Bila si blizu, znači.... a Buje, kad god prođem kroz njih, srce mi se pretvori u grop, tamo je došla iz rodilišta, tamo je išla u vrtić, u 1. razred OŠ, odrastala..... Buje, gradić moje sreće s njome.
07.01.2013. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.
mislim na Vas i Unu cesto.
21.01.2013. (13:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
potaknuta Vama i Vašim blogom, našla sam par knjiga o smrti i tugovanju, neke su od slavne psihologinje koja se time bavila http://en.wikipedia.org/wiki/Elisabeth_Kübler-Ross Ako vi znate neku dobru knjigu, voljela bih da mi preporučite. Veliki pozdrav!
22.01.2013. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maja
U svim vašim napisanim riječima pronalazim sebe...vrijeme teče a bol jača .Vama je Una bila sve a ja još imam dva sina kojima bi trebala malo posvetiti pažnje al bol od 01.05.12. me blokira (dan kada je otišao moj najmlađi sin). Znam da moram pa samu sebe silim a onda kad okrenem glavu onaj grč želuca me blokira. Kao što ste i sami rekli gdje god pogledam vidim njega a onda suze...Groblje je jedino mjesto na kojem volim biti sama i reći svom malenom sve što osjećam...A sad dolazi godišnjica nemam volje to ni preživjeti....Idu mi na živce svi ljudi i njihovi komentari u smislu : imaš još dvojicu, moraš dalje ...samo mi tim rječima dodaju sol na ranu koja nikad neće zacijeliti ovo znaju samo oni koji su to doživjeli
25.04.2013. (09:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oooooh...draga Maja, primi moju iskrenu sućut, iako je to tako besmisleno i gotovo ništavno izreći ili napisati. Doista, OVO znaju samo oni koji su to i doživjeli i koji to dalje žive. Skrpano. Prazno. Bolno. A okolina i njihove riječi.... doista, koliko puta pomislim da bi bilo bolje (za nas i za njih) da jednostavno prešute ako nemaju išta bolje. Kako možeš dijeliti svoju djecu? Pa nisu to krumpiri. Potrošiš jednog a ostalo ti je još dva? Ne znam što bih ti rekla za nastupajuću godišnjicu, iako mislim da se pripremim (a kako uopće), jutrom, kad me njene oči pogledaju iz novina, te vječno mlade i vječno lijepe oči, ponovno i ponovno se ruši moj svemir. Žellim ti snage za taj dan kao i za sve ostale. Treba to podnositi, a pri tome ostati normalan.
26.04.2013. (19:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barbara
Ovaj vikend sam bila u istri,buje,rovinj,groznjan,vodnjan... kad god bih vidjela groblje, pomislila bih na vasu bol i na unu. Barbara
07.01.2013. (01:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Bila si blizu, znači.... a Buje, kad god prođem kroz njih, srce mi se pretvori u grop, tamo je došla iz rodilišta, tamo je išla u vrtić, u 1. razred OŠ, odrastala..... Buje, gradić moje sreće s njome.
07.01.2013. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.
mislim na Vas i Unu cesto.
21.01.2013. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
potaknuta Vama i Vašim blogom, našla sam par knjiga o smrti i tugovanju, neke su od slavne psihologinje koja se time bavila http://en.wikipedia.org/wiki/Elisabeth_Kübler-Ross Ako vi znate neku dobru knjigu, voljela bih da mi preporučite. Veliki pozdrav!
22.01.2013. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maja
U svim vašim napisanim riječima pronalazim sebe...vrijeme teče a bol jača .Vama je Una bila sve a ja još imam dva sina kojima bi trebala malo posvetiti pažnje al bol od 01.05.12. me blokira (dan kada je otišao moj najmlađi sin). Znam da moram pa samu sebe silim a onda kad okrenem glavu onaj grč želuca me blokira. Kao što ste i sami rekli gdje god pogledam vidim njega a onda suze...Groblje je jedino mjesto na kojem volim biti sama i reći svom malenom sve što osjećam...A sad dolazi godišnjica nemam volje to ni preživjeti....Idu mi na živce svi ljudi i njihovi komentari u smislu : imaš još dvojicu, moraš dalje ...samo mi tim rječima dodaju sol na ranu koja nikad neće zacijeliti
ovo znaju samo oni koji su to doživjeli
25.04.2013. (09:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Oooooh...draga Maja, primi moju iskrenu sućut, iako je to tako besmisleno i gotovo ništavno izreći ili napisati. Doista, OVO znaju samo oni koji su to i doživjeli i koji to dalje žive. Skrpano. Prazno. Bolno. A okolina i njihove riječi.... doista, koliko puta pomislim da bi bilo bolje (za nas i za njih) da jednostavno prešute ako nemaju išta bolje. Kako možeš dijeliti svoju djecu? Pa nisu to krumpiri. Potrošiš jednog a ostalo ti je još dva? Ne znam što bih ti rekla za nastupajuću godišnjicu, iako mislim da se pripremim (a kako uopće), jutrom, kad me njene oči pogledaju iz novina, te vječno mlade i vječno lijepe oči, ponovno i ponovno se ruši moj svemir. Žellim ti snage za taj dan kao i za sve ostale. Treba to podnositi, a pri tome ostati normalan.
26.04.2013. (19:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...