Komentari

suncokreti11.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • nezaposlena d.o.o.

    sagradio čovjek svoj virtualni život u kojem nitko ništa ne traži, nitko nema temperaturu, a on je jasno Superman. čestitam na odvažnosti i želim vam sve najnajbolje.

    avatar

    28.11.2012. (23:51)    -   -   -   -  

  • dado69

    ova rečenica..."Možda je ipak za njega obitelj samo jedan teret i omča oko vrata na koju on nikada nije bio spreman .... " ja bih samo nadodao možda je tako naučen odnosno ne zna se drugačije ponašat....i moj tata je "operiran" od pokazivanja osjećaja,mislim da me nikad nije odveo u park ili na tekmu,važniji su bili drugi nego obitelj ali opet za brata i mene bi dao život samo to pokazuje na malo čudan način....na žalost moja mama je ostala u takvom braku kakvom ga ti opisuješ....

    avatar

    29.11.2012. (07:24)    -   -   -   -  

  • blade777

    Neki ljudi odrastaju postepeno, a neki odrastu i prije vremena.
    Sad je kasno primati savjete, ali nije kasno da naučiš druge.
    Sada to činiš crticama iz proživljenog, predstavljanjem epizoda iz vlastitog životnog iskustva.
    Pokazuješ zrelost i onaj dobar duh žene i majke, osobe koja želi svojim primjerom pomoći drugima.
    U određenim trenucima, u svojem braku imala si dva djeteta, a to ti je bio preveliki teret, izabrala si drugu opciju.
    Sada imaš samo jedno dijete i muškarca koji povremeno žudi za tobom.
    Kako god da gledaš na stvarnost, ipak ga imaš - želi te.
    Na tebi je mogućnost odluke, oduvjek si to željela: moć, kontrola, dominacija, sloboda.
    Sada samo trebaš naučiti uživati u svemu, tj., naučiti se prepustiti i osjetiti ono što želiš - osjetiti sreću.
    Pisanje ti može biti svojevrsni trening, a pravi život je s tobom i svuda oko tebe - živi ga.

    avatar

    29.11.2012. (09:30)    -   -   -   -  

  • Žena.Samo to.

    I kod nas je dugih 14 godina određivanje prioriteta predstavljalo veliki problem .I još uvijek postoji kao problem jer sam popustila .Sve više vjerujem da vuk dlaku mijenja, a ćud nikad .Da sam prije povjerovala u to sada ne bih trostruko plaćala za svoju glupost.Sretno tebi!

    avatar

    29.11.2012. (09:51)    -   -   -   -  

  • tink

    kako nam se u životu dogode neočekivane stvari... vjerujem da se sve događa s razlogom. podijelit ću s tobom, dragi cvjetiću na nebu plavom, svoju životnu priču, sličnoga početka.. nemoj biti tužna, dijete je najljepši dar s neba, i majka će za njega učiniti apsolutno sve.. sve ono što sada izgleda bezizlazno, najgore, bolno i konačno... nije uvijek tako :) prije godinu i pol dana, sa svojom bebom starom godinu i pol dana, odlučila sam stati na kraj svojoj patnji i nezadovoljstvu zbog muža koji je po meni, bio najhladniji, najsebičniji, neodgovoran otac... i otisla sam, sa svojm malim anđelom. iz doma koji je bio zapravo njegov, iz svih luksuza koje sam mogla imati samim time što sam njegova žena, iz svega u što sam bila sigurna, otišla sam. i bilo mi je preteško. kad sam bila u tako najtežoj fazi, odlučila sam se boriti krvlju i suzama, za uspjeh. upisala sam fax, uz posao, peglala ženama iz susjedstva... borila se kako sam znala i mogla. rekla sam, jesti ću travu ako treba, ali pokazat ću svojoj bebi da je u svemu važno ostati čovjek i nikada se ne predati. ljubav koju sam primila od tog malog bića, jačala me iz dana u dan. i sad je prošlo već više od godinu i pol dana. a u tom periodu, bivši muž je pokazao promjenu, shvatio je na žalost, tek kad smo otišli iz obiteljskog doma, koliko nas voli, želi i treba... i oboje smo pokušali pronaći neki drugi život, pa tako i nekoga tko će zauzeti mjesto na mjestu jedno drugoga. ali što ti je život... kad si najponosniji, najjače padneš... a mi smo oboje bili slični, tvrdoglavi i prkosni. i bilo je faza kad smo jedan drugom zagorčavali život, ali i kad smo jedan drugome pružili ruku da ne padne.. ono što sam željela reći... vremenu treba dati vremena... osloboditi iz tijela ono zemaljsko, i otvoriti srce prema nebeskome, višemu... jer sreća silazi od gore... i to što prepoznajem u vašem odnosu, nije ništa drugo nego isto što je bilo i kod nas... polako samo, i strpljivo.... jer nije loše sve što izgleda loše. danas, moje dijete živi sretno, u zagrljaju svoja oba roditelja, koji su shvatili što je zapravo u životu važno, i koji se svakim danom trude pokazati i nesebično pružiti ljubav, prijateljstvo i pažnju jedni drugima. biti će teško, biti će jako teško, i nerijetko ćeš biti sama na svijetu... morat ćeš biti majka, prijateljica, super žena.. i sve to puna 24 sata... nećeš imati kada spavati. velika je to žrtva, i treba ju prihvatiti s obje ruke, zaista. ali isplatit će se. uvijek se isplati. ovako, ili onako... najvažniji je osmijeh na licu naših anđela. želim sreću, zdravlje, hrabrost i mirnu glavu.. suosjećam..

