Komentari

blogdogg.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • svenadamewin

    blogdoggu, mojemu novom kolosalnom sublogggovorniku,
    s ljubavlju,
    kad smo već kod supermelodioznog Vladimira Vidrića.

    LOŠE UGOĐEN SONET

    Tiho, o tiho, ovaj sonet svira,
    Njime vibrira rezonanca fina,
    K'o da o leđa lijepog Vladimira
    Lagano kucnu stara mandolina.

    No ja sonetu iz obijesnog hira
    Ugodim akord obrnutog spina,
    Na što se odmah, lijevo iz klavira,
    Registar donji javi iz dubina.

    I mukli bas mi kao golub gukne,
    A ja mu onda, iz inata, tako
    Zategnem stih... da žica zafijukne!

    Potom sve krene zlo i naopako
    I umjesto u harmoniji tonskoj,
    Sonet svrši... u zbrci kakofonskoj.

    avatar

    02.01.2013. (12:48)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    O moja je leđa lagano / Kucnula mandolina... I interpretacija može početi... :-)

    avatar

    02.01.2013. (12:50)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    SWENE-Ne vidim navodne znakove pa ču pretpostavit da je sonet tvoj. Pa nemoš mi tako zasjeniti post u prvom komentaru...bar da si sačekao Amu Gi...hahahaha tnx brou za ovu malu podnevnu muziku...iskreno zadivljen!

    AMA GI-daj tu balalajku više...i rakiju hvala!

    avatar

    02.01.2013. (12:52)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    ah,da! glede teksta, moram reći - zavidno visokopoetizirana igra na račun klasične romantike. (i starog svena u pozadini, em se razme)
    vitlaš time k'o orka s tuljanom, moram priznati, mada nerado, što pridonosi mojoj iskrenosti izričaja, zar ne?

    usput pozdravljam moju dragu amicu!

    avatar

    02.01.2013. (13:34)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Na sreću, život ima i svoju ljepšu stranu

    avatar

    02.01.2013. (13:34)    -   -   -   -  

  • Nisa

    I ledenjak otopljen u virtuoznosti

    avatar

    02.01.2013. (13:57)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    kako si znao?
    da je gotika ona moja istina koju tako često prešućujem?
    i da se u mraku najbolje pronalazim?

    hvala na posveti.
    i na novostečenom sublogovorništvu.

    avatar

    02.01.2013. (14:45)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Adieu

    O moja je leđa lagano

    Krcnula mandolina

    I moj se kaput raskrio.

    Purpurna pomrčina

    moje je vjeđe prekrila

    Os sunca, vjetra i vina.

    A moja se ruka ganula

    Koja pjesmice sklada,

    Svijetlu je suzu utrla

    Što mi sa zjena pada.

    Tako silazim, gospojo,

    Stubama tvojega grada.

    Vladimir Vidrić

    ......

    Proza trenutka , utkanog u ludilo vrimena ...
    Adieu prijatelju ...

    avatar

    02.01.2013. (14:55)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    SWENE-Podilaženjem me nećeš smesti oh dostojni protivniče! Sve milozvučne mandoline neće me srušiti sa crnog konja u galopu poezije.
    Pjesma ti nema ni 1 elemenat kojeg bih (tako rado) popljuvao! Drž se čvrsto za svog vranca!

    More-pridrži mi oklop more i daj Odiseju snage i mudrosti u ovoj noći pred dvoboj!

    NISA-ako su ovo riječi rastanka...znaj da sam pao braneć tvoju čast zatočena plemkinjo!

    BUBA-prepoznao sam tu darkersku patinu na tvojem profilu mudrosti...iz kojeg izvire toplina-utočište smrznutim pjesnicima!

    NEČMI-Poželi mi sreću Preverice...nad Brestom kiši bez prestanka danas! Hvala ti za pejstanje i postojanje!

    avatar

    02.01.2013. (15:32)    -   -   -   -  

  • Žena.Samo to.

    Kako sirovo, muški,bez uzmicanja i mračno ,a na kraju pjev vrapčića (m)rrrrrrrrrrrrrrrr.........

    avatar

    02.01.2013. (18:43)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    ovu sam toliko puta čula govoriti, da je znam napamet,
    da je volim.
    a zadnji stih je... uh...


    Crni Židov Jezaija
    NA sivom magarcu jaše
    I diže se u stremenih
    I viče i zove i maše.

    "O, ljubim vas, o, sunca mi,
    Ljubim vas, čarobne žene,
    O, prospite kosu na bijelu grud
    I dođite do mene."

    Lijepe su djevojke bježale
    U onu visoku travu,
    Samo je Sali ostala
    I stidno spustila glavu.

