Komentari

metamorfoza.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • blogdogg

    uh Met otvorila si još jednu bolnu ranu našega fušerskog sustava. Žao mi je ako si i sama upala u taj nemilosrdni birokratski žrvanj. Drš se hrabro i bori se. Zakon kao da je krojen po mjeri neplatša alimentacije. U Australiji npr toga nema-Nemaš ti za alimentaciju?Nema problema uzimamo prvome do tebe ko ti je u rodu...pa ti eskiviraj brate!

    Jako angažirano. Veliki pozz!

    avatar

    27.12.2012. (16:02)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ako ti je to prva kolumna tužna je ali i oštra...
    nemam pojma što je tim birokratima kojima su ruke "vezane" propisima. Kako li samo uspiju u drugom trenutku biti dobri očevi i majke u svojim privatnim životima a tako bezosjećajni kada trebaju raditi svoj život. Nema mi goreg od sljeganja ramenima.

    avatar

    27.12.2012. (17:11)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Bio sam nazočan razgovoru dvojice kolega. jedan je tvrdio da mu je plaća manja nego što jeste, drugi mu nije vjerovao. Prvi je izvadio platnu listu i rekao da ga dijete iz prvoga braka košta trideset posto. Drugi je odgovorio da njega njegova djeca koštaju sto posto i da je sretan zbog toga

    avatar

    27.12.2012. (18:32)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Možda ipak treba razmisliti o obitelji kao osnovnoj jedinici zajednice, jer ona to sve više nije. Puno je različitih primjera u samoj prirodi, a i ljudski rod je prolazio različite faze. Bitno je što je temelj veze. Svako dobro ;)

    avatar

    28.12.2012. (10:07)    -   -   -   -  

  • suncokreti na oblacima

    Vidiš, ja kad sam se odlučuila na odlazak rekla sam svom ex da ALIM. MORA PLAĆATI jer ću mu se u protivnom krvi napiti i kožu mu oderati s leđa :) , obzirom da me on pozna i zna da sam nepredvidiva, dakle, zna da će ga sljediti ne baš to navedeno ali nešto loše sigurno, tako da plaća. Ali, hoću reći da me odvjetnica uputila u sve tajne i tajnice dobrog razvoda, ako želiš mogu ti se javiti mailom pa ti dati neki praktičan savjet koji je ona dala meni. Isto, tako, mislim da smo mi ljudi s ovog podneblja dosta inertni, nemamo onu upornost, zadovoljavamo se malim. Kad sam gledala neke prosvjede u Francuskoj, tamo su porazbijali pola grada i naravno da su ozbiljno shvaćeni, kod nas na prosvjede izađe šaka ljudi i tko će te ozbiljno shvatiti, šta će se promijeniti, tako i u tim centrima, sve se svodi na hvala i doviđenja. Ma šta hvala i doviđenja, to može biti prvi put, ali ne i svaki, i onda ih digneš na galamu i kažeš da se ne mičeš dok se to ne riješi i naravno, potrebno je biti jaaaako dosadan i uporan.... Sretno...

    avatar

    28.12.2012. (10:23)    -   -   -   -  

  • suncokreti na oblacima

    Da, zaboravih, i naravno da su tvoja djeca i moje dijete i još tako xy djece za njih samo slučaj i broj u ladici.... Malo je na ovom svijetu dobrih ljudi ali ima ih još uvijek, doduše, u tragovima....

    avatar

    28.12.2012. (10:26)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Čim osvane 01. 01. 2013. sve će ti to biti drukčije, bolje,
    do tada ćemo uživati, a poslije u borbu. Sretno ti bilo:))))

    avatar

    28.12.2012. (12:01)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    možeš tužiti njegove starce..za alimentaciju..ozbiljno ti velim..

    avatar

    28.12.2012. (22:11)    -   -   -   -  

  • Nesto se kuha!

