Komentari

smisao-zivota.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Vilko

    Žaba kaže: čemu izlaziti iz bare?! Tu je sve što mi treba. Sjedim na listu, krekećem, mekećem, plazim jezik i hvatam muhe: raj na zemlji! Ali onda dođe zmija i proguta žabu. Htjedoh reći: iz svoje žablje perspektive ne vidimo da je od žabljeg života puno bolji, smisleniji i uzvišeniji život jednog HDZ-ovca; još ako je i saborski zastupnik, to je čista nirvana!

    avatar

    04.02.2013. (23:08)    -   -   -   -  

  • blade777

    Činjenica je da možemo nagađati, a rezultat tog nagađanja je posljedica želje.
    Što je istina i jel' naš um sposoban prihvatiti apsolutnu istinu, opet je rezultat htijenja ili nehtijenja.
    Kako god okreneš, sve je stvar zdravog razuma.
    Još uvijek sam uvjeren da je Bog bitak, a negacija, želja ka ukidanju bitka, što će reći, želja da sve postane ništavilo.
    Može li zdrav razum željeti ništavilo?

    avatar

    05.02.2013. (07:17)    -   -   -   -  

  • ed hunter

    mislim da bi se trebalo zapitati što je to želja? za mene želje nisu ništa drugo no ideje koje podilaze mojim donekle sebičnim potrebama.
    ali da, bez određene gladi odnosno potrebe nismo ljudi
    pozdrav i do čitanja!

    avatar

    05.02.2013. (17:18)    -   -   -   -  

  • suncokreti na oblacima

    Želim, želim svaki dan nešto, i sretna sam kad mi se želje ostvare i sretna sam i kad mi se ne ostvare baš u tom trenutku, ali znam da će mi se jednom ostvariti...Vidiš, želja + vjera u ispunjenje želje...

    avatar

    05.02.2013. (23:16)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Mariano
    ...hehe, a onda roda pojede zmiju, a pijani hadezeovac u lovu ubije rodu zamijenivši je za fazana, pa ga onda (dok se teturajući cestom u pravcu obližnje birtije) autom zgazi pijani bivši esdepeovac koji od šoka i stresa počini samoubojstvo predoziranjem alkoholom u toj istoj obližnjoj birtiji gdje je pobjegao od policije, da bi ih zatim obojicu pokopali na istom mjesnom groblju uz sve počasti i zahvale za sve što su učinili za svoj narod, te ih tako izjedoše crvi i svojim raspadnutim tjelesima oplodiše zemlju na kojoj izrastoše raznovrsne biljke, trave, korovi i cvijeće koje svojim nektarom nahrani mnoštvo kukaca kako bi se s njima pogostile žabe u susjednoj močvari... :)) nirvani nikad kraja :))...

    @blade777
    ...zdrav um će prihvatiti ništavilo u smislu vlastitog nestanka kao činjenicu, odnosno neće imati potrebu za stvaranjem želje da živi vječno :)... jer ta želja odraz je straha, kao i krajnjeg egoizma - zar bih ja mogao ikada prestati postojati, ne, to je nemoguće :)...

    @ed hunter
    ...donekle sebičnim potrebama? :)

    @suncokreti na oblacima
    ...tak je, želja i vjera idu usporedo :)...

    avatar

    06.02.2013. (13:50)    -   -   -   -  

  • blade777

    @Smisao Života,
    meni je to uistinu nemoguće zamisliti. Što mogu, ako je i egoizam, meni ga je nemoguće odstraniti.
    Još nitko to nije kroz eksperimente dokazao, tako da ne može biti riječ o činjenici. Postojanje želje je dokazano, a postojanje ništavila još nije.
    Zašto u većini slučajeva ljudsko biće ne može zamisliti prestanak postojanja?
    Možda je to prirodni mehanizam usađen unutar ljudskog uma, tko bi ga znao?

    avatar

    06.02.2013. (14:55)    -   -   -   -  

  • jelen

    O bogovima i ljudskim željama, na to nemam komentara. Prvo ne postoji, a drugo je najbolje objasnio, začudo jedan Zapadnjak, Erich Fromm –„Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi.“ Mislim da nije pretjerano pretpostaviti da je i kromanjonac u svoje vrijeme bio „moderan čovjek“ pa je ovo vrijedilo i za njega onda kao i za nas danas :-D

