da, bilo je Valentinovo te davne 1992. (tad sam zamrzila taj dan).. u stvari, ne znam što znači pojam "mrziti", jer ili nešto volim ili ne volim, ali taj dan sam baš zamrzila, jer dok su svi slavili Valentinovo, a tek je dolazilo na ove naše predjele, bila sam sa mamom u bolnici Merkur na pregledu, cijeli dan, da bi nakon 5 dana tata stradao i otišao Bogu...
kad god je bio 14.2., taj dan sam jednostavno znala prespavati (bilo budna, bilo stvarno prespavati), sve dok nisam srela svog supruga Davora, 2004. i polako sam se počela otvarati tom danu...
danas ga volim, a 14.2.1992. znam da nikad neću zaboraviti, ostavio je bolan otisak na mojoj duši, no to je samo ožiljak...
vrijeme ide dalje, život se kreće, a s njim i Valentinovo postaje lijep dan i u mom životu ...
14.02.2013. (09:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjećam se posta... muzeja ljubavi..... nadam se dobro.... posvećeni trenuci, iskreni i životni, nikada ne mogu nestati..... čak ni možda bol koja se poslije javi, bez obzira iz kojih razloga, nikada neće izbrisati miris briljantina....parfema, miris ruže i svijetlost svijeće
predivne uspomene ispunjene toplinom i svjetlošću ostaju naš životni prijatelj koji, u ma kojim uvjetima, daje snagu..... topli ti pozdrav...i, sretno ti Valentinovo...dan ljubavi .....svake ljubavi ;)
14.02.2013. (20:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
da, bilo je Valentinovo te davne 1992. (tad sam zamrzila taj dan).. u stvari, ne znam što znači pojam "mrziti", jer ili nešto volim ili ne volim, ali taj dan sam baš zamrzila, jer dok su svi slavili Valentinovo, a tek je dolazilo na ove naše predjele, bila sam sa mamom u bolnici Merkur na pregledu, cijeli dan, da bi nakon 5 dana tata stradao i otišao Bogu...
kad god je bio 14.2., taj dan sam jednostavno znala prespavati (bilo budna, bilo stvarno prespavati), sve dok nisam srela svog supruga Davora, 2004. i polako sam se počela otvarati tom danu...
danas ga volim, a 14.2.1992. znam da nikad neću zaboraviti, ostavio je bolan otisak na mojoj duši, no to je samo ožiljak...
vrijeme ide dalje, život se kreće, a s njim i Valentinovo postaje lijep dan i u mom životu ...
14.02.2013. (09:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
sjećam se posta... muzeja ljubavi..... nadam se dobro....
posvećeni trenuci, iskreni i životni, nikada ne mogu nestati..... čak ni možda bol koja se poslije javi, bez obzira iz kojih razloga, nikada neće izbrisati miris briljantina....parfema, miris ruže i svijetlost svijeće
predivne uspomene ispunjene toplinom i svjetlošću ostaju naš životni prijatelj koji, u ma kojim uvjetima, daje snagu.....
topli ti pozdrav...i, sretno ti Valentinovo...dan ljubavi .....svake ljubavi ;)
14.02.2013. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...