SVIJETU JE OČITO DOŠAO SUDNJI DAN,.., KAD NJIHOVI BOLESNI MOZGOVI SU IM POČELI LUDITI...
13.02.2013. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠTIT 15.02.2000.
TKO TO NAMA TU LAŽNO GOSPODARI?!
TOLIKO IMAMO RIBE U JADRANSKOM MORU - PITAM SE: ZA KOGA SE TO ČUVA? A LJUDI NEMAJU U HRVATSKOJ ŠTO JESTI.
ISTO TAKO U TRGOVINAMA NEMA MESA DOK BROJNA DIVLJAČ HODA PO NAŠIM ŠUMAMA I LIVADAMA...
LJUDI PLAĆAJU JEDAN METAR DRVA ZA OGRJEV ČAK I DO 50 EURA, A NAŠE BROJNE I VELIKE ŠUME STOJE GOTOVO NETAKNUTE.
OČITO JE DA HRVATSKI NAROD NA SVOJA PRIRODNA BOGATSTVA NEMA NIKAKVA PRAVA OSIM NJIHOVIH ŠEFOVA U HRVATSKOJ.
POSTALI SMO KATASTROFA OD NARODA; ŠUTLJIVI, ISPRAZNOG MOZGA, BEŠĆUTNI I SLABIĆI,.., PRAVI BIJEDNICI KOJE NITKO NIŠTA NE PITA.
PARTIZANI I KOMUNISTI SU NAKON II. SVJETSKOG RATA POUBIJALI MNOGE HRVATE, A DANAS SU NAM ONI I NJIHOVA DJECA OPET ŠEFOVI.
HRVATSKI POKRET "ŠTIT" BRANKO STOJKOVIĆ Adresa: Đurđevačka cesta159 Bjelovar, grad HRVATSKA Kućni telefon: 00 385 43 231 297 Mobitel: 00 385 95 814 82 90 Žiro-račun: 2340009-1100203086 Privredna banka Zagreb http://crostojkovic1958.blog.hr stojkovic1958@net.hr URED: Masarykova 8
13.02.2013. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Revolucija - marksističko-lenjinistički časopis 4 Svake godine, naša organizacija na datum svog osnivanja radi analizu svojih aktivnosti i izvlači zaključke koji će joj pomoći u razvoju i izgradnji revolucionarnog pokreta u Hrvatskoj. Pitanje izgradnje takvog pokreta nije interes samo naše organizacije, nego je i pitanje budućnosti ove zemlje, kao i većine zemalja svijeta. U periodu kada je sve jasnije kako je propali projekt tranzicije, koji harači našom zemljom i regijom zadnjih 25 godina, zemlje gurnuo u nerazvijenost, a radničku klasu u siromaštvo, vladajuće klase i njihovi imperijalistički šefovi pribjegavaju sve izrazitijim represivnim rješenjima i uličnom fašizmu da održe kontrolu nad sve nezadovoljnijim narodom. Stoga se u aktualnoj krizi koja je zadnjih godina potaknula veliki rast narodnih i radničkih borbi sve jasnije prikazuje kako je izbor koji se pruža narodu ove zemlje kao i većine zemalja u svijetu izbor između represivne diktature kapitala i ekonomije zavisnosti s jedne, te narodne demokracije i ekonomije usmjerene potrebama većine s druge strane. Izgradnja revolucionarnog pokreta svoj korijen mora imati u radničkom pokretu. Zbog toga je za našu organizaciju presudan rad u radničkoj klasi, u pomaganju radničkim borbama i radničkom samoorganiziranju nezavisnom od institucija sistema. U tom smislu i ove godine sudjelovali smo u najvažnijim radničkim borbama u mjestima u kojima djelujemo kao što je borba radnika Diokija, Dalmacijavina, RIZ Odašiljača ili Jadrankamena. U svim tim borbama radnika uvijek smo naglašavali kako je ona uvijek nužno i borba protiv diktature kapitala u cjelini, a taj sustav nije volja ovog ili onog političara, nego je oblik klasne vladavine u kojoj razni političari bez obzira na svoje navodne sukobe uvijek djeluju u interesu kapitalista, na štetu radnika. Zbog toga nam je u izbornoj godini bilo posebno važno Četiri godine Crvene akcije: Borba se nastavlja Zagreb Osijek 5 Godišnjica Crvena akcija - protiv diktature kapitala! 5 pokazati kako izbori gdje se biraju različite sluge istog gospodara ne predstavljaju nikakvu nadu za radničku klasu. To smo radili kroz antiizbornu kampanju u kojoj smo pozivali radnike da ne glasaju, nego da nastavljaju borbu. Ove godine, Crvena akcija je odradila i veliki broj antifašističkih i antirasističkih akcija. Osim sudjelovanja u jednoj od najvećih antifašističkih mobilizacija poslijednjih desetljeća kojom je u dvodnevnim velikim prosvjedima unatoč policijskoj zabrani spriječen nacistički marš kroz Zagreb, naša organizacija je i samostalno napadala simbole i institucije koje promoviraju fašizam kao i režimske plaćenike koji profitiraju od širenja mržnje, podržala otpor institucionaliziranom antiromskom rasizmu, te je komemorirala neke od najvažnijih zaboravljenih heroja antifašizma u Hrvatskoj, a obilježili smo i 80 godina utemeljenja Antifašističke akcije. Također, solidarnost sa našim drugovima i suborcima u inozemstvu ostala je jedna od naših glavnih aktivnosti kojima razvijamo suradnju antifašističkog i revolucionarnog pokreta bez koje bi i naš razvoj bio teži i sporiji. Uličnom akcijom obilježili smo tako i smrt naše drugarice Yasemin Çiftçi, te podržali uhićene antifašiste u Rusiji, Bugarskoj i Njemačkoj. Akcijama smo podržali i borbu španjolskih rudara, kanadskih studenata i kurdsku nacionalnooslobodilačku borbu. Naposljetku, sudjelovali smo i u organizaciji kampa koji za cilj ima jačanje revolucionarnog pokreta u našoj regiji.
14.02.2013. (23:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Za budući razvoj revolucionarnog pokreta i naše organizacije važno je biti svjestan vlastitih ograničenja. Moramo priznati da naša organizacija još nema neki značajniji utjecaj na društvo. Ona još nije sposobna odigrati ulogu prepoznate alternative sistemu diktature kapitala. Stoga je naša obaveza ne samo da nastavimo sa svim akcijama koje su se pokazale uspješnim, nego i da aktivno radimo na razvoju novih modela djelovanja, da proširujemo prostor aktivnosti i da aktivnije radimo na izgradnji alternative ovom neodrživom sistemu. Ukratko - borba se nastavlja.
14.02.2013. (23:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Radnička Hrvatska - nikad više ustaška!
