Komentari

krule.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Neverin

    optimist si još što misliš da će Ivica imat ime ivica i 2277.godine pričati hrvatski :)

    avatar

    14.01.2013. (13:10)    -   -   -   -  

  • Nisa

    E nikad nikom nisam lajkala post,al ovaj tvoj jesam onako od srca:)

    avatar

    14.01.2013. (14:07)    -   -   -   -  

  • hope

    ti keksi su bili trajni keksi, mislim mogli su trajati vječno,( bili su iz šezdeset i neke) a mi smo ih pakirali za prognanike,u svaki paket po kilu kekasa, i bili su iz američkih i europskih vojnih zaliha, užas jedan, cijela europa se rješavala svojih ratih zaliha i nama slali, pa su si oni lijepo riješili onoga što su morali odbaciti,

    avatar

    14.01.2013. (14:30)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    momče kompimentiram ovaj tvoj sevdah sa močnom završnicom! ovo me streslo i svaka ti čast! rijetko me nešto strese-niska voltaža! pozz

    avatar

    14.01.2013. (22:12)    -   -   -   -  

  • Drug

    Postoji jedan čovjek, vrlo mudar, vrlo naučen - jer ništa nije naučilo više od onoga koji je prošao zlo. Taj čovjek, narode, ne morate se čuditi jer tako će biti, jest Jadranko zvan Krule.

    "I hoda on pustinjom, zna teško će bit,
    no to je njegova Hrvatska, pa ako treba i krv će lit.
    Njegov um je moćan, a njegovo srce pravo,
    i baš zato, ja mogu mu samo naklon dat, i reći mu "Bravo!"
    Ta nije on političar, gospodar ili plemić,
    ne, on je Krule,.. Dovraga, ostadoh opet bez rime"
    I.B.2009
    Svaka čast, Krule, meštre, majstore!

    avatar

    14.01.2013. (22:29)    -   -   -   -  

  • twirl-dječak sa šibicama

    podržavam svaki pozitivni pomak
    ovo je pozitivni pomak
    ili barem pomak ka pozitivnom pomaku
    podržavam :)

    avatar

    14.01.2013. (22:48)    -   -   -   -  

  • Mima Triangle

    Jaooooo!!!! Što me podsjeti na "kekse"! Majku im i keksima... Taj okus "na ništa" neću nikad zaboravit! Ni slatki ni slani... Možeš udrobit u mlijeko i stavit šećera a možeš mazat paštetom - opet dobro! Pusti ti to...imala ja 53 kile! Ko avion! Hahahahahaha!!! Odlično je ovo!

    avatar

    14.01.2013. (23:08)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Javin ti se na tvoj mail da se dogovorimo po pitanju
    tvoje druge knjige , kano šta smo se istim putem
    dogovorili i za Prvu , koju san pročitala bar 3 puta ,
    više ne brojim .
    U mene za vrime rata uvik bija pun stan moje rodbine ,
    mojih progranika ... svi su mi stambeni kapaciteti bili
    popunjeni . Zamisli , nas petero domaćih plus još
    najmanje njih šestero a samo tri kreveta i kauč , , ali
    bilo je smija , doduše nasilu ali sigurno više nego
    danas .
    Danas je sve ošlo u 3PMM , a ako ideš dignit glavu , a
    glas da i ne spominjem , pritom ne vriđajući baš nikoga ,
    najmanje šta ti se može desit je da te neistomišljenici
    popljuju i izblamiraju do bola ...
    Danas se meni plače ... jer smo zaboravili biti ljudi ...

