Poticajan i motivirajući članak u svakom slučaju. Ali, moraš uzeti u obzir i neke druge čimbenike. Na primjer, ima ljudi koji ostanu bez posla, a nisu studenti, nego žene s malom djecom, samohrani roditelji, trideset-, četrdeset-, pedesetgodišnjaci. Druga stvar je, kad živiš u velikoj sredini, lako ćeš se snaći - pokreneš se, udružiš, upoznaš ljude, i stvar dalje nekako ide cilju. U malim sredinama ljudi nemaju toliku mogućnost izbora. Oni koji, recimo, putuju sa sela u grad i moraju plaćati putne troškove, a nemaju posao, si ne mogu priuštiti volontiranje. Mnogo je takvih osoba, i to je veliki hendikep. Govorim to iz vlastitog iskustva, probala sam. I mogu ti reći, velika je frustracija kad znaš da negdje možeš biti koristan, ali te koče neke tehničke poteškoće, kao nemanje automobila ili mogućnosti javnog prijevoza i, još gore, nemanje novaca. Mladi, recimo, mogu razmišljati o mobilnosti, tražiti posao u drugim gradovima i nadati se poslu u struci. A što je s osobama koje su fizički vezane za dom? Što s osobama koje, na primjer, imaju kredite koje su digli a conto plaće na koju su računali i onda ostanu bez te plaće? Pa trebaju naći posao u platnom rangu onog koji su radili do sada samo da bi, iz mjeseca u mjesec, pokrili goli život? Ima tu puno kvačica koje nisu regulirane i zbog kojih smatram da naša zemlja nije socijalno pravedna. Ali podržavam ideju da se moramo pokrenuti, kako na individualnoj, tako i na kolektivnoj razini. Inače propadosmo. I to sramotno.
07.12.2012. (09:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina, istina. Naravno, to nam i dalje ne oduzima pravo kritizirati okolinu zbog toga što se objektivno iskvarila zbog odluka drugih ljudi, ali svakako treba poduzimati sve što se može bez obzira na uvjete. I u Igri vrijedi isti princip.
07.12.2012. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frustrirana
Jako plitak tekst. Možda bi bio bolji da ne okrećeš glavu od realnosti. Knjižna buba, da, puno je tu faktora. Osobno sam diplomirala prije nekih 6 mjeseci, za vrijeme studija sam radila kao konobarica, pa u skladištu, pa dijelila letke - uglavnom sve mizerni poslovi nebitni za moju struku - kako bih preživjela. Volontirati u struci mogu ljudi koji već imaju para i ne moraju strepiti za svoju budućnost, hoće li imati sutra za jesti i slično. U međuvremenu sam se javila na nebrojno natječaja, dobila sam samo tri odbijenice. Ostali se nisu udostojili poslati niti riječ. Nakon pola godine, već mi je puna kapa svega. Mogu misliti kako je onima koji su godinama nezaposleni. Ja "imam sreću" pa eto radim opet kao konobarica, jer se prehraniti nekako moram, ali frustracija je svakim danom sve veća. Nije mi palo na pamet da ću s završenim faksom ponovo konobariti da bih preživjela. Ali sama sam si kriva, umjesto da sam učila za faks, trebala sam stvarati veze i družiti se s bitnim ljudima, je li tako?
07.12.2012. (10:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sklona sam pridružiti se mišljenju knjižne i frustrirane... Mislim da mi je kćer poslala 1000 molbi, od najbezvetznijeg posla do struke... ništa! ... a nismo čak ni mala sredina, a i volontira... pa ti sad vidi.. Podržavam optimizam i to "pokreni se" ali kretanje sve više naliči na vrtnju u krug...
07.12.2012. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imam cv ispunjen sa 5 stranica koliko toga sam radio, tražim posao i izvan struke trenutno da prisrpam iz mjeseca u mjesec ali nema mi nemoralnijeg kada mi ponude ako ću robovat za onih 1600 kuna. To ima nekog smisla u inozemstvu ovdje se na volontiranje gleda kao "viđe budale sad će da nam tegli ormare i razbije kičmu a država će da plati" i nasmije se zdravoseljački. Radije volontiram u jednoj udruzi nego da se spuštam na nemoralnu ponudu Miranda Mrsića koji je svima nama srušio cijenu rada. Ne podnosim one koji kukaju i niš ne rade ali ovu vrstu volontiranja, najradije bi okrenuo vrat onom đubretu kojem je pala na pamet.