Uspostavom kapitalističkog poretka vladajuće strukture koje su se do devedesetih vrlo rado pozivale na tekovine NOB-a, odnosno koristile ga kao platformu za svoje tržišne projekte kao što je samoupravljanje, vrše radikalnu, ali logičnu promjenu odnosa prema istome. Kompletna revizija NOB-a rađena je u smjeru odbacivanja antifašističke i revolucionarne suštine otvarajući tako vrata nacionalizmu s ciljem učvršćivanja eksploatatorskog sistema, odnosno koncentriranja društveno ekonomske moći u rukama pojedinaca. Kao ključnu točku povijesnog revizionizma koja služi za diskreditiranje antifašističke ideje i prakse vladajući su pronašli u današnjem danu. 15. svibanj je dan kada su, tjedan dana po završetku Drugog svjetskog rata u cijelom svijetu, narodi sa ovih prostora, napokon do kraja porazili fašističke i njihove sluganske vojne formacije. Zamagljujući povijesnu istinu i igrajući na umjetno stvoreni sentiment, stvarajući od zločinačko sluganske fašističke vojske tobože hrvatsku, Bleiburg se želi prikazati kao stratište hrvatskog naroda. Ta priča je stvorena upravo s ciljem diskreditiranja ideje i pokreta koji su suprotstavljeni interesima vladajućih.
14.02.2013. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
U svrhu rasvjetljavanja povijesnih događaja i uklanjanja mitova koji se neprestano reproduciraju bitno je podsjetiti što se događalo tih svibanjskih dana 1945. Prvih dana svibnja većina neprijateljskih vojnih snaga i civila, zbog svog protunarodnog rada ili zavedenih ustaškom propagandom, nalazi se u Zagrebu i spremna je za daljnji bijeg. Cilj je dokopati se Anglo-Amerikanaca i ponuditi im borbu protiv nove vlasti u Jugoslaviji. S tim ciljem poslan je i avion prema Italiji sa zadaćom da preda komandantu Savezničkih snaga, maršalu Alexandru, Memorandum vlade NDH prema kojem ustaška vlada “slobodno područje Hrvatske” stavlja pod zaštitu zapovjednika Savezničke vojske na Radnička Hrvatska - nikad više ustaška! Osijek Antifa Revolucija - marksističko-lenjinistički časopis 12 Sredozemlju i u kojem predlaže da se u to područje uputi vojska pod njegovom komandom “kojoj bi se pridružile hrvatske oružane snage”. Ne znajući da su ih Saveznici, koji su jako dobro bili upoznati sa njihovim zločinima i zločinačkom politikom, odbili, pripreme za bijeg se nastavljaju. Pavelić oko sebe još jednom okuplja visoke dužnosnike i daje posljednje direktive. Najvažnija među njima je ona oko podjele zlata i dragocjenosti. Tako su 6. svibnja ustaše u gangsterskom stilu opljačkale oko 202.701,28 grama zlatnih poluga, 2378 grama zlatnih pločica, gotovo 12.000 komada dukata, nepoleondora i zlatnih turskih lira, raznih deviza u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna i raznih briljanata od ukupno 1715.89 karata. Kako NDH nakon uspostavljanja nije imala zlatne rezerve jer je većina zlata stare Jugoslavije prenesena u inozemstvo, zlatne rezerve nastajale su jednako kao i NDH, u pljačkama i ubijanju. Zlato oteto od nevinih žrtava, iščupano iz usta logoraša, pronađeno u židovskim stanovima, otrgnuto sa vratova žena i s njihovih ruku postale su temelj valute ove nakaradne države. Kako se zlato teško unovči, dio je po planu poslan u inozemstvo (14 sanduka), a dio zakopan ispod oltara u crkvi na Kaptolu (36 sanduka). Zato su ustaški funkcionari među sobom podijelili dragocjenosti koje će moći lakše unovčiti u inozemstvu, ukoliko uspiju pobjeći. Nakon što su zadnje pripreme bile izvršene, Pavelić kukavički bježi s najužom pratnjom prepustivši svoju vojsku i funkcionare igri sudbine. Prvo pušta vojsku i civile ispred sebe, ne žureći, kako bi vidio tko se nalazi ispred njegove kolone i gdje se nalaze slovenski partizani, gdje angloameričke trupe, a gdje Crvena armija. Tako i on za vrijeme oslobađanja Zagreba prelazi hrvatsku granicu i bježi prema Austriji, u dubinu njezina teritorija. Negdje između Judenburga i Triebena, Pavelićeva se kolona našla pritiješnjena između dviju kolona Crvene armije koje su nastupale. Tada je Pavelić ponovno kukavički napustio svoju kolonu koja ga je štitila i zajedno sa sinom i četvero funkcionara pobjegao u šumu. Probijajući se dva tjedna kroz Alpe stigli su u lovački dvorac blizu Hienterseea koji je ranije zakupio i tamo poslao svoju ženu sa 15 kamiona opljačkane robe. Unatoč tome što su Amerikanci znali tko se tamo krije, ništa nisu željeli poduzeti. Kolona koja se još u Zagrebu formirala od ustaško-domobranske vojske, crnogorskih četnika, Nijemaca i prije spomenutih civila, polako je kretala prema Sloveniji. Pijani ustaše, Luburićevi koljači, Crna legija, i ostali zločinci koji još nisu napustili grad bjesomučno su pucali po prozorima kuća psujući poštene građane koji se nisu njima priključili. Povlačeći se po obroncima Zagrebačke gore, ustaše su činile posljednje zločine nad hrvatskim stanovništvom na periferiji grada; u Markuševcu, Bačunu, Gračanima, Šestinama i drugdje. U Markuševcu ubijaju 19 seljaka i jednu ženu dok jednog seljaka vode sa sobom do Daščevca gdje ga ubijaju. Tamo su pak spalili cijelo naselje Jordanići i ubili troje mještana. U Bačunu ubijaju dvoje ljudi, u Bliznecu dvoje, u Gračanima 30, u Šestinama ubijaju 20 nedužnih ljudi i tako dalje sveteći se svima koji se s njima ne povlače. Devetog svibnja nacistička Njemačka potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju na koju se njemački generali, u povlačenju kroz Sloveniju, nisu obazirali. Njihov jedini cilj bio je dokopati se Njemačke, ili bar Amerikanaca, a nipošto ne pasti u ruke Crvene armije ili Jugoslavenske armije koje su nebrojeno puta svjedočile nacističkim zločinima. To je išlo i na ruku ustašama. Razne kolone prema Bleiburgu brojale su oko 300.000 raznih kvislinga, okupatora i civila. Ogorčeni zločinci vodili su teške borbe cijelim putem, posebno kod Dravograda i Slovenjgradeca, imajući pritom velike žrtve, ali i odgovornost za smrt velikog broja civila. Žrtve bi bile i veće da je NOVJ koristila zrakoplovstvo. Upravo iz obzira prema onim prisilno odvedenim nedužnim civilima, korišteno je drugo naoružanje i produžene borbe zbog čega je NOVJ imala velik broj poginulih i ranjenih boraca. Polako su se počele predavati veće ili manje grupe civila i u borbama je zarobljen velik broj neprijateljskih jedinica.