    Radije bi se kombinirano osvrnuo na ovaj ali i prethodni tvoj post koji je isto jako zanimljiv!
    Elektrokemijski osjetilci kak ja to rado zovem (istina budisti bi najčešće rekli nježno i taktično „osjetilna bića“ :-) cijeli život se uvjeravaju da postoje, a argumenti za to su im pravi nema što: „kad pada kiša onda me smoči“ ili „kad se maznem čekićem po prstu boli me“ iako je riječ samo o svemiru međuzavisno uvjetovanih fenomena na koje su polijepljene etiketice s imenima koja ne znače ništa stvarno.
    U tome svemu prsta, kiše, čekića, ali niti čovjeka samog ne nalazimo nigdje kao stvarnost već samo kao složevine s imenom i formom , koje postoje samo kao opažani fenomeni.

    Kroz ozbiljnu analizu pronalazimo da spektakla postojeće stvarnosti nema niti sad, pa što se bude to onda točno gasilo biološkim krajem tijela? Opažanje samo? Teško, njega niti vrag ne ugasi, baš ono sve stalno dovodi u postojanje iako istovremeno ništa ne postoji stvarno, to uči kvantna fizika, (pa i buddhizam na neki način isto to možda s malo manje matematike, a više filozofije :-P) opažatelj i opaženik (tu ne mislim samo na ljude jer i kamen i drvo i voda i svaki atom i foton su u tom odnosu) se mogu razložiti baciti se u crnu rupu, anihilirati se s antimaterijom i pretvoriti u čiste fotone ali opažanje bude ih opet prizvalo u nekakvu formu s nekakvim imenom. Gdje točno i u kakvu pak konkretnu formu, to je sad nebitno.
    Gašenje opažatelja u vidu ljudske osobe s tijelom i umom ne gasi Opažanje (pišimo ga čisto radi distinkcije velikim slovom a ne zato jer bi to sad pak bio nekakvi misterijski bogoliki entitet kako bi rado zaključili teisti :-) jer taj mali mafijaški osjetilno-emotivni prpošni privatnik – čovjek opažatelj niti nije postojao sam po sebi niti je njegovo privatno opažanje osjetilima „na van“ kreiralo stvarnost (kako neki zgubljeni čudaci zamišljaju kvantnu fiziku, pa čak i budizam, pa govore o umu koji doslovno materiju projicira kao holoprojektor projicira hologram na Star Treku :-) nego je i on sam bio samo utoliko stvaran jer je i sam opažan, nisu ga opažali samo drugi elektrokemijski osjetilci tj. njegova žena, djeca i pas, nego i snijeg po kojem je gazio, vjetar koji nije puhao kroz njega nego uokolo njegova tijela očito ga je opažao. Gravitacija Zemlje ga je neminovno opažala inače bi odletio u svemir, opažala ga je i svjetlost koja se odbijala od njega inače ga niti mi ne bi mogli vidjeti. Opažali su ga atomi minerala iz hrane koji su se integrirali u njegovo tijelo i izgrađivali ga… Opažanje je dakle postojalo između nebrojenih složenih fenomena koji su i sami bili stvarni ne zato jer su sami po sebi stvarno postojali (kao niti čekić, prst niti kiša, niti atom ne postoje stvarno kao entiteti nego samo kao hrpa međuzavisnih fenomena za koje vrijedi opet isto to) nego zato jer su bili dio odnosa opažatelj/opaženi. Te famozne međuzavisne uvjetovanosti, to je međusobno opažanje, koje dovodi u postojanje. Privodi k postojanju iako nema ničega u startu (na kvantnoj razini) što bi bilo privedeno. Od ničega gradi sve. Uistinu sve je nastalo od ničega, upravo zato jer je priroda svega prazna moguća je pojavnost složenih fenomena, mene, tebe, kamena, čekića, planeta i zvijezda. “Od ničega ne može nastati nešto!“- kako često trijumfalno grakću teisti? U stvari jedino od ničega može nastati bilo što. Da nešto može stvarno postojati samo po sebi to „stvarno nešto“ onda ne bi bilo funkcionalno, ne bi se manifestiralo kao funkcionalni fenomen- da je ovaj život takav tj. ultimativno stvaran, ništa se ne bi moglo poduzeti, sve bi bilo svršeno i statično bez ikakve veze s ičim.
    Nemam ti nekih ohrabrujućih riječi za kraj- ako si sada u odnosu opažatelj/opaženi uvijek budeš. Nemaš zapravo kamo otići, zašto i kako bi ti to nestao kad te niti nema u startu :-) Veliš razlaganjem tijela nestati će ego identitet onda to više neću biti „ja“, pa to je isto kao da me niti neće biti uopće? Dobro, ali nema te već niti sada, niti tijela, niti ega nit "ja"- no eto te svejedno vičeš ja, ja , pa ja sam ja! :-D

