Pojam i vrijednost žrtvovanja u smislu pozitivne požrtvovnosti pa i najtežih gradacija može dati produktivan i plemenit rezultat. Ali također pojam žrtve i požrtvovnosti može se zlorabiti i dati kontraproduktivan učinak takav da žrtva skupa sa sobom i svojom nevoljom uguši i onoga koji žrtvi pokušava pomoći (tipičan primjer je opasnost da utopljenik povuče i sa sobom uguši i spašavaoca). Ili primjerice, o takvim opasnostima Poljički statut piše - treba paziti i da mnoštvo slabih ne uguši jakoga (u smislu bogatog čovjeka)
No postoji i još gori slučaj, kad se na temelju jasnog i očiglednog statusa žrtve, ta ista žrtva kojoj se pomaže - pretvori doslovno u predatora koji ubija svog dobročinitelja ili ga porobljava i iskorištava za svoje ciljeve. Također postoji i slučajevi kad se spasilac žrtve nakon nekog vremena pretvara u predatora nad žrtvom.
Život dakle u svojoj praksi stvara razne varijante. Nekima od gornjih sam osobno svijedok jer sam te neke situacije vidio i to baš u rigidnoj mijeri.
Drugo - u pasusu - Politička struktura nacije - OVISNOST, navod - "Glavni razlog individualnih gradjana zemlje da kreiraju politicke strukture jest podsvjesna zelja da odrze vlastitu ovisnicku vezu iz djetinjstva. " je istinit samo u manje brojnim PSIHOPATOLOŠKIM pojedinačnim slučajevima i nikako se ne slažem da je to opće pravilo i razlog nastajanja političke hijerarhije i institucija.
Ipak, osim kao pojedinačna psihopatologija, smatram da se može taj i takvi psihopatološki poremećaj pojaviti i kao šira društven bolest (kao što može obolit pojedinac tako može i šira društvena zajednica u velikoj mjeri epidemijski biti zahvaćena raznim bolestima, pa tako i psihopatooškim oboljenjem društvenog mentaliteta)
No, aksiomatski tvrditi izjavnom rečenicom da je embrionalna i diječja ovisnot o sigurnosnoj maternici kod većine ljudi razlog izrastanja političkih zastupništava, i upravne hijerarhije društva, je po meni vrlo grubo i bolesno iskrivljavanje stvarnosti.
Ono što se stvarno događa jest da u životu stalno dolazi do devijacija, iskrivljavanja i zloporabe iz koristoljublja ili nemara ili inertnosti ili zbog vlastite nesposobnosti da se nosi određeni zadatak, pa se plemenite ideje i dobre namjere i praksa, znaju često pretvoriti u put u pako, i u sam pakao života. Primjerice u Hrvaskoj, smatam da smo epidemijski zahvaćeni pojavom ODBACIVANJA VLASTITE ODGOVORNOSTI i PREBACIVANJA TE ISTE NA DRUGE JAČE AUTORITARNIJE SILE ! Ali, upravo je - neuoćavanje degradacije inače plemenitih životnih vrijednosti, ili devijacije istih, kao stalne životne entropijske težnje - nerazumno i fatalističko tragično gledanje života. Degradacije, devijacije, i entropije su stalni prirodni životni potenciijali i procesi koji su stalno prisutni i aktivni. To je opća životna pojava i pravilo. ALi uvijek je upočetku - plemenita ideja i nakana, a samo u rijetkim psihopatološkim slučajevima je već u početku bolesna namjera. Ne postoji ! Nema ! - tako savršenog ni društvenog ni tehničkog ni logičkog, ni moralnog sustava koji se neda zloupotrijebiti i koji ne degradira i ne divergira. Sve ima svoje vrijeme života, poluraspada, i raspada - od atoma. elektrona, i subatomskih čestica, pa sve do Čovjeka i šire od Ćovjeka. No ipak, Život je veličanstven, i nije ni glup, ni beznadan ni psihopatološki utemeljen, nego ipak uspijeva realizirati svoje veličanstvo. A nam je da ostanemo na njegovom tragu i rezultatatu.
26.12.2012. (10:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svidjalo ti se ili ne objasnjenje o "maternici", budi svjestan da to dolazi iz usta americke vojne elite, u kojoj su svi odreda, slobodni zidari, dakle, jedan segment ove bankarske kamarile koja uspjesno manipulira europski i americki kontinent i njihovu populaciju - dakle, to je njihov pogled, i oni se ponasaju u skladu s tim, i dobijaju rezultate kakve svi mi vidimo, zar ne?
Izjave tipa "covjek je kvarljiva roba" i slicne, koje tvrde da se eto sve zloupotrijebljava itd, su za mene jos jedan vid izbjegavanja odgovornosti, i takve izjave, iskreno, nisam nigdje cuo koliko sam cuo u nasim krajevima. Dakle, rezime - "sve je kvarljivo, mi nista tu ne mozemo - dakle, to je normalno, pa onda to prihvatimo, i ponasajmo se tako kad dodjemo u iskusenje." Upravo taj stav je demoralizirajuci i kreira tu nefunkcionalnost, odnosno postaje samoispunjavajuce prorocanstvo.
