

  • nikica

    Zamislite, sada se očekuje kako će «Brisel» reagirati na ove zahtijeve radnika brodogradilišta. Što ima «Brisel» da određuje građanima Hrvatske kako da uređuju odnose u svojoj državi. Pa stalno nas se uvjerava, kako ulazak u Uniju i NATO nije gubljenje vlastitog suvereniteta. Malo sutra??? Vlada niti jedan potez ne učini a da ne «osluškuje» kako reagira Unija. Baš njih brige za razmišljanja i reagiranja vlastitih građana.
    Zato, radnici, seljaci, studenti, umirovljenici, srednjoškolci ujedinite snage, ne dozvolite da vas se više vara i krade. Uzmite stvar u svoje ruke, nemate šta izgubiti, a dobit ćete puno. Što je najvažnije vratit ćete svoje dostojanstvo i postati vlasnici onoga što stvarate i time upravljati. Vi ste dokazali kroz 40 godina samoupravljanja da ste u stanju vrlo uspješno voditi i razvijati svoje kolektive i upravljati državom. Ono što ste vi tada stvorili krade se i otima već 20 godina i još i danas ima tog bogatstva. Sačuvajte bar to za sebe, vašu djecu i unuke!!!

    Ivica Bašić, član Glavnog odbora SRP-a

    avatar

    15.02.2013. (23:25)    -   -   -   -  

  • nikica

    Todor Kuljić
    Jugoslovensko radničko samoupravljanje
    Deo intervjua, dužina trajanja: 23 min, snimljeno u Beogradu, Srbija, 2003.
    Jugoslovensko samoupravljanje je svojevremeno predstavljalo moderan sistem. Bio je to spoj različitih oblika ekonomske organizacije. To nije bio planski socijalizam, kao onaj u Sovjetskom Savezu, ali nije bila ni čista tržišna ekonomija, već nešto između toga. Jugoslovenski socijalizam je bio model ekonomije sa pretežnom društvenom svojinom, ali isto tako i sa drugim oblicima vlasništva. U svom vremenu , taj je sistem bio veoma popularan, ne samo među levičarima, već i među drugim političkim snagama. Unutar njega su postojali prilično različiti organizacioni elementi. U Jugoslaviji je kadrovska uprava bila relativno stroga, sa jedne strane ste imali partijsku kadrovsku upravu, ali sa druge neposrednu demokratiju, naročito u fabrikama: s jedne strane partijska kontrola - sa druge, radnička samouprava. Naravno, one nisu uvek bile međusobno suprotstavljene, s obzirom da su vladajuća partija i radnici delili istu komunističku, levičarsku ideologiju. Međutim, bilo je napetosti i sukoba između ovih struktura vlasti. Istinska, neposredna demokratija je postojala jedino na nižim nivoima. Tu je demokratija zaista postojala, jer svi su učestvovali u procesu donošenja odluka. Ali, isto kao i u svim drugim komunističkim zemljama, na višim nivoima nije bilo previše demokratije. Postojala je čvrsta partijska kadrovska politika, koja je kontrolisala tu direktnu demokratiju koja se odvijala na nižim nivoima. To je dakle jedan oblik kombinovanog složenog sistema . Druga vrsta spoja bila je kombinacija planske i tržišne ekonomije. Posebno nakon 1965. godine, u Jugoslaviji je postojala relativo liberalizovana tržišna ekonomija. To je bila alternativa planskom Sovjetskom Savezu. Celokupna jugoslovenska ideologija samoupravljanja je bila neka vrsta «trećeg puta», koji su jugoslovenski socijalistički funkcioneri stalno naglašavali. To nije bio planski socijalizam, ali ni kapitalizam. Mi smo negde između ovih suprotnosti; mi ne predstavljamo krajnosti; mi smo prava samoupravna demokratija. Upravo je ta ideologija «trećeg puta» omogućila veoma fleksibilnu spoljnu politiku, koja je koristila istočnom i zapadnom bloku.
    Odluke u preduzećima su se donosile nezavisno; radnički saveti su imali svoju autonomiju. Ali sa druge strane, bili su i pod nadzorom vladajuće partije. Treba razdvojiti one situacije kada su radnički odbori bili nezavisni, od onih kada su bili zavisni od odluka sa vrha. Prilikom raspodele prihoda u preduzećima, radnički saveti - koji su okupljali sve radnike, a ne samo najkvalifikovanije - nezavisno su donosili odluke. Odlučivali su o tome koliko od ukupnog prihoda će biti podeljeno, koliko će se odvojiti za druge namene, itd. Ali u proizvodnim pogonima uvek su postojala i pitanja kojima su se bavili isključivo stručnjaci, i koje radnička kontrola nije mogla samostalno rešavati. To su bili obično problemi čisto tehničke prirode, stručne inženjerske stvari vezane za tehnologiju, itd. U tim slučajevima , stručnjaci su imali poslednju reč. Dakle, možemo reći da su postojale tri oblasti: jedna se odnosila na pitanja upućena stručnjacima, druga je obuhvatala raspodelu dohotka unutar fabrike, treća oblast se ticala kadrovskih pitanja. U trećoj oblasti je partijski komitet uvek donosio odluke, i radnički odbori nisu imali autonomiju pri odlučivanju. Možemo reći da je samoupravljanje predstavljalo višeslojnu i mešovitu neposrednu demokratiju. Ali ako ga uporedimo sa stanjem u kojem se Jugoslavija trenutno nalazi, gde vlada jedna vrsta divljeg kapitalizma, možemo reći da je to bila demokratija koja je relativno dobro funkcionisala. Radnička klasa i siromašni slojevi stanovništva su imali neku vrstu neotuđivog upravljačkog prava, što danas nemaju. Ne možemo odbaciti jugoslovensko samoupravljanje u celini kao totalitarizam. Ali isto tako, pitanje socijalizma ne smemo idealizovati. Istina se, kao i uvek, krije negde između. Istina je između dva ekstrema: to je bio jednopartijski sistem, ali isto tako smo imali direktnu demokratiju na nižim nivoima. Na primer, na radničkom nivou, radnici nisu mogli biti otpušteni, bez odluke radničkog saveta. Direktor preduzeća tu odluku nije mogao doneti samostalno. Radnički saveti, u čiji sastav su ulazili i obični radnici, su bili ti koji su odlučivali o tome da li je radnik dobar ili ne. Danas su gole odluke vlasnika neopozive. Radnički saveti su imali potpunu autonomiju i nad drugim društvenim pitanjima, kao što su dodele stanova, odlasci na odmor, raspodela prihoda.

