Utjeha kose by Met. Dirljivo, ali znam da je to zadnji epitet kojeg želiš čuti. U tom obredu rezanja tvoj (hair) cut je odrješio jedno glasno basta rudimentima. To je i najispravnije što si mogla učiniti. Opet ide pohvala za stilske figure, pogotovo za ono kad si svaku svoju misao nastavljala sa 3 točke...Pozdrav i prođi poslije na tulum!
12.01.2013. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Postoje trenuci kada treba rezati. Rezati škarama, nožem, britvom, sasjeći u korijenu i ispod, oštro, bez sustezanja, zadrške, oprezno ali časno, plačući na koljenima ali oslobađajuće. I odrezala sam kosu punu tuge, gledajuči s urlikom njeno padanje, oštro čupajući svaku tužnu vlas, nepokolebljivo i mahnito , rez po rez, kirurški precizno ali bez rukavica...
odvojih ovo iz začudnih metafora tvoje tuge... kosa je bila simbol tihog umiranja u vremenu kada se moj suprug borio za živt... nismo je rezali...odlazila je sama, nestajala u plemenu njegove životne svijeće... a onda se dogodilo čudo... izrasla je ponovo... samo sjećanje na tugu, bol i strahove je ostalo...
poetika tvoje tuge dodiruje sva osjetila... osjetih je cijelim tijelom...:-))
12.01.2013. (15:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U svemu tome (što si tako lijepo opisala) ponovno sam se podsjetila da "sebe ne možemo preskočiti, prevariti, naivno prepustiti zaboravu jer je on varka za kukavice koje se boje života." Samo se možemo i trebamo zavoljeti. Pritom treba mijenjati, treba katkad rezati, kao što si spomenula. No kad je na kraju rezultat - ljubavnost u kosi, snovi koji se množe i dijele.... i znosne kovrče... svaki potez vrijedi truda! :-)
13.01.2013. (11:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
nekada se rezanje kose smatralo sramotom. danas znači nove početke.
tužno je kad se mora počinjati isponova.
12.01.2013. (08:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Srećom kosa raste ponovo i onda može narsti još ljepše, bujnije, bez tuge...
12.01.2013. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
Utjeha kose by Met. Dirljivo, ali znam da je to zadnji epitet kojeg želiš čuti. U tom obredu rezanja tvoj (hair) cut je odrješio jedno glasno basta rudimentima. To je i najispravnije što si mogla učiniti. Opet ide pohvala za stilske figure, pogotovo za ono kad si svaku svoju misao nastavljala sa 3 točke...Pozdrav i prođi poslije na tulum!
12.01.2013. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
moćno:)
12.01.2013. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
...Postoje trenuci kada treba rezati. Rezati škarama, nožem, britvom, sasjeći u korijenu i ispod, oštro, bez sustezanja, zadrške, oprezno ali časno, plačući na koljenima ali oslobađajuće. I odrezala sam kosu punu tuge, gledajuči s urlikom njeno padanje, oštro čupajući svaku tužnu vlas, nepokolebljivo i mahnito , rez po rez, kirurški precizno ali bez rukavica...
odvojih ovo iz začudnih metafora tvoje tuge... kosa je bila simbol tihog umiranja u vremenu kada se moj suprug borio za živt... nismo je rezali...odlazila je sama, nestajala u plemenu njegove životne svijeće... a onda se dogodilo čudo... izrasla je ponovo... samo sjećanje na tugu, bol i strahove je ostalo...
poetika tvoje tuge dodiruje sva osjetila... osjetih je cijelim tijelom...:-))
12.01.2013. (15:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U sutonu
Žao mi je pročitati kad se piše o djeci čiji je dom bio mjesto suznih snova, čežnje i sjete. Lijep tekst, svašta se da isčitati iz njega..
12.01.2013. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
U svemu tome (što si tako lijepo opisala) ponovno sam se podsjetila da "sebe ne možemo preskočiti, prevariti, naivno prepustiti zaboravu jer je on varka za kukavice koje se boje života." Samo se možemo i trebamo zavoljeti. Pritom treba mijenjati, treba katkad rezati, kao što si spomenula. No kad je na kraju rezultat - ljubavnost u kosi, snovi koji se množe i dijele.... i znosne kovrče... svaki potez vrijedi truda! :-)
13.01.2013. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Prošlosti oprosti!
13.01.2013. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lido
Rezovi oslobađaju, ali za sjeći neke spone treba ogromna snaga...
13.01.2013. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...