Iz "Sebicnog gena" se moze lijepo procitati o modelima ponasanja jedinki u grupi - svaka grupa u kojoj su jedinke varale jedna drugu nije uspjela kao cjelina, i to je slucaj sa Balkanom. Dakle, ako su te nacije na ove ili one nacine prezivjele stoljecima, a sada same sebe uvjeravaju da je korupcija "normalna", onda definitivno zasluzuju nestanak sa scene (ni prve ni zadnje) kao sto je Kulic prorekao (ako se ne promijeni model ponasanja).
Ja ne mislim da je bolest i pokvarenost normalno stanje, vec trenutno stanje koje moze dovesti ili do otreznjenja i povratka na pravi put, ili do samounistenja. U I Chingu je to stanje opisano u heksagramu "Abnormalnost" i ima samo ta 2 izlaza, tako da je to glumljenje "normalnosti" samo negacija puta ka samounistenju (sto vidimo iz doslovno svih pokazatelja u slucaju Hrvatske).
26.12.2012. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Identifikacija sa žrtvom predstavlja globalnu psihološku epidemiju. "
( Tomislav Budak )
U tom smislu, predložila bih svakako staviti uz post link na njegov tekst, vezan za dotičnu temu : http://www.tomislavbudak.com/hr/temeljni/identifikacija-sa-zrtvom.html
Tomi slav tvrdi ( vjerojatno zaključivši iz svog prebogatog stručnog iskustva ) kako obiteljski ili tradicionalo uvjetovani ljudi ( neriješene karmičke veze i robijanje obiteljsko i društveno inputiranim programima ) nisu u stanju ostvariti niti svoje osobne slobode, a pogotovo tek svoje društvene / političke, jer to zahtijeva još veći stupanj osviještenosti i sposobnosti / otvorenosti i mudrosti za suradnju.
Tema je izuzetno složena i bitna. Uvjerena sam da ćemo tijekom razgovora postići konsensus, jer je uvijek problem pri ovakvim diskusijama što netko podrazumijeva pod nekim pojmom. ( Npr. ' žrtva' se u religijskom kontekstu uvijek smatra nečim herojskim i to je glavni problem misinterpretacije u našem katoličkom kulturnom krugu, dok se u modernom psihološkom razmatranju ' žrtva' tretira kao negativni fenomen nedovoljno osviještene osobe. ). Ili netko radije pojednostavni situaciju generaliziranjem, dok drugi žele ubrojiti u kontekst i svaki najmanji detalj / otklon.
Potreba za društvenom organizacijom može biti i infantilne i zrele prirode, ovisno o kojem se tipu pojedinaca ili grupa radi. Činjenica jest, kako veli Gordian, da 'elita' uvijek koristi onu infantilnu većinu za postizanje svojih ciljeva, zato bi oni neinfantilni trebali mudro i nesebično ( ali ne u smislu glupe žrtve ) djelovati u suprotnom smjeru.
Isto tako, ' kvarljivost robe ' jako je relativan pojam ( usporedimo voće i zlato ), neki ljudi ( sitne duše, inferirorni, kako ih opisuje I Ching ) tome, nažalost, vrlo lako teže, dok dovoljno razvijene duše ( plemeniti ) samo mogu napredovati u svojoj nekvarljivosti i čistoći. Dakle, entropija nikada ne smije biti opravdanje, iako jest činjenica, jer postoji taj tzv. božanski moment, koji ju prevladava i kojem treba težiti, zar ne, Jupi ?
Vjerojem da ćete se obojca složiti sa mnom u obje konstatacije ( priroda ljudske potrebe za društvenom organizacijom i teza o 'kvarljivosti robe' ).
Molim @ Jupija za link na video s emisijom Krešimira Mišaka s gošćom Natalijom iz Splita, koja je govorila o svojoj knjiizi " Pokornost kao osmi smrtni grijeh ", a @Gordiana da taj video instalira kao završnu scenu posta.
Hvala, @Gordiane za odlično tematiziran post, a tebi @ Jupi za perfekcionističku elaboraciju detalja.
