Rastužio me ovaj post. Sjetila sam se kako sam na ostavinskoj raspravi poslije majčine smrti stajala sasvim sama u sudnici i rekla sucu kako je tužno biti sam u takvim trenucima. Sudac m i je odgovorio da ni ne slutim kakva je to sreća jer nagledao se svega pri ostavinama. Zaslužuješ svoj mir, a ovo izgleda daleko od mira. :(
02.02.2013. (09:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, takav je život, na žalost. i vjerujem da je sudac u pravu, jer samo treba krenuti od svojih najbližih pa se možeš vrlo neugodno iznenaditi, tek u takvim situacijama neki pokažu svoje pravo lice, a misliš da si ih znao. znaš onu o bijeloj i crnoj kutijici? proći će ;)
04.02.2013. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja imam tu sreću da su me roditelji ostavili u rodilištu. Probaj zamisliti kako izgleda pogled iz tog kuta. Kao roditelj, mogu razumjeti obje strane i reći-ne biraj stranu- Ili pomogni i jednom i drugom jednako, ili se makni od njih. Ne zadaj si tu dužnost, nisi to obavezna, ne traže oni to od tebe. zar ne vidiš? Ona želi da ju se sasluša, da se ima kome izjadati. I on isto. Gdje si ti bila kad su oni rješavali svoje probleme, zašto sad misliš da si bolja od ljudi koji su te naučili sve što znaš?
14.02.2013. (17:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga Lisbeth, znam da se naše dvije situacije ne mogu uspoređivati, da si prošla ono što ja mogu samo zamišljati i da iz tvog kuta ja izgledam kao jedna nezahvalna kćer, pretpostavljam. da, ja se mičem od oboje, jer tako mi se čini najjednostavnije. na žalost, svaki njihov problem ja sam s njima rješavala, od svoga ranog djetinjstva, bila sam prisutna, nisu me ti problemi mimoilazili niti malo, i nisam bila pošteđena. ne mislim da sam bolja od njih, samo ne znam gdje su oni kao roditelji zaostali u razvoju, zar ljudi zajedno sa starošću ne pokušavaju smiriti sebe,svoj život, svoje odnose sa drugima? zar ih moraju dodatno pogoršavati jer im je dosadno u životu, što li je razlog? zašto se ne mogu potruditi biti dobri roditelji, biti bolji ljudi?
23.02.2013. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Rastužio me ovaj post.
Sjetila sam se kako sam na ostavinskoj raspravi poslije majčine smrti stajala sasvim sama u sudnici i rekla sucu kako je tužno biti sam u takvim trenucima.
Sudac m i je odgovorio da ni ne slutim kakva je to sreća jer nagledao se svega pri ostavinama.
Zaslužuješ svoj mir, a ovo izgleda daleko od mira. :(
02.02.2013. (09:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
da, takav je život, na žalost. i vjerujem da je sudac u pravu, jer samo treba krenuti od svojih najbližih pa se možeš vrlo neugodno iznenaditi, tek u takvim situacijama neki pokažu svoje pravo lice, a misliš da si ih znao. znaš onu o bijeloj i crnoj kutijici? proći će ;)
04.02.2013. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
huh kad moramo biti roditelji svojoj staroj djeci.(((
nemoguća misija
05.02.2013. (21:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lisbeth
Ja imam tu sreću da su me roditelji ostavili u rodilištu.
Probaj zamisliti kako izgleda pogled iz tog kuta.
Kao roditelj, mogu razumjeti obje strane i reći-ne biraj stranu- Ili pomogni i jednom i drugom jednako, ili se makni od njih. Ne zadaj si tu dužnost, nisi to obavezna, ne traže oni to od tebe. zar ne vidiš? Ona želi da ju se sasluša, da se ima kome izjadati. I on isto. Gdje si ti bila kad su oni rješavali svoje probleme, zašto sad misliš da si bolja od ljudi koji su te naučili sve što znaš?
14.02.2013. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
draga Lisbeth, znam da se naše dvije situacije ne mogu uspoređivati, da si prošla ono što ja mogu samo zamišljati i da iz tvog kuta ja izgledam kao jedna nezahvalna kćer, pretpostavljam. da, ja se mičem od oboje, jer tako mi se čini najjednostavnije. na žalost, svaki njihov problem ja sam s njima rješavala, od svoga ranog djetinjstva, bila sam prisutna, nisu me ti problemi mimoilazili niti malo, i nisam bila pošteđena. ne mislim da sam bolja od njih, samo ne znam gdje su oni kao roditelji zaostali u razvoju, zar ljudi zajedno sa starošću ne pokušavaju smiriti sebe,svoj život, svoje odnose sa drugima? zar ih moraju dodatno pogoršavati jer im je dosadno u životu, što li je razlog? zašto se ne mogu potruditi biti dobri roditelji, biti bolji ljudi?
23.02.2013. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
draga Lisbeth, obrisala kako si tražila, iako najradije ne bih jer si lijepo napisala sve, no kako želiš. hvala na odgovoru :)
27.02.2013. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...