    avatar

    06.02.2013. (15:08)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Zanimljivo i zdravo (možda malo kapitalističko) razmišljanje.

    "Zašto bi „bog“ kao kreator stvarao nešto ako nema potrebe za tim?"

    Jesi li se ikad zapitao da se možda nešto radi bez nekog određenog smisla? Nisi se zapitao da netko nešto čini bez potrebe za rezultatima tog djelovanja?

    Kod tebe mi se u ovom tekstu čini da sve mora imati svoju svrhu i da za tzim djelovanjem treba imati potreba. Što ako se djeluje bez potrebe? Što ako se djeluje neprijanjajući uz rezultate tog djelovanja ili uz samo djelovanje?

    Pozdrav!

    avatar

    06.02.2013. (16:25)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @blade777
    ...napisao sam "...zdrav um će prihvatiti ništavilo u smislu vlastitog nestanka kao činjenicu...", čime sam ništavilo definirao kao nestanak našeg uma... zar um ne nestaje u smrti?... mozak umire i um nestaje, to je za mene činjenica... osjetilno biće zvano čovjek u smrti više ne postoji... količina energije u svemiru bi trebala biti konstanta (tak vele fizičari), što znači da se moje tijelo, materija i energija koje proizlaze iz njega pretvara u drugačiju materiju, u drugačiju energiju, ali ja kao čovjek nestajem, odnosno nema više tog specifičnog čovjeka kao subjekta, nema tog specifičnog ljudskog uma koji percipira, nastaje ništavilo... svemir i dalje postoji ali kako mene više nema, za mene je svemir nestao, ali ne mogu niti reći "za mene" kad me nema, jednostavno je nestao bez obzira što je još tu... uistinu, svaki puta kad netko umre nestaje cijeli svemir...

    @vajrapani
    ...JA sam u vlasti svog uma, jer sam čovjek :))... i zašto bih se trudio othrvati se toj vlasti, zašto bih se pokušavao othrvati svom egu, dapače, smatram da je to nemoguće, i uopće nije važno da li je to istina ili ne... tu sam da bih ispunjavao svoje želje, da bih se hranio iskustvima... mogu reći i da sam tu kako bi se moj um hranio iskustvima, a ne "ja" :)), ali to uopće nije bitno... kako volim definicije jer one također hrane moj logički um :)), ljude sam između ostalog definirao i kao tražitelje iskustava (nije važno da li je um taj koji traži iskustva, kako smo u njegovoj vlasti, nemamo izbora do proživljavati različita iskustva)... pa i ako 70 godina sjedim meditirajući na stupu visokom 5 metara hraneći se sunčevom energijom i to je na kraju krajeva samo iskustvo na koje me moj um natjerao da ga proživim, odnosno ako sam tako svoj um stavio u stand by, te je to za mene ultimativno ispunjenje, to sam učinio jer sam JA to tako htio :)))... jer sam tu da vičem "JA POSTOJIM !!!", dok ne nestanem :)))... ne zanima me jednost, ne više, ne zanima me otkrivanje "tajne", ne više, ne zanima me kvantna teorija, ne više, ne zanima me otkriti zašto se elektron ponaša kao čestica kad ga promatramo a kao val kad ga ne promatramo, ne više :)))... zanima me samo JA, moj um, moj ego, moja iskustva, moje želje, dok ne nestanem, a onda više ništa nije bitno jer nastupa ništavilo :)))...