26.12.2012. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu odoljeti, a da ne citiram dio spomenutog teksta autora Tomislava Budaka, i predložiti da postane sastavni dio posta, jer doista dolazi iz vrlo, vrlo kompetentnog izvora, i uklapa se sa svim rečenim, te dodatno bistri sliku važnim detaljima :
citiram :
IDENTIFIKACIJA SA ŽRTVOM
Ova identifikacija predstavlja globalnu psihološku epidemiju. Svi su ljudi barem djelomično identificirani sa žrtvom jer čovječanstvo još nije doseglo takav stupanj emocionalne zrelosti na kojem bi bilo u stanju preuzeti odgovornost za svoje postupke i prestati okrivljavati vanjski svijet za vlastite probleme. Krivi su roditelji, partneri, država, crkva, svjetske zavjere, Bog, samo ne mi sami. Žaljenje i jadanje sastavni su dijelovi života, pogotovo u Hrvatskoj gdje je stupanj „prirodnosti“, odnosno prisutnosti ove uloge na svim životnim poljima toliki da su optimizam, veselje ili dobrohotnost postali opasnima. Naime, ovdje se ljudi doslovno vrijeđaju kad je netko bezrazložno veseo ili dobro raspoložen. Stoga se u društvenim situacijama treba žaliti i jadati, odnosno rezignirano se prepuštati sudbini jer „izbora nema“, „to je tako“ i bolje je ne poduzimati ništa jer se „tu ionako ništa ne može“. Zbog ovakvog mentaliteta Hrvatska je u svjetskim poslovnim krugovima i dobila status države u kojoj sto tisuća eura i dobra ideja ne znače baš ništa. Mehanizmi opstrukcije životne sreće vjerojatno su danas gori jedino u Iraku ili u nekim preostalim državama s totalitarnim režimima.
Zašto je tome tako, odgovor vjerojatno leži u njenoj povijesti „malog naroda koji je stoljećima bio žrtvom osvajača“, totalitarnih režima, ratova i siromaštva, a veliku ulogu odigrala je i katolička crkva svojim mitovima koji se, na žalost, u konačnici manifestiraju kao sredstvo opstrukcije životne sreće i ostvarenosti. Vjerojatno u najboljoj namjeri, s ciljem da ljudi razviju vrline kao što su etičnost, skromnost ili radišnost, katolička crkva služi se bajkovitim legendama o „raspetome Kristu“ koji je patio i umro za „otkup ljudskih grijeha“, odnosno tezom da su svi ljudi grešni samim rođenjem i „krivi dok se ne dokaže suprotno“, čime se osjećaj krivnje sustavno usađuje u podsvijest vjernika te u kolektivno nesvjesno područja (države). Grešna bića nemaju pravo na sreću i za njih je patnja sasvim normalna stvar. Stoga će se lako pronaći i netko ili nešto tko će takvu patnju izazvati. Takvu osobu (ili sustav) obično zovemo tiraninom, a žrtva treba tiranina kako bi opravdala svoju ulogu. Pod utjecajem tiranije žrtva osjeća ljutnju, bijes ili otpor i vjerojatno bi se željela konfrontirati, ali zaključuje da takva konfrontacija iz nekog razloga nije moguća. Ponekad zbog snage osvajača, ponekad zbog prejakog mehanizma represije totalitarnog režima, a ponekad zbog mira u kući.
Uloga žrtve može se manifestirati globalno, ali su njeni izvori uvijek lokalni. Sve, dakle, počinje unutar obitelji. Da su obitelji zdrave i harmonične ne bi bilo potrebe za tiranijom jer je i sam tiranin negdje naučio da je tiranija „normalno“ sredstvo ostvarenja svojih ciljeva. I tiranin je, naravno, nekada bio žrtva, a sada nekadašnju ulogu kompenzira njenom suprotnošću. Tiranija stvara žrtvu, ali svaka će žrtva redovito postati tiraninom ukoliko se u međuvremenu ne potrudi transformirati vlastitu ulogu u konstruktivnu. To znači da će prirodni razvojni tijek jedne žrtve neminovno voditi prema ulozi tiranina – niti jedna žrtva prestankom tiranije ne napušta automatski svoju ulogu. Dapače, ona je ili nastavlja igrati na nov način te se svim silama trudi pronaći novog tiranina, ili sama postaje tiraninom. Uloga žrtve uči se, odnosno usvaja, promatranjem roditeljskog odnosa.
Ukoliko su roditelji emocionalno neravnopravne osobe te njihov odnos nije primarno partnerski, tada jedan roditelj dominira nad drugim. Dominantna osoba obično je aktivnija jer određuje pravila i zahtijeva njihovo poštivanje, dok podređena osoba pasivno prihvaća i ispunjava njene zahtjeve, sviđali joj se oni ili ne. Neravnopravnim partnerstvom, naime, vlada uvjetovana ljubav, a ne bezuvjetna jer je takvo partnerstvo utemeljeno na nekoj vrsti kupoprodaje. Bezuvjetnu ljubav, ponavljam, krasi bezuvjetno prihvaćanje osobe takve kakva jest te entuzijastička podrška njenim nastojanjima, naravno, ukoliko su takva nastojanja etična i ne povređuju ničiji integritet. S druge strane, uvjetovana ljubav postavlja uvjete – zahtjeve i pravila - te jedna osoba prihvaća, voli i podržava drugu samo ako ispunjava takve zahtjeve i pravila. Ako ne prihvaća ili se pokuša pobuniti, tiranin će je sredstvima prinude pokušati prisiliti da ih ispuni. Ukoliko uspije, žrtva će morati progutati vlastiti ponos, odbaciti integritet i potisnuti vlastitu ljutnju. Žrtvi, naime, nije dozvoljeno izraziti ljutnju – kad bi je izrazila, tada više ne bi bila žrtvom.