14.02.2013. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Tokom 15. svibnja, samo dio ogromne kolone, oko 120.000 vojnika i civila došlo je na Bleiburško polje Split 13 Antifa Crvena akcija - protiv diktature kapitala! 13 kako bi se predali. Ustaški pregovarači htjeli su se predati Saveznicima, no oni su njihove zahtjeve odbili i pozvali zapovjednike NOVJ da iznesu ustaškim pregovaračima uvjete predaje. Malo poslije 16:00 sati počela je bezuvjetna kapitulacija, a nešto prije toga u ruke partizana pala je i kompletna ustaška vlada. Samo najokorjeliji zločinci nisu pristali na predaju pa su pobjegli po uzoru na svog vođu i ostavili vojsku. Tako je sedam dana nakon što je u Europi završen Drugi svjetski rat i u Hrvatskoj i Jugoslaviji završio slavni Narodnooslobodilački rat zarobljavanjem glavnine ustaške zločinačke mašinerije koja je donijela samo smrt, patnju i stradanje. Nakon što su zarobljenici predani jedinicama NOVJ, otpremljeni su u logore u zemlji u kojima se odlučivalo o njihovoj sudbini. Ženu, djecu i civile se nakon ispitivanja puštalo kućama, a vojnici su zadržavani radi utvrđivanja njihovog sudjelovanja u zločinima. Prema Statutu Međunarodnog vojnog suda, oni koji su pripadali organizacijama i grupama koje su proglašene zločinačkima, bili su izvedeni pred vojni sud i za svoja djela dobili odgovarajuće kazne. Ne treba padati u zamku revizionista da su logori i strijeljanja zločinaca i kolaboracionista samo svojstvene “komunističkim zemljama”. Da su logore imale i “demokratske zemlje” dokazuju brojni primjeri “zapadnih” zemalja. Nažalost, mnogi su uspjeli pobjeći od zarobljavanja, slično kao i kukavica Pavelić, pa je u emigraciji registrirano oko 4000 ratnih zločinaca koji su osnivali razne terorističke grupe, koje su do osamdesetih godina prošlog stoljeća izvele oko 400 terorističkih akcija. Oni koji su ostali u Jugoslaviji osnovali su Križare koji su se borili protiv nove vlasti, mučki ubijajući istaknute građane i terorizirajući nedužno stanovništvo ostavivši iza sebe nekoliko tisuća žrtava. Razne grupe, u zemlji i inozemstvu, koje su uspjele pobjeći od zarobljavanja, imale su jedan cilj – zataškavati svoje kukavičko bježanje i stvarati Bleiburški mit prema kojem je ubijeno na stotine tisuća Hrvata. Bleiburško polje može označavati samo mjesto konačnog poraza i predaje posljednjih ustaško-domobranskih jedinica i civila i mjesto kraja jedne zločinačke tvorevine. Bleiburg nije i ne može biti mjesto “tragedije hrvatskog naroda” jer je Hrvatski narod nebrojeno puta pokazao da je uz Narodnooslobodilački pokret. Više od 65 tisuća boraca iz Hrvatske dalo je svoje živote u obrani zemlje od okupatora i domaćih kvislinga, a 148.500 ljudi stradalo je kao žrtve fašističkog terora. Bleiburg danas, isto kao i Ravna gora za četnike, predstavlja nezaobilazno mjesto kako za liberale koji se dolaze natjecati tko je veći antikomunist tako i za raznorazne nacionaliste koji slave zločinačke ideologije i traže malo medijske pažnje parazitirajući na stvorenom mitu da bi promovirali sebe i svoje projekte, stranke ili što već. U tome prednjače pravaške opcije raznoraznih prefiksa kojima koketiranje sa ustaštvom čini osnovu političkog djelovanja. Ne želeći da nam takva gamad zauzima javni prostor pobrinuli smo se da budu nevidljivi. Na taj način odali smo priznanje svim drugovima i drugaricama koji su se pobrinuli da fašisti prije 67. godina dobiju što su zaslužili, a nacionalističku bagru podsjetili da Hrvatska više nikada neće biti ustaška.
14.02.2013. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Romani tromanipe! Loli akcija
Iako se vladajuća garnitura voli busati u prsa antifašizmom, njihova praksa zorno pokazuje da su riječi od djela udaljene svjetlosnim godinama. Nakon što su u strahu pokleknuli pod pritiskom naroda i nedavno zabranili javno okupljanje nacista iz Europe, vladajući su pokušali taj moment iskoristiti kako bi opravdali antifašističku etiketu koju su si sami nalijepili. Takva odluka, koja je možda i naišla na odobravanje kratkovidnih pojedinaca, je ništa drugo nego najobičnije kalkulantstvo preko kojeg je vlast pokušala pobrati simpatije i iskoristiti evidentnu narodnu mržnju prema nacistima da bi se „dokazala“ kao antifašistička. Taj nezasluženi epitet sasvim je jasno demaskiran, ako je uopće i bilo sumnje, nedavnim rasizmom prema Romima što je ustvari i logična posljedica politike koja se oslanja na metode klasnog potlačivanja i svoju vladavinu održava umjetnim podjelama. Rasizam sličan onome o kojemu slušamo u EU iz usta Sarkozya, Merkel, Camerona i sličnih, imali smo priliku čuti i ovdje i to iz usta istaknutih policajaca. Trenutak u kojem je krenula hajka na Rome nije slučajan, nije niti posljedica Ostojićevog lošeg dana ili pak krivog konteksta. On je odabran kao odgovor političke oligarhije na probleme koje ona nije u stanju riješiti. Bijeda koja zahvaća sve veći broj ljudi dovodi do očaja što se odražava i sve većim brojem kriminalnih radnji. Sistemu, koji je isključivi krivac za sve izraženije materijalno propadanje sve širih slojeva, potreban je dežuran krivac, a upravo su Romi kao najdiskriminiraniji te najnezaštićeniji dio društva najpogodniji za to. Odgovornost za nedavne porazne statistike koje su u realnom životu puno opipljivije od suhoparnih brojki, vladajući su svalili na Rome. U tom kontekstu izjava ministra MUP-a Ranka Ostojića da su pripadnici romske zajednice glavni počinitelji imovinskih delikata na području Međimurske županije i da bi ona bila sigurna da nema Roma ima sasvim jasno značenje. Također, izjava da se socijalna pomoć namijenjena Romima koristi za kupovinu alkohola, a ne za životne potrebe ima svoju svrhu u održavanju stereotipa i produbljivanju predrasuda koje će Rome držati na marginama društva, a upravo su tamo oni najkorisniji vladajućima. Kakve sve posljedice imaju ovakve, u najmanju ruku neutemeljene izjave, pokazuje činjenica položaja u kojem se Romi nalaze i nedavnog rasističkog prosvjeda u Škabrnji pod vodstvom načelnika, nakon kojeg