    avatar

    15.02.2013. (23:26)    -   -   -   -  

  • nikica

    Prirodno je da su postojali brojni problemi. Ovde bih želeo govoriti o nekim od strukturalnih problema. Jugoslovenski samoupravni sistem je nastao u relativno nerazvijenoj balkanskoj državi. To se uglavnom odnosilo na radnu snagu. Pedesetih godina, kada je samoupravljanje započelo, prevladavala je zaostala seoska populacija. Najpre je bilo neophodno stvoriti modernu radničku klasu, što nije bilo tako jednostavno, s obzirom da su mnogi radnici bili poslom vezani za svoja sela. Poljoprivrednici su morali raditi u industriji. To je bio ključni problem, koji se nije ticao samo nerazvijene industrijske kulture, već i nezrele političke kulture. Balkanski prostor je bilo opterećeno ratovima i diktaturama, mi nismo imali dugu tradiciju političke kulture. To je takođe bilo veoma bitno za samoupravljanje. Logično je pretpostaviti da samoupravljanje može funkcionisati jedino u kulturnoj sredini. Bez kulture, bez obrazovanja, bez škola, bez stručnog znanja, samoupravljanje ne može postojati. Drugi problem koji sam spomenuo se tiče napetosti između direktne demokratije i kadrovske kontrole: to je unutrašnji rascep između partijske kontrole i radnika koji teže ka stvaranju sopstvenog demokratskog prostora. Treći, veoma važan strukturalni problem bila je napetost u Jugoslaviji između bogatih i siromašnih oblasti, bogatih i siromašnih republika, iz kojih je kasnije nastala napetost između razvijenih i nerazvijenih nacija. Početkom '60-tih, razvijala se tiha borba između bogatih i siromašnih republika. Tito je morao neprestano posredovati između te dve strane. Bitka se vodila oko raspodele državnog budžeta. Ovakva strukturalna suprotstavljenost je sputavala funkcionisanje jugoslovenskog samoupravljanja.
    Po mom mišljenju, jugoslovensko samoupravljanje je bilo najrazvijenije u Sloveniji, najrazvijenijoj Republici. Na Kosovu, u Makedoniji, Crnoj Gori, gde je još vladala plemenska struktura, pravo samoupravljanje i demokratija nisu nikad zaista ni mogli postojati.
    Bitno je znati činjenicu da je Jugoslavija nekada bila federalna država sa oblastima koje su se veoma razlikovale. Postojale su razlike u kulturnom i verskom pogledu i u nivou razvijenosti. Usaglasiti sve te razlike predstavljalo je veoma težak zadatak. Ali, bilo je moguće - sve je funkcionisalo gotovo četrdeset godina. Tito je u svemu tome odigrao veoma važnu ulogu, kao vođa jedne složene i strukturno nestabilne države.
    Jugoslovensko samoupravljanje je bilo kako društvena, tako i nacionalna laboratorija. U društvenom smislu, to je bio eksperiment nastao pod uticajem raznih ideja: nasleđe Pariske komune, nasleđe srpske socijalne demokratije sa kraja devetnaestog veka, zaostavština anarhije, koja je kasnije bila veoma važna u kritici staljinizma. Idejni sadržaji anarhije i trockizma su bili sastavni elementi ideologije Titove partije, jer su koristili u kritici staljinizma. Sa druge strane, kao što sam već naglasio, sistem jugoslovenskog samoupravljanja je isto tako bio i nacionalna, čak nadnacionalna laboratorija. To je bio režim, u kome su veoma različite nacije mirno živele, gde je funkcionisala nadnacionalna ekonomija, gde je nadnacionalni vođa bio veoma popularan - od Makedonije do Slovenije. Titova harizma, premda autoritarna, imala je jasnu kosmopolitsku ulogu. Jednom sam je uporedio sa harizmom Aleksandra Velikog. On je takođe bio autoritaran vođa, ali je ujedinio mnoštvo raznih naroda. Slično je bilo i sa Titom. Takođe želim naglasiti da je bitno razmotriti ovu istoriju jugoslovenskog samoupravljanja sa distance. Veoma je bitno danas, da poredeći prošlost sa sadašnjicom donosimo sud o tome koliko je taj sistem bio autoritaran. To je bio jedan progresivni, premda autoritarni sistem neposredne demokratije - iako ova ocena na prvi pogled zvuči protivrečno. Ali mislim da je sve bilo prilično protivrečno. Tu državu je nemoguće sagledati bez kategorija koje iskazuju protivrečnost.
    Ova zgrada preko reke predstavlja Centralni komitet savezne komunističke partije. Tamo su tekle ključne sednice. Ova vrlo lepa moderna zgrada je podignuta '70-tih, i bombardovana 1999. Tada je prilično ruinirana. Zgradu je nakon toga kupio 'biznismen', koji ju je obnovio i sada želi da je koristi u privatne svrhe. Ovde možete videti tačku istorijskog preokreta. Ova građevina, koja je nekada bila centar snažne kritike kapitalizma, danas je postala komercijalna, kapitalistička zgrada.

    avatar

    15.02.2013. (23:27)    -   -   -   -  

  • nikica

    Smatram da je samoupravljanje uvek aktuelno. Nije to obična idealizacija, niti je s druge strane reč o totalitarnoj demokratiji, kako to današnji liberali tvrde. Po mom mišljenju, to je bila realna demokratija, koja je, nažalost, nemoguća u današnjoj globalizaciji. Slično drugim idejama i samoupravljanje je imalo vlastito doba u kom su društvene protivrečnosti bile dovoljno zrele da stvore ovakav vid demokratije. Takva klima je postojala '50-tih i '60-tih u Jugoslaviji, kada je napetost u svetu između staljinizma i liberalnog kapitalizma bio izuzetno snažna. Ne verujem da danas postoje mogućnosti za uvođenje samoupravljanja u globalizovanom kapitalizmu, jer je privatna svojina normalizovana.
    http://www.republicart.net
    2
    Moja lična vizija poželjnog društva je takođe višeznačna. Svaka istorijska epoha nameće vlastitu poželjnu viziju društva. Mislim da to nikad ne može biti divlji kapitalizam. Uvek mora postojati mešavina različitih oblika vlasništva, i pre svega država koja će omogućiti, miran suživot različitih nacionalnih i socijalnih grupa. Bez socijalnog i međunacionalnog mira, ne može biti osmišljenih vizija društva, utopija, niti zrelih kritika postojećeg stanja. I zbog toga je moja vizija poželjnog društva izvan okvira današnjeg normalizovanog kapitalizma.
    Prevod: kuda.org http://www.

