Komentari

metamorfoza.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • suncokreti na oblacima

    Izvrstan post, bravo...Polazim od sebe, vjerovala sam do zadnjeg trenutka da ja to mogu, da će se nešto promijeniti, da će biti bolje i sve tako dok nisam zbrojila 2+2...ne, ako do sada nije bilo bolje onda neće ni od sada, čemu se zavaravati i graditi svijet na oblacima, a život ti leti samo tako...I Šimleša mi je totalno u pravu, pa dobro, zar je i grozan brak gori od svake samoće? Ne nije, ima samoća svojih prednosti i na kraju tko kaže da ćemo zauvijek biti same?

    avatar

    25.01.2013. (15:26)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    imam sreću... još uvijek nakon 25 godina braka mogu pisati o njegovoj ljepoti... prolazili smo kroz Scilu i Haribdu... ali osnova zajedništva je ljubav i prijateljstvo... tvoj odličan esej o razvodu me vratio u djetinjstvo... dijete sam razvedenih roditelja... sjećam se i njihove tuge... a razlog?... kada nastupi ona grozna ubitačna tišina tada se pronalazi tisuću razloga za odlazak u nepoznato...

    tvoji tekstovi su izazov za osjetila... čitam ih sa velikim užitkom...

    ugodnu ti večer želim...:-))

    avatar

    25.01.2013. (17:19)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Prekompleksna tema.Pre dugi post.
    Sećam se samo da nam je matičarka rekla, tamo te '84. godine:
    -I ne zaboravite mladenci. Svaki četvrti brak, ovdje zaključen je propao.
    Čuvajte ga

    Možda to nije trebala reći, a možda i da!
    Hoću reć, to je uvijek bilo tu negdi, 4., 3., kad malo zagusti-
    Mlad, euforičan.
    Da!
    Iskrenost i davanje!
    U početku ima malo kemije, no poslije to, iskrenost i davanje.
    Ha, a možda je to ljubav..
    Djeca i interes te skrb oko njih, to je isto jaka veza.

    avatar

    25.01.2013. (18:06)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Stoje obje tvrdnje, da se previše brakova razvodi i da se premalo razvodi. Slažem se da je previše nekvalitetnih brakova koji opstaju, a s druge strane je previše onih od kojih se olako odustaje, a imali su šansu...
    Slažem se i da je jako kompleksna tema o kojoj se može jako puno pisati

    avatar

    25.01.2013. (18:16)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Hajdemo problem postaviti malo drugačije. Naime, bombardirani smo statističkim pokazateljima neuspješnosti brakova. Svakodnevno. Poput infekcije počinju se širiti okrugli stolovi o toj temi, koji će još više doprinositi zarazi. Tolstoj je već davno percipirao kako su svi sretni brakovi isti, a svaki nesretan je nesretan na svoj specifičan način. Statistika je ružna. Selektivni zaključci o statističkim pokazateljima su još ružniji. Ljudi nisu mehanizmi koji se kreću tračnicama od točke A do točke B. Oni su osjetilna bića s raznolikim netrasiranim putevima do točaka. Ne može se čovjek ugurati u algoritamske sheme kako to nude autori tzv. self help literature. Isto tako, ne smije se smetnuti s uma to da je ova zajednica prošla kroz rat, promjenu društvenog uređenja, sada se nalazi u jednom dirigiranom raspadu financijskog okruženja koji će naglašavati stres, nesigurnost i bespomoćnost (profitira farmakologija). Htio sam samo reći kako je nesvrhovito stvarati hamurabijeve zakonike na temelju posljedica. Nužno je prvo utvrditi uzroke, a potom u sintezi uzročnoposljedičnih veza stvoriti održivu strategiju. Oni koji bi to trebali činiti u vrhu zajednice previše su zauzeti karijerama i osobnim bogaćenjima, ili su notorno nesposobni, što je još jedna otegotna okolnost rješenja problema. Uglavnom, loše je da lošije ne može biti.

