14.02.2013. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Ali, kao što Bookchin upozorava, kulturnu slobodu i raznolikost ne smijemo brkati s nacionalizmom. Nacionalizam je puno više (i etički puno manje) od jednostavnog prepoznavanja kulturalne jedinstvenosti i ljubavi za domom. Nacionalizam podrazumijeva želju za stvaranjem države-nacije, i iz tog se razloga anarhisti protive nacionalizmu, u svim njegovim oblicima. To podrazumijeva kako se nacionalizam ne može, i ne smije pobrkati s narodnošću. Narodnost je proizvod raznih društvenih procesa, dok je nacionalizam proizvod državnog djelovanja i vladajućih elita. Društvena evolucija se ne može ugurati u uske, ograničavajuće granice države-nacije, jer tada šteti pojedincima, čiji životi omogućuju taj isti društveni razvitak.
14.02.2013. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Država je centralizirano tijelo koje posjeduje moć i monopol nad silom (policija, vojska). Kao takva, država prisvaja autonomiju nad područjima i ljudima, te u ime „nacije“ uništava živuću realnost „nacija“ (ljude i kulture) s jednim zakonom, jednom kulturom i jednom „službenom“ poviješću. Za razliku od većine nacionalista, anarhisti prepoznaju činjenicu kako niti jedna „nacija“ u realnosti nije homogena, i nacije smatraju puno kompleksnijima od linija na mapama, stvorenih osvajanjima. Smatramo kako stvaranje centralizirane države na nekom određenom području, onako kako to nacionalistički pokreti generalno i zahtijevaju, ne može riješiti tzv. „nacionalno pitanje“. Na posljetku, kako Rudolf Rocker to navodi, „nacija nije uzrok, već posljedica države. Država je ta koja stvara naciju, a ne nacija državu“. Svaka država „je umjetni mehanizam nametnut ljudima odozgo od nekakvog vladara, i nikada ne služi niti jednom drugom cilju do obrane i osiguravanja interesa privilegiranih manjina u društvu“. Nacionalizam „nikada nije bio ništa drugo do političke religije moderne države“. Stvoren je kako bi ojačao državu, osiguravajući poslušnost ljudi koji dijele jezične, etničke i kulturalne afinitete. U slučaju da navedeni afiniteti ne postoje, država ih stvara centraliziranjem obrazovanja u svoje ruke, namećući „službeni“ jezik i pokušavajući uništiti kulturalne razlike ljudi unutar vlastitih granica.
14.02.2013. (23:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
se događa jer država ne tretira grupu ljudi kao unikatne individue, nego radije, prema riječima Rudolfa Rockera: „kao individue s ograničenim brojem karakternih crta i posebnim psihološkim svojstvima ili intelektualnim kvalitetama“ što „nepovratno vodi monstruoznom lažnom zaključku“. Ovakva pretpostavka stvara teorijsko opravdanje za autoritarizam, kao što i dozvoljava izbacivanje svih oblika individualnosti, lokalnih običaja i kultura koje ne zadovoljavaju apstraktni standard. U dodatku, nacionalizam skriva klasne razlike unutar „nacije“ argumentirajući za ujedinjenost ljudi oko takozvanih zajedničkih interesa (kao članova iste „nacije“), dok u stvarnosti oni nemaju ništa zajedničko zbog postojanja hijerarhija i klasa. Errico Malatesta prepoznaje navedeno kada tvrdi kako ne možemo pričati o državama kao da su „homogene etnografske zajednice, svaka s vlastitim interesima, željama i ciljevima, u suprotnosti s interesima, željama i ciljevima suparničkih zajednica. Ovo može biti relativno istinito, onoliko dugo koliko potlačeni, a osobito radnici, nemaju samosvijest i ne uspijevaju prepoznati nepravdu vlastite inferiorne pozicije te tako ostaju poslušna sredstva vlastitim tlačiteljima“. U tom slučaju „dominantna klasa je jedina koja je važna“ i ovo „posjedovanje želje da sačuva i uveća vlastitu moć… može povećati rasne ambicije i mržnju, i poslati svoju naciju, svoje „jato“ na „strane“ zemlje, a sve kroz perspektivu oslobađanja istih od trenutnih tlačitelja, i podvrgavajući ih svojoj političkoj i ekonomskoj dominaciji. U tom smislu, nacionalizam je ključan alat za zamagljivanje klasnih razlika, s ciljem da ljudi podložni hijerarhiji počnu tu hijerarhiju shvaćati kao nešto prirodno. Kao takav, igra važnu ulogu u održavanju postojećeg sistema (stoga ne iznenađuje što se država-nacija pojavila u isto vrijeme kao i kapitalizam). Jednako je i s internacionalnim podjelama unutar radničke klase, koje koriste državi-naciji kako bi se radnike rođene u određenoj zemlji okrenulo protiv imigranata. Uspijevajući u tome da „domaći“ radnici okrivljavaju pridošlice, kapitalistička klasa oslabljuje svaki otpor vlastitoj moći, isto kao i kada ekonomska/gospodarska pitanja pretvara u rasna/ nacionalistička pitanja.