    Meni je u cijeloj priči najžalosnija stvar i najglasnije pitanje: kakvi to "ljudi" zaboravljaju i zanemaruju svoju rođenu djecu... Sretno! Bori se! Ne daj se! Ne daj da ti netko zakida djecu! Budi uporna, dosadna...što god treba!

    avatar

    28.12.2012. (23:25)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Više se ne oslanjaj na centre za socijalni rad! Obraćanje i boravak u njima, čist je gubitak vremena, živaca, zdravog razuma i truda ! Znam to, nažalost, iz prve ruke. Najčešće su baš naprotiv, skroz kontraproduktivni i djeca i dječji interesi zadnje su što im je na pameti. Ne da ne pomognu, nego naškode. Obraćaj se samo dobrom odvjetniku. On će ti uzet pare, al će te dobro posavjetovat što i kako dalje. Nitko se ne može sakriti u zemljicu crnu. Svakome se nađe neki trag. Na snazi je izmjena obiteljskog zakona, po kojem će za sve ove njegove dugove, odgvoarati njegova obitelj. Po toj logici, možda ćeš im sudski moći uzeti i kuću, s vremenom. Toga se nakupilo, zar ne, na to bi ti odvjetnik mogao zagristi. Bilo bi dobro smradu odaslati tu poruku nekako. Da si spremna ići dokraja, i da nećeš biti nimalo milosrdna i plaha. Možda se onda trgne i plati tu crkavicu od alimentacije. Smrad jedan.

    avatar

    28.12.2012. (23:50)    -   -   -   -  

  • Bez šećera. Hvala.

    teške teme. i nažalost prožimaju sve slojeve društva i svaki kutak države. nema odgovora na pitanja. globalni problemi su to. samo su kod nas kudikamo naglašeniji nego u organiziranijim državama.
    i dalje vrijedi da se može izbjeći više manje svaka zabrana. do kad - tko to zna. nadajmo se da će se dogoditi brže nego što očekujemo. pokretači - oni koji bi trebali učiniti nešto po pitanju ovoga su isti oni koji najmanje čine po pitanju toga.
    bilo kako bilo, dok rješavamo situaciju djecu, moramo stvarati i podlogu za rješenje. a ta je podloga toliko sveobuhvatna da me zaboli glava kad pomislim što bi sve trebalo biti drugačije.
    ali...PRVI KORAK: prestanak delegiranja - zadataka i odgovornosti. na tome se temelji kompletan sustav. svatko ima nadređenog ili podređenog na kojeg prebacuje ono što treba raditi dok zadatak ne dosegne instancu na kojoj se ne može obaviti, a s druge nas strane zna dočekati ono famozno "ne znam." srećom nitko ništa ne zna makar bi i oni trebali biti odgovorni za nesavjesno postupanje u okviru službe u kojoj rade, a kojim su nanijeli štetu.
    nadam se da ćeš riješiti svoj problem i to puno prije nego oni počnu pronalaziti kvalitetna rješenja. iskreno se nadam.

    avatar

    29.12.2012. (01:27)    -   -   -   -  

  • ksenija

    Djeca nisu "slučaj". Oni su individue sa svojim potrebama i željama, sa svojim strahovima , tugama i radošću.

    Prvi koji bi ovo trebali shvatiti su roditelji. Šteta što ne postoji škola za roditelje ili makar tečaj. Na tom tečaju bi ljude prije nego li imaju djecu trebalo informirati o njihovim dužnostima i obavezama.
    Najbolji način da nekom pomogneš je da ga pokušaš naučiti da sam sebi pomogne. To je ujedno i svo znanje koje trebamo imati. Svaka pomoć ( kada bismo je i ostvarili ) od raznih institucija je samo injekcija pomoći.
    Što prije osvijestimo da smo "sami" to prije ćemo si i pomoći. Jedina stvarna pomoć koju imamo je ona koju sami stvorimo .
    Život je okrutan i nemilosrdan često...on jest takav bez obzira što mi mislili o tome.
    Veliki problem je što se problemi uvijek traže u imaginarnim bićima...institucije su jedno od tih bića. Problem je u pojedincu oduvijek i zauvijek. Od roditelja do tete na šalteru, u Centru, na policiji... Znam samo jednu jedinu osobu koja će unaprijediti moj život. Zvuči okrutno,ali tako vidim. Takav način promatranja života dovodi do jednostavnosti.
    Svi mi ,(ja prva) radimo pogrešne izbore. Ono što je gore od raditi pogrešne izbore je tražiti krivce za pogrešne izbore. Treba sletjeti u stvarnost sadašnjeg trenutka pa kako god on ružan bio i od njega krenuti. Ovaj komentar je mogao izgledati kao sveopće zgražanje nad bolesti institucija (pojedinca) njegovoj neučinkovitosti (pojedinca) i to ne bi promijenilo baš ništa. Stoga sam sklonija tražiti funkcionalnije načine razmišljanja, a ne pridružiti se sveopćoj apatiji i stvaranju dojma osobne nemoći.
    Izbori uvijek postoje...u ovom trenutku...sami odlučujemo kakvi će biti. (i po pitanju alimentacije)
    Jedan od ne učinkovitih obrazaca je stvaranje čvrstog stava da je netko izvan nas dužan riješiti našu situaciju. Funkcionalno ponašanje je osobna odgovornost i djelovanje u tom smislu i smjeru ....jer jest to što jest,a ne što bi moglo biti ili bismo željeli da je.