su Romi u strahu napustili to područje. U istom periodu, početkom travnja, ministrica socijalne politike Milanka Opačić obišla je romsko naselje Parag, no u malo drugačijem kontekstu. Ona je, naime, išla, kako i priliči jednoj takvoj ministrici, govoriti o suživotu, integraciji, o tome kako država puno daje za Rome itd. Pritom je za suputnike izabrala nekoliko tjelohranitelja da je valjda čuvaju od polugole djece jasno kazujući da se očito s Romima nikada ne može sigurno znati. Jedna je od glavnih tema pritom bila ona o socijalnoj pomoći o kojoj se priča kao da se radi o ministarskim primanjima, a koja realno nije dostatna niti za surovo preživljavanje. I kao svaki dobri gost tako je i ministrica došla u goste s darovima. No to nisu bili satovi, koferi s novcima, bianco čekovi, umjetnine, vlasnički listovi tvornica i slično, već je donijela košaru punu bombona. Nakon što ju je stavila na prašnjavi pod, pod budnim okom osiguranja, krenuo je metež među djecom što su sve zabilježile kamere kao i osmijehe zadovoljstva prisutnih u odijelima. Doista „krasan“ prikaz socijalne politike u ruhu SDP-a, odnosno tretiranja te djece kao stoke. Da sve ne bi ostalo na vrhu i „baza“ je uključena u ovu antiromsku kampanju. Tu je posebno značajna izjava načelnika PU Osječko-baranjske županije Željka Prše koji je puno direktnije od Ostojića konstatirao da Rome treba protjerati jer drugog načina nema. Izjave koje zagovaraju političku praksu kakvih smo se kroz povijest nagledali su i danas sastavnim dijelom kapitalističke stvarnosti. Antifašistička akcija može biti djelotvorna samo ako se shvati poveznica između ekonomske baze i političke nadgradnje. Ne nasjedajmo na režimsku propagandu protiv Roma! Vodimo ustrajnu borbu protiv državnog rasizma koji nas pokušava podijeliti! Ustanimo protiv diskriminacije Roma! Crvena akcija svim Romima koji slave želi sretan Đurđevdan! Romani tromanipe! (Romska sloboda!) Loli akcija (Crvena akcija)
14.02.2013. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
CA protiv Thompsona i ratnog profiterstva
Ususret još jednom od spektakularno najavljivanih koncertnih događaja koji se redovito pretvaraju u ustaško orgijanje i veličanje domaćih kvislinga, propagandnim akcijama po gradu Osijeku željeli smo osvijestiti sve one koji još vjeruju u mit o idolu hrvatske desnice i čovjeku čije pjesme govore jedino o “bogu, ljubavi i domovini”. Iza famozne karizme pjevača Marka Perkovića Thompsona krije se ništa drugo nego jedan od uspješnijih projekata hrvatske nacionalističke buržoazije, katoličke crkve i povijesnih revizionista koji su u dotičnom gospodinu našli idealnog glasnika da umjesto njih na eksplicitan način propagira među narodom strah od komunista i antifašista, pripadnika drugih nacionalisti, onih kojih se bune protiv lopovskog sistema i općenito svega što miriše na progres i što može predstavljati prijetnju njihovim privilegiranim položajima. Thompson se zapravo ponaša poput psa na lancu koji zalaje kad to njegovim političkim mecenama odgovora, a kad im su im u interesu njegova začepljena usta onda mu plate 600.000 eura od kojih si kupi penthouse u elitnom dijelu Zagreba. Preko svojih pjesama ostvaruje profit na račun pripadnika one populacije u koju se kune i preko čijih si je patnji i rana iz prošlosti osigurao zavidan vozni park kojeg se ne bi postidio niti jedan od časnih ratnih profitera. Njegova besramna bahatost koju nastoji prikriti odanošću prema svom narodu i bezgraničnom ljubavi prema državi za koju je spreman položiti i svoj život, najbolje se očituje kroz nedavno utvrđeni porezni dug prema toj istoj državi koji premašuje iznos od milijun i sto tisuća kuna. Iako su Thompsonovi koncerti bili zabranjivani u nekim zemljama Europe, otpor u Hrvatskoj je bio gotovo beznačajan a to ne treba ni čuditi sve dok se nastupi čovjeka koji veliča ustaške pokolje prikazuju na nacionalnoj televiziji, sponzoriraju od strane gradskih i županijskih vlasti, uživaju zaštitu crkvenih „velikodostojnika“ i moćnih kapitalista. Osijek kaže NE fašistima i ratnim profiterima, raspirivanje netolarancije i mržnje neće proći, Thomspone odjebi!
14.02.2013. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Revolucija - marksističko-lenjinistički časopis 22 Na osmi mart danas se često gleda kao ostatak prošlosti, simpatičan bivši praznik ili neku staru verziju Valentinova. Dok je to danas samo prilika da žene dobiju cvijeće kojim ih muškarci razvesele jedan dan u godini, rijetko se sjetimo da je taj datum, kada je utemeljen kao Međunarodni dan žena, prije svega podsjećao na žestoke i požrtvovne borbe za žensko oslobođenje. Nažalost, to što je dijeljenje cvijeće zamijenilo masovna okupljanja i sukobe s policijom tek je manjim dijelom posljedica stvarne promijene u položaju žene, a više je posljedica konzumerizma i slabosti revolucionarnog pokreta. Društvo koje za sebe voli misliti kako je ukinulo rodnu diskriminaciju, u proteklih sto godina koliko se obilježava osmi mart nije uspjelo ispuniti ni osnovne zahtjeve kao što je jednakost plaća. Žene i danas čine veći dio nezaposlenih, a one koje su zaposlene, primaju u prosjeku 20 do 30% niže plaće od svojih muških kolega, ali to je tek jedan detalj, koji je najlakše pokazati statistikom. Ono što se ne vidi statistikom, a još uvijek je sastavni dio našeg života, je da većina neplaćenih kućanskih poslova, kao i odgoja djeteta još uvijek pada na leđa žena u obitelji. Teško izborena prava kao što je abortus stalno napadaju razni mračnjaci, muški šovinisti i vjerski fundamentalisti uz slab ili nikakav odgovor progresivnim i revolucionarnih snaga. Iako sistem kao mjeru svoje progresivnosti voli isticati broj žena kapitalistica ili političarki, ostaje činjenica da za najveći dio žena radnica taj broj nema nikakvog značenja. Naše akcije u Zagrebu, Osijeku i Splitu imaju za cilj da upozore kako borba za klasno i spolno oslobođenje nije gotova. Sloboda, klasna i spolna Zagreb Osijek
14.02.2013. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠTIT 15.02.2000.