14.02.2013. (23:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
U tom svijetlu, nacionalizam je „ideologija države“, koja na kraju uvijek govori u terminima „naše zemlje nasuprot stranoj”, misleći pod time kako smo najprije robovi vlastite vlade. Nacionalizam pokušava zamijeniti ljubav prema rođenom kraju u kojem smo odrasli - „ljubavlju prema državi“, stoga prema Bakunjinu on „nije iskreno izražavanje“ ovog prirodnog osjećaja, već je „izraz koji je iskrivljen pomoću pogrešne apstrakcije, a sve u korist izrabljivačke manjine“. Ne treba ni reći kako je nacionalizam buržoazije često u izravnom sukobu s ljudima koji čine tu naciju, za koju buržoazija tvrdi da ju toliko voli. Bakunjin je jednostavno izrekao činjenicu kada je zabilježio da bi se kapitalistička klasa „radije predala stranom gazdi, nego odrekla vlastitih privilegija i prihvatila ekonomsku ravnopravnost“. Ovo ne znači kako „je buržoazija nepatriotska; baš suprotno – patriotizam je u svojem najužem smislu bazična buržoaska odlika. Ali buržoazija voli svoju zemlju jedino zato što za njih zemlja (izražena u državi) predstavlja čuvara ekonomske sigurnosti te političkih i društvenih privilegija. Svake nacije, koja bi im uskratila takvu vrstu zaštite, bi se odrekli. Stoga, za buržoaziju – zemlja jest država. Državni patrioti postaju najljući neprijatelji masa, u slučajevima kada narod postane dovoljno umoran od žrtvovanja i gaženja da odbije poslušnost državi. Kada bi buržoazija morala birati između masa koje se protive državi“ i stranog napadača, „buržoazija bi zasigurno izabrala potonje“. S obzirom na Bakunjinove stavove, on zasigurno ne bi bio iznenađen pojavom fašizma u Italiji, niti „razbijanjem revolucionarnih pokreta“ od strane Saveznika u post-fašističkoj Italiji i davanjem „svoje podrške fašistima koji su se izvukli prelazeći na njihovu stranu“. Nacionalizam je često korišten kako bi se opravdali strašni zločini, u kojima nacija uspješno zamjenjuje Boga, u smislu da opravdava nepravdu i opresiju, i dozvoljava pojedincima da „operu ruke“ od svojih nedjela. Jer, „pod idejom nacije, svašta se može sakriti“, argumentira Rocker (ponavljajući Bakunjina).
14.02.2013. (23:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
„Nacionalne zastave skrivaju svaku nepravdu, svaku nehumanost, svaku laž, svako nasilje, svaki zločin. Kolektivna odgovornost društva ubija osjećaj pravednosti u pojedincu, i dovodi čovjeka do točke nereagiranja na učinjenu nepravdu; do točke kada mu se počinje činiti da je predanost interesima nacije hvalevrijedan čin“. Pa stoga, kada raspravljamo o nacionalizmu Rudolf Rocker tvrdi kako: „ne smijemo zaboraviti da uvijek imamo posla s organiziranom sebičnošću privilegiranih manjina koje se kriju ispod suknje nacije, kriju se iza lakovjernih masa. Govorimo o nacionalnom interesu, nacionalnom kapitalu, područjima nacionalnog interesa, nacionalnoj časti i nacionalnom duhu; ali zaboravljamo da su iza ovoga skriveni sebični interesi političara koji obožavaju moć i interesi biznismena koji obožavaju novac, za koje je nacija prigodan paravan za skrivanje svoje osobne pohlepe i planova za osvajanje političke moći, daleko od očiju svijeta“. Prečesto vidimo uspješne pokrete za „nacionalno oslobođenje“ koji zamjenjuju stranu opresiju s onom domaćom. Nacionalističke vlade, prema Bookchinu, preuzimaju „najgore osobine upravo onih carstava kojih su se potlačeni pokušali riješiti. Ne samo da reproduciraju državne aparate koji su jednako tako nasilni kao i oni koji su im nametnuti kolonijalnim silama, nego i jačaju te iste mehanizme kulturalnim, religijskim, etničkim i ksenofobnim karakteristikama, koje se često koriste za potpaljivanje regionalnih i domaćih mržnji i pod-imperijalizma“. Ovo ne iznenađuje s obzirom da nacionalizam daje moć lokalnim vladajućim klasama, jer se oslanja upravo na preuzimanje državne moći. U konačnici, nacionalizam nikada ne može osloboditi radničku klasu (veliku većinu određene „nacije“), jer je njegova funkcija izgraditi masovnu potporu iz baze lokalnim elitama, koje se protive imperijalizmu jer on koči njihove ambicije da vladaju i eksploatiraju „vlastitu“ naciju i sunarodnjake.U biti, nacionalizam nije prijetnja kapitalizmu, čak niti imperijalizmu. On nadomješta imperijalističku dominaciju lokalnom elitom i izvanjsku opresiju i eksploataciju lokalnom verzijom istoga.