    @Unusual suspect
    ...o, zapitao sam se ja svašta, ne znam da li postoji pitanje koje si nisam postavio :)))... i zaključih kako djelovanje uvijek ima svrhu, i kako za sve postoji potreba iako bi mnogi "duhovnjaci" to s guštom demantirali :)))... kod čovjeka ta potreba ne mora biti svjesna, ali ona je tu, vjeruj mi :)))... a svrha svakog djelovanja je sebičnost, sve je sebičnost, i nema ništa izvan toga, jer kad ne bi bilo tako ne bi bilo života na ovoj planeti :)))...

    avatar

    07.02.2013. (10:28)    -   -   -   -  

  • jelen

    Želje su kao i mišljenja, mafijsko-cirkusantska posla. Postoje i želje i mišljenja, ali ne i oni koji misle i žele:-P
    Veliš ne bi ti malo na stup, pa malo usisavati kvantnu energiju univerzuma?
    A u kvartovski birc tomislavca „usisavati“, a to bi već moglo ha?? ;-))
    Tak i meni dođe ponekad da moram popiti pivu i ne znam kakav to uopće iluzorni ego želi takav iluzorni scenarij, iluzija (ja) se naučila da joj paše jedna iluzija (ispijanje piva), a ne paše druga iluzija (npr. meditacija na vrhu stupa kako ti kažeš).
    U svakoj krigli vidjeti ono što zaista jest, ne nekakva tekućina (koje nema) koja nam draži osjetilno-emotivni ego (kojega nema), nego istinski nektar besmrtnosti, ono čega nema, a ipak jest, to mi je donekle ok shema, kako bi slikovito rekli na prosvijetljenom Zapadu: I can work with that!

    E da, ovo me podsjetilo na onaj stari budistički vic, kaže u samostanu stari redovnik podučava mladoga, veli mu: moraš razumjeti da tebe nema! A ovaj mu odgovori: pa kome onda vi to govorite? :-D

    jer sam tu da vičem "JA POSTOJIM !!!", dok ne nestanem :)))... ne zanima me jednost, ne više, ne zanima me otkrivanje "tajne", ne više, ne zanima me kvantna teorija, ne više, ne zanima me otkriti zašto se elektron ponaša kao čestica kad ga promatramo a kao val kad ga ne promatramo, ne više :)))... zanima me samo JA, moj um, moj ego, moja iskustva, moje želje, dok ne nestanem, a onda više ništa nije bitno jer nastupa ništavilo
    - kužim što hoćeš reći ali to je proturječno tvojem ranijem stanovištu da je baš ideja besmrtnosti u suštini plod egoizma i prianjanja za ego.
    S druge strane tvoj zaključak poklapa se savršeno s mojim gledištem da je takav radikalno materijalistički stav o smrti kao o ultimativnom iščeznuću, sasvim egoističan, upravo posljedica prihvaćanja ega kao zaista stvarnog tu i sada, egoizma kao jednine moguće stvarnosti, koji eto JEST (argumenti su jaki, nema što: kad mi se pije piva idem piti pivu, a poslije moram pišati :-), a onda kad biokemijski procesi u mome tijelu prestanu, postojanja više NEĆE BITI -gotovo, game over… Koji je onda na kraju egoističan stav? Imamo čak tri zapravo:
    1.) koji kaže da je život stvaran i bez kraja, jer je duša- identitet udahnut od boga, a bog je kako znamo vječan, nakon smrti se ide k Bogeku (ili k Vrageku ;-) i to je sve o tome (klasičan semitsko- monoteistički stav)
    2.) onaj koji kaže da je stvaran um, ego sve to skupa sa čovjekovim materijalnim tijelom, ali samo dok funkcionira biologija. (njutnovsko-materijalistički, pa možemo modernim rječnikom reći i ateistički stav to je i tvoj stav koliko sam skužio?)
    3.) stav da kraj biologije života ne mijenja ništa spektakularno jer nema niti što promijeniti, budući da je sve bez stvarne opstojnosti već i sada (očeš od ega, tijela , uma, tipkovnice od kompjutera do atoma i kvarkova) no svejedno funkcionira. Spominješ logiku- dokinuti se može samo nešto što traje, ono što je nastalo to može trajati i na kraju nestati, ozbiljnom analizom nalazimo da „nastaju, traju i nestaju“ samo koncepti- etikete: tijela, ega, umovi molekule, atomi, države, kontinenti, planeti… (napisao si jednom odličan članak o „etiketizmu“ ako se dobro sjećam?) dakle ništa suštinsko, ništa što je postojalo samo po sebi u startu. Etiketa je otpala, ali ta etiketa nije ništa niti kazivala. (stav moderne fundamentalne fizike, ali i buddhističke logika može se reći).