SVIJETU JE OČITO DOŠAO SUDNJI DAN,.., KAD NJIHOVI BOLESNI MOZGOVI SU IM POČELI LUDITI...
13.02.2013. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠTIT 15.02.2000.
TKO TO NAMA TU LAŽNO GOSPODARI?!
TOLIKO IMAMO RIBE U JADRANSKOM MORU - PITAM SE: ZA KOGA SE TO ČUVA? A LJUDI NEMAJU U HRVATSKOJ ŠTO JESTI.
ISTO TAKO U TRGOVINAMA NEMA MESA DOK BROJNA DIVLJAČ HODA PO NAŠIM ŠUMAMA I LIVADAMA...
LJUDI PLAĆAJU JEDAN METAR DRVA ZA OGRJEV ČAK I DO 50 EURA, A NAŠE BROJNE I VELIKE ŠUME STOJE GOTOVO NETAKNUTE.
OČITO JE DA HRVATSKI NAROD NA SVOJA PRIRODNA BOGATSTVA NEMA NIKAKVA PRAVA OSIM NJIHOVIH ŠEFOVA U HRVATSKOJ.
POSTALI SMO KATASTROFA OD NARODA; ŠUTLJIVI, ISPRAZNOG MOZGA, BEŠĆUTNI I SLABIĆI,.., PRAVI BIJEDNICI KOJE NITKO NIŠTA NE PITA.
PARTIZANI I KOMUNISTI SU NAKON II. SVJETSKOG RATA POUBIJALI MNOGE HRVATE, A DANAS SU NAM ONI I NJIHOVA DJECA OPET ŠEFOVI.
HRVATSKI POKRET "ŠTIT"
BRANKO STOJKOVIĆ
Adresa: Đurđevačka cesta159
Bjelovar, grad
HRVATSKA
Kućni telefon: 00 385 43 231 297
Mobitel: 00 385 95 814 82 90
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
http://crostojkovic1958.blog.hr
stojkovic1958@net.hr
URED: Masarykova 8
13.02.2013. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Revolucija - marksističko-lenjinistički časopis
4
Svake godine, naša organizacija na datum svog osnivanja radi analizu svojih aktivnosti i izvlači zaključke koji će joj pomoći u razvoju i izgradnji revolucionarnog pokreta u Hrvatskoj. Pitanje izgradnje takvog pokreta nije interes samo naše organizacije, nego je i pitanje budućnosti ove zemlje, kao i većine zemalja svijeta. U periodu kada je sve jasnije kako je propali projekt tranzicije, koji harači našom zemljom i regijom zadnjih 25 godina, zemlje gurnuo u nerazvijenost, a radničku klasu u siromaštvo, vladajuće klase i njihovi imperijalistički šefovi pribjegavaju sve izrazitijim represivnim rješenjima i uličnom fašizmu da održe kontrolu nad sve nezadovoljnijim narodom. Stoga se u aktualnoj krizi koja je zadnjih godina potaknula veliki rast narodnih i radničkih borbi sve jasnije prikazuje kako je izbor koji se pruža narodu ove zemlje kao i većine zemalja u svijetu izbor između represivne diktature kapitala i ekonomije zavisnosti s jedne, te narodne demokracije i ekonomije usmjerene potrebama većine s druge strane.
Izgradnja revolucionarnog pokreta svoj korijen mora imati u radničkom pokretu. Zbog toga je za našu organizaciju presudan rad u radničkoj klasi, u pomaganju radničkim borbama i radničkom samoorganiziranju nezavisnom od institucija sistema. U tom smislu i ove godine sudjelovali smo u najvažnijim radničkim borbama u mjestima u kojima djelujemo kao što je borba radnika Diokija, Dalmacijavina, RIZ Odašiljača ili Jadrankamena. U svim tim borbama radnika uvijek smo naglašavali kako je ona uvijek nužno i borba protiv diktature kapitala u cjelini, a taj sustav nije volja ovog ili onog političara, nego je oblik klasne vladavine u kojoj razni političari bez obzira na svoje navodne sukobe uvijek djeluju u interesu kapitalista, na štetu radnika. Zbog toga nam je u izbornoj godini bilo posebno važno
Četiri godine Crvene akcije:
Borba se nastavlja
Zagreb
Osijek
5 Godišnjica
Crvena akcija - protiv diktature kapitala!
5
pokazati kako izbori gdje se biraju različite sluge istog gospodara ne predstavljaju nikakvu nadu za radničku klasu. To smo radili kroz antiizbornu kampanju u kojoj smo pozivali radnike da ne glasaju, nego da nastavljaju borbu.
Ove godine, Crvena akcija je odradila i veliki broj antifašističkih i antirasističkih akcija.
Osim sudjelovanja u jednoj od najvećih antifašističkih mobilizacija poslijednjih desetljeća kojom je u dvodnevnim velikim prosvjedima unatoč policijskoj zabrani spriječen nacistički marš kroz Zagreb, naša organizacija je i samostalno napadala simbole i institucije koje promoviraju fašizam kao i režimske plaćenike koji profitiraju od širenja mržnje, podržala otpor institucionaliziranom antiromskom rasizmu, te je komemorirala neke od najvažnijih zaboravljenih heroja antifašizma u Hrvatskoj, a obilježili smo i 80 godina utemeljenja Antifašističke akcije. Također, solidarnost sa našim drugovima i suborcima u inozemstvu ostala je jedna od naših glavnih aktivnosti kojima razvijamo suradnju antifašističkog i revolucionarnog pokreta bez koje bi i naš razvoj bio teži i sporiji. Uličnom akcijom obilježili smo tako i smrt naše drugarice Yasemin Çiftçi, te podržali uhićene antifašiste u Rusiji, Bugarskoj i Njemačkoj. Akcijama smo podržali i borbu španjolskih rudara, kanadskih studenata i kurdsku nacionalnooslobodilačku borbu. Naposljetku, sudjelovali smo i u organizaciji kampa koji za cilj ima jačanje revolucionarnog pokreta u našoj regiji.
14.02.2013. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Za budući razvoj revolucionarnog pokreta i naše organizacije važno je biti svjestan vlastitih ograničenja. Moramo priznati da naša organizacija još nema neki značajniji utjecaj na društvo. Ona još nije sposobna odigrati ulogu prepoznate alternative sistemu diktature kapitala. Stoga je naša obaveza ne samo da nastavimo sa svim akcijama koje su se pokazale uspješnim, nego i da aktivno radimo na razvoju novih modela djelovanja, da proširujemo prostor aktivnosti i da aktivnije radimo na izgradnji alternative ovom neodrživom sistemu. Ukratko - borba se nastavlja.
14.02.2013. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Radnička Hrvatska - nikad više ustaška!