    Dovidova

    avatar

    15.01.2013. (02:15)    -   -   -   -  

  • rewe

    hvala ti za ovo....

    avatar

    15.01.2013. (08:33)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    sjećam se ja prognanika i izbjeglica.
    ja sam bila izbjeglica, al sad kad čitam ovo "bila", jel se moja titula može pisati u prošlom vremenu, ili ostaje zaposve, kao na primjer što nikad nisam bila primljena u omladince, nego uvijek ostala pionir...
    uglavnom, bila ja izbjeglica, sa žutim kartonom, pohodima u karitas po hranu i odjeću i bilo je tu par situacija koje su bile totalni neugodnjak.
    na primjer ono kad dođeš na autobusnu stanicu kupit mjesečnu kartu za bus u školu, iza tebe stoji deset ljudi s parama koje su im dali starci, a ti teti na blagajni kažeš: ja sam na spisku socijalnog rada, i još se moraš predstavit imenom i prezimenom, da svi čuju.
    drugi neugodnjak je bio svake godine na početku školske godine kad u razred pod satom dođe teta iz referade i prozove tebe i još jednu poimence i kaže: stigle su vam bilježnice i olovke, dođite pod malim odmorom, a cijeli razred onako blene u tebe ko da si izbjeglica, a ti znaš da nisi nego si isti ko i oni, samo oni to ne znaju pa blenu.
    a hrana u karitasu, ajnc a! brašno s moljcima, na primjer?
    kako ja tada nisam imala roditelje nego sam bila prokleta izbjegličetina single, tako me po svijetu vodala tatina tetka koja je imala sedamdesetak godina, dolazila mi na roditeljski i sl., a zauzvrat sam ja morala s njom u karitas kad bi se dijelila roba, pa bi si ona zbrala tu i tam koju krpicu, ak već ja nećem, šteta da propadne, ne..
    ali isto tako nikad nisam uspjela skužiti koja je razlika između prognanika i izbjeglice.
    je li tuga i jad jednog čovjeka vrijednija od tuge i jada drugog čovjeka?
    jesmo li tim titulama dobili neki posebniji status (osim činjenice da su nas čudno gledali i pokušavali se ne družiti s nama jer smo šugavi?)
    ne znam, da ga jebeš.

    avatar

    15.01.2013. (09:17)    -   -   -   -  

  • ed hunter

    bio sam stvarno klinac, i imao sam sreće da ostanem doma tijekom rata. tetin muž je bio kuhar u vojsci pa moram priznati da sam se ubijao u keksima iz vojske. danas mi je teško objasniti susjedovom klincu zašto su petit keksi bili u omotu sa kamuflažnim bojama, a čokoladice Cro Army bolje od Pokemona i Angry Birdsa zajedno

    avatar

    15.01.2013. (10:55)    -   -   -   -  

  • Sadako's apprentice

    Prošao sam slično. Nemam baš neki veleumni komentar na članak jer to nisu stvari kojih se rado prisjećam, iako sam bio zaista mlad. A i od stresa se pogubi dio toga. Zaboraviš neke stvari, itd.
    Ne ponovilo se.

    avatar

    15.01.2013. (14:36)    -   -   -   -  

  • tignarius

    baš se s @bocacciem,
    dogovaram zapaliti s ovog bloga...ali me ovakvi napisi ipak tjeraju da "ostanem"
    ti si za ovo tzv. uredništvo, koje "filtrira" naslovnice čisti izuzetak....
    matrica je davno napravljena...
    na svaki stoti priglupo-zločesti napis, pustiš jednog "zdravog"
    taktika nije suviše suptilna ali daje solidne rezultate...
    izgubljene duše i izgubljenu mladost..
    još da ne psuješ!!!!!
    (bez obzira na "realizam" kome sam bio sklon u tvojim godinama...)

    a usput danas je i 21 godina, otkada nas je "uljuđena i neutralna" EU priznala..
    odnosno priznala je tvoju i muku mnogih Hrvata, da bi danas baštinili nezavisnu hrvatsku državu (pridjev neovisna mi je presmješan)

    avatar

    15.01.2013. (17:25)    -   -   -   -  

  • nadripjesnik

    Svaka ti čast!!! Ja sam bio izbjeglica s 4-5 godina. Da, totalno, to su te slike, samo ti si bio malo stariji, bolje si to doživio. Mene mama sama čuvala, brata i sestru još. Bili smo u ZG, u Caritasu sam si uzeo jednu jaknu i u njoj našao njemačke marke.