14.02.2013. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
To što lokalne elite, baš kao i imperijalističke, ponekada uvode reforme od kojih ima koristi većina, ne mijenja prirodu novih režima, iako ih potencijalno dovodi u sukob s imperijalističkim silama. Kao što Noam Chomsky tvrdi, za imperijalizam „nacionalizam sam po sebi nije prijetnja, nego nezavisni nacionalizam koji se usredotočuje na potrebe populacije, a ne samo na bogate sektore i strane investitore s kojima su povezani. Podanički nacionalizam koji ne mari za potrebe populacije je i više nego dobrodošao“; on je „voljan i nositi se s potrebama populacije ukoliko je i ona spremna prodati zemlju stranom gospodaru, kao što su elite Trećeg svijeta (uključujući i većinu zemalja istočne Europe) često spremne učiniti, jer mogu uvelike profitirati čak u slučaju da im zemlje budu uništene. Ipak, nezavisni nacionalizam je poput socijalne demokracije u imperijalističkim zemljama, i utoliko što može, u najboljem slučaju, smanjiti zla klasnog sistema i društvenih hijerarhija, ali ih se u konačnici nikad ne može riješiti (a u najgorem slučaju, stvara nove klase i nove hijerarhije koje su koncentrirane oko državne birokracije). Anarhisti se suprotstavljaju nacionalizmu u svim njegovim oblicima, kao štetnom za interese onih koji tvore naciju i njihove kulturalne identitete. Kako to Rocker objašnjava, ljudi i skupine ljudi su „postojale daleko prije države“ i „razvijale su se bez potpore države. Skupine ljudi su jedino bile spriječene u svom prirodnom razvoju kada su se neke izvanjske sile umiješale i nasilno njihove živote stavile u kalupe za koje prije nisu znali“. Suprotno tome, „nacija podrazumijeva čitav spektar različitih ljudi i skupina ljudi, koji su svi zajedno, manje-više, nasilnim metodama stavljeni u okvir zajedničke države“. Ili drugim riječima, „nacija je bez države nezamisliva.“ S obzirom na izrečeno, mi podržavamo narodnost i kulturalne razlike, raznolikost i samoodređenje kao prirodni izraz naše ljubavi prema slobodi i podržavanju decentralizacije. Ipak, ovo ne treba pomiješati s podržavanjem nacionalizma. Jasno je, da narodnost koja preuzme ideje o rasnoj, kulturalnoj ili etničkoj „superiornosti“ ili „čistoći“ ili pak vjeruje kako su kulturalne razlike na neki način biološke određene – neće dobiti potporu anarhista.
14.02.2013. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Ono što jednako tako ne iznenađuje da su anarhisti oduvijek bili najdosljedniji neprijatelji ekstremnijeg oblika nacionalizma – fašizma („političko-ekonomske države, pri čemu se vladajuća klasa svake zemlje prema svojim ljudima ponaša isto kao što se ponaša prema ljudima u koloniziranim zemljama“) Štoviše, mi ne podržavamo one aspekte određene kulture koje održavaju društvene hijerarhije, (npr. mnoge tradicionalne kulture imaju seksističke i homofobne tendencije). Podržavajući narodnost, ne zagovaramo toleranciju prema navedenim aspektima. Ali jednako tako, negativni aspekti određenih kultura ne opravdavaju intervenciju drugih država koje im žele nametnuti svoju volju u ime „civilizacije“. Kao što povijest pokazuje takve „humanitarne“ intervencije samo su paravan za opravdavanje imperijalističkih osvajanja i eksploatacije i rijetko uspjevaju, jer se kulturalna promjena treba izboriti odozdo, samostalnim akcijama potlačenih, kako bi promjena uistinu bila uspješna. U suprotstavljanju nacionalizmu, anarhisti su prema Malatesti „ponosni internacionalisti“. Stremimo „okončanju svih opresija i izrabljivanja“, nastojimo „probuditi svijest o suprotstavljenosti interesa između dominirajućih i dominiranih, između izrabljivača i radnika, razvijati klasnu borbu unutar svake zemlje i solidarnost između svih radnika neovisno o granicama, protivimo se svakoj predrasudi i svakoj rasnoj ili nacionalnoj strasti“. Moramo istaknuti da se anarhisti, protiveći se svim formama eksploatacije i opresije, protive i dominaciji (nad ljudima i teritorijem) jedne zemlje nad drugom (imperijalizmu). Ovakav stav proizlazi iz našeg osnovnog principa, riječima Petra Kropotkina, da će „stvarni internacionalizam biti ostvaren nezavisnošću svake narodnosti, male ili velike, raspršene ili koncentrirane – isto kao što se anarhija ostvaruje neovisnošću svakog pojedinca. Ako kažemo da ne priznajemo vlast čovjeka nad čovjekom, kako onda možemo dozvoliti vladanje osvajačkih nacija nad osvojenim nacijama“?
14.02.2013. (23:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
je oružje vladajuće klase Govorimo o nacionalnom interesu, nacionalnom kapitalu, područjima nacionalnog interesa, nacionalnoj časti i nacionalnom duhu; ali zaboravljamo da su iza ovoga skriveni sebični interesi političara koji obožavaju moć i interesi biznismena koji obožavaju novac, za koje je nacija prigodan paravan za skrivanje svoje osobne pohlepe i planova za osvajanje političke moći, daleko od očiju svijeta.