Priznati kako stoje stvari bez da se upadne u depru je moguće. Hvala bogu da imam razloga da se smijem sebi jer mi je tako lakše. Smijeh odagna savaku depru. Najgore mi je kad upadnem u društvo koje je ogrezlo u apatiju, nema se ideje, nema se pojma kuda ni kako. Samo se očekuje da netko treći ponudi sve na pladnju.
07.12.2012. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imam 5 zanimanja u radnoj knjižici,diplomu,radnog staža,volonterskog staža...more molbi sam poslala,a ne živim u maloj sredini.Više ne dobijam niti odbijenice,a kamo li razgovor,a tek posao čisti SF I ne tražim ja posao samo u struci,o neee...bilo kakav,ali trenutno ne mogu niti rezati salamu. Super je imati motivirajući stav,ali ne volim ove poluosuđujuće stavove jer svi nezaposleni su sami krivi,sjede doma i čekaju da im posao padne s neba.Ima ljudi koji su radili i rade na sebi,ali nije ovolika nezaposlenost jer smo svi odreda lijeni i draže nam je raspravljati i dangubiti po društvenim mrežama nego nešto raditi.
07.12.2012. (15:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se sa konstatacijom da treba uporno tražiti posao i, ako nema posla u struci, prihvatiti ono što se nudi. Činjenica je da nam je društvo u gabuli, poduzeća koja imaju novaca, posluju s premalim brojem zaposlenih, a ona poduzeća koja grcaju u gubicima, imaju prevelik broj zaposlenih. To je zbog toga što se u Hrvatskoj radi van standarda, pa tako postoje radna mjesta gdje zaposleni naprave posla za tri radnika, a ima i takvih radnih mjesta gdje zaposleni neznaju kuda sa sobom. Da se sa standardizacijom napravi reda, ne bi toliko bilo nezaposlenih na burzi rada, a ne bi ni bilo besposličarenja po javnim poduzećima. Da se radi po standardima, izašli bi iz krize za par godina.
07.12.2012. (19:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
07.12.2012. (19:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mary
Ovaj članak govori isto ono što i ja govorim već par godina.. I ja sam studentica i dobijam odbijanja i za najgluplje studentske poslove jer ih svi trebaju. Ali bit je da i sama znam da mi nije toliko neophodno trenutno naći konkretan posao jer nemam previše vremena, (na sreću roditelji me mogu uzdržavati), pa se i ne trudim koliko bih mogla. Ali smeta mi kad vidim ljude koji očajnički trebaju posao, a umjesto da se pokrenu i izbore za nešto, lakše im je ležati i jadati se i kriviti druge. Osnovni problem većini ljudi koji ne mogu naći posao je njihova lijenost. Čast iznimkama koji stvarno nemaju sreće i mogućnosti.
07.12.2012. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja u svojoj okolini poznajem gomilu, doslovce gomilu ljudi, svojih vršnjaka, koji su visokoobrazovani, radili su na sebi čitav život, dodatne edukacije, načitani, umno otvoreni ka novim stvarima, ambiciozni, neustrašivi. I nezaposleni. Ne zato što sjede kod kuće i čekaju posao, već, baš naprotiv, kucaju od vrata do vrata poslodavcima, šalju zamolbe, otvorene i one druge, educiraju se i dalje, volontiraju, nadaju, imaju pozitivan stav, teže. I ništa. Ne znam u kojoj županiji živiš i u kojoj si struci, moja struka je pravo i situacija je prestrašna (a pravo ne studiraju svi samo da bi studirali nešto, to nije lagan faks - ako nemaš vezu - i ja sam ga upisala iz čiste ljubavi koju prema tom pozivu gajim odmalena), a moja županija je Osječko-baranjska gdje ne znam ni za jedno zaposlenje koje nije bilo preko veze. N-i-j-e-d-n-o. Osim, ruku na srce, ovih sada mjera za 1600kn gdje se ljudi navodno mogu zaposliti i bez veze, ali samo na 1g. Što isto treba uzeti s rezervom jer mnogi ne žele priznati da imaju vezu, dakako.