    avatar

    07.02.2013. (14:27)    -   -   -   -  

  • blade777

    @Smisao Života,
    ali ja kao čovjek nestajem, odnosno nema više tog specifičnog čovjeka kao subjekta, nema tog specifičnog ljudskog uma koji percipira, nastaje ništavilo...
    Ne možeš znati, a možeš vjerovati da je tako.
    Uistinu, takav jedinstven(duh/tijelo) čovjek nestaje, ali svijest(duh) ostaje, barem kada se radi o mojem misaonom konceptu i vjeri integriranoj u svijest. To sada znam da je tako, a sve drugo mogu samo nagađati. To je taj dio energije koji samo mijenja oblik, a može sadržavati i svijest.
    Tvoj misaoni koncept je jedinstven tvoj i, ako se ispunjuješ kao kompletno biće, tebi je najveća vrijednost.Ako možeš zamisliti da prestaješ postojati, onda je to za tebe ćinjenica mogućnosti zamišljenog.
    Bilo bi jako lijepo kad bi uistinu bilo tako, barem za sve one koji čitav život uništavaju sve oko sebe.
    Šta ima ljepše, nego činiti sve kako ti volja, a kada bi došlo vrijeme polaganja računa, sve nestane(puff). To bi bio stvarno raj za zlo. Savršenstvo ispunjeno jedino u zlu.

    P.S.
    Savršenstvo zla ne stvaraju ateisti, nego oni koji vjeruju da će sve biti oprošteno.

    avatar

    08.02.2013. (10:52)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @vajrapani
    ...zašto bi to bilo proturječno?... mi smo egoistična bića, bez ega nema čovjeka kao takvog... kada sam zaključio da je ideja o besmrtnosti krajnji egoizam samo sam potvrdio da je čovjek egoistično biće, biće kojem je vodilja isključivo njegov ego, svi njegovi postupci, njegove misli i osjećaji ne opstoje izvan ega... a kao jedinke razlikujemo se u količini egoizma, egocentričnosti i umišljenosti, neki su skromniji a neki više tašti... pa su tako neki toliko egocentrični da ne mogu zamisliti vlastiti kraj, bez uvrede blade :))))...

    ... i ja sebe ne definiram kao ateista, a kak me drugi definiraju baš me se toliko i ne dotikavlje :))... ali kada bih definirao svoj sadašnji stav (jer tko zna kak ću razmišljati sutra) prema fenomenu božanstva, rekao bih da sam nevjernik prema svim koncepcijama boga jer su iste za mene plod ljudske mašte, odnosno ljudskog uma, i nisu ništa više od toga... a tajnu postojanja neću niti pokušavati shvatiti a kamoli je definirati... jedino što činim, odnosno s čime se moj um zabavlja kako bi ubio vrijeme :)), jest traženje nelogičnosti u svim tim božanskim koncepcijama i njihovo razotkrivanje kao ploda ljudske mašte :)), ali nikada ne tvrdim da je to sve nešto loše, naprotiv raznovrsnost kultura i religija dokaz je koliko je čovjek maštovito i kreativno biće... ono što je loše u svemu tome jest to što čovjek maštu doživljava kao istinu koja mu je životno važna pa opravdavajući se da je brani u ime te istine čini zlo drugom čovjeku...