    avatar

    29.12.2012. (12:14)    -   -   -   -  

  • sdrugestrane

    teško je to.
    ne odustati, boriti se, da.
    ili,kad bi to prilike dopuštale, istrgnut tu stranicu,
    ne očekivati ništa od njega, ni od institucija. dignute glave ići naprijed s onime što imaš i što ćeš tek stvoriti..
    pozz

    avatar

    29.12.2012. (14:58)    -   -   -   -  

  • odgovornost

    Tekst nije ostavio dobar dojam na mene.
    Mislim da to nije najbolji stav i razmišljanje.
    Uvelike se slažem s komentarom koji je ostavila Ksenija.
    Uvijek smo sami najviše odgovorni, i od sebe moramo tražiti sve što možemo uraditi, i to je jedino s čim možemo računati i oslanjati se na to.
    Majka sam koja živi sama s troje djece, bez svoje volje.
    Htjela-ne htjela, odgovorna sam za štošta, a ako ne toliko, onda svakako za izbor njihova oca.
    Svakako, djevojčicama i mami metamorfozi želim što zdravije dane pred sobom u svakom smislu!

    avatar

    29.12.2012. (16:51)    -   -   -   -  

  • chablis

    Na ovu ozbiljnu temu danas ću se samo nadovezati lijepim željama za bolje sutra, za uspješniju i zdraviju 2013. godinu u svakom pogledu.

    avatar

    29.12.2012. (20:16)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Razumijem tvoje stanje i shvati ga kao prvi korak osviještenosti o stvarnosti o kojoj govori Ksenija. No, treba doista preispitati prvo vlastite motive. Time ne kanim opravdati nerad, kako je to ovdje nazvao bloggdog "fušeraj", nadležnih institucija. Naime, toliko kvalitetnih instrumenata postoji, uključujući i školu za roditelje, ali se nikome ne da na tome raditi jer je to mukotrpno. Istovremeno se ne slažem u potpunosti sa zamisli da se treba sam snaći, jer bi to moglo značiti štošta: od ponavljanja istih grešaka, do posezanja za nezakonitim načinima ostvarivanja ciljeva itd. Ako postoji sumnja da neki poslodavac isplaćuje plaću roditelju "na crno", postoji mogućnost anonimne dojave DORH-u, jer je tu u pitanju više kaznenih djela. Bitno je očekivanja svesti na minimum. Inače, što se tiče rada institucija u odnosu na pojedince, smatram da su samohrani roditelji (a to bi za mene bili oni koji ne žive ni u kakvoj zajednici, dakle, i oni kojima je životni partner umro), doista izloženiji stresu od onih koji žive u donekle funkcionalnim obiteljima. Da je u pitanju mnogo složeniji problem - a to je propast obiteljske zajednice u kakvoj je većina nas odrasla - to je istina, ali, treba se zapitati - nismo li mi sami automatizmom preuzeli neke štetne obrasce ponašanja i izbjegavanja/prebacivanja odgovornosti, i to upravo iz naših matičnih obitelji. Naime, ni jedna kap kiše sama za sebe ne misli da je kriva za potop. Nedavno sam u nekom razgovoru iznijela trenutnu misao da zapravo svi brakovi/zajednice te vrste prolaze iste "faze", no da su upravo sudionici ono što svaki brak/zajednicu te vrste razlikuje od drugih zajednica. Tebi želim da se prvenstveno naučiš pravilno i kvalitetno posvetiti sebi jer tvrdim da jedino sretan roditelj može biti dobar roditelj. O tome što koga čini sretnim - ne bih. Šaljem ti topli zagrljaj!

    avatar

    01.01.2013. (10:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...