Ni ja ne želim misliti pesimistično, ako nešto jesam, onda sam optimistica do maksimuma, ali s druge strane nisam slijepa i gluha, vidim i čujem priče ljudi oko sebe, poznajem ih i znam kako i koliko se bore i ništa. Prijavljuju se, iako su VSS, i na najbanalnije poslove poput prodavača gumenih bombona na pokretnom štandu i ni tu im se poslodavci ne jave više, a kamoli da dobiju službenu odbijenicu. Sve ide preko veze jer ni poslodavcima nije lako, pošto i oni gledaju korist koju će imati od zapošljavanja nekoga od koga će za to dobiti pinku.
Postoje i struke u kojima nije tako, poput farmacije, vrsnih programera i sl, ali oni su ipak u manjini. Ne znam što studiraš, ali štogod da je u pitanju, želim ti posao čim prije, odmah nakon faksa ako treba i da nikada ne okusiš gorčinu takve borbe, a ne može se ni dovijeka živjeti volontirajući jer hrana i režije se ne plaćaju sami, nemaju svi roditelje koji će ih unedogled uzdržavati. :(
07.12.2012. (20:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Super post. I ja nažalost znam mnogo ljudi koji sjede i čekaju da posao nađe njih. To je žalosno. Ponekad imam osjećaj kao da su ti ljudi digli ruke od samih sebe. A što se volontiranja tiče, svaka čast. Treba imati snage i volje za kombinaciju volonterskog rada i faksa.
09.12.2012. (00:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je pravi stav, sigurno je da je teško ali bit će puno lakše s takvim stavom. Ja se uvijek sjetim situacija ispita na faksu kad su starije kolege znali govoriti za neke profesore "on je užasan, to je nemoguće položiti", onda bih došla na ispit i dobila pet. Svatko polazi od samoga sebe i vlasitih iskustava. Najbolje se boriti za sebe bez prevelikoga usvajanja onoga rekla kazala. Ja sam našla posao čim sam završila faks, jesam pristala sam na neke stvari koje mi se nisu sviđale (preseljenje napr.) ali nisam dio crne statistike.
09.12.2012. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
And...
strašno poticajan i motivirajući članak. problem je šta su ljudi navikli da im se sve servira. trebamo mijenjat navike i pokrenut se...
06.12.2012. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anabanana
Meni se čini da su ljudi pomalo počeli shvaćat da se sami tribaju pokrenit tako da se nadam da će bit bolje :)
06.12.2012. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ilija Brajković
Članak koji pogađa točno u bit svega, svaka čast!
07.12.2012. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Poticajan i motivirajući članak u svakom slučaju.
Ali, moraš uzeti u obzir i neke druge čimbenike.
Na primjer, ima ljudi koji ostanu bez posla, a nisu studenti, nego žene s malom djecom, samohrani roditelji, trideset-, četrdeset-, pedesetgodišnjaci.
Druga stvar je, kad živiš u velikoj sredini, lako ćeš se snaći - pokreneš se, udružiš, upoznaš ljude, i stvar dalje nekako ide cilju.
U malim sredinama ljudi nemaju toliku mogućnost izbora.
Oni koji, recimo, putuju sa sela u grad i moraju plaćati putne troškove, a nemaju posao, si ne mogu priuštiti volontiranje.
Mnogo je takvih osoba, i to je veliki hendikep.
Govorim to iz vlastitog iskustva, probala sam. I mogu ti reći, velika je frustracija kad znaš da negdje možeš biti koristan, ali te koče neke tehničke poteškoće, kao nemanje automobila ili mogućnosti javnog prijevoza i, još gore, nemanje novaca.
Mladi, recimo, mogu razmišljati o mobilnosti, tražiti posao u drugim gradovima i nadati se poslu u struci. A što je s osobama koje su fizički vezane za dom?
Što s osobama koje, na primjer, imaju kredite koje su digli a conto plaće na koju su računali i onda ostanu bez te plaće? Pa trebaju naći posao u platnom rangu onog koji su radili do sada samo da bi, iz mjeseca u mjesec, pokrili goli život?
Ima tu puno kvačica koje nisu regulirane i zbog kojih smatram da naša zemlja nije socijalno pravedna.
Ali podržavam ideju da se moramo pokrenuti, kako na individualnoj, tako i na kolektivnoj razini.
Inače propadosmo. I to sramotno.
07.12.2012. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igniss
Istina, istina. Naravno, to nam i dalje ne oduzima pravo kritizirati okolinu zbog toga što se objektivno iskvarila zbog odluka drugih ljudi, ali svakako treba poduzimati sve što se može bez obzira na uvjete. I u Igri vrijedi isti princip.