26.12.2012. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U jednom američkom thrilleru s temom obiteljskog nasilja veli mali ubojica psihopat, kojeg je u ranom djetinjstvu silovala majka : " Many families are ruled by dictatorships of their sickest members." ( U prijevodu : " Mnogim obiteljima vladaju diktature njihovih najbolesnijih članova." )
Tako sada nama vladaju najbolesniji članovi društva ( ekipa u vladi i saboru ), a mi smo žrtve, sve dok ne izrazimo ljutnju, kako veli T.B.
A to bi valjalo učiniti na najinteligentniji i najkonstruktivniji način, metodom najmanjeg napora uz istovremeno maksimalan učinak. Danas se čini da bi to bio pokretanje peticije za referendum oko povjerenja vladi i saboru, kao i provjera mišljenja svih stanovnika RH kakav stav imaju prema članstvu u EU. Jer se tijekom ' zaruka' svašta neugodnog spoznalo o idealiziranom budućem parteneru.
26.12.2012. (21:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najvaznija rijec na svijetu je "NE". Mi smo izgubili sposobnost reci "ne" kao kolektiv. Biti zrtva nije samo prisila, to je sama zrtvina odluka, jer ljudi su hijerarhijska bica, na ovom stupnju razvoja, i zele znati gdje stoje u hijerarhiji. Vecina su sljedbenici i nisu vodje ni samima sebi. Zato nije cudno da su vecina vodja tirani, jer je to produkt psihoticnog odnosa, ne moze normalan covjek zeljeti dominirati ili biti dominiran. On zeli samo biti slobodan, zivjeti i istrazivati. Primjetite prosjecne sljedbenike - oni se boje slobode (to sam ja jos pocetkom 90ih vidio u vecine nasih) - ne zele izbor, ne zele imati svoj vlastiti obrazac zivota, ne zele pokusati, pasti i dici se, samo zele biti sigurni i unificirani. Prijetite tirane - tijekom vremena bolest postane toliko snazna da im se lica izdeformiraju, pogledajte americke predsjednike, pogledajte Obamu, Josipovica, jedno mu je oko potpuno zamrlo, uopce vise nema emocija ni ljudskosti, totalno se odvojio. Kljuc rjesenja je rijesiti se mentaliteta zrtve i preuzeti odgovornost za svaki segment svog zivota, i time se potpuno realizirati kao ljudsko bice.
27.12.2012. (12:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bravo, Gordiane ! Molim te, upiši taj svoj komentar kao zaključak posta. A Budakov post ću staviti zasebno, predugačko bi bilo da se inputira u ovaj. Tvoj komentar ću takođe staviti kao zaključak i na tom Budakovom postu ( tj. izvadku iz teksta ), da svakako bude prisutan ako će tko printati onima bez računala, koji najviše robuju dotičnom mentalitetu, jer oni vjeruju televiziji i štede najprije na informacijama ( ne otkazuju tv pretplatu, nego internet pretplatu ), i radije će odvaliti 800 kn za božićnu pečenicu ( jer je to tradicija od koje nitko ne odstupa ... što će drugi reći ako ne bude mesine ? ), što će godinu dana otplaćivati na nekoj kartici, pola mesa će se pokvariti, a tijekom godine neće imati niti mački za hranu.
27.12.2012. (19:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jupi
Evo link na NRZ s Natalijom Princi: http://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/na-rubu-znanost i-posluh ili čisto ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=4WmUp3bpbDI
Evo jedan izvanredan, praktičbo definicijski tekst o političarima, mediokritetima i poltronstvu - od za mene respektabilnog autora .http://www.dnevno.hr/kolumne/zlatko-milisa/74130-milanovicev-i-kara markov-demokratski-centralizam.html
27.12.2012. (20:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Posluh kao osmi smrtni grijeh definitivno je vezan uz pojam mentaliteta žrtve, a kako je razgovor prevažan i prevrijedan da ostane samo kao dodatak ovom postu, predložila bih ipak da ga zasebno stavimo na blog, kao temu za sebe, kako bi kao takva bila uočljivija u svojoj eklatantnoj dramatičnosti.
Nisam očekivala ovako užasavajuće / poražavajuće rezultate istraživanja i eksperimentiranja na djecom, mladeži i odraslim ljudima ... ; - ((
A Milišin tekst kao da je nastavak iste teme. Možemo i to staviti kao post, ako se slažeš, @ Jupi.
28.12.2012. (02:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jupi
Pojam i vrijednost žrtvovanja u smislu pozitivne požrtvovnosti pa i najtežih gradacija može dati produktivan i plemenit rezultat.