14.02.2013. (23:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Lokalna grupa Rijeka – Mreža anarhosindikalista Spojem lokalnih radnika i novopridošlih studenata iz Pule stvara se koncem 2008. godine klasna anarhistička grupa u Rijeci koja prerasta u Lokalnu grupu Rijeka službeno ulazeći u Mrežu anarhosindikalista na 3. Kongresu održanom u Zagrebu 21.-22.03.2009. Mreža anarhosindikalista (MASA) je osnovana 2008. u Zadru, a danas ima članove u tri najveća grada, u Zagrebu, Splitu i Rijeci, te u Puli, Delnicama, Karlovcu, Varaždinu, Osijeku, Slavonskom Brodu, u Zadru, Splitu, na Braču i u Dubrovniku. Djelujući neformalno još od konca 2008. godine, a zatim formalno od 3. mjeseca 2009. godine u sklopu MASA-e, naša grupa prikupila je iskustva u sudjelovanju i organizaciji (anti-vladinih, protu-privatizacijskih, anti-kapitalističkih) uličnih prosvjeda 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. godine u Rijeci. Također, grupa je prikupila iskustva i u iniciranju i u sudjelovanju u studentskim blokadama 2009. godine, na Sveučilištu u Rijeci, s ciljem ostvarivanja „besplatnog obrazovanja“ (potpuno javnog financiranog visokoškolskog obrazovanja), u nacionalnim akcijama solidarnosti MASA-e s otpuštenim radnicima GETRO-a, u angažmanu protiv privatizacije riječkog brodogradilišta 3. MAJ, u benefit događanjima za pritvorene drugove u Srbiji. Grupa ima iskustva i u nacionalnim kampanjama MASA-e; protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju „Ne u Europsku uniju!“, u antiizbornoj kampanji MASA-e 2011. „Radnička klasa ne glasa!“, u kojoj je pozivano na aktivan bojkot izbora, te u „Protunacionalističkoj kampanji“ 2012. godine. Danas članice i članovi Lokalne grupe Rijeka Mreže anarhosindikalista sudjeluju u direktnodemokratskim organizacijama koje su potaknuli na osnivanje ili sudjelovali u osnivanju istih.
14.02.2013. (23:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Organizacije, kolektivi i inicijative poput: • Autonomnih studenata, direktnodemokratskog kolektiva na Filozofskom fakultetu u Rijeci, koji se bori za „besplatno obrazovanje“, ukidanje Bolonje, za direktnodemokratsko organiziranje studenata, • Antifa Rijeke, antifašističke organizacije za revolucionarne anti-autoritarne socijaliste koji se bore protiv fašizma kao simptoma kapitalizma, • Slobodarskog bloka, inicijative za ulične prosvjede u Rijeci na direktnodemokratskim, nestranačkim, van-parlamentarnim osnovama, • Mreže uzajamne pomoći, inicijative za međusobnu pomoć radnika, nezaposlenih, studenata i umirovljenika, • Akademske solidarnosti, prvog direktnodemokratskog sindikata visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Svi koji žele, na van-parlamentarnim osnovama, doprinijeti u širenju direktne demokracije, solidarnosti, direktne akcije i antikapitalizma, u Rijeci i šire i doprinijeti u stvaranju kulture otpora i solidarnosti među svojim kolegama na radnom mjestu ili u obrazovnim institucijama, te među sugrađanima u našim zajednicama, dobrodošli su u redove naše riječke grupe kao ravnopravni drugovi i drugarice, isto kao i u redove nabrojanih inicijativa, organizacija i sindikata. Lokalna grupa Rijeka, MASA Internet prezentacija grupe: masa-hr.org/lg/rijeka Kontakt e-mail: rijeka@masa-hr.org Kontakt telefon: 092/249-9249
14.02.2013. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠTIT 15.02.2000.
SVI SU JE REDOM "KARALI" U HDZ-u I VAN NJEGA... OD TAJNIH SLUŽBI PA NADALJE. PA ČAK I STARAC MESIĆ,.., DRPAO...
14.02.2013. (02:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Anarchist FAQ
Zašto su anarhisti protiv
nacionalizma?
Izdavački komitet Lokalne grupe Rijeka, 2012.
Mreža anarhosindikalista (MASA)
4
Biblioteka: Sitno, al’ dinamitno
Naslov originala: Anarchist FAQ, Are anarchists against
Nationalism?
Naslov prijevoda: Anarchist FAQ, Zašto su anarhisti protiv
nacionalizma?
Prijevod: Zorana Jančić i Eugen Babić
Izdavač: Izdavački komitet Lokalne grupe Rijeka (MASA)
Dizajn korice: Eugen Babić
Priprema za tisak: Irena Briški
masa-hr.org
© Izdavački komitet Lokalne grupe Rijeka (MASA)
Slobodno umnožavanje, distribucija i korištenje su dozvoljeni, pod
sljedećim uvjetom:
* Doslovne kopije moraju sadržavati gore navedene podatke i narednu
krilaticu.
* Jednom iznesena ideja nije više ničije vlasništvo.
Tiskano ožujka 2012.
5
Zašto su anarhisti protiv nacionalizma?
Anarchist FAQ
Anarhisti su protiv nacionalizma u svim njegovim oblicima. Engleski
anarhisti Stuart Christie i Albert Meltzer jednostavno su istaknuli
očito: “Pošto nacija podrazumijeva državu, nije moguće istodobno biti
nacionalista i anarhista”.