07.12.2012. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frustrirana
Jako plitak tekst. Možda bi bio bolji da ne okrećeš glavu od realnosti. Knjižna buba, da, puno je tu faktora. Osobno sam diplomirala prije nekih 6 mjeseci, za vrijeme studija sam radila kao konobarica, pa u skladištu, pa dijelila letke - uglavnom sve mizerni poslovi nebitni za moju struku - kako bih preživjela. Volontirati u struci mogu ljudi koji već imaju para i ne moraju strepiti za svoju budućnost, hoće li imati sutra za jesti i slično. U međuvremenu sam se javila na nebrojno natječaja, dobila sam samo tri odbijenice. Ostali se nisu udostojili poslati niti riječ. Nakon pola godine, već mi je puna kapa svega. Mogu misliti kako je onima koji su godinama nezaposleni. Ja "imam sreću" pa eto radim opet kao konobarica, jer se prehraniti nekako moram, ali frustracija je svakim danom sve veća. Nije mi palo na pamet da ću s završenim faksom ponovo konobariti da bih preživjela. Ali sama sam si kriva, umjesto da sam učila za faks, trebala sam stvarati veze i družiti se s bitnim ljudima, je li tako?
07.12.2012. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ToxFox
Sklona sam pridružiti se mišljenju knjižne i frustrirane...
Mislim da mi je kćer poslala 1000 molbi, od najbezvetznijeg posla do struke... ništa! ... a nismo čak ni mala sredina, a i volontira... pa ti sad vidi..
Podržavam optimizam i to "pokreni se" ali kretanje sve više naliči na vrtnju u krug...
07.12.2012. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
imam cv ispunjen sa 5 stranica koliko toga sam radio, tražim posao i izvan struke trenutno da prisrpam iz mjeseca u mjesec ali nema mi nemoralnijeg kada mi ponude ako ću robovat za onih 1600 kuna. To ima nekog smisla u inozemstvu ovdje se na volontiranje gleda kao "viđe budale sad će da nam tegli ormare i razbije kičmu a država će da plati" i nasmije se zdravoseljački. Radije volontiram u jednoj udruzi nego da se spuštam na nemoralnu ponudu Miranda Mrsića koji je svima nama srušio cijenu rada. Ne podnosim one koji kukaju i niš ne rade ali ovu vrstu volontiranja, najradije bi okrenuo vrat onom đubretu kojem je pala na pamet.
Priznati kako stoje stvari bez da se upadne u depru je moguće. Hvala bogu da imam razloga da se smijem sebi jer mi je tako lakše. Smijeh odagna savaku depru. Najgore mi je kad upadnem u društvo koje je ogrezlo u apatiju, nema se ideje, nema se pojma kuda ni kako. Samo se očekuje da netko treći ponudi sve na pladnju.
07.12.2012. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Imam 5 zanimanja u radnoj knjižici,diplomu,radnog staža,volonterskog staža...more molbi sam poslala,a ne živim u maloj sredini.Više ne dobijam niti odbijenice,a kamo li razgovor,a tek posao čisti SF
I ne tražim ja posao samo u struci,o neee...bilo kakav,ali trenutno ne mogu niti rezati salamu.
Super je imati motivirajući stav,ali ne volim ove poluosuđujuće stavove jer svi nezaposleni su sami krivi,sjede doma i čekaju da im posao padne s neba.Ima ljudi koji su radili i rade na sebi,ali nije ovolika nezaposlenost jer smo svi odreda lijeni i draže nam je raspravljati i dangubiti po društvenim mrežama nego nešto raditi.
07.12.2012. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Slažem se sa konstatacijom da treba uporno tražiti posao i, ako nema posla u struci, prihvatiti ono što se nudi.
Činjenica je da nam je društvo u gabuli, poduzeća koja imaju novaca, posluju s premalim brojem zaposlenih, a ona poduzeća koja grcaju u gubicima, imaju prevelik broj zaposlenih.
To je zbog toga što se u Hrvatskoj radi van standarda, pa tako postoje radna mjesta gdje zaposleni naprave posla za tri radnika, a ima i takvih radnih mjesta gdje zaposleni neznaju kuda sa sobom.
Da se sa standardizacijom napravi reda, ne bi toliko bilo nezaposlenih na burzi rada, a ne bi ni bilo besposličarenja po javnim poduzećima.