    avatar

    29.11.2012. (10:07)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Meni često napišu da previse razmišljam na.način što bi bilo da je bilo drukčije, ali meni su se dogodile stvari na koje nisam mogao utjecati. Ti si u jednom trenutku donijela odluku, po onome što mi znamo dobru odluku i ne razmišljaj više. što bi biio i što će biti, jednostavno si morala tako i gotovo

    avatar

    29.11.2012. (10:52)    -   -   -   -  

  • Put povratka

    Svako dijete razvod prihvati na svoj način, a to podosta ovisi i o roditeljima te i o rodbini koja će s njim isto to proživljavati i usmjeravati ga kako da razmišlja. Neminovno je da je dijetetu teško, možda prije, možda kasnije.
    bila sam nešto malđa od tvog sina kad su se moji razveli. Ne mogu reći kako mi je bilo tada, no znam da s ulaskom u pubertet je bilo nezgodno. Jednostavno sam smatrala da obitelj treba biti trajna zajednica i da mama i tata moraju zauvijek voljeti se i biti zajedno. Kasnije, kad sam malo upoznala život, shvatila sam da to baš i ne ide tako i čak zaključila da su donijeli dobru odluku kad su se razveli. S tatom sam imala velikih problema, koji su prije godinu dana kulminirali. I, baš kad sam smatrala da je naš odnos zauvijek pukao, on ga je konačno počeo popravljati. Drago mi je zbog toga, no istovremeno je strašno teško tek sada razvijati donekle normalni odnos s njim.
    Kako god, nadam se da tvoj bivši suprug neće ponoviti te greške, da će se zbrojiti i uistinu tvom sinu biti pravi otac...

    avatar

    29.11.2012. (10:53)    -   -   -   -  

  • Simplica

    Ne znam što da napišem jer nemam iskustva sa tvojom temom.
    Jedino što bi rekla, ali da me krivo ne shvatiš, jest da onim tatama/mamama koji ne znaju, bračni drugovi trebaju pokazati put i naučiti ih...

    avatar

    29.11.2012. (11:24)    -   -   -   -  

  • gugu gaga

    Imao - nije cijenio. Izgubio - počeo cijeniti. Nažalost, to je bolna činjenica mnogih ljudi danas. Neću reći samo muškaraca (iako su u većini), nego i žena koja su se tako ponašale. Moj dragi je isto nekad znao neke stvari uzeti "zdravo za gotovo" ali sam ja tvrdoglavka koja zna da se neke stvari sijeku u korijenu. Što bi značilo - nikad kvocanje za neke stvari. Kupio si si nešto? Super. Ostavio si račune neplaćenje? Super.

    Doći će ovrha. Znam ja. Ali šutim. Prođe mjesec, dva, tri. Kuc kuc - opomena pred ovrhu. Ostavim na stolu. On nađe. Zove me, paničari. Ja šutim. On skuži da ja neću podmetnut svoja leđa. Ode, dogovori fuš, odradi fuš, plati opomenu. Nauči lekciju.

    Tako je bilo i s podignutom daskom u wc-u koju nije htio spuštati iako je on taj koji se doselio u moju kuću i jedino što sam od njega očekivala je malo urednosti, neki minimalizam i spuštanje daske. ne zato što je meni ispod časti to spustiti, već zato što sam operirala kičmu i nekad me presječe u leđima kad se sagnem pa danima boli. Tako mi se jednom desilo pa se sav uspanićio. Od tad spušta dasku.

    za puno stvari tako. Nikad kvocanjem. Kažu mi njegovi (brat, prijatelji, kolege) da sam ga okrenula za 180. Ali nisam, okrenuo se sam jer je skužio da može i da mu je stalo da i ja budem sretna.

    Žalosno je što s nekim muškarcima to ne možeš. Nisam ni ja mogla u prošloj vezi, jednostavno je sam sebe volio najviše. Ali danas mi nije žao, jer imam čovjeka koji je puno bolji od bivšeg. Sve su to draga moja životne lekcije koje očito moramo proći.

    avatar

    29.11.2012. (11:37)    -   -   -   -  

  • suncokreti na oblacima

    Hvala na čitanju i komentiranju!
    Dakle, u kratko odgovaram svima - mama mogu biti svom sinu ali ne i bivšem mužu, dakle, ako je tražio mamu, nije nikako dobro našao. Ruku pomoći mu više ne pružam, jer sam mu ih pružila bezbroj i gotovo svaki put sam požalila, dakle, ovaj most sam spalila. Jednom kad izgubiš povjerenje, teško ga je povratiti, barem kod mene, takav sam tip osobe. On je jednostavno za mene prošlo svršeno vrijeme. I naravno, uvjerila sam se na svojim leđima - vuk dlaku mijenja ali ćud nikada, to je jače on nas samih!

    avatar

    30.11.2012. (08:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...