Draga Bez-šećera, ostavljam ti jednu pjesmu u znak zahvale, od one čije su ruke uvijek negdje u zraku, bit će da često na granama i prebivam... :) Lijep i ugodan ti dan želim! :)
12.02.2013. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
možda je tvoj svijet, poput mljeta, njihovo utočište... a možda si svećenica Afroditinog virtualnog hrama... a možda tvoja blizina oplemenjuje prostor tvojom svjetlošću... možda su tvoji prozori renesansni otvori kroz koje u odaju uranja ljubav...
cvijet koji daruje uspijeh u tvojoj blizini postaje uspijeh sam... osmišljava prostornost... wo grüne Daumen zu pulsieren beginnen...
tekst je toliko dobar da ga moram još čitati i dočitavati... iščitavati ono tvoje između redova...
hvala ti na divnom tragu u mojim sjećanjima...
carpe diem...!
12.02.2013. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oprosti, ali moram se vratiti na tvoj jučerašnji tekst. i moj. i onu podudarnost u nepročitavanju sebe. rijetko mi se dešavaju misli koje misle drugi ljudi. drugima se rijetko dešava da misle moje. i ne želim vjerovati u čuda. ali mislim da se ovdje jedno dogodilo. hvala ti. ne znam još točno na čemu.. valjda na tome što me misliš.
12.02.2013. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:) smješkam se..i tebi i bubi....sinkronicitet...tako divna pojava kod pišućih ljudi...a rijetka. Hvala ti na zagradi. U tvojoj se osjećam kao kod kuće, naslonjena na nju, leđima, kao na jastuk.
12.02.2013. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svojom prevelikom brigom uništavam biljke...to je moj najveći problem ....uvijek mislim da sam im premalo vode,hrane, dala...to je i moj problem s ljudima.....odustala sam od biljki....ti svoje njeguješ svojim mislima i željom za shvaćanjem....ja sam odustala...moje misli i želje nisu dovoljne...ali ima jedan Charlie...od njega nisam odustala...:-))...najljepši pozdrav ostavljam....
13.02.2013. (10:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kišobrani su zaista teški, ali ne zbog snijega. Kako si samo zapad i jugozapad uspjela proširiti na pravi kut. I bolje da ti blogeditor nije htio staviti sliku, tvoje riječi su dovoljne.
14.02.2013. (03:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
''I sad imam te svoje zidove (i dalje kroz ovaj moj prozor ništa slično šećeru – i dalje sipi snijeg) Imam tu jugozapadnu stranu i tu zapadnu I one su pod kutom od devedeset Pa me sad nemojte pitati kako sam ih to rasporedila po stranama svijeta..''
izdvojeno, posebno me dotaklo...
14.02.2013. (09:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kasnim... tako mi je žao. istina... moja orhideja je bila sporedna likinja mojih tekstova. ... jednom davno, prijateljica mi je napisala: i onda sam pomislila kako su orhideje konzekventne: kad ih se povrijedi, one odlaze... a ja sam pomislila: da mi je biti orhideja pa otići od sebe kad se povrijedim…
čudna su to bića, te orhideje,.. i taman kad pomislim da sam dešifrirala njihov jezik, nešto pođe po zlu i pupoljak otpadne ili list požuti,.. pa ipak, ne znam što bi me natjeralo da odustanem od njih
15.02.2013. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamu si boldala jer ne postoji link... ... jel ti znaš da biljke noću kradu kisik? ko nema svog daha, ne može ga dati ni biljci. zato one danju vraćaju taj ukradeni udah pa i kad padaju nešećeri i nema svjetla, uvijek možeš udahnuti uz biljku kojoj si te noći dala svog kisika.