Kako bi razumjeli ovu poziciju, moramo definirati što anarhisti
smatraju nacionalizmom. Mnogima je to npr. privrženost domu i mjestu
odrastanja. Narodnost je, kako je to Mihail Bakunjin istaknuo,
„prirodna i socijalna činjenica“, jer „svaki čovjek i najmanja društvena
jedinica imaju svoju osobnost, svoj specifičan način postojanja, svoj
način govora, osjećanja, mišljenja i djelovanja; ovaj način odnosa prema
svijetu sačinjava srž narodnosti“. Ovi osjećaji očito ne postoje u socijalnom
vakuumu. Ne može se o njima diskutirati bez da se diskutira o prirodi
društvene jedinice, o tome koje klase i ostale socijalne nejednakosti
ta društvena jedinica sadržava. Jednom kada to učinimo, anarhističko
protivljenje nacionalizmu postaje jasnije.
Ovo znači kako anarhisti razlikuju narodnost (pripadnost kulturi) i
nacionalizam (u okvirima države i vlade). Takvo razlikovanje dozvoljava
nam da odredimo čemu se suprotstavljamo, a što podržavamo –
nacionalizam je u korijenu destruktivan i nazadan, dok su kulturalne
različitosti i pripadnosti izvor zajedništva, socijalne raznolikosti i vitalnosti.
Takvu raznolikost trebamo njegovati i dopustiti joj da se izrazi na vlastiti
način. Ili, po mišljenju Murraya Bookchina; „to što bi određeni ljudi trebali
imati slobodu razviti svoj kulturni potencijal nije samo njihovo pravo, već
njihova potreba. Ukoliko veličanstveni mozaik različitih kultura ne zamijeni
kulturno osakaćen i jednoličan svijet stvoren od modernog kapitalizma,
svijet će biti uistinu jednolično mjesto“
14.02.2013. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Ali, kao što Bookchin upozorava, kulturnu slobodu i raznolikost ne smijemo
brkati s nacionalizmom. Nacionalizam je puno više (i etički puno manje) od
jednostavnog prepoznavanja kulturalne jedinstvenosti i ljubavi za domom.
Nacionalizam podrazumijeva želju za stvaranjem države-nacije, i iz tog se
razloga anarhisti protive nacionalizmu, u svim njegovim oblicima.
To podrazumijeva kako se nacionalizam ne može, i ne smije pobrkati s
narodnošću. Narodnost je proizvod raznih društvenih procesa, dok je
nacionalizam proizvod državnog djelovanja i vladajućih elita. Društvena
evolucija se ne može ugurati u uske, ograničavajuće granice države-nacije,
jer tada šteti pojedincima, čiji životi omogućuju taj isti društveni razvitak.
14.02.2013. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Država je centralizirano tijelo koje posjeduje moć i monopol nad silom
(policija, vojska). Kao takva, država prisvaja autonomiju nad područjima i
ljudima, te u ime „nacije“ uništava živuću realnost „nacija“ (ljude i kulture)
s jednim zakonom, jednom kulturom i jednom „službenom“ poviješću.
Za razliku od većine nacionalista, anarhisti prepoznaju činjenicu kako niti
jedna „nacija“ u realnosti nije homogena, i nacije smatraju puno
kompleksnijima od linija na mapama, stvorenih osvajanjima. Smatramo
kako stvaranje centralizirane države na nekom određenom području,
onako kako to nacionalistički pokreti generalno i zahtijevaju, ne može
riješiti tzv. „nacionalno pitanje“.
Na posljetku, kako Rudolf Rocker to navodi, „nacija nije uzrok, već
posljedica države. Država je ta koja stvara naciju, a ne nacija državu“.
Svaka država „je umjetni mehanizam nametnut ljudima odozgo od
nekakvog vladara, i nikada ne služi niti jednom drugom cilju do obrane i
osiguravanja interesa privilegiranih manjina u društvu“. Nacionalizam
„nikada nije bio ništa drugo do političke religije moderne države“. Stvoren je
kako bi ojačao državu, osiguravajući poslušnost ljudi koji dijele jezične,
etničke i kulturalne afinitete. U slučaju da navedeni afiniteti ne postoje,
država ih stvara centraliziranjem obrazovanja u svoje ruke, namećući
„službeni“ jezik i pokušavajući uništiti kulturalne razlike ljudi unutar
vlastitih granica.
14.02.2013. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
se događa jer država ne tretira grupu ljudi kao unikatne individue,
nego radije, prema riječima Rudolfa Rockera: „kao individue s
ograničenim brojem karakternih crta i posebnim psihološkim svojstvima ili
intelektualnim kvalitetama“ što „nepovratno vodi monstruoznom
lažnom zaključku“. Ovakva pretpostavka stvara teorijsko opravdanje za
autoritarizam, kao što i dozvoljava izbacivanje svih oblika individualnosti,
lokalnih običaja i kultura koje ne zadovoljavaju apstraktni standard. U
dodatku, nacionalizam skriva klasne razlike unutar „nacije“ argumentirajući
za ujedinjenost ljudi oko takozvanih zajedničkih interesa (kao članova iste
„nacije“), dok u stvarnosti oni nemaju ništa zajedničko zbog postojanja
hijerarhija i klasa.