    ...e da, i ja sam tu da bih bio primjećen, kako bih znao da postojim, barem primjećen od samoga sebe, ako nikako drugačije, jer JA JESAM svoj ego :))))...

    @blade777
    ...oni koji vjeruju da će sve biti oprošteno vjeruju u ljubav, jer ljubav sve prašta... zar ne bi to bilo tako nekako?... ako jedna od koncepcija kaže da je bog ljubav, onda ne postoji ništa osim praštanja, jer tada bog ne bi bio ljubav, jer tada ljubav ne bi bila pokretačka i održavajuća sila univerzuma, odnosno tada ljubav ne bi bila bog... zar u toj koncepciji boga nije bog sam sišao među ljude i podučio ih da uvijek praštaju jedni drugima?... ako bog to traži od čovjeka onda to i on sam čini, prašta uvijek, ili je možda drugačije?...

    ...zanimljivo je kako se u toj kršćanskoj koncepciji bog mijenjao tijekom stoljeća... raj i pakao postojali su od početka ali je bog u ranijoj teologiji bio taj koji doslovce kažnjava i zbog grijeha osuđuje čovjeka na pakao, dok je kasnije čovjek postao taj koji se sam kažnjava odbacivanjem boga, jer bog je ipak ljubav pa ne kažnjava, već samo može nemoćan gledati kako njegova djeca biraju pakao... da, ljudi biraju pakao ili raj, ali ovdje i sada, u ovom jedinom životu... i da, ja to znam jer vjerujem da tako jest... čovjek u nedostatku znanja pretvara vjeru u znanje, nema izbora, mora znati, biće je čiji um traži odgovore i pronalazi ih kako zna i umije, i o tome sam već pisao, kako je čovjek upravo zbog te sklonosti neizbježno religiozno biće... i tako i ti znaš kao što i ja znam... točno ono u što vjerujemo...

    ...a što se tiče politike nagrada i kazni moje mišljenje po tom pitanju je krajnje negativno... kako polazim od toga da je najveća vrijednost sloboda, dovođenje ljudi u red putem metode "mrkve i batine" smatram nečim lošim... kao slobodno biće želim činiti što god me volja pritom ne ugrožavajući tuđu slobodu jer sam dovoljno samodiscipliniran i odgovoran da to mogu činiti, i ne želim da mi itko nameće pravila po kojima bih se trebao ponašati jer niti ja to ne tražim od drugih...

    ...istina, nitko nije savršen, dodađalo se i događat će se da svojim ponašanjem ponekad učinim štetu nekome, i uvijek sam spreman preuzeti odgovornost za svoja djela, a između koliko toliko razumnih pojedinaca sve se da dogovoriti, šteta nadoknaditi ako se može... nisu potrebne prijetnje kaznama da bi se u obitelji i društvu odgajali odgovorni pojedinci... naprotiv, zdravije je društvo koje svou djecu uči samodisciplini negoli društvo koje svojoj djeci nameće disciplinu... nametanje discipline, odnosno pravila ponašanja putem prijetne kaznama karakteristika je neslobodnih društava u kojima se odnosi temelje na eksploataciji čovjeka nad čovjekom, jer ne možeš porobiti slobodne ljude i natjerati ih da ti služe ako to ne učiniš prisilno, odnosno prijetnjama i ucjenama, ako im ne zaključaš hranu i postaviš uvjete pod kojima imaju pravo na tu hranu, odnosno doneseš pravila po kojima se moraju ponašati da bi imali pravo na život, pravo na egzistenciju... a za to ti treba represivni aparat, država sa svojim institucijama, birokracijom, policijom, vojskom, sudstvom... u slobodnim društvima (u nekim tzv. "primitivnim") nema potrebe za metodom "mrkve i batine", nema potrebe za represivnim aparatom, jer se djeca uče samodisciplini a ne nameće im se disciplina, a sve zbog toga što nema potrebe za nametanjem vlasti nad pojedincima radi njihovog iskorištavanja...