    avatar

    15.02.2013. (23:27)    -   -   -   -  

  • nikica

    ZAKON O UDRUŽENOM RADU(ZUR)
    SFRJ4EVER :: SFRJEVER :: SFRJ4EVER :: ZAŠTO SFRJ?
    Stranica 1 / 1. • Share • Actions

    •
    •
    •
    •
    •
    •
    •
    ZAKON O UDRUŽENOM RADU(ZUR)
    Slaven on pon ruj 15, 2008 2:23 am
    Zakon o udruženom radu,ili kraće ZUR donijet je 25.11.1976. godine na zajedničkoj sjednici Saveznog vijeća i Vijeća republika i pokrajina Skupštine SFRJ.

    Na toj je sjednici drug Kiro Gligorov podnio ekspoze.

    ČLAN 1.

    Radnici u ostvarivanju svog vladajućeg položaja u udruženom radu i društvu slobodno,neposredno i ravnopravno,u odnosima samoupravne demokratske povezanosti,uzajamne zavisnosti,odgovornosti i solidarnosti te u odnosima ravnopravnosti naroda i narodnosti,upravljaju svojim ukupnim društvenim radom u osnovnoj i drugim organizacijama udruženog rada,drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama te u društvu u cjelini.

    Socijalističkim samoupravnim društveno-ekonomskim odnosima u udruženom radu osigurava se da radnici,na osnovi prava rada društvenim sredstvima i jednakih prava,obveza i odgovornosti u pogledu sredstava za proizvodnju i drugih sredstava društvene reprodukcije u društvenom vlasništvu,upravljaju u svom,zajedničkom i općem društvenom interesu svojim radom,uvjetima i rezultatima svog rada.

    U uređivanju općih uvjeta rada i usklađivanju, usmjeravanju i društvenom planiranju u udruženom radu sudjeluju radnici i preko svojih delegacija i delegata u skupštinama društveno-političkih zajednica,u okviru nihovih ustavom i zakonom odnosno statutom utvrđenih prava i dužnosti.

    avatar

    15.02.2013. (23:28)    -   -   -   -  

  • nikica

    ČLAN 2.

    Osnovu socijalističkog samoupravnog udruženog rada čine:

    -vlast radničke klase i svih radnih ljudi;

    -društveno vlasništvo sredstava za proizvodnju,koje isključuju bilo kakav sistem potčinjavanja i eksploatacije tuđeg rada i koje,ukidanjem otuđenosti radničke klase i radnih ljudi od sredstava za proizvodnju i drugih uvjeta rada i rezultata rada,osigurava samoupravljanje radnih ljudi u proizvodnji i raspodjeli proizvoda rada i usmjeravanje razvoja društva na samoupravnim osnovama te omogućuje svakom da se,pod jednakim uvjetima,uključi u udruženi rad i da na osnovi svog rada stječe dohodak za zadovoljavanje osobnih i zajedničkih potreba:

    -pravo rada društvenim sredstvima koje stječe svaki radnik u udruženom radu i koje je osnova ostvarivanja njegovih prava,obaveza i odgovornosti u udruženom radu;

    -samoupravni položaj radnika koji osigurava da radnik,ostvarajući pravo rada društvenim sredstvima,ravnopravno s drugim radnicima u udruženom radu,u odnosima međusobne povezanosti,zavisnosti, odgovornosti i solidarnosti,upravlja radom i poslovanjem udruženog rada u kojoj radi i organizacija u koje udružuje rad i sredstva;slobodno preuzima obveze samoupravnim sporazumima i dogovorima o osnovama planova te drugim samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima;ostvaruje svoj osobni,zajednički i društveni materijalni i moralni interes te pravo da se koristi rezultatima tekućeg i minulog rada i tekovinama općeg materijalnog i društvenog napretka;zaštićuje i unapređuje socijalističke samoupravne odnose;usavršava svoje radne i druge sposobnosti i razvija se kao cjelovita stvaralačka ličnost.

    -Društveni karakter rada koji proizlazi iz međusobne zavisnosti i odgovornosti radnika u udruženom radu u okviru društvene podijele rada i društvene reprodukcije u cjelini,utemeljenih na dostignutom stupnju proizvodnosti i općem napretku materijalne osnove rada,što čini nužnim udruživanje rada i društvenih sredstava rada te druhih sredstava društvene reprodukcije u interesu radnika i društva u cjelini;

    -Demokratsko,samoupravno odlučivanje o radu i društvenoj reprodukciji, koje omogućuje da radnici osobnim izjašjavanjem u osnovnoj organizaciji udruženog rada i preko svojih delegata u radničkom savjetu te delegacija i delegata u drugim organima upravljanja slobodno i ravnopravno odlučuju o svim pitanjima upravljanja radom i društvenom reprodukcijom;

    -Utemeljenost skukupština društveno-političkih zajednica na sistemu samoupravne demokratske organiziranosti udruženog rada,koja osigurava da radnici i drugi radni ljudi preko delegacija i delegata odlučuju o pitanjima koja se odnose na zajedničke interese i potrebe udruženog rada i radnih ljudi te da donose zakone,druge propise i opće akte i planove,u okviru ustavom odnosno statutom utvrđenih prava i dužnosti društveno-političkih zajednica.

    ČLAN 3.

    Protuzakonito su svako potčinjavanje i eksploatacije tuđeg rada,svaki oblik upravljanja proizvodnjom i drugim društvenim djelatnostima i svaki oblik raspodjele koji izopačuje socijalističke samoupravne društvene odnose u obliku prisvajanja društvenih sredstava i rezultata rada uspostavljanjem monopola na državnovlasničkoj,grupovlasničkoj ili privatnovlasničkoj osnovi,na osnovi ekonomske ili političke moći ili u obliku birokratske samovolje,tehnokratske uzurpacije ili samovoljnog odlučivanja te svaka privilegija utemeljena na monopolu upravljanja sredstvima za proizvodnju i prisvajanju rezultata rada.

    avatar

    15.02.2013. (23:28)    -   -   -   -  

  • nikica

    ČLAN 4.