Uspostavom kapitalističkog poretka vladajuće strukture koje su se do devedesetih vrlo rado pozivale na tekovine NOB-a, odnosno koristile ga kao platformu za svoje tržišne projekte kao što je samoupravljanje, vrše radikalnu, ali logičnu promjenu odnosa prema istome. Kompletna revizija NOB-a rađena je u smjeru odbacivanja antifašističke i revolucionarne suštine otvarajući tako vrata nacionalizmu s ciljem učvršćivanja eksploatatorskog sistema, odnosno koncentriranja društveno ekonomske moći u rukama pojedinaca.
Kao ključnu točku povijesnog revizionizma koja služi za diskreditiranje antifašističke ideje i prakse vladajući su pronašli u današnjem danu. 15. svibanj je dan kada su, tjedan dana po završetku Drugog svjetskog rata u cijelom svijetu, narodi sa ovih prostora, napokon do kraja porazili fašističke i njihove sluganske vojne formacije. Zamagljujući povijesnu istinu i igrajući na umjetno stvoreni sentiment, stvarajući od zločinačko sluganske fašističke vojske tobože hrvatsku, Bleiburg se želi prikazati kao stratište hrvatskog naroda. Ta priča je stvorena upravo s ciljem diskreditiranja ideje i pokreta koji su suprotstavljeni interesima vladajućih.
14.02.2013. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
U svrhu rasvjetljavanja povijesnih događaja i uklanjanja mitova koji se neprestano reproduciraju bitno je podsjetiti što se događalo tih svibanjskih dana 1945. Prvih dana svibnja većina neprijateljskih vojnih snaga i civila, zbog svog protunarodnog rada ili zavedenih ustaškom propagandom, nalazi se u Zagrebu i spremna je za daljnji bijeg. Cilj je dokopati se Anglo-Amerikanaca i ponuditi im borbu protiv nove vlasti u Jugoslaviji. S tim ciljem poslan je i avion prema Italiji sa zadaćom da preda komandantu Savezničkih snaga, maršalu Alexandru, Memorandum vlade NDH prema kojem ustaška vlada “slobodno područje Hrvatske” stavlja pod zaštitu zapovjednika Savezničke vojske na
Radnička Hrvatska - nikad više ustaška!
Osijek
Antifa
Revolucija - marksističko-lenjinistički časopis
12
Sredozemlju i u kojem predlaže da se u to područje uputi vojska pod njegovom komandom “kojoj bi se pridružile hrvatske oružane snage”. Ne znajući da su ih Saveznici, koji su jako dobro bili upoznati sa njihovim zločinima i zločinačkom politikom, odbili, pripreme za bijeg se nastavljaju. Pavelić oko sebe još jednom okuplja visoke dužnosnike i daje posljednje direktive. Najvažnija među njima je ona oko podjele zlata i dragocjenosti. Tako su 6. svibnja ustaše u gangsterskom stilu opljačkale oko 202.701,28 grama zlatnih poluga, 2378 grama zlatnih pločica, gotovo 12.000 komada dukata, nepoleondora i zlatnih turskih lira, raznih deviza u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna i raznih briljanata od ukupno 1715.89 karata. Kako NDH nakon uspostavljanja nije imala zlatne rezerve jer je većina zlata stare Jugoslavije prenesena u inozemstvo, zlatne rezerve nastajale su jednako kao i NDH, u pljačkama i ubijanju. Zlato oteto od nevinih žrtava, iščupano iz usta logoraša, pronađeno u židovskim stanovima, otrgnuto sa vratova žena i s njihovih ruku postale su temelj valute ove nakaradne države. Kako se zlato teško unovči, dio je po planu poslan u inozemstvo (14 sanduka), a dio zakopan ispod oltara u crkvi na Kaptolu (36 sanduka). Zato su ustaški funkcionari među sobom podijelili dragocjenosti koje će moći lakše unovčiti u inozemstvu, ukoliko uspiju pobjeći.
Nakon što su zadnje pripreme bile izvršene, Pavelić kukavički bježi s najužom pratnjom prepustivši svoju vojsku i funkcionare igri sudbine. Prvo pušta vojsku i civile ispred sebe, ne žureći, kako bi vidio tko se nalazi ispred njegove kolone i gdje se nalaze slovenski partizani, gdje angloameričke trupe, a gdje Crvena armija. Tako i on za vrijeme oslobađanja Zagreba prelazi hrvatsku granicu i bježi prema Austriji, u dubinu njezina teritorija. Negdje između Judenburga i Triebena, Pavelićeva se kolona našla pritiješnjena između dviju kolona Crvene armije koje su nastupale. Tada je Pavelić ponovno kukavički napustio svoju kolonu koja ga je štitila i zajedno sa sinom i četvero funkcionara pobjegao u šumu. Probijajući se dva tjedna kroz Alpe stigli su u lovački dvorac blizu Hienterseea koji je ranije zakupio i tamo poslao svoju ženu sa 15 kamiona opljačkane robe. Unatoč tome što su Amerikanci znali tko se tamo krije, ništa nisu željeli poduzeti.
Kolona koja se još u Zagrebu formirala od ustaško-domobranske vojske, crnogorskih četnika, Nijemaca i prije spomenutih civila, polako je kretala prema Sloveniji. Pijani ustaše, Luburićevi koljači, Crna legija, i ostali zločinci koji još nisu napustili grad bjesomučno su pucali po prozorima kuća psujući poštene građane koji se nisu njima priključili. Povlačeći se po obroncima Zagrebačke gore, ustaše su činile posljednje zločine nad hrvatskim stanovništvom na periferiji grada; u Markuševcu, Bačunu, Gračanima, Šestinama i drugdje. U Markuševcu ubijaju 19 seljaka i jednu ženu dok jednog seljaka vode sa sobom do Daščevca gdje ga ubijaju. Tamo su pak spalili cijelo naselje Jordanići i ubili troje mještana. U Bačunu ubijaju dvoje ljudi, u Bliznecu dvoje, u Gračanima 30, u Šestinama ubijaju 20 nedužnih ljudi i tako dalje sveteći se svima koji se s njima ne povlače.
Devetog svibnja nacistička Njemačka potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju na koju se njemački generali, u povlačenju kroz Sloveniju, nisu obazirali. Njihov jedini cilj bio je dokopati se Njemačke, ili bar Amerikanaca, a nipošto ne pasti u ruke Crvene armije ili Jugoslavenske armije koje su nebrojeno puta svjedočile nacističkim zločinima. To je išlo i na ruku ustašama. Razne kolone prema Bleiburgu brojale su oko 300.000 raznih kvislinga, okupatora i civila. Ogorčeni zločinci vodili su teške borbe cijelim putem, posebno kod Dravograda i Slovenjgradeca, imajući pritom velike žrtve, ali i odgovornost za smrt velikog broja civila. Žrtve bi bile i veće da je NOVJ koristila zrakoplovstvo. Upravo iz obzira prema onim prisilno odvedenim nedužnim civilima, korišteno je drugo naoružanje i produžene borbe zbog čega je NOVJ imala velik broj poginulih i ranjenih boraca. Polako su se počele predavati veće ili manje grupe civila i u borbama je zarobljen velik broj neprijateljskih jedinica.