    Do nje se Židov sagnuo,
    Pa je u sedlo diže,
    Jednom je rukom grlio,
    Drugom u njedra siže.

    Iz tanane, svilene košulje
    Biserni đerdan vadi —
    Magarac uši spustio —
    Vjetrić leti i hladi.

    Vjetrić se nebom zalijeće,
    I sunce šeta i pali.
    O, sjeti se, Sali, o, sjeti se,
    Kad smo te djevicom zvali!

    avatar

    02.01.2013. (18:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    iako se sunoćava sjetih se ove njegove o svitanju...

    "Svitaše. Još bi tama u lugu.
    Pan se ukaza s omašnim mijehom,
    On stupi na čistac po jasiku tanku
    I tu se oglasi smijehom.

    Plahe su sjene došle iz tame
    I plesat stale na zelenoj travi.
    Bile su dvije plavojke nimfe
    S bijelimi vijenci na glavi...

    A svitaše jutro. Rosa je pala,
    Pa se u krupnih kapljah blista.
    Sja jutarnja zvijezda. Dršće i trepti
    Jasika širokog lista.

    Pod jasikom ljupko žamore dude
    A igra kolo naoko Pana.
    A šumi lug — to ide vjetar
    O prvom osvitu dana..."

    avatar

    02.01.2013. (18:55)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    WOMAN-jesam li ja to upravo čuo češljugara iz Swenove pjesme od jučer Ženo? Tnx za to iako neobično cijenim tvoju tajanstvenost...

    TESS-ovaj post je opako počeo ličit na čitanku za treći razred primjenjene gimnazije. Kako si znala da se spremam za prijemni? Hvala Tessoa što si ko Pero Djetlič isTESSala mi ovu divotu u komentar!

    avatar

    02.01.2013. (18:57)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    SWEN-Šta ti misliš kompa...jel to Dinaja posramila obojicu nas drznika što si uobrazismo na tren da se s Vidrićem može poigravat?

    avatar

    02.01.2013. (19:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    igra riječima je umijeće... volim se, kao i vas dvojica, igrati davno napisanim... pa od njih smo učili... zar ne?...

    "Tiho, o tiho govori mi jesen:
    Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
    Al zima srcu govori još tiše.
    I kada sniježi, a spušta se tama,
    U pahuljama tišina je sama"
    šapuće Cesarić…

    a tko kaže da se Vidrićevi soneti moraju dopasti baš svima? I nije li njihova veličina upravo u tome što je pitanje gableca za večinu nemjerljivo važnije? Nemoguće je tražiti od nekoga da istodobno pliva "middle of the road" stazu uspješno i da bez problema korespondira sa genijalnošću,

    a Vidrić je jedan od primjera poetike genijalnosti...griješim li?...:-))

    avatar

    02.01.2013. (19:33)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    DINAJO CRISTIAN ANDERSSEN-Upravo si omotala korice ovog virtualnog udžbenika...eh kad bi bar i Jovanović imao blog pa da sad udarimo u raspravu dugo u tihu zimsku noć na blog hr-u...

    avatar

    02.01.2013. (19:42)    -   -   -   -  

  • Bez šećera. Hvala.

    blogićdogić skoro si me do suza nasmijao komentarom.
    s obzirom da ti trebalo nekoliko dana da ti se slegnem, predlažem da me kreneš čitati već danas pred spavanje :)
    i btw..(kad pročitaš tekst:) zamisli mog oduševljenja kad sam pročitala tvoj post o veneciji :)

    avatar

    02.01.2013. (19:55)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    SUGAR-Falilo mi šećera Sugar iako cijenim jako kada netko nastoji defruktozirat poeziju...uporno se trudiš othrvati se zovu poetskih saharina ,ali ne Sugar...prepusti se toj kubanskoj prašumi trske-to je tvoj zavičaj.

    avatar

    02.01.2013. (20:03)    -   -   -   -  

  • Bez šećera. Hvala.

    ne možeš to reći. nazovi me teškom, ali NO SUGAR nazvati sladunjavom - to vrijeđa njenu trpkost.
    ova kava se ispija sporo. da ne promakne pokoja neizrečena iako naznačena misao :) drago mi je što sam opet u tvom poetičnom društvu usred kubanske kvaziidile.

    avatar

    02.01.2013. (20:10)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    pola sata več pušem u taj robusta espresso, al iz šalice ključa i dalje...