    avatar

    15.01.2013. (20:22)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    samo nekoliko godina prije toga je refugee u pjesmama zvučalo tako zanimljivo, tajanstveno, a ono...

    avatar

    15.01.2013. (21:58)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    u ono doba se nisam smijala više nego danas... niti bila sretnija, čakštovišedapače.

    avatar

    15.01.2013. (23:11)    -   -   -   -  

  • pcelarstvo

    sve o pčelarstvu na:
    [a href=http://domacimedipropolis.wordpress.com/2013/01/16/pcelarstvo/ target=_blank]Pčelarstvo[/a]

    avatar

    17.01.2013. (14:20)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Moja debela guzica bila je na sigurnom za čitavo vrijeme rata. Dvije nazovi uzbune sve je što sam od rata doživjela. Ok, većina mužjaka iz moje obitelji uredno se odazvala mobilizaciji pa je strah za njihovu živu glavu bilo najgore što smo u ratu prošli.

    Opatija je bila prepuna izbjeglica i prognanika. Ni ja ne kužim razliku. Po nekoj logici izbjeglice su sami pobjegli a prognanike je netko istjerao? Ista pašta, drugo pakovanje. Ista je to strašna i gorka sudbina.

    Jebem ti pčelarstvo (uz dužno poštovanje pčelama). Nema mi gore stvari nego kad netko ispod odličnog posta ostavi EPP komentar.

    avatar

    18.01.2013. (18:40)    -   -   -   -  

  • Night writer koji piše noću

    nema teoretske da ivica zna riječi rvackoga, ja se već u 2013toj gubim, di neće on, jadan ne bio

    avatar

    22.01.2013. (19:48)    -   -   -   -  

  • Krešo

    Sjećam se kao danas.... imao sam ravno 10 godina. Živjeli u Novom Zagrebu, 300 m zračne linije od "Maršalke". Po noći smo gledali kroz prozore nešto, za što sam tek kasnije služeći HV saznao da se zove zapaljujuće streljivo, kako leti u visini prozora 2. kata.

    Imali smo 3-sobni stan tamo. U stanu nas je bilo 12. Nas 5 Zagrepčana i njih 7, rodbine iz okolice Vinkovaca. Oni su imali "kartone". Jebeš mi sve, svi smo se osjećali ko izbjeglice/prognanici i brojali rižu i brašno.

    avatar

    22.01.2013. (19:52)    -   -   -   -  

  • Vinkulja

    I mi smo isto bili prognanici (iz iste države), ali i izbjeglice (iz druge države). Samo naš ćaća je branio Hrvatsku, nije išao po humanitarnu pomoć

    avatar

    24.01.2013. (13:19)    -   -   -   -  

  • smarty

    LEGENDO
    BILA MI ČAST UPOZNATI TE
    TEKS ODLIČAN (KAO I UVIJEK)
    DANIJELA JE MALO TILTALA ČINI MI SE
    ČUVAJ SE LJUDINO :)

    avatar

    25.01.2013. (15:41)    -   -   -   -  

  • B@ggY

    bravo Krule, sve si rekal i nisi niš lagal. Hvala na spomenu i pozdravu

    avatar

    26.01.2013. (08:19)    -   -   -   -  

  • Juraj Belina

    Jebemu sunac, opet me rasplaka. I ja sam bio 91 u tom Ogulinu i dan sam danas, i zanm o čem pričaš, iako mi je bilo sigurno bolje nego tebi.

    Drugi dio teksta - vrh vrhova. Ljudi su mutavi jer se otuđe zbog tuđih sranja...

    I dalje se nadam pivi u Ogulinu ili Rijeci ili možda u Lici....

    Čuvaj se stari.

    avatar

    18.02.2013. (21:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...