    avatar

    25.01.2013. (18:35)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    uh ima toga za napisati..ali ovako, brak je stvoren i zamišljen kao ekonomska zajednica radi podizanja djece i nasljeđivanja i zaštita istoga, tada i u prošlosti vrlo praktično razmišljanje..slobodom pojedinca pa i oslobođenja žena....toga više nema toliko, odnosno danas je sve ipak jednostavnije, žena radi, privređuje, nije potrebno toliko puta pognuti glavu zar ne? dakle moderan današnji način života ukazuje da ili smo zajedno zato što to želimo svim srcem, ili jednostavno nismo..pa kad smo već slobodni odlučiti, odlučimo..se za razvod ili ostanak
    a i predugo živimo za jedan brak, jednu ljubav itd. dakle ako nema podupiranja, zajedništva, razumijevanja i poštovanja uopćeno, nema ni potrebe biti sa nekim u zajednici, ...
    slažem se da masa njih ulazi u veze/brakove iz krivih načina tipa: vrijeme ti je da se udaš/oženiš...
    slažem se da neki prerano odustaju,
    slažem se i da su neki jaki samo dok je sve ok..
    dakle, sve je to stvar vremena i prilika u kojem živimo, dio i onoga što nam se "prodaje" pod neumitnu 100%sreću koju eto zaslužujemo..

    avatar

    25.01.2013. (18:36)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Sve si rekla, no mi smo još uvijek paterijarhalna zemlja gdje se muškarci odgajaju kao glava svemu, a žena kao podložna službenica. Nema se smisla zavaravati s ljubavlju jer ona se kroz nekoliko godina istopi kao maslac na suncu, Ako partneri nisu usvojili dobru komunikaciju sve ostalo je bajka. Iz osobnog primjera znam. I da u braku se najčešće ostaje ne zbog djece nego zbog materijalnih ovisnosti. U zadnje vrijeme su ne samo žene nego i muškarci ovisni o zajedničkoj blagajni pa brak postaje omča oko vrata i jednom i drugom partneru. No unatoć svega brak kao institucija još će se dugo održati, o tome nema sumnje. Po onome da "nitko nije otok" bića smo koja težimo nekoj zajednici, nekom zajedničkom životu kako ga god zvali. Zanimljiv ti je članak i sjajno elaborirano pitanje braka. Pozdrav

    avatar

    26.01.2013. (09:56)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ne želim poistovjetiti život sa simulacijom ali već sada postoje igrice koje sa matematičkom točnošću mogu izračunat neke posljedice oko ekonomskih poteza onog koji odlučuje nad jednim gradom ili državom. Naravno da će u ekonomskoj krizi biti i moralna kriza, to se dešava svaki put u povijesti. Naravno da će biti više raspadnutih brakova posljedicom lošeg ekonomskog stanja. Ali da nema te loše ekonomije onda bi ti parovi ostali možda u braku samo zato jer se boje ostati sami (emotivno) ali je situacija je dovoljno dobra za suživot i svatko gleda svoje poslove. Znači ekonomska situcija samo pomaže razriješiti one brakove koji to nisu iz ljubavi.

    avatar

    26.01.2013. (11:35)    -   -   -   -  

  • toksični

    super si to sumirala! :) razlozi za povećanje broja razvoda leže najviše u promjeni društvene strukture. transformacija od izrazito patrijarhalnog i kolektivističkog tipa društva i religijskih ideologija sa obitelji kao temeljnom jedinicom društva i njegovim krajnjim idealom (žena kao stroj za rađanje djece). mijenjanjem političko-ekonomske situacije dolazi do visokog stupnja inidividualizacije, emancipacije i obrazovanja. moć ekonomije nadjačava moć čvrstih društvenih struktura, gubi se svaka sigurnost i stabilnost pa samim tim i ono klasično romantično poimanje "dok nas smrt ne rastavi". Jednostavno zato jer ne možeš predvidjeti kako će ti život izgledati za 3 mjeseca, a kamoli za 50 godina. Danas se može govoriti jedino o resursima pa tako ostajemo s nekim dok god su obje strane zadovoljne, nakon toga i ljubav puca. brak jednostavno više ne može imati istu snagu i funkciju danas kao prije 100tinjak godina.