    avatar

    08.02.2013. (17:28)    -   -   -   -  

  • jelen

    nego … zbilja, sad mi je jasno, logika ti je besprijekorna, kak bi rekel Tuvok! U pravu si, nije proturječno to što sam ja mislio da je, nisam pozorno pratio temu i tvoje izlaganje nego sam se zakopao u svoju priču :-P
    svi njegovi postupci, njegove misli i osjećaji ne opstoje izvan ega
    -ovo je velika istina.
    Vidiš da smo sad u drevnoj Indiji, ja bi morao postati tvoj učenik jer sam zagubio bit debate, ispustio sa dlana dragocjenu kapljicu logike.
    No budući da ovo ipak nije jedno takvo zaostalo društvo koje je vrijeme pregazilo nego je ovo suvremeno-moderna europskim uljudbenim stečevinama bremenita RH imaš samo pivu od mene! (tj. imaš čim si ju kupiš, jasno ;-))

    avatar

    09.02.2013. (00:18)    -   -   -   -  

  • blade777

    @Smisao Života,
    ono što jest(bitak i bit), koncipirano je svojevrsnim redom, a taj red osigurava da to što jest, opstoji, da traje i ostvaruje nastavak tog trajanja u sve vjeke vjekova.
    Red mora postojati, jer bez reda nema trajanja, a ima samo kraj i eventualna mogućnost za neki novi početak, neki novi ustroj reda(tko zna kada?).
    Za svakog pojedinca je životno važno, hoće li ustrojiti unutar svog postojanja taj red, ili će dozvoliti da se taj red počinje osipati i pretvori u rastrojstvo.
    Kad osjećaš da postojiš, onda znaš da taj red unutar tebe samoga postoji, kad ne osjetiš ništa(tjelesno il duhovno), taj red unutar tebe samoga, doživio je poraz, ali za svijest to ionako nije više važno, jer ne osjeća ništa - postaje ništa.

    Eto, to ništa, ja uistinu ne mogu zamisliti.

    Što se tiče ljubavi, i ljubav može jedino postojati u određenom redu.
    Ako nema reda, nema ni ljubavi. :)

    avatar

    10.02.2013. (08:15)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @vajrapani
    ...hvala na pivi, već je popijena :))))...

    @blade777
    ..."ništa" ne postoji, jer kada bi postojalo bilo bi "nešto"... npr. vakum nije ništa, vakum je zrakoprazan prostor, a prostor nije ništa, prostor je prostor... kada upotrebljavam riječ ništavilo to se odnosi na naše nepostojanje kao vrste homo sapiens... neće se naše tijelo pretvorit u ništa, već u nešto, energiju koja nastavlja ciklusa života... ali nas neće biti, nema više čovjeka, ono što ga čini čovjekom, nema više osjetilne percepcije, nema više doživljaja mene i svijeta oko mene, ništavilo, nestaje moja percepcija, nestaje univerzum, iako je univerzum i dalje tu, to je paradoks u koji ja vjerujem... radi se o tome da mi ne možemo ili zbog straha ili egoizma zamisliti svoj kraj u smislu nepostojanja naše percepcije odnosno svijesti kakva je ona sada, pa antropomorfiziramo postojanje te svijesti i percepcije nakon smrti...

    ...a što se reda tiče, nekakav red uvijek postoji, ali onaj red koji se postiže prisilom, ucjenama i prijetnjom kaznama je za mene lošija verzija reda i ako je jedino takav red moguć onda bolje da nema nikakvog reda...

    avatar

    10.02.2013. (12:59)    -   -   -   -  

  • Zaljubljena u knjige :)

    Mislim da se tu ne govori o željama tipa:"Želim novi auto." Nije istina da je božanski ne željeti ništa, nego ne trebati ništa :) U tome je razlika. Biti zadovoljan s onime što imaš, ali uvijek težiti boljemu. Želje su normalne, ljudske, ali ponekada postanu pretjerane. Npr, ja želim nove traperice. Ali trebam li zaista nove traperice? Ne trebam. Za mene je to božansko ^^ Shvatiti svoje potrebe i nadilaziti svoje želje.

    avatar

    10.02.2013. (21:26)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Smisleni... oko moje.... ova tema ti je besmislena. :))))))))

    Kažeš: nekakav red uvijek postoji, ali onaj red koji se postiže prisilom, ucjenama i prijetnjom kaznama je za mene lošija verzija reda i ako je jedino takav red moguć onda bolje da nema nikakvog reda...