Da se radi po standardima, izašli bi iz krize za par godina.
07.12.2012. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ram
bravo!
07.12.2012. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mary
Ovaj članak govori isto ono što i ja govorim već par godina..
I ja sam studentica i dobijam odbijanja i za najgluplje studentske poslove jer ih svi trebaju. Ali bit je da i sama znam da mi nije toliko neophodno trenutno naći konkretan posao jer nemam previše vremena, (na sreću roditelji me mogu uzdržavati), pa se i ne trudim koliko bih mogla.
Ali smeta mi kad vidim ljude koji očajnički trebaju posao, a umjesto da se pokrenu i izbore za nešto, lakše im je ležati i jadati se i kriviti druge.
Osnovni problem većini ljudi koji ne mogu naći posao je njihova lijenost. Čast iznimkama koji stvarno nemaju sreće i mogućnosti.
07.12.2012. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Ja u svojoj okolini poznajem gomilu, doslovce gomilu ljudi, svojih vršnjaka, koji su visokoobrazovani, radili su na sebi čitav život, dodatne edukacije, načitani, umno otvoreni ka novim stvarima, ambiciozni, neustrašivi. I nezaposleni. Ne zato što sjede kod kuće i čekaju posao, već, baš naprotiv, kucaju od vrata do vrata poslodavcima, šalju zamolbe, otvorene i one druge, educiraju se i dalje, volontiraju, nadaju, imaju pozitivan stav, teže. I ništa. Ne znam u kojoj županiji živiš i u kojoj si struci, moja struka je pravo i situacija je prestrašna (a pravo ne studiraju svi samo da bi studirali nešto, to nije lagan faks - ako nemaš vezu - i ja sam ga upisala iz čiste ljubavi koju prema tom pozivu gajim odmalena), a moja županija je Osječko-baranjska gdje ne znam ni za jedno zaposlenje koje nije bilo preko veze. N-i-j-e-d-n-o. Osim, ruku na srce, ovih sada mjera za 1600kn gdje se ljudi navodno mogu zaposliti i bez veze, ali samo na 1g. Što isto treba uzeti s rezervom jer mnogi ne žele priznati da imaju vezu, dakako.
Ni ja ne želim misliti pesimistično, ako nešto jesam, onda sam optimistica do maksimuma, ali s druge strane nisam slijepa i gluha, vidim i čujem priče ljudi oko sebe, poznajem ih i znam kako i koliko se bore i ništa. Prijavljuju se, iako su VSS, i na najbanalnije poslove poput prodavača gumenih bombona na pokretnom štandu i ni tu im se poslodavci ne jave više, a kamoli da dobiju službenu odbijenicu. Sve ide preko veze jer ni poslodavcima nije lako, pošto i oni gledaju korist koju će imati od zapošljavanja nekoga od koga će za to dobiti pinku.
Postoje i struke u kojima nije tako, poput farmacije, vrsnih programera i sl, ali oni su ipak u manjini. Ne znam što studiraš, ali štogod da je u pitanju, želim ti posao čim prije, odmah nakon faksa ako treba i da nikada ne okusiš gorčinu takve borbe, a ne može se ni dovijeka živjeti volontirajući jer hrana i režije se ne plaćaju sami, nemaju svi roditelje koji će ih unedogled uzdržavati. :(
07.12.2012. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Novinarka
Super post. I ja nažalost znam mnogo ljudi koji sjede i čekaju da posao nađe njih. To je žalosno. Ponekad imam osjećaj kao da su ti ljudi digli ruke od samih sebe.
A što se volontiranja tiče, svaka čast. Treba imati snage i volje za kombinaciju volonterskog rada i faksa.
09.12.2012. (00:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
magistra mrvica
To je pravi stav, sigurno je da je teško ali bit će puno lakše s takvim stavom. Ja se uvijek sjetim situacija ispita na faksu kad su starije kolege znali govoriti za neke profesore "on je užasan, to je nemoguće položiti", onda bih došla na ispit i dobila pet. Svatko polazi od samoga sebe i vlasitih iskustava. Najbolje se boriti za sebe bez prevelikoga usvajanja onoga rekla kazala. Ja sam našla posao čim sam završila faks, jesam pristala sam na neke stvari koje mi se nisu sviđale (preseljenje napr.) ali nisam dio crne statistike.
09.12.2012. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...