14.02.2013. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Tokom 15. svibnja, samo dio ogromne kolone, oko 120.000 vojnika i civila došlo je na Bleiburško polje
Split
13 Antifa
Crvena akcija - protiv diktature kapitala!
13
kako bi se predali. Ustaški pregovarači htjeli su se predati Saveznicima, no oni su njihove zahtjeve odbili i pozvali zapovjednike NOVJ da iznesu ustaškim pregovaračima uvjete predaje. Malo poslije 16:00 sati počela je bezuvjetna kapitulacija, a nešto prije toga u ruke partizana pala je i kompletna ustaška vlada. Samo najokorjeliji zločinci nisu pristali na predaju pa su pobjegli po uzoru na svog vođu i ostavili vojsku. Tako je sedam dana nakon što je u Europi završen Drugi svjetski rat i u Hrvatskoj i Jugoslaviji završio slavni Narodnooslobodilački rat zarobljavanjem glavnine ustaške zločinačke mašinerije koja je donijela samo smrt, patnju i stradanje.
Nakon što su zarobljenici predani jedinicama NOVJ, otpremljeni su u logore u zemlji u kojima se odlučivalo o njihovoj sudbini. Ženu, djecu i civile se nakon ispitivanja puštalo kućama, a vojnici su zadržavani radi utvrđivanja njihovog sudjelovanja u zločinima. Prema Statutu Međunarodnog vojnog suda, oni koji su pripadali organizacijama i grupama koje su proglašene zločinačkima, bili su izvedeni pred vojni sud i za svoja djela dobili odgovarajuće kazne. Ne treba padati u zamku revizionista da su logori i strijeljanja zločinaca i kolaboracionista samo svojstvene “komunističkim zemljama”. Da su logore imale i “demokratske zemlje” dokazuju brojni primjeri “zapadnih” zemalja.
Nažalost, mnogi su uspjeli pobjeći od zarobljavanja, slično kao i kukavica Pavelić, pa je u emigraciji registrirano oko 4000 ratnih zločinaca koji su osnivali razne terorističke grupe, koje su do osamdesetih godina prošlog stoljeća izvele oko 400 terorističkih akcija. Oni koji su ostali u Jugoslaviji osnovali su Križare koji su se borili protiv nove vlasti, mučki ubijajući istaknute građane i terorizirajući nedužno stanovništvo ostavivši iza sebe nekoliko tisuća žrtava. Razne grupe, u zemlji i inozemstvu, koje su uspjele pobjeći od zarobljavanja, imale su jedan cilj – zataškavati svoje kukavičko bježanje i stvarati Bleiburški mit prema kojem je ubijeno na stotine tisuća Hrvata.
Bleiburško polje može označavati samo mjesto konačnog poraza i predaje posljednjih ustaško-domobranskih jedinica i civila i mjesto kraja jedne zločinačke tvorevine. Bleiburg nije i ne može biti mjesto “tragedije hrvatskog naroda” jer je Hrvatski narod nebrojeno puta pokazao da je uz Narodnooslobodilački pokret. Više od 65 tisuća boraca iz Hrvatske dalo je svoje živote u obrani zemlje od okupatora i domaćih kvislinga, a 148.500 ljudi stradalo je kao žrtve fašističkog terora.
Bleiburg danas, isto kao i Ravna gora za četnike, predstavlja nezaobilazno mjesto kako za liberale koji se dolaze natjecati tko je veći antikomunist tako i za raznorazne nacionaliste koji slave zločinačke ideologije i traže malo medijske pažnje parazitirajući na stvorenom mitu da bi promovirali sebe i svoje projekte, stranke ili što već. U tome prednjače pravaške opcije raznoraznih prefiksa kojima koketiranje sa ustaštvom čini osnovu političkog djelovanja. Ne želeći da nam takva gamad zauzima javni prostor pobrinuli smo se da budu nevidljivi.
Na taj način odali smo priznanje svim drugovima i drugaricama koji su se pobrinuli da fašisti prije 67. godina dobiju što su zaslužili, a nacionalističku bagru podsjetili da Hrvatska više nikada neće biti ustaška.
14.02.2013. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Romani tromanipe! Loli akcija
Iako se vladajuća garnitura voli busati u prsa antifašizmom, njihova praksa zorno pokazuje da su riječi od djela udaljene svjetlosnim godinama. Nakon što su u strahu pokleknuli pod pritiskom naroda i nedavno zabranili javno okupljanje nacista iz Europe, vladajući su pokušali taj moment iskoristiti kako bi opravdali antifašističku etiketu koju su si sami nalijepili. Takva odluka, koja je možda i naišla na odobravanje kratkovidnih pojedinaca, je ništa drugo nego najobičnije kalkulantstvo preko kojeg je vlast pokušala pobrati simpatije i iskoristiti evidentnu narodnu mržnju prema nacistima da bi se „dokazala“ kao antifašistička.
Taj nezasluženi epitet sasvim je jasno demaskiran, ako je uopće i bilo sumnje, nedavnim rasizmom prema Romima što je ustvari i logična posljedica politike koja se oslanja na metode klasnog potlačivanja i svoju vladavinu održava umjetnim podjelama. Rasizam sličan onome o kojemu slušamo u EU iz usta Sarkozya, Merkel, Camerona i sličnih, imali smo priliku čuti i ovdje i to iz usta istaknutih policajaca. Trenutak u kojem je krenula hajka na Rome nije slučajan, nije niti posljedica Ostojićevog lošeg dana ili pak krivog konteksta. On je odabran kao odgovor političke oligarhije na probleme koje ona nije u stanju riješiti. Bijeda koja zahvaća sve veći broj ljudi dovodi do očaja što se odražava i sve većim brojem kriminalnih radnji. Sistemu, koji je isključivi krivac za sve izraženije materijalno propadanje sve širih slojeva, potreban je dežuran krivac, a upravo su Romi kao najdiskriminiraniji te najnezaštićeniji dio društva najpogodniji za to. Odgovornost za nedavne porazne statistike koje su u realnom životu puno opipljivije od suhoparnih brojki, vladajući su svalili na Rome. U tom kontekstu izjava ministra MUP-a Ranka Ostojića da su pripadnici romske zajednice glavni počinitelji imovinskih delikata na području Međimurske županije i da bi ona bila sigurna da nema Roma ima sasvim jasno značenje. Također, izjava da se socijalna pomoć namijenjena Romima koristi za kupovinu alkohola, a ne za životne potrebe ima svoju svrhu u održavanju stereotipa i produbljivanju predrasuda koje će Rome držati na marginama društva, a upravo su tamo oni najkorisniji vladajućima. Kakve sve posljedice imaju ovakve, u najmanju ruku neutemeljene izjave, pokazuje činjenica položaja u kojem se Romi nalaze i nedavnog rasističkog prosvjeda u Škabrnji pod vodstvom načelnika, nakon kojeg su Romi u strahu napustili to područje.