    Pogledaj samo red u prirodi.... Kako su samo pravilno i uredno posložena godišnja doba i prirodna pravila. Ako želiš uzgojiti biljku moraš se držati reda... jer inače nećeš uzgojiti biljku. Ako se zna da nešto moraš saditi u proljeće da bi plodove brao u ljeto ili jesen... to tako mora biti i nikako drugačije. Ako ti prkosno i u inat prirodnom redu to isto posadiš u sred zime... kazna prirode je ta da nećeš brati plodove.
    Pravila i red u društvu su samo preslik onoga čemu nas uči priroda.
    Slažem se sa komentarom blogerice Zaljubljena u knjige :).
    I ostavit ću ti pjesmu na dar... jer ti se uklapa u temu....

    Ljudsko srce - Petar Preradović

    Ljudskom srcu uviek nešto treba,
    Zadovoljno nikad posve nije:
    Čim željenog cilja se dovreba,
    Opet iz njeg sto mu želja klije.

    Zašto tako, prezirući hljeba
    Svakidanjeg, u prsima grije
    Vrućom željom okrutnog jastreba
    Koj' ga uviek gladnim kljunom bije?

    Medj kolievkom traje i medj rakom
    Našem žiću odveć kratko doba,
    Zato srce u nazočju groba

    Uviek dršće željom svejednakom,
    Misleć uviek: zemlja ima slasti
    Koja neće s njime u grob pasti!

    avatar

    10.02.2013. (22:12)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Zaljubljena u knjige :)
    ...potreba i želja su uvijek tu, uvijek ćemo nešto trebati i željeti, ne trebati i ne željeti su pojmovi neznani našem umu... kako zaključih u postu, kad bi postojao bog kao entitet koji je stvorio svemir to je učinio jer je to smatrao potrebnim, odnosno to je želio, tako da neželjenje i netrebanje, nisu niti božanski pojmovi... a zakaj si ja ne bih kupio nove traperice ako mogu iako mi možda ne "trebaju"... mogu ja nosit stalno jedne traperice, nije problem, ali mi se ljepše vidi da koji put obučem i druge :)))...

    @Dona
    ...red u prirodi pretočen u red među ljude bi bio nešto sasvim u redu :)... ali to su dvije različite stvari... društveni odnosi među samosvjesnim bićima su nešto sasvim drugo od reda u prirodi, odnosno zakoni prirode i zakoni koje donosi čovjek dvije su različite stvari... čovjek se ne povodi zakonima prirode u donošenju svojih zakona... čovjek donosi svoje zakone izvrčući zakone prirode, tumačeći ih kako njemu odgovara... tako recimo darvinizam lijepo objašnjava razvoj života na zemlji, odnosno evoluciju i zakone prirode, a tzv. socijalni darvinizam na odvratan način izokreće zakone prirode kako bi "dokazao" da je "prirodno" da "jači" pobjeđuju odnosno da imaju pravo vladati nad "slabijima"...

    ... hvala na pjesmi, Preradović zna što zbori :)...

    avatar

    11.02.2013. (23:13)    -   -   -   -  

  • Vesper

    Kaže se da ne treba biti rob želja, i to je točno. Prepoznati kada zemaljske želje i težnje počinju nagrđivati dušu...

    evo da bacim jedan citat
    ''U svakom od nas postoje želje koje su
    vezane za telo i one koje ishode iz duše. Prve je potrebno obuzdavati
    a druge podsticati.'' S.N. Lazarev

    pozdrav :)

    avatar

    12.02.2013. (13:37)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Vesper
    ...a čuj, mi robovi želja jesmo, nemremo to izbjeć koliko god se trudili, samo je pitanje kojim željama robujemo i koliko... i u tom smislu Lazarev dobro zbori...

    avatar

    15.02.2013. (13:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...