    U socijalističkim samoupravnim društveno-ekonomskim odnosima radnici udružuju svoj rad i sredstva u društvenom vlasništvu,kojima upravljaju, u različite oblike udruživanja i međusobne suradnje radi:

    -Razvijanja i unapređivanja socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa;

    -Proširivanja i unapređivanja materijalne osnove udruženog rada, poboljšanja svoga materijalnog i društvenog položaja te zadovoljavanja osobnih,zajedničkih i općih društvenih potreba interesa;

    -Povećanja svog dohotka i ukupnog dohotka društva na osnovi povećanja proizvodnosti svoga i ukupnog društvenog rada;

    -Društveno i ekonomski svrsishodnog upravljanja i privređivanja tekućim i minulim radom;

    -Samoupravnoga međusobnog usklađivanja i planiranja rada i razvoja privrednih i drugih društvenih djelatnosti;

    -Samoupravnog utvrđivanja uvjeta rada i stjecanja te raspodjele dohotka.

    Slaven
    Admin

    Broj postova: 951
    Location: Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
    Registration date: 23.08.2008



    •
    •
    •
    •
    •
    •
    •
    Nastavak...
    Slaven on pon ruj 15, 2008 2:23 am
    ČLAN 5.

    Povezivanje cjelokupnoga društvenog rada sredstvima u društvenom vlasništvu u sistem samoupravnoga udruženog rada radnici ostvaruju:

    — udruživanjem rada u osnovnim organizacijama udruženog rada i udruživanjem rada i sredstava društvene reprodukcije u radnim organizacijama,složenim organizacijama udruženog rada,poslovnim zajednicama te drugim oblicima udruživanja i poslovne suradnje utemeljenim na zajedničkim,interesima radnika;

    — udruživanjem rada i sredstava suradnjom organizacija udruženog rada koje se bave proizvodnjom i drugim djelatnostima s organizacijama udruženog rada koje se bave poslovima prometa robe i usluga;

    — udruživanjem novčanih sredstava društvene reprodukcije i zajedničkim korištenjem tih sredstava,radi zadovoljavanja zajedničkih interesa u proizvodnji i reprodukciji,proširivanja materijalne osnove rada ili ostvarivanja drugih zajedničkih interesa u stjecanju dohotka;

    — slobodnom razmjenom rada koju ostvaruju neposredno u organizacijama udruženog rada,ili u okviru,odnosno preko samoupravnih interesnih zajednica te u mjesnim zajednicama kao i povezivanjem,na toj osnovi,djelatnosti materijalne proizvodnje i društvene djelatnosti;

    — društvenim planiranjem,samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovaranjem;

    — razvijanjem samoupravnih odnosa u radu i stjecanju te raspodjele dohotka,upravljanjem i privređivanjem tekućim i minulim radom;

    — odlučivanjem u organizacijama udruženog rada,drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama te društveno-politickim zajednicama o pitanjima koja se odnose na uvjete njihova rada i života i njihove druge osobne,zajedničke i društvene potrebe i interese,na upravljanje društvom u cjelini i na vršenje državne vlasti.

    U sistem samoupravnog udruženog rada povezuju se i poljoprivrednici i radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasništvu građana,udruživanjem svog rada i sredstava rada u zadruge ili druge oblike udruživanja i suradnjom,neposredno ili prako zadruga,s organizacijama udruženog rada na osnovi zajedničkih interesa i na načelima dobrovoljnosti i ravnopravnosti.

    avatar

    15.02.2013. (23:28)    -   -   -   -  

  • nikica

    Ustav SFRJ,Osnovna načela,točka III.

    ČLAN 6.

    Radnici u udruženom radu,prema ovom zakonu,jesu osobe koje rade društvenim sredstvima u organizaciji udruženog rada,u radnoj zajednici, ili drugom obliku udruživanja rada i sredstava.

    Ustav SFRJ,član 13. Cum 161.

    ČLAN 7.

    Radni ljudi koji osobnim radom samostalno u obliku zanimanja obavljaju umjetničku ili drugu kulturnu,odvjetničku ili drugu profesionalnu djelatnost imaju na osnovi svog rada u načelu isti društvemo-ekonomski položaj i u osnovi ista prava i obveze kao i radnici u organizacijama udruženog rada.

    *Ustav SFRJ,član 31.

    ČLAN 8.

    Poljoprivrednici i drugi radni ljudi koji,obavljajući djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasništvu građana,svoj rad,i sredstva rada udružuju u zadruge ili druge oblike udruživanja ili se neposredno ili preko zadruge povezuju,u proizvodnji ili prometu s organizacijom udruženog rada i s njom trajnije surađuju,imaju na osnovi svog rada društveno-ekonomski položaj i prava,obveze i odgovornosti kao i radnici u organizacijama udruženog rada,zavisno od stupnja udruženosti rada i sredstava te svog doprinosa ostvarivanju i povećanju dohotka.

    Poljoprivrednici i drugi radni ljudi koji samostalno osobnim radom obavljaju djelatnost sredstvima rada u vlasništvu građana imaju na osnovi svog rada u načelu isti drušrveno-ekonomski položaj i u osnovi ista prava i obveze kao i radnici u udruženom radu društvenim sredstvima.

    Ustav SFRJ,član 61-&.

    ČLAN 9.

    Radnici čijim se radom kao dopunskim koriste radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana,odnosno radnici čijim se radom kao dopunskim, koriste druge osobe,imaju pravo na sredstva za zadovoljavanje osobnih,zajedničkih i općih društvenih potreba i druga prava kojima se osigurava njihova materijama i socijalna sigurnost, te odgovarajuće obveze,u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom koji sklapa sindikat i odgovarajuća privredna komora odnosno udruženje u kome su te osobe predstavljene.

    *Ustav SFRJ,član 64.

    ČLAN 10.

    Sredstva u društvenom vlasništvu zajednička su materijalna osnova održavanja i razvoja socijalističkog društva i socijalističkih samoupravnih odnosa i njima upravljaju radnici u osnovnoj organizaciji udruženog rada i u svim oblicima udruživanja rada i sredstava radnici u radnoj zajednici odnosno drugi radni ljudi u samoupravno i interesnoj zajednici ili drugoj samoupravnoj organizaciji i zajednici te u društveno-političkoj zajednici.