Ali također pojam žrtve i požrtvovnosti može se zlorabiti i dati kontraproduktivan učinak takav da žrtva skupa sa sobom i svojom nevoljom uguši i onoga koji žrtvi pokušava pomoći (tipičan primjer je opasnost da utopljenik povuče i sa sobom uguši i spašavaoca).
Ili primjerice, o takvim opasnostima Poljički statut piše - treba paziti i da mnoštvo slabih ne uguši jakoga (u smislu bogatog čovjeka)
No postoji i još gori slučaj, kad se na temelju jasnog i očiglednog statusa žrtve, ta ista žrtva kojoj se pomaže - pretvori doslovno u predatora koji ubija svog dobročinitelja ili ga porobljava i iskorištava za svoje ciljeve.
Također postoji i slučajevi kad se spasilac žrtve nakon nekog vremena pretvara u predatora nad žrtvom.
Život dakle u svojoj praksi stvara razne varijante. Nekima od gornjih sam osobno svijedok jer sam te neke situacije vidio i to baš u rigidnoj mijeri.
Drugo - u pasusu - Politička struktura nacije - OVISNOST, navod - "Glavni razlog individualnih gradjana zemlje da kreiraju politicke strukture jest podsvjesna zelja da odrze vlastitu ovisnicku vezu iz djetinjstva. "
je istinit samo u manje brojnim PSIHOPATOLOŠKIM pojedinačnim slučajevima i nikako se ne slažem da je to opće pravilo i razlog nastajanja političke hijerarhije i institucija.
Ipak, osim kao pojedinačna psihopatologija, smatram da se može taj i takvi psihopatološki poremećaj pojaviti i kao šira društven bolest (kao što može obolit pojedinac tako može i šira društvena zajednica u velikoj mjeri epidemijski biti zahvaćena raznim bolestima, pa tako i psihopatooškim oboljenjem društvenog mentaliteta)
No, aksiomatski tvrditi izjavnom rečenicom da je embrionalna i diječja ovisnot o sigurnosnoj maternici kod većine ljudi razlog izrastanja političkih zastupništava, i upravne hijerarhije društva, je po meni vrlo grubo i bolesno iskrivljavanje stvarnosti.
Ono što se stvarno događa jest da u životu stalno dolazi do devijacija, iskrivljavanja i zloporabe iz koristoljublja ili nemara ili inertnosti ili zbog vlastite nesposobnosti da se nosi određeni zadatak, pa se plemenite ideje i dobre namjere i praksa, znaju često pretvoriti u put u pako, i u sam pakao života.
Primjerice u Hrvaskoj, smatam da smo epidemijski zahvaćeni pojavom ODBACIVANJA VLASTITE ODGOVORNOSTI i PREBACIVANJA TE ISTE NA DRUGE JAČE AUTORITARNIJE SILE !
Ali, upravo je - neuoćavanje degradacije inače plemenitih životnih vrijednosti, ili devijacije istih, kao stalne životne entropijske težnje - nerazumno i fatalističko tragično gledanje života.
Degradacije, devijacije, i entropije su stalni prirodni životni potenciijali i procesi koji su stalno prisutni i aktivni. To je opća životna pojava i pravilo. ALi uvijek je upočetku - plemenita ideja i nakana, a samo u rijetkim psihopatološkim slučajevima je već u početku bolesna namjera.
Ne postoji ! Nema ! - tako savršenog ni društvenog ni tehničkog ni logičkog, ni moralnog sustava koji se neda zloupotrijebiti i koji ne degradira i ne divergira.
Sve ima svoje vrijeme života, poluraspada, i raspada - od atoma. elektrona, i subatomskih čestica, pa sve do Čovjeka i šire od Ćovjeka.
No ipak, Život je veličanstven, i nije ni glup, ni beznadan ni psihopatološki utemeljen, nego ipak uspijeva realizirati svoje veličanstvo.
A nam je da ostanemo na njegovom tragu i rezultatatu.
26.12.2012. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gordian Wolf
@Jupi
Svidjalo ti se ili ne objasnjenje o "maternici", budi svjestan da to dolazi iz usta americke vojne elite, u kojoj su svi odreda, slobodni zidari, dakle, jedan segment ove bankarske kamarile koja uspjesno manipulira europski i americki kontinent i njihovu populaciju - dakle, to je njihov pogled, i oni se ponasaju u skladu s tim, i dobijaju rezultate kakve svi mi vidimo, zar ne?
Izjave tipa "covjek je kvarljiva roba" i slicne, koje tvrde da se eto sve zloupotrijebljava itd, su za mene jos jedan vid izbjegavanja odgovornosti, i takve izjave, iskreno, nisam nigdje cuo koliko sam cuo u nasim krajevima. Dakle, rezime - "sve je kvarljivo, mi nista tu ne mozemo - dakle, to je normalno, pa onda to prihvatimo, i ponasajmo se tako kad dodjemo u iskusenje."
