Vjerujem kako poslije ovih pitanja neće biti uvjerljivih odgovora. Znam da svi traže svoju osobnu sreću, bez obzira kako će se ona manifestirati bilo kome od nas, ali, isto tako znam da je osobna sreća samo mjerilo naših očekivanja i želja. Što ju postavljamo na višoj skali to če dostizanje do nje biti popraćeno dužim čekanjem i ubrzanim nestrpljenjem, a ako pak dočekamo, opet ćemo pomjeriti skalu. Sreća je biti rođen. Uzimati dane. Čitao sam jedan kasni intervju s Rankom Marinkovićem gdje on kaže kako poželi svaku večer kada legne da se ujutro probudi.
06.02.2013. (21:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ti si u pitanjima..... Mislim da ih smijemo ( možemo i inače, al ovako imamo veće koristi ) postavljati samo ako smo u stanju, nakon svih ožiljaka i bitki u kojima smo sudjelovali, prsa o prsa s najžešćim neprijateljem, postavljati ih kao apsolutni početnici, učenici, doista neznajući odgovor, možda ga tek sluteći nekim davno opečenim, izranjavanim prstima, al dopuštajući ( sebi i drugima ) uvijek drukčiji i usud i kraj. I neka se izranjavano "meso još puši " od svježe i srećom izbjegnute pogibelji, uvijek moramo znati da zapravo nemamo pojma kako će se okrenuti vrtuljak. Moramo dopustiti samima sebi da nas se iznenadi. Ne reći : ma, znala sam. Nego. nisam imala pojma.
"Ako je to bio život, ma daj ga još jednom..."
07.02.2013. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osobna sreća ima za mene dvije etape postojanja...jedna i prva je uvijek ona naivna i tada najviše profitiraš...jer jednostavno ne očekuješ ništa, a onda kada dođe onaj dio uključivanja mozgalice i prepucavanja sa samim sobom trebaš jednostavno donijeti odluku..da li si u stanju snositi posljedice,,,osim u igrama na sreću...tu uvijek samo ludi imaju sreću..pardon...pod izrazom ludi misli se na one koji igraju bez ikakvih očekivanja... i zapravo onaj famozan karate udarac...uh...ja nikako da prestanem...laku noć ti...i konačno te dočekah...mislim sa novim postom...:DD
07.02.2013. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neee...mislim da nismo odgovorni za sve. Za baš sve. Čitam tvoj post i razmišljam...i mislim doista da osim svojih postupaka nismo za ništa dalje odgovorni. Jer te reakcije, posljedice koji doživimo kao odgovor na naše odabire i naša dijela, također su nečiji odabiri.
Reakcije koje doživljavamo, tuđe su akcije. Mislim da ih je moguće učiniti ljepšima i blažima ukoliko sami također djelujemo u tom duhu...ali nekad ni to nije dovoljno. Nekad su kontrasti jednostavno neizbježni.
08.02.2013. (09:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tko može biti toliko pametan ...tko može toliko daleko i duboko zači u sebe pitanjima...tko može nek izvoli...ja se ne bi usudila utopiti se još i u moru preispitivanja....dobro je...tako kako je...bitno da uvijek ( jači ) idemo dalje ( i svakako uspravnije )
08.02.2013. (17:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Vjerujem kako poslije ovih pitanja neće biti uvjerljivih odgovora. Znam da svi traže svoju osobnu sreću, bez obzira kako će se ona manifestirati bilo kome od nas, ali, isto tako znam da je osobna sreća samo mjerilo naših očekivanja i želja. Što ju postavljamo na višoj skali to če dostizanje do nje biti popraćeno dužim čekanjem i ubrzanim nestrpljenjem, a ako pak dočekamo, opet ćemo pomjeriti skalu. Sreća je biti rođen. Uzimati dane. Čitao sam jedan kasni intervju s Rankom Marinkovićem gdje on kaže kako poželi svaku večer kada legne da se ujutro probudi.
06.02.2013. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
I ti si u pitanjima.....
Mislim da ih smijemo ( možemo i inače, al ovako imamo veće koristi ) postavljati samo ako smo u stanju, nakon svih ožiljaka i bitki u kojima smo sudjelovali, prsa o prsa s najžešćim neprijateljem, postavljati ih kao apsolutni početnici, učenici, doista neznajući odgovor, možda ga tek sluteći nekim davno opečenim, izranjavanim prstima, al dopuštajući ( sebi i drugima ) uvijek drukčiji i usud i kraj.
I neka se izranjavano "meso još puši " od svježe i srećom izbjegnute pogibelji, uvijek moramo znati da zapravo nemamo pojma kako će se okrenuti vrtuljak.
Moramo dopustiti samima sebi da nas se iznenadi.
Ne reći : ma, znala sam.
Nego. nisam imala pojma.
"Ako je to bio život, ma daj ga još jednom..."
07.02.2013. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sdrugestrane
:-)
07.02.2013. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plicak
osobna sreća ima za mene dvije etape postojanja...jedna i prva je uvijek ona naivna i tada najviše profitiraš...jer jednostavno ne očekuješ ništa, a onda kada dođe onaj dio uključivanja mozgalice i prepucavanja sa samim sobom trebaš jednostavno donijeti odluku..da li si u stanju snositi posljedice,,,osim u igrama na sreću...tu uvijek samo ludi imaju sreću..pardon...pod izrazom ludi misli se na one koji igraju bez ikakvih očekivanja... i zapravo onaj famozan karate udarac...uh...ja nikako da prestanem...laku noć ti...i konačno te dočekah...mislim sa novim postom...:DD
07.02.2013. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palminha
Neee...mislim da nismo odgovorni za sve. Za baš sve.
Čitam tvoj post i razmišljam...i mislim doista da osim
svojih postupaka nismo za ništa dalje odgovorni.
Jer te reakcije, posljedice koji doživimo kao odgovor
na naše odabire i naša dijela, također su nečiji odabiri.
Reakcije koje doživljavamo, tuđe su akcije.
Mislim da ih je moguće učiniti ljepšima i blažima ukoliko
sami također djelujemo u tom duhu...ali nekad ni to nije dovoljno.
Nekad su kontrasti jednostavno neizbježni.
08.02.2013. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sdrugestrane
:-), LP
08.02.2013. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dubinama
tko može biti toliko pametan ...tko može toliko daleko i duboko zači u sebe pitanjima...tko može nek izvoli...ja se ne bi usudila utopiti se još i u moru preispitivanja....dobro je...tako kako je...bitno da uvijek ( jači ) idemo dalje ( i svakako uspravnije )
08.02.2013. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...