    avatar

    26.01.2013. (14:26)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    U brak se valjda ulazi iz ljubavi, osim naravno sponzoruša
    (ženskih i muških),
    Ljubavologija je teorija, priznajem, jako dobra, no život je
    nešto skrooooz drugo. Neću dijelit lekcije, brak mi je baš
    dug, malo više i godina imam, šalim se, ali četrdeset s kusurom
    nije zanemariva brojka. Svake godine barem po trinaest
    puta sam se htjela razvest, onda iziđem na buru, jugo ili
    slično, ohladim se i povlačim razvod. Pripadam vjerojatno
    i generaciji koja ne bježi materi čim se posvađa s mužem,
    (mater bi me dok je bila živa vratila istim pravcem nazad).
    Dalje, za razvod priznajem samo krupne problema kojih
    nažalost ima; piće, kocka, droga, češći preljubi, e to se baš
    ni zbog djece ne treba trpjeti. Čak i to ljudi trpe, iz raznih
    razloga: postoji još neka iskra, nemam kud ako se razvedem,
    a ima i čiste indolencije, ma zašto bih, k'o da je negdje na
    drugom mjestu bolje. Neki znaju reći da se više ne vole, ja bih
    rekla da se nisu ni voljeli, ili jednostavno treba potaknuti
    žeravicu, ima stotinu načina. Kad je i financijska kriza, zar će
    biti manja ako se ljudi razvedu, mislim da ne. U dvoje se sve
    lakše rješava ako ima dobre volje. Igrajte otvorenih karata,
    budite iskreni jedno prema drugom, ispričajte katkad vic
    i nikada ne izlaziti iz bračne postelje. Sad sam ja kao pametna,
    ni slično, samo sam se nagledala brakova, razvedenih i onih
    koji su se održali, vjeruj, kad veliki problemi nisu prisutni, sve
    ti je to "u bobu isto", razlika je u percepciji.
    Ako je netko shvatio da je bolje i lakše biti "slobodni umjetnik"
    razvod je uvijek opcija, no ne i jedina sreća. Pozdrav:)))

    avatar

    26.01.2013. (14:28)    -   -   -   -  

  • ksenija

    Dobar.

    Nemam pojma...brak - odnos ( i sve ostale odnose koji nisu partnerski) doživljavam kao treće biće. Koliko ga njeguješ,baviš se,hraniš toliko on buja,raste i realizira se u različitim oblicima.Ljubav uvijek iznova pronalazi nove načine da te zadivi, zagrli,podrži,nasmije... Brak kao i svako drugo živo biće mora biti pun živosti,ljepote i radosti .Također mora biti čvrst poput stijene da se ne ošteti u životnim olujama. Bez ljubavi nema ničega ,a kamo li kvalitetnog odnosa, braka.

    Kakvi smo mi takvi su nam i brakovi... i svi ostali odnosi :) pusa

    avatar

    26.01.2013. (15:31)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Zabavlja me kako je ovo postavljeno kao pitanje umjesto kao prilično jasna izjavna rečenica (moda) :D

    Dobar dio mog bloga je o ovoj temi i tu već mjesecima gore rasprave o istome, ali kada bih morao ukratko opisati razloge razvoda, rekao bih:

    a) oštro nagnuta selekcija od strane žena baš onog dijela muškaraca koji uopće nisu za brak i trajni partnerski odnos (izazvana povećanom ženskom potrebom za dominantnošću u moderno vrijeme)

    b) lakoća razvoda (više se ne mora imati razlog kao nekada), te naravno legalno utemeljeni poticaji za razvod (imam istraživanje koje je vrlo jasno dokazalo da je glavni obarač za razvod braka i tko ga prvi razvrgava tko će dobiti djecu). Kako žene u ogromnoj većini slučajeva dobivaju djecu, alimentaciju i neproporcionalan dio imovine, to služi kao vrlo jak poticaj za razvod. Iskreno, da ja znam da imam takvu legalnu snagu, i ja bih bio više sklon razvodu.

    c) opadajući broj žena uopće prikladnih za brak (iskvarenih promiskuitetnim životom prije braka, pretjeranim očekivanjima i "zadovoljavanjem s minimumom" u trenutku ulaska u brak dok biološki sat kuca), zbog čega sasvim pristojne muževe nalaze nepodnošljivima. Ovo je sasvim logična i prirodna stvar - ako se nekome gadi biti u braku, razvod je neminovan.

    Mogao bih još, ali kao što vidiš, "žene masovno napuštaju nametnute im okove patrijarhata" koji je naveo toksični nije na mojoj listi.

    p.s. "Mnogi ostaju u nekvalitetnim brakovima zbog djece, što je sasvim nelogična ideja jer kakvu poruku šaljemo djeci odnosom dvoje ljudi u kojem nema poštovanja, bliskosti, zdrave komunikacije, razumijevanja i ljubavi?"