Upravo taj stav je demoralizirajuci i kreira tu nefunkcionalnost, odnosno postaje samoispunjavajuce prorocanstvo.
Iz "Sebicnog gena" se moze lijepo procitati o modelima ponasanja jedinki u grupi - svaka grupa u kojoj su jedinke varale jedna drugu nije uspjela kao cjelina, i to je slucaj sa Balkanom. Dakle, ako su te nacije na ove ili one nacine prezivjele stoljecima, a sada same sebe uvjeravaju da je korupcija "normalna", onda definitivno zasluzuju nestanak sa scene (ni prve ni zadnje) kao sto je Kulic prorekao (ako se ne promijeni model ponasanja).
Ja ne mislim da je bolest i pokvarenost normalno stanje, vec trenutno stanje koje moze dovesti ili do otreznjenja i povratka na pravi put, ili do samounistenja. U I Chingu je to stanje opisano u heksagramu "Abnormalnost" i ima samo ta 2 izlaza, tako da je to glumljenje "normalnosti" samo negacija puta ka samounistenju (sto vidimo iz doslovno svih pokazatelja u slucaju Hrvatske).
26.12.2012. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
"Identifikacija sa žrtvom predstavlja globalnu psihološku epidemiju. "
( Tomislav Budak )
U tom smislu, predložila bih svakako staviti uz post link na njegov tekst, vezan za dotičnu temu : http://www.tomislavbudak.com/hr/temeljni/identifikacija-sa-zrtvom.html
Tomi slav tvrdi ( vjerojatno zaključivši iz svog prebogatog stručnog iskustva ) kako obiteljski ili tradicionalo uvjetovani ljudi ( neriješene karmičke veze i robijanje obiteljsko i društveno inputiranim programima ) nisu u stanju ostvariti niti svoje osobne slobode, a pogotovo tek svoje društvene / političke, jer to zahtijeva još veći stupanj osviještenosti i sposobnosti / otvorenosti i mudrosti za suradnju.
Tema je izuzetno složena i bitna. Uvjerena sam da ćemo tijekom razgovora postići konsensus, jer je uvijek problem pri ovakvim diskusijama što netko podrazumijeva pod nekim pojmom. ( Npr. ' žrtva' se u religijskom kontekstu uvijek smatra nečim herojskim i to je glavni problem misinterpretacije u našem katoličkom kulturnom krugu, dok se u modernom psihološkom razmatranju ' žrtva' tretira kao negativni fenomen nedovoljno osviještene osobe. ). Ili netko radije pojednostavni situaciju generaliziranjem, dok drugi žele ubrojiti u kontekst i svaki najmanji detalj / otklon.
Potreba za društvenom organizacijom može biti i infantilne i zrele prirode, ovisno o kojem se tipu pojedinaca ili grupa radi. Činjenica jest, kako veli Gordian, da 'elita' uvijek koristi onu infantilnu većinu za postizanje svojih ciljeva, zato bi oni neinfantilni trebali mudro i nesebično ( ali ne u smislu glupe žrtve ) djelovati u suprotnom smjeru.
Isto tako, ' kvarljivost robe ' jako je relativan pojam ( usporedimo voće i zlato ), neki ljudi ( sitne duše, inferirorni, kako ih opisuje I Ching ) tome, nažalost, vrlo lako teže, dok dovoljno razvijene duše ( plemeniti ) samo mogu napredovati u svojoj nekvarljivosti i čistoći. Dakle, entropija nikada ne smije biti opravdanje, iako jest činjenica, jer postoji taj tzv. božanski moment, koji ju prevladava i kojem treba težiti, zar ne, Jupi ?
Vjerojem da ćete se obojca složiti sa mnom u obje konstatacije ( priroda ljudske potrebe za društvenom organizacijom i teza o 'kvarljivosti robe' ).
Molim @ Jupija za link na video s emisijom Krešimira Mišaka s gošćom Natalijom iz Splita, koja je govorila o svojoj knjiizi " Pokornost kao osmi smrtni grijeh ", a @Gordiana da taj video instalira kao završnu scenu posta.
Hvala, @Gordiane za odlično tematiziran post, a tebi @ Jupi za perfekcionističku elaboraciju detalja.