Errico Malatesta prepoznaje navedeno kada tvrdi kako ne možemo pričati
o državama kao da su „homogene etnografske zajednice, svaka s vlastitim
interesima, željama i ciljevima, u suprotnosti s interesima, željama i
ciljevima suparničkih zajednica. Ovo može biti relativno istinito, onoliko
dugo koliko potlačeni, a osobito radnici, nemaju samosvijest i ne uspijevaju
prepoznati nepravdu vlastite inferiorne pozicije te tako ostaju poslušna
sredstva vlastitim tlačiteljima“. U tom slučaju „dominantna klasa je jedina
koja je važna“ i ovo „posjedovanje želje da sačuva i uveća vlastitu moć…
može povećati rasne ambicije i mržnju, i poslati svoju naciju, svoje „jato“
na „strane“ zemlje, a sve kroz perspektivu oslobađanja istih od trenutnih
tlačitelja, i podvrgavajući ih svojoj političkoj i ekonomskoj dominaciji.
U tom smislu, nacionalizam je ključan alat za zamagljivanje klasnih
razlika, s ciljem da ljudi podložni hijerarhiji počnu tu hijerarhiju shvaćati
kao nešto prirodno. Kao takav, igra važnu ulogu u održavanju postojećeg
sistema (stoga ne iznenađuje što se država-nacija pojavila u isto vrijeme kao
i kapitalizam). Jednako je i s internacionalnim podjelama unutar radničke
klase, koje koriste državi-naciji kako bi se radnike rođene u određenoj
zemlji okrenulo protiv imigranata. Uspijevajući u tome da „domaći“ radnici
okrivljavaju pridošlice, kapitalistička klasa oslabljuje svaki otpor vlastitoj
moći, isto kao i kada ekonomska/gospodarska pitanja pretvara u rasna/
nacionalistička pitanja.
14.02.2013. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
U tom svijetlu, nacionalizam je „ideologija države“, koja na kraju uvijek
govori u terminima „naše zemlje nasuprot stranoj”, misleći pod time kako
smo najprije robovi vlastite vlade. Nacionalizam pokušava zamijeniti ljubav
prema rođenom kraju u kojem smo odrasli - „ljubavlju prema državi“, stoga
prema Bakunjinu on „nije iskreno izražavanje“ ovog prirodnog osjećaja,
već je „izraz koji je iskrivljen pomoću pogrešne apstrakcije, a sve u korist
izrabljivačke manjine“.
Ne treba ni reći kako je nacionalizam buržoazije često u izravnom
sukobu s ljudima koji čine tu naciju, za koju buržoazija tvrdi da ju toliko voli.
Bakunjin je jednostavno izrekao činjenicu kada je zabilježio da bi se
kapitalistička klasa „radije predala stranom gazdi, nego odrekla vlastitih
privilegija i prihvatila ekonomsku ravnopravnost“. Ovo ne znači kako „je
buržoazija nepatriotska; baš suprotno – patriotizam je u svojem najužem
smislu bazična buržoaska odlika. Ali buržoazija voli svoju zemlju jedino
zato što za njih zemlja (izražena u državi) predstavlja čuvara ekonomske
sigurnosti te političkih i društvenih privilegija. Svake nacije, koja bi im
uskratila takvu vrstu zaštite, bi se odrekli. Stoga, za buržoaziju – zemlja jest
država. Državni patrioti postaju najljući neprijatelji masa, u slučajevima
kada narod postane dovoljno umoran od žrtvovanja i gaženja da odbije
poslušnost državi.
Kada bi buržoazija morala birati između masa koje se protive državi“ i
stranog napadača, „buržoazija bi zasigurno izabrala potonje“. S obzirom na
Bakunjinove stavove, on zasigurno ne bi bio iznenađen pojavom fašizma
u Italiji, niti „razbijanjem revolucionarnih pokreta“ od strane Saveznika u
post-fašističkoj Italiji i davanjem „svoje podrške fašistima koji su se izvukli
prelazeći na njihovu stranu“.
Nacionalizam je često korišten kako bi se opravdali strašni zločini, u
kojima nacija uspješno zamjenjuje Boga, u smislu da opravdava nepravdu i
opresiju, i dozvoljava pojedincima da „operu ruke“ od svojih
nedjela. Jer, „pod idejom nacije, svašta se može sakriti“, argumentira
Rocker (ponavljajući Bakunjina).
14.02.2013. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
„Nacionalne zastave skrivaju svaku nepravdu, svaku nehumanost, svaku
laž, svako nasilje, svaki zločin. Kolektivna odgovornost društva ubija osjećaj
pravednosti u pojedincu, i dovodi čovjeka do točke nereagiranja na učinjenu
nepravdu; do točke kada mu se počinje činiti da je predanost interesima
nacije hvalevrijedan čin“. Pa stoga, kada raspravljamo o nacionalizmu
Rudolf Rocker tvrdi kako:
„ne smijemo zaboraviti da uvijek imamo posla s organiziranom sebičnošću
privilegiranih manjina koje se kriju ispod suknje nacije, kriju se iza
lakovjernih masa. Govorimo o nacionalnom interesu, nacionalnom
kapitalu, područjima nacionalnog interesa, nacionalnoj časti i nacionalnom
duhu; ali zaboravljamo da su iza ovoga skriveni sebični interesi političara
koji obožavaju moć i interesi biznismena koji obožavaju novac, za koje je
nacija prigodan paravan za skrivanje svoje osobne pohlepe i planova za
osvajanje političke moći, daleko od očiju svijeta“.