    Sredstva za proizvodnju i druga sredstva udruženog rada,proizvodi udruženog rada,sredstva za zadovoljavanje zajedničkih i općih društvenih potreba,prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi — društveno su vlasništvo.

    avatar

    15.02.2013. (23:29)    -   -   -   -  

  • nikica

    Društvena sredstva,npr. stvari,materijalna prava i novčana sredstva u društvenom vlasništvu,materijalna su osnova rada radnika u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada i radnim zajednicama ili ostvarivanja funkcija samoupravnih interesnih zajednica te drugih samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih zajednica.

    *Ustav SFRJ,član 12.

    *Član 11,227—239.

    ČLAN 11.

    Radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada i u radinim zajednicama odnosno radnici i drugi radni ljudi u samoupravnim interesnim zajednicama te drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama i u društveno-političkim zajednicama imaju u pogledu korištenja,upravljanja i raspolaganja društvenim sredstvima prava, obveze i odgovornosti utvrđene ustavom i zakonom,u skladu s njihovom prirodom i namjenom.

    Ustav SFRJ,član 13.

    ČLAN 12

    Nitko nemože steći pravo vlasništva na društvena sredstva koja su uvjet rada u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada i u radnim zajednicama ili materijalna osnovna ostvarivanja funkcija samoupravnih interesnih zajednica ili drugih samoupravnih organizacija i zajednica te društveno političkih zajednica.

    Akti i radnje koji su protivni odredbi stava 1. ovog člana bez pravnog su učinka

    avatar

    15.02.2013. (23:29)    -   -   -   -  

  • nikica

    ČLAN 320.

    Radnici imaju pravo i dužnost dio radne organizacije organizirati kao osnovnu organizaciju,pod ovim uvjetima:

    1.da takav dio čini radnu cjelinu;

    2.da se rezultat zajedničkog rada radnika u radnoj cjelini koja se organizira kao osnovna organizacija može samostalno izraziti kao vrijednost u radnoj organizaciji ili na tržištu;

    3.da radnici kao osnovna samoupravna zajednica radnika u toj radnoj cjelini mogu ostvarivati svoja društveno-ekonomska i druga samoupravna prava.

    Točke Člana 320.su detaljnije objašnjene u slijedećim članovima.

    ČLAN 321.

    Smatra se da radnu cjelinu,prema članu 320. točka 1. ovog zakona,čini dio proizvodnje odnosno drugoga društvenog rada u radnoj organizaciji u kome su radnici neposredno povezani jedinstvenim procesom rada i time u radu međusobno zavisni i u kome radeći sredstvima zajedničkog rada ostvaruju zajednički rezultat rada.

    ČLAN 322.

    Smatra se da se rezultat rada radnika može samostalno izraziti kao vrijednost,prema članu 320. točka 2. ovog zakona,ako je dio radne organizacije koji se organizira kao osnovna organizacija sposoban ostvariti ukupni prihod i stjecati dohodak na način i pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom.

    Sposobnost dijela radne organizacije da izrazi zajednički rezultat rada radnika u njemu kao vrijednost ne može se uvjetovati visinom ukupnog prihoda odnosno dohotka.

    Baltazar je napisao/la:Svaka gore spomenuta,i moguća OOUR,može "svoj proizvod" prodati.

    Niskogradnja gradi ceste,kanalizacije,vodovode.

    Visokogradnja gradi kuće.

    Projektanti mogu svoj projekat prodati.

    Računovodstvo isto tako može prodavati svoje usluge.

    Mehanizacije se brine o strojevima i "iznajmljuje" ih OOUR niskogradnja odnosno visokogradnja.

    Dakle i ona može svoj "proizvod" prodati na tržištu.

    ČLAN 323.

    Smatra se da radnici mogu ostvarivati svoja društveno-ekonomska i druga samoupravna prava,prema članu 320. točka 3. ovoga zakona,ako neposredno mogu ostvarivati ta prava i ako u osnovnoj organizaciji mogu zajedno i ravnopravno upravljati radom i poslovanjem osnovne organizacije i radne organizacije u čijem je sastavu,udruživati rad i sredstva s drugim radnicima,upravljati dohotkom koji ostvare u različitim oblicima udruživanja rada i sredstava te poslovima i sredstvima u cjelokupnosti odnosno društvene reprodukcije,uređivati radni odnos i sudjelovati u ostvarivanju funkcija samoupravnih interesnih zajednica, mjesnih zajednica i društveno-političkih zajednica.

    Valter je napisao/la:Ovaj član,stavlja RADNIKA u prvi plan.(po neznam koji puta u ZUR-u).

    ON mora moći odlučivati,ON mora moći upravljati svojim radom,ON mora moći upravljati svojim dohotkom.

    ON,RADNIK,je vladar svega što je stvorio i što će još stvoriti.

    Meni nije poznato da je prije toga,ali niti kasnije,postojao neki zakon koji je radniku davao toliku vlast.

    avatar

    15.02.2013. (23:30)    -   -   -   -  

  • nikica

    23.04.2011. | 14:21
    ŠIBENČANIN IZDAO KNJIGU “JUGOSLAVENSKO SAMOUPRAVLJANJE (ZABLUDE O KONSTITUCIJI SUSTAVA)”, ZA KOJE SE ZAINTERESIRAO I BELGIJSKI IZDAVAČ
    Milan Bijelić: Danas opet ima smisla učiti o samoupravljanju
    Devedesetogodišnji Šibenčanin Milan Bijelić izborio je svoju životnu bitku: uspio je tiskati knjigu “Jugoslavensko samoupravljanje (Zablude o konstituciji sustava)”, djelo koje je nastalo kao plod njegova političkog i profesionalnog angažmana, a na čijem je rukopisu radio punih 20 godina. To je knjiga od 400 stranica koja po svojim dosezima, dokumentarnosti, sveobuhvatnosti, analitičnosti i sustavnosti ima sve odlike znanstvenog rada, čime se Bjelić u poznim godinama promovira u znanstvenika.
    Nedvojbeno, radi se o jedinstvenom pokušaju na prostoru bivše Jugoslavije da se povijesno, sociološki, politološki i ekonomski rasvijetli nastanak i nestanak samoupravljanja, a s njim zajedno i raspad bivše države. Knjiga nudi odgovore na brojna otvorena pitanja koja su se na ovim prostorima javljala od 1918. godine do danas.
    Smeta im ‘jugoslavensko’