26.12.2012. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Ne mogu odoljeti, a da ne citiram dio spomenutog teksta autora Tomislava Budaka, i predložiti da postane sastavni dio posta, jer doista dolazi iz vrlo, vrlo kompetentnog izvora, i uklapa se sa svim rečenim, te dodatno bistri sliku važnim detaljima :
citiram :
IDENTIFIKACIJA SA ŽRTVOM
Ova identifikacija predstavlja globalnu psihološku epidemiju. Svi su ljudi barem djelomično identificirani sa žrtvom jer čovječanstvo još nije doseglo takav stupanj emocionalne zrelosti na kojem bi bilo u stanju preuzeti odgovornost za svoje postupke i prestati okrivljavati vanjski svijet za vlastite probleme. Krivi su roditelji, partneri, država, crkva, svjetske zavjere, Bog, samo ne mi sami. Žaljenje i jadanje sastavni su dijelovi života, pogotovo u Hrvatskoj gdje je stupanj „prirodnosti“, odnosno prisutnosti ove uloge na svim životnim poljima toliki da su optimizam, veselje ili dobrohotnost postali opasnima. Naime, ovdje se ljudi doslovno vrijeđaju kad je netko bezrazložno veseo ili dobro raspoložen. Stoga se u društvenim situacijama treba žaliti i jadati, odnosno rezignirano se prepuštati sudbini jer „izbora nema“, „to je tako“ i bolje je ne poduzimati ništa jer se „tu ionako ništa ne može“. Zbog ovakvog mentaliteta Hrvatska je u svjetskim poslovnim krugovima i dobila status države u kojoj sto tisuća eura i dobra ideja ne znače baš ništa. Mehanizmi opstrukcije životne sreće vjerojatno su danas gori jedino u Iraku ili u nekim preostalim državama s totalitarnim režimima.
Zašto je tome tako, odgovor vjerojatno leži u njenoj povijesti „malog naroda koji je stoljećima bio žrtvom osvajača“, totalitarnih režima, ratova i siromaštva, a veliku ulogu odigrala je i katolička crkva svojim mitovima koji se, na žalost, u konačnici manifestiraju kao sredstvo opstrukcije životne sreće i ostvarenosti. Vjerojatno u najboljoj namjeri, s ciljem da ljudi razviju vrline kao što su etičnost, skromnost ili radišnost, katolička crkva služi se bajkovitim legendama o „raspetome Kristu“ koji je patio i umro za „otkup ljudskih grijeha“, odnosno tezom da su svi ljudi grešni samim rođenjem i „krivi dok se ne dokaže suprotno“, čime se osjećaj krivnje sustavno usađuje u podsvijest vjernika te u kolektivno nesvjesno područja (države). Grešna bića nemaju pravo na sreću i za njih je patnja sasvim normalna stvar. Stoga će se lako pronaći i netko ili nešto tko će takvu patnju izazvati. Takvu osobu (ili sustav) obično zovemo tiraninom, a žrtva treba tiranina kako bi opravdala svoju ulogu. Pod utjecajem tiranije žrtva osjeća ljutnju, bijes ili otpor i vjerojatno bi se željela konfrontirati, ali zaključuje da takva konfrontacija iz nekog razloga nije moguća. Ponekad zbog snage osvajača, ponekad zbog prejakog mehanizma represije totalitarnog režima, a ponekad zbog mira u kući.
Uloga žrtve može se manifestirati globalno, ali su njeni izvori uvijek lokalni. Sve, dakle, počinje unutar obitelji. Da su obitelji zdrave i harmonične ne bi bilo potrebe za tiranijom jer je i sam tiranin negdje naučio da je tiranija „normalno“ sredstvo ostvarenja svojih ciljeva. I tiranin je, naravno, nekada bio žrtva, a sada nekadašnju ulogu kompenzira njenom suprotnošću. Tiranija stvara žrtvu, ali svaka će žrtva redovito postati tiraninom ukoliko se u međuvremenu ne potrudi transformirati vlastitu ulogu u konstruktivnu. To znači da će prirodni razvojni tijek jedne žrtve neminovno voditi prema ulozi tiranina – niti jedna žrtva prestankom tiranije ne napušta automatski svoju ulogu. Dapače, ona je ili nastavlja igrati na nov način te se svim silama trudi pronaći novog tiranina, ili sama postaje tiraninom. Uloga žrtve uči se, odnosno usvaja, promatranjem roditeljskog odnosa.
Ukoliko su roditelji emocionalno neravnopravne osobe te njihov odnos nije primarno partnerski, tada jedan roditelj dominira nad drugim. Dominantna osoba obično je aktivnija jer određuje pravila i zahtijeva njihovo poštivanje, dok podređena osoba pasivno prihvaća i ispunjava njene zahtjeve, sviđali joj se oni ili ne. Neravnopravnim partnerstvom, naime, vlada uvjetovana ljubav, a ne bezuvjetna jer je takvo partnerstvo utemeljeno na nekoj vrsti kupoprodaje. Bezuvjetnu ljubav, ponavljam, krasi bezuvjetno prihvaćanje osobe takve kakva jest te entuzijastička podrška njenim nastojanjima, naravno, ukoliko su takva nastojanja etična i ne povređuju ničiji integritet. S druge strane, uvjetovana ljubav postavlja uvjete – zahtjeve i pravila - te jedna osoba prihvaća, voli i podržava drugu samo ako ispunjava takve zahtjeve i pravila. Ako ne prihvaća ili se pokuša pobuniti, tiranin će je sredstvima prinude pokušati prisiliti da ih ispuni. Ukoliko uspije, žrtva će morati progutati vlastiti ponos, odbaciti integritet i potisnuti vlastitu ljutnju. Žrtvi, naime, nije dozvoljeno izraziti ljutnju – kad bi je izrazila, tada više ne bi bila žrtvom.