Prečesto vidimo uspješne pokrete za „nacionalno oslobođenje“ koji
zamjenjuju stranu opresiju s onom domaćom. Nacionalističke vlade,
prema Bookchinu, preuzimaju „najgore osobine upravo onih carstava
kojih su se potlačeni pokušali riješiti. Ne samo da reproduciraju državne
aparate koji su jednako tako nasilni kao i oni koji su im nametnuti kolonijalnim
silama, nego i jačaju te iste mehanizme kulturalnim, religijskim, etničkim i
ksenofobnim karakteristikama, koje se često koriste za potpaljivanje
regionalnih i domaćih mržnji i pod-imperijalizma“.
Ovo ne iznenađuje s obzirom da nacionalizam daje moć lokalnim
vladajućim klasama, jer se oslanja upravo na preuzimanje državne moći.
U konačnici, nacionalizam nikada ne može osloboditi radničku klasu
(veliku većinu određene „nacije“), jer je njegova funkcija izgraditi masovnu
potporu iz baze lokalnim elitama, koje se protive imperijalizmu jer on koči
njihove ambicije da vladaju i eksploatiraju „vlastitu“ naciju i sunarodnjake.U
biti, nacionalizam nije prijetnja kapitalizmu, čak niti imperijalizmu. On
nadomješta imperijalističku dominaciju lokalnom elitom i izvanjsku opresiju
i eksploataciju lokalnom verzijom istoga.
14.02.2013. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
To što lokalne elite, baš kao i imperijalističke, ponekada uvode reforme
od kojih ima koristi većina, ne mijenja prirodu novih režima, iako ih
potencijalno dovodi u sukob s imperijalističkim silama. Kao što Noam
Chomsky tvrdi, za imperijalizam „nacionalizam sam po sebi nije prijetnja,
nego nezavisni nacionalizam koji se usredotočuje na potrebe populacije, a
ne samo na bogate sektore i strane investitore s kojima su povezani.
Podanički nacionalizam koji ne mari za potrebe populacije je i više nego
dobrodošao“; on je „voljan i nositi se s potrebama populacije ukoliko je i
ona spremna prodati zemlju stranom gospodaru, kao što su elite Trećeg
svijeta (uključujući i većinu zemalja istočne Europe) često spremne učiniti,
jer mogu uvelike profitirati čak u slučaju da im zemlje budu uništene. Ipak,
nezavisni nacionalizam je poput socijalne demokracije u imperijalističkim
zemljama, i utoliko što može, u najboljem slučaju, smanjiti zla
klasnog sistema i društvenih hijerarhija, ali ih se u konačnici nikad ne može
riješiti (a u najgorem slučaju, stvara nove klase i nove hijerarhije koje su
koncentrirane oko državne birokracije).
Anarhisti se suprotstavljaju nacionalizmu u svim njegovim
oblicima, kao štetnom za interese onih koji tvore naciju i njihove kulturalne
identitete. Kako to Rocker objašnjava, ljudi i skupine ljudi su „postojale daleko
prije države“ i „razvijale su se bez potpore države. Skupine ljudi su jedino
bile spriječene u svom prirodnom razvoju kada su se neke izvanjske sile
umiješale i nasilno njihove živote stavile u kalupe za koje prije nisu znali“.
Suprotno tome, „nacija podrazumijeva čitav spektar različitih ljudi i skupina
ljudi, koji su svi zajedno, manje-više, nasilnim metodama stavljeni u okvir
zajedničke države“. Ili drugim riječima, „nacija je bez države nezamisliva.“
S obzirom na izrečeno, mi podržavamo narodnost i kulturalne razlike,
raznolikost i samoodređenje kao prirodni izraz naše ljubavi prema slobodi i
podržavanju decentralizacije. Ipak, ovo ne treba pomiješati s podržavanjem
nacionalizma. Jasno je, da narodnost koja preuzme ideje o rasnoj,
kulturalnoj ili etničkoj „superiornosti“ ili „čistoći“ ili pak vjeruje kako su
kulturalne razlike na neki način biološke određene – neće dobiti potporu
anarhista.
14.02.2013. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Ono što jednako tako ne iznenađuje da su anarhisti oduvijek bili
najdosljedniji neprijatelji ekstremnijeg oblika nacionalizma – fašizma
(„političko-ekonomske države, pri čemu se vladajuća klasa svake
zemlje prema svojim ljudima ponaša isto kao što se ponaša prema ljudima u
koloniziranim zemljama“) Štoviše, mi ne podržavamo one aspekte
određene kulture koje održavaju društvene hijerarhije, (npr. mnoge
tradicionalne kulture imaju seksističke i homofobne tendencije).
Podržavajući narodnost, ne zagovaramo toleranciju prema navedenim
aspektima. Ali jednako tako, negativni aspekti određenih kultura ne
opravdavaju intervenciju drugih država koje im žele nametnuti svoju
volju u ime „civilizacije“. Kao što povijest pokazuje takve „humanitarne“
intervencije samo su paravan za opravdavanje imperijalističkih osvajanja i
eksploatacije i rijetko uspjevaju, jer se kulturalna promjena treba izboriti
odozdo, samostalnim akcijama potlačenih, kako bi promjena uistinu bila
uspješna.
U suprotstavljanju nacionalizmu, anarhisti su prema Malatesti
„ponosni internacionalisti“. Stremimo „okončanju svih opresija i
izrabljivanja“, nastojimo „probuditi svijest o suprotstavljenosti
interesa između dominirajućih i dominiranih, između izrabljivača i radnika,
razvijati klasnu borbu unutar svake zemlje i solidarnost između svih
radnika neovisno o granicama, protivimo se svakoj predrasudi i svakoj rasnoj
ili nacionalnoj strasti“.
