Zar ja ovo nisam komentirala ranije? Mogu se sramiti jer nisam.
Ovo je divno, srećice, i ne znam zašto ne probaš razraditi ideju za ovu priču. Ovo malo što si nam dala uspjelo me navući na priču i naljutit ću se na tebe ako mi uskratiš zadovoljstvo. Sama znaš koliko volim čitati tvoja djela i bilo bi krivo da ne nastaviš nakon Florence. Ne mora biti ovo, iako bih zaista voljela.
Sada, nakon malog uvoda, mogu započeti pravi komentar. Prvi dio oduševio me jer je tako realan i istinit. Sve si rekla u ta tri paragrafa, dok neki pišu romane o tome. Svi bismo trebali biti zadovoljni sami sobom i biti samouvjereni u svoje tijelo i karakter. Možda nismo fizički privlačni, ali ono unutra čini nas predivnima. Naravno, kako si i sama rekla, u velikim slučajevima to je obrnuto, ali znaš što želim reći.
Zanimljivo mi je to što koristiš scenu s busom i gledanjem kroz prozor u skoro svakoj priči. Nije dosadila, nimalo. Sama to radim, u stvarnom životu, i jedan od rijetkih trenutaka kada mogu razmišljati o svemu je taj. O tome koliko volim promatrati ljude neću pričati jer mi upadne u oko svatko na svoj način. I mislim da ja imam strah od toga da netko sjedi pored mene, baš kao i Chloë. Osjećam se nelagodno kada stranac sjeda pored mene pa bih se najrađe digla i otišla na drugo mjesto, ali bilo bi neukusno od mene.
Što se njega tiče, simpatičan momak. Pristup kojim je došao Chloë iznenadio me, pogotovo ono s pomicanjem pramena kose. Ja bih vjerojatno počela vrištati da mi netko to napravi ili bih ga pogledala s takvim strahom da bi se on nožem mogao rezati. No, simpatično je pročitati takvu scenu. I još žive u istoj zgradi; gdje ćeš bolje.
Nastavi ovo, molim te. Željna sam tvog štiva. :*
13.04.2013. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jao jaoo tena, nisi komentirala. oprosti, predugo sam izbivala pa si dopuštam nepristojnost ne komentirati čim pročitam. (dada, izbivanje s bloga će mi još dugo biti izlika *teheh*) početak kao razmišljanje naše junakinje mi je osvježavajuće. uđeš u mozak osobe koju si stvorila i malo pomalo se upoznaš s njom. to mi je divno. i čini mi se prema zadnjoj sceni da je ovo početak jednog divnog prijateljstva. pitat ću kao i seven, da se usudim veseliti se nastavku?
22.04.2013. (15:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako lik u tvojoj priči ima gustu bradu, znam da će biti važan :D Početak me podsjetio na Ako jedne zimske noći neki putnik od Itala Calvina. Apsolutno obožavam tu knjigu. Tvojih prvih nekoliko paragrafa su mi definitivno bili najsnažniji u ovom postu, ostavili su jak utisak u meni. I potpuno su istiniti. Čudno je kako na svima drugima možemo vidjeti ljepotu, a na sebi tako teško. (Iako, isto to vrijedi i za sve ružno. Mi kao da smo sami sebi neki default setting, niti previše dobro, niti previše loše. Ili sam to samo ja.)
05.09.2014. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaleen
Ih, prva sam saznala za ovo. Divno. :3
07.04.2013. (22:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Seven
Sviđa mi se. Interesantno, primijetila sam nove osobine tvojeg pisanja.
Da se usudim nadati nastavku?
10.04.2013. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Seven
Voljela bih vidjeti nastavak, ali svaki pisac ima pravo na svoj cirkus u glavi. U to se ne dira. ;)
11.04.2013. (00:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aaren
Zar ja ovo nisam komentirala ranije? Mogu se sramiti jer nisam.
Ovo je divno, srećice, i ne znam zašto ne probaš razraditi ideju za ovu priču. Ovo malo što si nam dala uspjelo me navući na priču i naljutit ću se na tebe ako mi uskratiš zadovoljstvo. Sama znaš koliko volim čitati tvoja djela i bilo bi krivo da ne nastaviš nakon Florence. Ne mora biti ovo, iako bih zaista voljela.
Sada, nakon malog uvoda, mogu započeti pravi komentar.
Prvi dio oduševio me jer je tako realan i istinit. Sve si rekla u ta tri paragrafa, dok neki pišu romane o tome. Svi bismo trebali biti zadovoljni sami sobom i biti samouvjereni u svoje tijelo i karakter. Možda nismo fizički privlačni, ali ono unutra čini nas predivnima. Naravno, kako si i sama rekla, u velikim slučajevima to je obrnuto, ali znaš što želim reći.
Zanimljivo mi je to što koristiš scenu s busom i gledanjem kroz prozor u skoro svakoj priči. Nije dosadila, nimalo. Sama to radim, u stvarnom životu, i jedan od rijetkih trenutaka kada mogu razmišljati o svemu je taj. O tome koliko volim promatrati ljude neću pričati jer mi upadne u oko svatko na svoj način.
I mislim da ja imam strah od toga da netko sjedi pored mene, baš kao i Chloë. Osjećam se nelagodno kada stranac sjeda pored mene pa bih se najrađe digla i otišla na drugo mjesto, ali bilo bi neukusno od mene.
Što se njega tiče, simpatičan momak. Pristup kojim je došao Chloë iznenadio me, pogotovo ono s pomicanjem pramena kose. Ja bih vjerojatno počela vrištati da mi netko to napravi ili bih ga pogledala s takvim strahom da bi se on nožem mogao rezati. No, simpatično je pročitati takvu scenu. I još žive u istoj zgradi; gdje ćeš bolje.
Nastavi ovo, molim te. Željna sam tvog štiva. :*
13.04.2013. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aaren
Da... Sada kada ponovo pročitam komentar, shvaćam da imam previše usporedba Chloë i mene. To nije dobro, ne volim uspoređivati druge sa sobom.
13.04.2013. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dylanami.
jao jaoo tena, nisi komentirala. oprosti, predugo sam izbivala pa si dopuštam nepristojnost ne komentirati čim pročitam. (dada, izbivanje s bloga će mi još dugo biti izlika *teheh*)
početak kao razmišljanje naše junakinje mi je osvježavajuće. uđeš u mozak osobe koju si stvorila i malo pomalo se upoznaš s njom. to mi je divno. i čini mi se prema zadnjoj sceni da je ovo početak jednog divnog prijateljstva.
pitat ću kao i seven, da se usudim veseliti se nastavku?
22.04.2013. (15:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bianca
Ako lik u tvojoj priči ima gustu bradu, znam da će biti važan :D
Početak me podsjetio na Ako jedne zimske noći neki putnik od Itala Calvina. Apsolutno obožavam tu knjigu. Tvojih prvih nekoliko paragrafa su mi definitivno bili najsnažniji u ovom postu, ostavili su jak utisak u meni. I potpuno su istiniti. Čudno je kako na svima drugima možemo vidjeti ljepotu, a na sebi tako teško. (Iako, isto to vrijedi i za sve ružno. Mi kao da smo sami sebi neki default setting, niti previše dobro, niti previše loše. Ili sam to samo ja.)
05.09.2014. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...