26.12.2012. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
U jednom američkom thrilleru s temom obiteljskog nasilja veli mali ubojica psihopat, kojeg je u ranom djetinjstvu silovala majka : " Many families are ruled by dictatorships of their sickest members." ( U prijevodu : " Mnogim obiteljima vladaju diktature njihovih najbolesnijih članova." )
Tako sada nama vladaju najbolesniji članovi društva ( ekipa u vladi i saboru ), a mi smo žrtve, sve dok ne izrazimo ljutnju, kako veli T.B.
A to bi valjalo učiniti na najinteligentniji i najkonstruktivniji način, metodom najmanjeg napora uz istovremeno maksimalan učinak. Danas se čini da bi to bio pokretanje peticije za referendum oko povjerenja vladi i saboru, kao i provjera mišljenja svih stanovnika RH kakav stav imaju prema članstvu u EU. Jer se tijekom ' zaruka' svašta neugodnog spoznalo o idealiziranom budućem parteneru.
26.12.2012. (21:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gordian Wolf
Najvaznija rijec na svijetu je "NE". Mi smo izgubili sposobnost reci "ne" kao kolektiv.
Biti zrtva nije samo prisila, to je sama zrtvina odluka, jer ljudi su hijerarhijska bica, na ovom stupnju razvoja, i zele znati gdje stoje u hijerarhiji. Vecina su sljedbenici i nisu vodje ni samima sebi.
Zato nije cudno da su vecina vodja tirani, jer je to produkt psihoticnog odnosa, ne moze normalan covjek zeljeti dominirati ili biti dominiran. On zeli samo biti slobodan, zivjeti i istrazivati.
Primjetite prosjecne sljedbenike - oni se boje slobode (to sam ja jos pocetkom 90ih vidio u vecine nasih) - ne zele izbor, ne zele imati svoj vlastiti obrazac zivota, ne zele pokusati, pasti i dici se, samo zele biti sigurni i unificirani.
Prijetite tirane - tijekom vremena bolest postane toliko snazna da im se lica izdeformiraju, pogledajte americke predsjednike, pogledajte Obamu, Josipovica, jedno mu je oko potpuno zamrlo, uopce vise nema emocija ni ljudskosti, totalno se odvojio.
Kljuc rjesenja je rijesiti se mentaliteta zrtve i preuzeti odgovornost za svaki segment svog zivota, i time se potpuno realizirati kao ljudsko bice.
27.12.2012. (12:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Bravo, Gordiane !
Molim te, upiši taj svoj komentar kao zaključak posta.
A Budakov post ću staviti zasebno, predugačko bi bilo da se inputira u ovaj.
Tvoj komentar ću takođe staviti kao zaključak i na tom Budakovom postu ( tj. izvadku iz teksta ), da svakako bude prisutan ako će tko printati onima bez računala, koji najviše robuju dotičnom mentalitetu, jer oni vjeruju televiziji i štede najprije na informacijama ( ne otkazuju tv pretplatu, nego internet pretplatu ), i radije će odvaliti 800 kn za božićnu pečenicu ( jer je to tradicija od koje nitko ne odstupa ... što će drugi reći ako ne bude mesine ? ), što će godinu dana otplaćivati na nekoj kartici, pola mesa će se pokvariti, a tijekom godine neće imati niti mački za hranu.
27.12.2012. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jupi
Evo link na NRZ s Natalijom Princi:
http://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/na-rubu-znanost i-posluh
ili čisto ovdje:
http://www.youtube.com/watch?v=4WmUp3bpbDI
Evo jedan izvanredan, praktičbo definicijski tekst o političarima, mediokritetima i poltronstvu - od za mene respektabilnog autora
.http://www.dnevno.hr/kolumne/zlatko-milisa/74130-milanovicev-i-kara markov-demokratski-centralizam.html
27.12.2012. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Posluh kao osmi smrtni grijeh definitivno je vezan uz pojam mentaliteta žrtve, a kako je razgovor prevažan i prevrijedan da ostane samo kao dodatak ovom postu, predložila bih ipak da ga zasebno stavimo na blog, kao temu za sebe, kako bi kao takva bila uočljivija u svojoj eklatantnoj dramatičnosti.
Nisam očekivala ovako užasavajuće / poražavajuće rezultate istraživanja i eksperimentiranja na djecom, mladeži i odraslim ljudima ... ; - ((
A Milišin tekst kao da je nastavak iste teme. Možemo i to staviti kao post, ako se slažeš, @ Jupi.
28.12.2012. (02:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...