    ‘Meni je već 1971. bilo jasno da će se Jugoslavija
    raspasti. Ni sam Tito nije vjerovao u nju ...’
    - Punih šest godina razvlače me domaći izdavači. Svi odreda tvrde da je knjiga zanimljiva. Čude se, kažu, da je netko iz provincije mogao napisati takvu knjigu, pogotovo što nije doktor znanosti. Pitaju me jesam li ostarjeli sveučilišni profesor koji se povukao u provinciju. Tvrde da bi knjigu rado objavili, ali smeta im pridjev “jugoslavensko“, od kojeg im se diže kosa na glavi, te traže da ga zamijenim. Znam da mi nije ostalo puno od života i žuri mi se, ali nisam htio izbaciti iz naslova tu riječ jer je ona ključna.

    avatar

    15.02.2013. (23:31)    -   -   -   -  

  • nikica

    Kad sam izgubio svaku nadu da će mi za života knjiga biti objavljena u Hrvatskoj, pojavio se belgijski izdavač “UNIBook” koji je bio spreman tiskati je na tri jezika. Motiv im je, kako kažu, taj što se propašću neoliberalizma kapitalizam našao na prekretnici, pa se razvijene zemlje, poput SAD-a, Engleske, Njemačke i Francuske, sve više zanimaju za što veću participaciju radnika u upravljanju, a tu bi im dobrodošao i jugoslavenski eksperiment - pojašnjava Bijelić.
    I kako to već biva u životu, dok su trajali pregovori s belgijskim izdavačem, iznova su se “probudili” domaći, pa je, potkraj prošle godine, cijelu stvar pod svoje uzela Matica hrvatska iz Šibenika. Knjiga je upravo ugledala svjetlost dana, a “Školska knjiga” po svoj će prilici preuzeti njezinu distribuciju. Što je to tako zanimljivo da su, na kraju, “zagrizli” iz Matice hrvatske i odlučili da se pod njezinim imenom tiska ova “jugoslavenska” knjiga?
    Bijelić u njoj ne samo da temeljito secira sustav jugoslavenskog samoupravljanja, njegove korijene, kao i uzroke propasti, već skicira i njegov sociološki i povijesni okvir. I sam “do grla” uključen u sva društvenopolitička i ekonomska zbivanja posljednje Jugoslavije, od njezina nastanka do propasti, progovorio je na osebujan način o ulozi Josipa Broza Tita, za kojeg tvrdi da se iz zdravstvenih razloga u poodmakloj dobi trebao ranije povući jer više nije držao pod kontrolom političke i druge procese u zemlji.
    Šiba ‘po svojima’
    Ovaj hrvatski Srbin rođen u Bribirskoj Glavici u skradinskom zaleđu prvi je znanstveno dokumentirano i za mlađu generaciju na iznimno jasan način progovorio i o “doprinosu” srpske politike u propasti Jugoslavije. On hladno i žestoke šiba “po svojima”, dokumentirajući svaku svoju tvrdnju. - Od Garašanina, pa sve do Ćosića i Miloševića, srpska politika zadržala je konstantu: stvoriti srpsku državu koja će izlaziti na tri mora: Crno, Egejsko i Jadransko.
    Od tog cilja, i danas tvrdim, neće ih odvratiti ni ulazak u Europsku uniju. Na tom tragu je i svojedobna izjava aktualnog predsjednika Srbije Borisa Tadića koji je najavio da će od UN-a zatražiti da zabrani Hrvatskoj slaviti 5. kolovoza kao Dan neovisnosti. Pitam Tadića kako bi se on osjećao i kako bi reagirao da Turska zatraži od Srbije da ne slavi svoje pobjede protiv nje. Ili, da netko okupira Srbiju, te da mu se poslije zabranjuje slavljenje oslobođenja - kaže Bijelić.
    Bijelić će ostati zapamćen i po svojim “proročanstvima” izrečenima uoči Domovinskog rata, o čemu kaže: - U jednom vinogradu u svom rodom Bribiru, a nešto prije toga i na tamošnjem predizbornom skupu (1990.), kada mi je izravno postavljeno pitanje hoće li Ante Marković uspjeti u svom pothvatu, kazao sam: “Sumnjam, jer to zavisi od Srbije, odnosno Slobodana Miloševića. Budući da njemu ne odgovara smirivanje prilika u zajedničkoj državi ili civilizirani razlaz, već obratno, bilo bi najbolje da on siđe s pozornice ili da ga se ukloni.
    U protivnom, bit će mnogo ružnog, pa i ubijanja, paljenja, uništavanja. Srbi u Hrvatskoj ne smiju biti njegovi slijepi pijuni, taoci. A što se tiče JNA, dio vas je u zabludi - nije ona čuvar, već razbijač Jugoslavije, a uskoro će se to pokazati”, podsjeća Bijelić na svoju izjavu danu 90-ih. - Meni je već 1971. godine bilo jasno da će se Jugoslavija raspasti. Ni sam Tito nije vjerovao u nju, pa je svjesno skrojio Ustav iz 1974. godine.
    Ja sam, dakle, još 1971. na provokaciju Dušana Starevića u Saboru otvoreno kazao da će se Srbi morati izjasniti za samostalnu Hrvatsku jer će, poslije Titove smrti, u suprotnom biti nečiji pijuni i bit će s njima svašta - pojašnjava Bjelić. Koji su motivi pisanja knjige o samoupravljanju - pitamo ga.
    Čovjek na raskrižju
    - Njome sam želio problematizirani nastajanje, modeliranje, funkcioniranje i raspad jugoslavenskog sustava samoupravljanja, uloge Tita i vodstva SKJ u opredjeljenjima o bitnim obilježjima sustava, pri čemu se nisu uvažavale ni spoznaje marksizma ni trendovi u razvitku suvremenog svijeta.