Moramo istaknuti da se anarhisti, protiveći se svim formama eksploatacije
i opresije, protive i dominaciji (nad ljudima i teritorijem) jedne zemlje nad
drugom (imperijalizmu). Ovakav stav proizlazi iz našeg osnovnog principa,
riječima Petra Kropotkina, da će „stvarni internacionalizam biti ostvaren
nezavisnošću svake narodnosti, male ili velike, raspršene ili koncentrirane
– isto kao što se anarhija ostvaruje neovisnošću svakog pojedinca. Ako
kažemo da ne priznajemo vlast čovjeka nad čovjekom, kako onda možemo
dozvoliti vladanje osvajačkih nacija nad osvojenim nacijama“?
14.02.2013. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
je oružje vladajuće klase
Govorimo o nacionalnom interesu, nacionalnom kapitalu, područjima
nacionalnog interesa, nacionalnoj časti i nacionalnom duhu; ali
zaboravljamo da su iza ovoga skriveni sebični interesi političara koji
obožavaju moć i interesi biznismena koji obožavaju novac, za koje je nacija
prigodan paravan za skrivanje svoje osobne pohlepe i planova za osvajanje
političke moći, daleko od očiju svijeta.
14.02.2013. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Lokalna grupa Rijeka – Mreža anarhosindikalista
Spojem lokalnih radnika i novopridošlih studenata iz Pule stvara se koncem
2008. godine klasna anarhistička grupa u Rijeci koja prerasta u Lokalnu
grupu Rijeka službeno ulazeći u Mrežu anarhosindikalista na 3. Kongresu
održanom u Zagrebu 21.-22.03.2009.
Mreža anarhosindikalista (MASA) je osnovana 2008. u Zadru, a danas ima
članove u tri najveća grada, u Zagrebu, Splitu i Rijeci, te u Puli, Delnicama,
Karlovcu, Varaždinu, Osijeku, Slavonskom Brodu, u Zadru, Splitu, na Braču
i u Dubrovniku.
Djelujući neformalno još od konca 2008. godine, a zatim formalno
od 3. mjeseca 2009. godine u sklopu MASA-e, naša grupa prikupila je
iskustva u sudjelovanju i organizaciji (anti-vladinih, protu-privatizacijskih,
anti-kapitalističkih) uličnih prosvjeda 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012.
godine u Rijeci.
Također, grupa je prikupila iskustva i u iniciranju i u sudjelovanju u
studentskim blokadama 2009. godine, na Sveučilištu u Rijeci, s ciljem
ostvarivanja „besplatnog obrazovanja“ (potpuno javnog financiranog
visokoškolskog obrazovanja), u nacionalnim akcijama solidarnosti MASA-e
s otpuštenim radnicima GETRO-a, u angažmanu protiv privatizacije riječkog
brodogradilišta 3. MAJ, u benefit događanjima za pritvorene drugove u
Srbiji.
Grupa ima iskustva i u nacionalnim kampanjama MASA-e; protiv ulaska
Hrvatske u Europsku uniju „Ne u Europsku uniju!“, u antiizbornoj kampanji
MASA-e 2011. „Radnička klasa ne glasa!“, u kojoj je pozivano na aktivan
bojkot izbora, te u „Protunacionalističkoj kampanji“ 2012. godine.
Danas članice i članovi Lokalne grupe Rijeka Mreže anarhosindikalista
sudjeluju u direktnodemokratskim organizacijama koje su potaknuli na
osnivanje ili sudjelovali u osnivanju istih.
14.02.2013. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Organizacije, kolektivi i inicijative poput:
• Autonomnih studenata, direktnodemokratskog kolektiva na
Filozofskom fakultetu u Rijeci, koji se bori za „besplatno obrazovanje“,
ukidanje Bolonje, za direktnodemokratsko organiziranje studenata,
• Antifa Rijeke, antifašističke organizacije za revolucionarne
anti-autoritarne socijaliste koji se bore protiv fašizma kao simptoma kapitalizma,
• Slobodarskog bloka, inicijative za ulične prosvjede u Rijeci na
direktnodemokratskim, nestranačkim, van-parlamentarnim osnovama,
• Mreže uzajamne pomoći, inicijative za međusobnu pomoć radnika,
nezaposlenih, studenata i umirovljenika,
• Akademske solidarnosti, prvog direktnodemokratskog sindikata
visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Svi koji žele, na van-parlamentarnim osnovama, doprinijeti u širenju
direktne demokracije, solidarnosti, direktne akcije i antikapitalizma, u
Rijeci i šire i doprinijeti u stvaranju kulture otpora i solidarnosti među
svojim kolegama na radnom mjestu ili u obrazovnim institucijama, te među
sugrađanima u našim zajednicama, dobrodošli su u redove naše riječke
grupe kao ravnopravni drugovi i drugarice, isto kao i u redove nabrojanih
inicijativa, organizacija i sindikata.
Lokalna grupa Rijeka, MASA
Internet prezentacija grupe: masa-hr.org/lg/rijeka
Kontakt e-mail: rijeka@masa-hr.org
Kontakt telefon: 092/249-9249
14.02.2013. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...