U istom periodu, početkom travnja, ministrica socijalne politike Milanka Opačić obišla je romsko naselje Parag, no u malo drugačijem kontekstu. Ona je, naime, išla, kako i priliči jednoj takvoj ministrici, govoriti o suživotu, integraciji, o tome kako država puno daje za Rome itd. Pritom je za suputnike izabrala nekoliko tjelohranitelja da je valjda čuvaju od polugole djece jasno kazujući da se očito s Romima nikada ne može sigurno znati. Jedna je od glavnih tema pritom bila ona o socijalnoj pomoći o kojoj se priča kao da se radi o ministarskim primanjima, a koja realno nije dostatna niti za surovo preživljavanje. I kao svaki dobri gost tako je i ministrica došla u goste s darovima. No to nisu bili satovi, koferi s novcima, bianco čekovi, umjetnine, vlasnički listovi tvornica i slično, već je donijela košaru punu bombona. Nakon što ju je stavila na prašnjavi pod, pod budnim okom osiguranja, krenuo je metež među djecom što su sve zabilježile kamere kao i osmijehe zadovoljstva prisutnih u odijelima. Doista „krasan“ prikaz socijalne politike u ruhu SDP-a, odnosno tretiranja te djece kao stoke.
Da sve ne bi ostalo na vrhu i „baza“ je uključena u ovu antiromsku kampanju. Tu je posebno značajna izjava načelnika PU Osječko-baranjske županije Željka Prše koji je puno direktnije od Ostojića konstatirao da Rome treba protjerati jer drugog načina nema. Izjave koje zagovaraju političku praksu kakvih smo se kroz povijest nagledali su i danas sastavnim dijelom kapitalističke stvarnosti. Antifašistička akcija može biti djelotvorna samo ako se shvati poveznica između ekonomske baze i političke nadgradnje. Ne nasjedajmo na režimsku propagandu protiv Roma! Vodimo ustrajnu borbu protiv državnog rasizma koji nas pokušava podijeliti! Ustanimo protiv diskriminacije Roma!
Crvena akcija svim Romima koji slave želi sretan Đurđevdan!
Romani tromanipe! (Romska sloboda!)
Loli akcija (Crvena akcija)
14.02.2013. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
CA protiv Thompsona i ratnog
profiterstva
Ususret još jednom od spektakularno najavljivanih koncertnih događaja koji se redovito pretvaraju u ustaško orgijanje i veličanje domaćih kvislinga, propagandnim akcijama po gradu Osijeku željeli smo osvijestiti sve one koji još vjeruju u mit o idolu hrvatske desnice i čovjeku čije pjesme govore jedino o “bogu, ljubavi i domovini”. Iza famozne karizme pjevača Marka Perkovića Thompsona krije se ništa drugo nego jedan od uspješnijih projekata hrvatske nacionalističke buržoazije, katoličke crkve i povijesnih revizionista koji su u dotičnom gospodinu našli idealnog glasnika da umjesto njih na eksplicitan način propagira među narodom strah od komunista i antifašista, pripadnika drugih nacionalisti, onih kojih se bune protiv lopovskog sistema i općenito svega što miriše na progres i što može predstavljati prijetnju njihovim privilegiranim položajima.
Thompson se zapravo ponaša poput psa na lancu koji zalaje kad to njegovim političkim mecenama odgovora, a kad im su im u interesu njegova začepljena usta onda mu plate 600.000 eura od kojih si kupi penthouse u elitnom dijelu Zagreba. Preko svojih pjesama ostvaruje profit na račun pripadnika one populacije u koju se kune i preko čijih si je patnji i rana iz prošlosti osigurao zavidan vozni park kojeg se ne bi postidio niti jedan od časnih ratnih profitera. Njegova besramna bahatost koju nastoji prikriti odanošću prema svom narodu i bezgraničnom ljubavi prema državi za koju je spreman položiti i svoj život, najbolje se očituje kroz nedavno utvrđeni porezni dug prema toj istoj državi koji premašuje iznos od milijun i sto tisuća kuna. Iako su Thompsonovi koncerti bili zabranjivani u nekim zemljama Europe, otpor u Hrvatskoj je bio gotovo beznačajan a to ne treba ni čuditi sve dok se nastupi čovjeka koji veliča ustaške pokolje prikazuju na nacionalnoj televiziji, sponzoriraju od strane gradskih i županijskih vlasti, uživaju zaštitu crkvenih „velikodostojnika“ i moćnih kapitalista.
Osijek kaže NE fašistima i ratnim profiterima, raspirivanje netolarancije i mržnje neće proći, Thomspone odjebi!
14.02.2013. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikica
Revolucija - marksističko-lenjinistički časopis
22
Na osmi mart danas se često gleda kao ostatak prošlosti, simpatičan bivši praznik ili neku staru verziju Valentinova. Dok je to danas samo prilika da žene dobiju cvijeće kojim ih muškarci razvesele jedan dan u godini, rijetko se sjetimo da je taj datum, kada je utemeljen kao Međunarodni dan žena, prije svega podsjećao na žestoke i požrtvovne borbe za žensko oslobođenje. Nažalost, to što je dijeljenje cvijeće zamijenilo masovna okupljanja i sukobe s policijom tek je manjim dijelom posljedica stvarne promijene u položaju žene, a više je posljedica konzumerizma i slabosti revolucionarnog pokreta.
Društvo koje za sebe voli misliti kako je ukinulo rodnu diskriminaciju, u proteklih sto godina koliko se obilježava osmi mart nije uspjelo ispuniti ni osnovne zahtjeve kao što je jednakost plaća. Žene i danas čine veći dio nezaposlenih, a one koje su zaposlene, primaju u prosjeku 20 do 30% niže plaće od svojih muških kolega, ali to je tek jedan detalj, koji je najlakše pokazati statistikom. Ono što se ne vidi statistikom, a još uvijek je sastavni dio našeg života, je da većina neplaćenih kućanskih poslova, kao i odgoja djeteta još uvijek pada na leđa žena u obitelji. Teško izborena prava kao što je abortus stalno napadaju razni mračnjaci, muški šovinisti i vjerski fundamentalisti uz slab ili nikakav odgovor progresivnim i revolucionarnih snaga. Iako sistem kao mjeru svoje progresivnosti voli isticati broj žena kapitalistica ili političarki, ostaje činjenica da za najveći dio žena radnica taj broj nema nikakvog značenja. Naše akcije u Zagrebu, Osijeku i Splitu imaju za cilj da upozore kako borba za klasno i spolno oslobođenje nije gotova.
Sloboda, klasna i spolna
Zagreb
Osijek
14.02.2013. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...