    Naprotiv, djeca se u takvim brakovima loše snalaze upravo zato što žive u stalnom strahu da će se roditelji razvesti i ostaviti ih "same". Razvod stoga nije rješenje takvog problema, iako ga naravno ostavljam na volju svakome tko je napravio kalkulaciju i zaključio da će djeca to podnijeti. Mogu isto linkati na desetke istraživanja o destruktivnim posljedicama razvoda na djecu - koje su u prosjeku gore od posjedica ostanka za sve osim za nasilne brakove (tu se apsolutno slažem - razvod iste sekunde molim!)

    avatar

    26.01.2013. (15:47)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    uh Met kod tebe uvijek rasprava kuha...sjajno je to, elem da i ja kao 1 samac doprinesem stavom o tvojim promišljanjima...sjećam se djetinjstva i škole-bilo nas je 27 djece, a samo dvoje iz razvedenih brakova. Ta djeca bila su stigmatizirana i patila su strašno. razvod je bio polu tabu u skladu sa komunističkim puritanizmom. Mislim da je danas jedina sreća u nesreći ta što na djecu razvod ne utiče kao tada. Jedna moja frendica rastavljena zna mi odbrusiti kada se svađamo da šta će mu otac? i da ona malome pruža sve...mislim da je taj stav pre radikalan i da se dijete ne može odgajati bez uzora-odnosno oca-pogotovo muško. Sa druge strane emancipacija je isto uzela danak jer poruke od severine i madonne su hard core i pomalo štetne...lako sevki napustit kralja bakra sa takvim izgledom, ali zašto ona takvu poruku šalje nekoj ženi koja će sama skrahirati? Ne volim radikalni feminizam jer vodi u krajnost, a koliko god žene bile jake i samostalne ipak im na kraju dana najviše godi snažni muški zagrljaj i tu ne dopuštam raspravu...lezbijke tu ne brojim...one su iz neke druge priče. Stoga apeliram kao i kod Suncokretičke i još nekih...pogledajte sebi u lice i preispitajte još jednom svoj odnos i doprinops unutar braka i pokušajte pružiti još jednu šansu sebi i njemu i djeci-što je naj bitnije. Znam da su muškarci često svinje i aljkavi i neosjetljivi i svakakvi, ali mijenjamo se-zbog sebe i zbog Vas!

    avatar

    26.01.2013. (18:16)    -   -   -   -  

  • ja u ljubav vjerujem ;)))

    Lijepo napisano , i slažem se većina brakova je ekonomska zajednica , mučenje , depresija..... Većina supružnika se međusobno maltretira , djeca gledaju sve to a u javnosti što je najgore glume sretne supružnike . Ja nisam ni mogla ni htjela glumiti , kada sam shvatila da ne ide rastali smo se na civiliziran način , i dalje zajednički odgajamo djete , razgovaramo normalnije nego što smo dok smo bili u braku . Trebam li pričati kako je razvod izgledao ? Zgražanje obitelji , prijatelja , istih onih koji žive sa svojim bračnim partnerima kao cimeri , nemilosrdno se svađaju , varaju ali u braku su . nikako da shvate da je život kratak , prekratak da bi lagali sebe , lagali svoju djecu i silno patili . Odrasla sam uz roditelje koji su bili potpuni stranci , čim je jedan progovorio izbila je svađa ali nebi se rastali nema šanse . Što će ljudi reći , imaju djecu , kuću itd . Kako se danas osjećaju kad ima kažem da su se trebali davno rastati umjesto što se iživljavaju jedan na drugom ? Mislim da očekuju da im budemo zahvalni što su se eto žrtvovali da bi mi imali obadva roditelja . Najprije su odabrali jedan drugog , onda su se vjenčali i dobili troje djece , onada su se svađali ostatak života a mi smo to naravno slušali . Sada su oni žrtve . Eto to nisam htjela priuštiti svom djetetu . Nisam htjela ni klasičnu rastavu gdje i nakon što odlučimo krenuti svako svojim putem nastavimo jedno drugo maltretirat a djecu iskorištavamo kako bi maltretiranje bilo što uspješnije . Pobrinula sam se u suradnji sa bivšim suprugom da odgoj djeteta podjelimo , da naše dijete i dalje ima oba roditelja i uspjeli smo .