16.02.2013. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crossroadsoflife
https://www.youtube.com/watch?v=keIIre5djgA
Draga Bez-šećera, ostavljam ti jednu pjesmu u znak zahvale, od one čije su ruke uvijek negdje u zraku, bit će da često na granama i prebivam... :)
Lijep i ugodan ti dan želim! :)
12.02.2013. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
možda je tvoj svijet, poput mljeta, njihovo utočište... a možda si svećenica Afroditinog virtualnog hrama... a možda tvoja blizina oplemenjuje prostor tvojom svjetlošću... možda su tvoji prozori renesansni otvori kroz koje u odaju uranja ljubav...
cvijet koji daruje uspijeh u tvojoj blizini postaje uspijeh sam... osmišljava prostornost... wo grüne Daumen zu pulsieren beginnen...
tekst je toliko dobar da ga moram još čitati i dočitavati... iščitavati ono tvoje između redova...
hvala ti na divnom tragu u mojim sjećanjima...
carpe diem...!
12.02.2013. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
oprosti, ali moram se vratiti na tvoj jučerašnji tekst.
i moj.
i onu podudarnost u nepročitavanju sebe.
rijetko mi se dešavaju misli koje misle drugi ljudi.
drugima se rijetko dešava da misle moje.
i ne želim vjerovati u čuda.
ali mislim da se ovdje jedno dogodilo.
hvala ti. ne znam još točno na čemu..
valjda na tome što me misliš.
12.02.2013. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
:) smješkam se..i tebi i bubi....sinkronicitet...tako divna pojava kod pišućih ljudi...a rijetka.
Hvala ti na zagradi.
U tvojoj se osjećam kao kod kuće, naslonjena na nju, leđima, kao na jastuk.
12.02.2013. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
tvoje zagrade doživljavam ko didaskalije :)
12.02.2013. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
i u mom stanu biljke ne uspjevaju
13.02.2013. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
builderica
svojom prevelikom brigom uništavam biljke...to je moj najveći problem ....uvijek mislim da sam im premalo vode,hrane, dala...to je i moj problem s ljudima.....odustala sam od biljki....ti svoje njeguješ svojim mislima i željom za shvaćanjem....ja sam odustala...moje misli i želje nisu dovoljne...ali ima jedan Charlie...od njega nisam odustala...:-))...najljepši pozdrav ostavljam....
13.02.2013. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vanda
I biljke i ljudi trebaju nježnost. :)
13.02.2013. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
picko
Kišobrani su zaista teški, ali ne zbog snijega.
Kako si samo zapad i jugozapad uspjela proširiti na pravi kut.
I bolje da ti blogeditor nije htio staviti sliku, tvoje riječi su dovoljne.
14.02.2013. (03:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''I sad imam te svoje zidove (i dalje kroz ovaj moj prozor ništa slično šećeru – i dalje sipi snijeg)
Imam tu jugozapadnu stranu i tu zapadnu
I one su pod kutom od devedeset
Pa me sad nemojte pitati kako sam ih to rasporedila po stranama svijeta..''
izdvojeno, posebno me dotaklo...
14.02.2013. (09:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
kasnim... tako mi je žao.
istina... moja orhideja je bila sporedna likinja mojih tekstova.
...
jednom davno, prijateljica mi je napisala:
i onda sam pomislila kako su orhideje konzekventne: kad ih se povrijedi, one odlaze...
a ja sam pomislila:
da mi je biti orhideja pa otići od sebe kad se povrijedim…
ova ovdje... ta ti je za zagrade
14.02.2013. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frosti
čudna su to bića, te orhideje,.. i taman kad pomislim da sam dešifrirala njihov jezik, nešto pođe po zlu i pupoljak otpadne ili list požuti,..
pa ipak, ne znam što bi me natjeralo da odustanem od njih
15.02.2013. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
mamu si boldala jer ne postoji link...
...
jel ti znaš da biljke noću kradu kisik? ko nema svog daha, ne može ga dati ni biljci. zato one danju vraćaju taj ukradeni udah pa i kad padaju nešećeri i nema svjetla, uvijek možeš udahnuti uz biljku kojoj si te noći dala svog kisika.
16.02.2013. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...