    avatar

    15.02.2013. (23:31)    -   -   -   -  

  • nikica

    U njoj seciram velikosrpsku politiku XIX. i XX. stoljeća, društveno biće Kraljevine Jugoslavije, svrstavanje ovdašnjih naroda u Drugom svjetskom ratu, te raskrižje na koje je dospio razvijeni dio svijeta, odnosno čovjek. Osim ovih, ima i drugih motiva za objavljivanje knjige, a među najznačajnijima je onaj o nužnosti izgradnje političkog sustava kojim će se omogućiti snaženje svih primarnih društvenih vrijednosti, s namjerom da se ubrza svestrano obogaćivanje društva.
    Tome se udovoljava kad se sustav tretira kao živi organizam, odnosno krug koji mora biti zatvoren, koji nema pukotina, već su u njega sustavno ugrađeni odgovarajući elementi kojima će se na minimum svesti mogućnost destrukcije. Zbog toga bi bilo uputno upotpuniti saznanje o iskustvu Švedske i njoj sličnih zemalja. Tu bi se trebali ugraditi kriteriji za procjenu djelovanja svih političkih čimbenika - pojašnjava svoje motive Milan Bijelić.
    Po njemu, time njegova knjiga postaje stjecište saznanja, odnosno vodič kroz jedno burno vrijeme, te bi mogla dobro doći u sadašnjem trenutku Hrvatske, izgradnji novih odnosa sa susjedima, ali i onih u okvirima Europe i svijeta, jer - tvrdi Bjelić - sada nisu ugroženi ovi ili oni sustavi vladanja, već čovjek, njegova vrsta. Treba se nadati da će znanje i razum onemogućiti takav scenarij, jer se pokazalo da nasilno izvlašćivanje nije donosilo željene rezultate.
    PIŠE I SNIMIO MARIJAN DŽAMBO
    Hrabro izricao stav u najtežim trenucima
    Bijelić je imao dovoljno hrabrosti i snage da i u najtežim povijesnim trenucima, pa i u ratu, kao Srbin iskaže svoj stav. Prije tri godine javno je pozvao Srbe u Hrvatskoj da javno priznaju da su Hrvati imali pravo na Oluju kao oslobodilačku akciju.
    - Jesam li zbog takvih istupa imao problema? Od strane Hrvata samo jednom 1991. godine kad mi je jedan, sumnjajući u moju iskrenost, kazao: “Ne vjerujem ti!” Povod je bio skup u Krešimirovu domu gdje se razgovaralo o pripremi referenduma o osamostaljenju Hrvatske, kada sam Srbima, što je prenijela televizija, poručio da nemaju izbora i moraju glasati za samostalnu Hrvatsku.
    Navečer je krenulo telefonsko maltretiranje i uvrede sa srpske strane. Tu je najneugodniji bio Marko Dobrijević, prvi pobočnik dr. Raškovića, koji me je zvao pogrdnim imenima i vrijeđao. Kad sam mu dao do znanja da sam ga prepoznao, spustio je slušalicu. Kako se to nastavilo i narednih dana, promijenio sam broj telefona.
    Na moj istup prije tri godine nitko se nije javio. Srpski ekstremisti napustili su Hrvatsku. Bilo je i onih Srba koji su mi poslali sljedeće poruke: “Milane, hvala ti na nemjerljivom ljudskom ponašanju!”
    Promocije u Zagrebu, Šibeniku, Beogradu
    Bijelić u uvodu knjige kaže da je nastala u gradu Jurja Dalmatinca, Fausta Vrančića, “Kola”, djece i njihova Međunarodnog dječjeg festivala, nadomak Tesline prve hidrocentrale na svijetu i izvanrednih Vodica. Posvetio ju je sudionicima obnove hrvatske državnosti, kako kaže, u oba poluvremena: Narodnooslobodilačkog i Domovinskog rata.
    U knjizi je na jednome mjestu dao kronologiju zbivanja vezanu uz srpsku pobunu u Hrvatskoj, označio njezine protagoniste. Na jednom mjestu našli su se i brojni dokumenti - od Garašanina i Čubrilovića preko Karadžića i Moljevića do akademika SANU - na kojima se temelji velikosrpka politika. “Knjiga će se pojaviti na srpskom tržištu.
    Volio bih da je promovira Latinka Perović”, kaže Bijelić. Inače, promocija ove knjige najavljena je uskoro u Zagrebu. Glavni promotor bit će akademik Vladimir Stipetić.
    - Zbog lošeg zdravlja najvjerojatnije neću biti u prilici doći na promociju svoje knjige u Zagreb. Želja mi je da se umjesto mene tu pojavi Šibenčanin dr. Anđelko Runjić. Nakon toga namjeravam održati promociju u svom Šibeniku - kaže Milan Bijelić.

    avatar

    15.02.2013. (23:32)    -   -   -   -  

  • nikica

    P R O G R A M
    P A R T I J E R A D A


    I
    PARTIJA RADA
    Partija rada je politička organizacija proletarijata, svih onih koji su na bilo koji način eksploatisani i obespravljeni.
    Partija rada svoj program zasniva na teoriji naučnog socijalizma, marksizma-lenjinizma.
    Organizacija i borba Partije rada proizilazi iz saznanja o istorijskoj neophodnosti prevladavanja kapitalističkih odnosa; iz saznanja da svet ekonomske, političke i duhovne bede treba zameniti svetom u kome čovek neće biti izložen samovolji interesa eksploatatorske klasa; čije se postojanje mora zasnivati na opštem interesu svih pripadnika društvene zajednice; odnosno, čija se organizacija mora zasnivati i izvoditi iz opštih principa društvenog znanja; iz saznanja da se kapitalistički svet mora prevladati samo organizovanom borbom sa ciljem ukidanja osnova na kojima počiva taj svet neslobode.
    Osnovno pitanje svake političke borbe je pitanje vlasti. Glavni cilj političke borbe Partije rada je osvajanje vlasti i razvoj društvenih odnosa koji izražavaju demokratsku vlast naroda, socijalnu pravdu i ravnopravnost svih.
    Proleterski internacionalizam je temeljni politički princip Partije rada, prema devizi: »Proleteri svih zemalja i ugnjeteni narodi ujedinite se!«. Partija rada će sarađivati i ujedinjavati se sa svim revolucionarnim partijama i pokretima na principima proleterskog internacionalizma, podržavati i pomagati sve antiimperijalističke pokrete i borbu svih ugnjetenih naroda za slobodu i nezavisnost.