    avatar

    26.01.2013. (23:12)    -   -   -   -  

  • Lido

    Odličan tekst, dobro zaokružen i u suštini pozitivan...nije kurtoazija, nego ocjena iz perspektive samca koji je odrastao u jednom loše sklopljenom i prekasno razvedenom braku...
    Kako kaže @blogdog, nekad su takva djeca bila stigmatizirana i patila su, što mislim da je danas sve manji slučaj, valjda i zbog tog porasta razvoda...mada su ljudi i dalje puni predrasuda...
    Čekam novi tekst...prvo na Zvonu, pa onda i ovdje:)

    avatar

    27.01.2013. (20:31)    -   -   -   -  

  • ed hunter

    stajališta sam da je brak jedna od onih stvari koje se još nisu prilagodile 21. stoljeću. možda brak treba separirati od pojmova kao što su institucija, crkva i sl.
    jedino sveto treba biti odnos dvoje ljudi, ne trebaju mu dodatni pojmovi koji će mu služiti poput utega samo da bi imao veći značaj. nema ništa gore nego kad radiš bauk od nečega što želiš

    avatar

    28.01.2013. (19:48)    -   -   -   -  

  • odgovornost

    Gledanje na brak samo kao na zakonsku instituciju, ekonomsku, financijsku zajednicu, mi je žalosno.
    U svojoj biti,bez obzira na vanjski zakonski okvir koji bi trebao vrijediti kao potvrda u društvenom smislu; brak je životna zajednica dvoje ljudi koji su voljni živjeti jedno s drugim. U svim životnim ljepotama i teškoćama, a djeca pojačavaju i uljepšavaju to zajedništvo.
    I nema ljepšeg načina da se odživi život nego tako, svi zajedno.
    Razvod braka je bolest obitelji, a tvrdnje i opravdanja da je bolji sretan razvod od nesretnog braka meni zvuče smiješno i nezrelo.
    Jer meni je teško zamislivo kako nekadašnji partneri poslije razvoda baš lijepo surađuju, i svi sretni. Ne vidim zašto nije to bilo moguće u braku?
    Još jedna potvrda nezrelosti i komocije.
    Samo u izuzetno teškim situacijama to bi imalo pravog opravdanja.
    Još nešto, svaka tvrdnja da danas to nije tako teško kao prije, istinita je samo na površini. Nikada se ne zna kako će to djelovati na djecu. Ovisno o njihovoj prirodi.

    avatar

    28.01.2013. (20:32)    -   -   -   -  

  • U sutonu

    Žao mi je što se toliko ljudi razvodi. Pitanje je, da li je uopće do braka trebalo doći. Brak je samo očitovanje. On je nepotreban ako se ne želi opečatiti za nekoga. Nitko nebi trebao u brak samo zbog sebe i partnera. Ta ljudi mogu i živjeti zajedno - što osobito čine ako uđu u brak. Brak je sveto očitovanje pred Nekim, i zbog toga je veće prokletstvo onima koji ulaze u njega, ako daju obećanje. Nemojte davati obećanja ako ne mislite cijelog sebe dati. Jer ako samo jedna strana ne da sebe cijelog, propasti će. Obje osobe moraju biti savršeno sigurne zbog čega žele brak.

    avatar

    28.01.2013. (23:00)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Pročitao sam tvoj zanimljivi tekst još jučer. Nisam imao potrebu komentirati. No, jutros sam se probudio i nekako spontano počeo razmišljati o temi braka i odnosa. Kao što sommelieri preporučuju određenu vrstu vina uz određenu hranu, ja bih uz ovu temu preporučio Lennonovu "I'm loosing you" (dobro dočarava okus prekida).
    Pročitao sam većinu komentara. Zanimljivo je da su komentari vrlo angažirani, s dosta osobnih iskustava, sa dosta rana, sa ponešto isceljenja nakon prekida, ponešto novih uvida i naučenih lekcija. Iz komentara se, osim osobnih iskustava izbija i svjetonazor osobe.
    Moj stav o ovoj temi je za većinu ljudi teška blasfemija. Društvo nas nagovara i uvjerava, tjera prema "braku kao zajednici dvoje ljudi....bla, bla". Puno štete u cijeloj toj priči napravile su i bajke koje se djeci čitaju dok su još vrlo mali, ali urezuju im se u svijest i djeluju na njih kasnije, u zrelijoj dobi, kada donose neke bitne odluke za svoj život. Bajke često završavaju rečenicom: "I živjeli su sretno od tada na dalje." U stvarnom životu to najčešće nije tako. Da skratim: je li zaista prirodno i normalno da od jedne osobe očekujemo da zadovolji sve naše potrebe i da ona od nas očekuje to isto? Mislim da je to više nego suludo očekivanje. Ne predlažem sirovi promiskuitet, samo tvrdim da ta romatnična opcija o dvoje ljudi koji žive sretno "od tada na dalje" nije realnost za veliku većinu ljudi. Možda tek za jedan mali broj parova, kojima takva varijanta savršeno odgovara. Moramo staviti upitnik na većinu tvrdnji i očekivanja koja su nam servirana kroz život. Ako se iskreno upitamo o svemu što smo slušali, o čemu su nas učili, što smo gledali oko sebe, većinu toga ćemo na kraju odbaciti, jer ne drži vodu i ne funkcionira. Ako želimo zaista živjeti potpuno, moramo krenuti u neistraženo područuje svog mozga i sami, odgovorno, vidjeti što je to što funkcionira za nas, a što ne. Naučeni obrasci nam pri tome ne mogu pomoći. Okolina nam ne može pomoći, samo odmoći. Ali, imamo ovaj jedan život i šteta ga je živjeti onako kako nam drugi kažu da treba i osjećati se nesretno pri tome. Život nije gotovo ništa od onoga što nam govore. Odnosi su jedno potpuno neistraženo područje i u budućnosti će sigurno izgledat potpuno drukčije nego danas. U konačnici, važno je, u ovome, kao i u svemu drugom, slušati prvenstveno ono što dolazi iz nas. Tako ćemo teško pogriješiti, a i ako pogriješimo, greška je naša, nismo bili tek tupe lutke na koncu kojima se govori kako treba živjeti.