    avatar

    02.01.2013. (20:24)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    čuj kompa, vidra je stari lav kojega su naše cure davno, davno pripitomile da im ukrašava poslijepodnevne domjenke uz čaj u kakvom boljem zamku, negdje u zagorju i moraš ih shvatiti: dolaze dva mlada zgodna lava. prva stvar koju će uraditi je - sakriti starog lava i stati u njegovu zaštitu.
    ali taj obrambeni refleks potrajat će samo dok njihovu dražesnu obranu ne razoruža guturalni bas-bariton dvaju mačo-mačora, to jest dok ne shvate da je "i poslije vidrića - vidrić!".
    no kako ja volim ulaziti u slang drugih pjesnika, koristim priliku da ovaj put uđem i u slang velepoštovanog, a tako nesretnog pjesnika nezaboravnog "PEJSAŽA", riskirajući da iz čitanki za treći razred primijenjene gimnazije izletim u obliku mračne kukuvije i odletim na groblje, na kojemu će me tvoje curke sahraniti bez svećenika i opijela i još mi probosti srce glogovim kolcem, a sve zbog neprimjerene količine crne pjesničke blasfemije u ovom donjem pjesničkom razgovoru.

    PEJZAŽ

    U travi se žute cvjetovi
    I zuje zlaćane pčele.
    Za sjenatim onim stablima
    Krupni se oblaci bijele.

    I nebo se plavi visoko,
    Kud nečujno laste plove.
    Pod brijegom, iz crvenih krovova
    Podnevno zvono zove.

    A dalje iza tih krovova
    Zlatno se polje stere:
    Valovito, mirno i spokojno
    I s huma se k humu vere.

    POMRAČENJE VIDRIĆEVO

    U tebi se gase svjetovi
    I ruše tjelesne skele.
    Na pogrešnim varijablima
    Kobne su znamenke sjele.

    Ti ne znaš: na tvoje su oko
    Već sletjele noćne sove.
    Pod brijegom, iz memljivih rovova
    Ponoćno zvono zove.

    A dalje iza tih rovova
    Grobno se polje stere
    I sve što je tu je... već pokojno
    I s huma se k humu vere.

    avatar

    02.01.2013. (20:50)    -   -   -   -  

  • vila

    moderna je fascinantna, rušili staru estetiku i formu...gradili novu...biram tessinu pjesmu, najfascinantnija mi je baš ta iz Vidrićeva opusa...ostale su manje više fenomenalni standardni 'ziceri'...usput, sretna ti nova, psiću-blogeriću:)

    avatar

    02.01.2013. (21:08)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    no kad smo već tako žestoko raspaljot po vidriću, dinaja me njegovim "JUTROM" podsjeti i na ovo:

    EROTSKA

    Kad vidiš gljive: u krug se svile,
    Tu ima posla vrag!
    Tu su igrale kolo vile.
    To je vilinski trag!

    Ja berem gljive… Promaknu sjenka!
    Njen me dohvati spin.
    Za grmom rasna, gola ženka,
    Baca na mene čin!

    Ja omađijan, ono što vele,
    Ne skidam oči s nje.
    Kad mahne rukom, dojke bijele
    Zaljuljaju se dv'je.

    Gledam u sise… Slinim, (a sram me),
    K'o zadnji pasji skot.
    Ona se mazi… Baca na me
    Mošusni vilin-pot!

    Otada često poželim zaći
    U taj vilinski lug,
    Sve nadajuć' se da ću naći
    Taj začarani krug.

    Pa da u krugu, potpuno sluđen,
    Ržem k'o divlji konj!
    Čim u nozdrve moje uđe
    Opsceni vilin vonj.

    avatar

    02.01.2013. (21:20)    -   -   -   -  

  • Goga i Mario

    blogićdogić u dimu cigarete i poetske sjete... :)

    avatar

    02.01.2013. (21:54)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    uh bratijo kozmička...preletjeli smo rupu mračnu. Sa naše lijeve strane vidi se bezdan ozona...zabrijali smo!

    VILO-Pitao sam se kad će te k nama donijeti prasak univerzuma? Dozvali te napokon...točna si kao kazaljka spasenja. Dojahavši na tomu junikornu sve je palo ničice i šaptom Vilo kažem ti-di si do sada...ozeblo sunce moje! Sve naj naj naj ti želim (da namjerno pokvarim kraj) jer želim ti baš to reči sada!

    SWEN-Ove 2 pjesme možda će deložirati Vidrića iz srca mnogih, ali neće pokolebat ovu dušu konjaničku! odgovori mi pliz samo ovo-ima li zadnji stih iz "Erotske" izravne veze sa snoviđenjem koje nam donijelo Vilu?

    avatar

    02.01.2013. (21:59)    -   -   -   -  

učitavam...