    avatar

    15.02.2013. (23:32)    -   -   -   -  

  • nikica

    II
    SVETSKI SISTEM IMPERIJALIZMA
    Imperijalizam se u svojoj suštini nije promenio, on je i dalje ostao monopolski kapitalizam. Multinacionalni kapital je prešao uske nacionalne granice, potiskujući ostale kapitalističke monopole, i u potpunosti stavio pod svoju kontrolu kapitalističke vlade i njihove ustanove. Oni su postali samo instrument za nametanje njegove volje i njegovih interesa.
    Proces globalizacije koji karakteriše sadašnju etapu u razvoju imperijalizma je težnja kapitala da potpunom koncentracijom i centralizacijom ceo svet stavi pod svoju kontrolu. Ovim procesom se kapital u svetskim razmerama koncentriše u sve manjem broju ruku.
    Proces globalizacije je omogućen brzim razvojem nauke koja je stvorila nove tehnologije sa, do sada, neviđenom produktivnošću rada. Oslobađaju se ogromni ekonomski potencijali uz divljanje svetskog tržišta i uz uzmicanje i skori nestanak nacionalnih država kao regulatora ekonomskog razvoja. I kao u svom prethodnom istorijskom razvoju, nove tehnologije izazvaju radikalne promene radne strukture i kvalifikovanosti klase proizvođača.
    Fizički i neposredni rad za mašinom sve više se zamenjuje nadgledanjem instrumenata koji upravljaju mašinom i radom na komjuterima. Sve brže prevazilazi se razlika između fizičkog i intelektualnog rada. Međutim, ovaj ogromni tehnološki napredak nije izmenio položaj radnika u sistemu kapitalističke proizvodnje. Radnici su i dalje u najamnom odnosu.
    Proces globalizacije ne može da zadovolji osnovne potrebe čovečanstva, niti da reši njegovu osnovnu protivrečnost – suprotnost rada i kapitala. Uz stvaranje novih, postojeće protivrečnosti se još više produbljuju. Bogati su još bogatiji, siromašni su još siromašniji. Interesi parazitske šačice milijardera suprotstavljeni su interesima čitavih naroda.
    Svetsko tržište je postalo premalo za ogromno povećanje proizvodnje koje je, do krajnjih granica, zaoštrilo konkurenciju u čitavom svetu. Vode se pravi ratovi za sirovine, tržišta, investicije i sfere uticaja. Nikada do sada nije tako jasno, i u svoj punoći, izbio sukob između proizvodnih snaga i kapitalističkih društvenih odnosa, tj, između novih tehnologija i kapitalističke svojine. I kao što su manufaktura, tkačka i parna mašina uništile feudalni društveni sistem, tako će i mikroprocesori, elektronika i robotika uništiti kapitalistički društveni sistem.
    Neprestani sukobi koji potresaju savremeni svet označavaju da je imperijalizam ušao u fazu kada je permanentni rat postao uslov njegovog opstanka. Imperijalizam ne može više da postoji, a da ne proizvodi ratove. Ciklične krize koje su potresale kapitalizam su se pretvorile u njegovu temeljnu krizu. Time je svetski sistem imperijalizma postao stalna pretnja ne samo svetskom miru, već i opstanku čovečanstva.

    avatar

    15.02.2013. (23:32)    -   -   -   -  

  • nikica

    Permanentna kriza imperijalizma stvara objektivne uslove i snage da se u svetu prevaziđu ograničenosti kapitalističkog sistema i da se on zameni sistemom koji će omogućiti normalan i nesmetan razvoj proizvodnih snaga, ukine nepravedna raspodela društvenih dobara i ostvari demokratska vlast. Neophodno je stvoriti subjektivne snage predvođene proletarijatom i njegovom revolucionarnom partijom koje će u praksi izvršiti zadatak koji je istorija pred njima postavila – pobeda socijalizma u čitavom svetu, pobeda svetske zajednice nad svetskim poretkom.

    III
    SVETSKI PROLETARIJAT
    Pre dva veka na istorijskoj pozornici pojavila se klasa čija je uloga da dovrši vladavinu robno-novčanog sveta – sveta kapitala. Ta klasa je proletarijat.
    U svojoj prvoj fazi proletarijat kao savaznik buržoazije doprineoj je njenoj pobedi nad starim, feudalnim svetom.
    Od prvih oblika političkog organizovanja, ideološkog utemeljenja i stvaranja svog internacionalnog udruženja, proletarijat pokušava i u praksi - Pariskom komunom - preuzeti vlast od buržoazije.
    Svojim jačanjem u drugoj polovini devetnaestog veka proletarijat prisiljava buržoaziju na niz ustupaka, da bi pobedom okrobarske revoluciji u Rusiji na početku XX veka, po prvi put uspeo da osvoji vlast u jednoj zemlji.
    Ceo dvadeseti vek je borba proletarijata da revolucijom sruši vlast kapitalista i uspostavi socijalistički sistem. U toj borbi su ostvarene pobede u Kini, na Kubi, Vijetnamu i u drugim zemljama.
    Osvajanjem vlasti i uspostavljanjem socijalističkog društvenog sistema proletarijat je, razvijajući nove društvene odnose, uspeo da znatno podigne ekonomski, kulturni i politički nivo društva. Međutim, proletarijat u Sovjetskom Savezu i mnogim drugim socijalističkim zemljama vremenom ne uspeva da reši narasle protivrečnosti, što omogućava postepenu restauraciju kapitalizma u njima. Restauracija je prouzrokovana birokratizacijom i oburžoazenjem partijskog i državnog aparata, koje su proizod stalnih pritisaka kapitalističkog sveta. Komunističke partije u tim zemljama su se svojim revizionističkim izrođavanjem od revolucionarne partije i avangrade radničke klase pretvorile u partiju nad klasom. Predstavljajući sopstvene interese kao opštedruštvene partija se postepeno otuđila od radničke klase i naroda. Time su stvoreni uslovi da se ovi sistemi uruše iznutra.
    Svi životni uslovi u savremenom svetu su izraženi u svom najneljudskijem obliku. Pošto je čovek konačno otudjen od samog sebe, proletarijat je prinuđen na pobunu protiv ove neljudskosti. Ali on ne može osloboditi sebe samog i čitavo društvo od eksploatacije i ugnjetavanja, bez ukidanja vlastitih životnih uslova.

    avatar

    15.02.2013. (23:33)    -   -   -   -  

učitavam...