    avatar

    29.01.2013. (09:46)    -   -   -   -  

  • odgovornost

    "je li prirodno i normalno da od jedne osobe očekujemo da zadovolji sve naše potrebe i da ona od nas očekuje to isto?" pita IZVORNI ŽIVOT........
    U odgovoru se slažemo.
    Je li prirodno i normalno od sebe ne očekivati puno, ali je nedostajuće prirodno i normalno nadopuniti s koliko je potrebno drugih ljudi?, pitam ja, i to nakon što sam istraživala svoj mozak i pitala samu sebe, bez da mi drugi govore kako moram živjeti.
    Moj odgovor je isti kao i u prvom slučaju.
    Mislim i da je reći, ako pogriješim, greška je moja, ako se time misli da se tiče samo mene, najčešće netočna. Jer u odnosima s drugima, postoje i ti drugi, zar ne?

    avatar

    29.01.2013. (11:04)    -   -   -   -  

  • bla bla

    jednom kada sam upitala prijatelja koji je bio star oko 28 god. zašto se ne ženi, ima curu i sve preduvjete za suživot s nekim, odgovorio mi je da nije donio odluku o tome , a niti ona, zamislio me, već tada strašno intuitivan i inteligentan, a i obrazovan jednostavno je nazvao brak odlukom, zanimljivo.

    avatar

    29.01.2013. (13:57)    -   -   -   -  

  • andrriano

    pozdrav

    avatar

    29.01.2013. (16:56)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    imao sam dobar i skladan, predivan brak. bez obzira na svađe i tenzije koje su normalne. imao sam ljubav kakvu nitko nema (ok kako sam sebičan ... znam da i drugi imaju takve ljubavi). imao sam je i još je imam iako je ona otišla na neki drugi svijet ... dio srca uvijek ostaje posvećen noj.
    što na sve napisano reći?
    postoji jedna stara izreka - život treba živjeti. baš kao i brak. i pri treba imati dobro otvorene oči i dušu da prepoznaš/spoznaš srodnu dušu. i sreću da s njom ostvariš brak. većina takvu sreću nema jer je slijepa kod izbora. sluša glavu umjesto srce.
    no sve to ne treba biti prepreka za stupiti u brak. možda sam staromoan ali brak je brak, sa ili bez papira. sve ostalo je mrak.

    avatar

    29.01.2013. (19:27)    -   -   -   -  

  • samo majka

    jako dobar tekst..nova sam tu,al evo izgleda nailazim na jako kvalitetne blogove..;)..moje skromno mišljenje nakon tek 10 godina braka jest SHIT HAPPENS,al ako nije započeto zbog iskrene ljubavi neće ni opstati,jer uistinu "ljubav plemenita,ljubav oprašta,ljubav je blaga,ljubav je ponizna..." nikada u tom psalmu nisam vidjela ništa drugo osim odlika velikih ljubavi i još većih žena koje znaju kako voljeti! a mišljenja sam jednom kad odabereš potrudi se da i potraje..pri tom ne mislim na one brakove koji su izgubili i funkcionalnu,a nadasve duhovnu dimenziju..i da..ako opstane il probadne oboje su jednako zaslužni..pozz i hvala

    avatar

    29.01.2013. (20:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...