Komentari

anabanana.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • gugu gaga

    Draga Ana... hmmm dva puta sam pročitala ovaj tvoj post, a onda ga još i pročitala svojim starcima. Još uvijek nisam sigurna kakav komentar ti napisati, ali stvarno imam potrebu nešto reći.

    Naš sustav obrazovanja općenito ne valja. Ne samo studiji, već od osnovne škole pa naviše. Ali ne valja ni kultura ljudi koji se svi bore samo za papir, ne za znanje. I to govorim zato što sam jedna od onih koja je prvo počela raditi, a onda zbog uspjeha u poslu dobila stipendiju i otišla studirati van, gdje je studij studij i gdje ne postoje godine, već razine. Gdje se za svaki ispit krvari i svaki se polaže pred komisijom. zato ispiti traju po tjedan, dva dok svi studenti dođu na red. Svaka teza brani se pred komisijom - satima. I za 10 glavnih ispita po razini polaže se i ispit iz praktične nastave. Znači nije dosta sjesti, nabubati i onda odverglati kao što radi većina mojih frendova koji studiraju, tu u lijepoj našoj.

    Postotak prolaska na ispitima? kako koji i kako kad, ali i oni koji padaju znaju sigurno 90% više nego prosječan Hrvatski student. napominjem usput da većina kojih kolega iz Austrije studira paralelno na dva tri fakulteta, zaposleni su ili vlasnici svojih tvrtki, uz to imaju obitelji i malu djecu.

    I ne govorim to da bih rekla kako Hrvati ne valjaju, već iz razloga da kažem kako je vani kultura drugačija. Uči se da bi se naučilo, radi se da bi se radilo i stvaralo. Protiv profesora koji zakažu, pišu se peticije i profesori i studenti zajedno unaprjeđuju sustav svaki dan. To je Bolonja kakve u Hrvatskoj neće biti još sto godina. I to je tužno jer želim svakom mladom Hrvatu priliku da okusi takav studij, ne da bi se patio, već da bi naučio i da bi si stvarno osigurao posao.

    Eto nadam se da te moj komentar nije uvrijedio, nije mi to bio cilj.

    avatar

    23.11.2012. (18:54)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Najkomičnije mi je bilo, kao brucošu, na početku, dok su nam profači davali spisak literature.
    Em vreća novaca, em milioni stranica, a kad se ispit približio, eto skripti.
    Neke od 50 tak strana, a neke sramotnih 10 tak.

    Da i ondak se tu nađe neki bolesnik i jebe te nečim štreberskim, ali jebe, bolesno, da bolesnije nemre bit.

    Hehehe, prve kolokvijalne radnje, prvi ispit:
    -znate, malo teže mi to sjelo, jer je prepuno apstraktnih pojmova
    -kolega, vi ste sada akademski građanin, s time i intelektualac i ako želite takvim i ostati, morat će te početi apstraktno razmišljati

    Interesantan post, zaziva flash back.

    Naučiti nešto na faksu?
    Ma možda i ne toliko, ali barem ti sistematizira, nekak usmjeri, moždane vijuge, način razmišljanja.
    Pravi nauk te čeka poslije, na radu, tuđa iskustva, razna literatura,
    informacije, tak, da ti faks traje čitavog života.
    Non stopnim izgrađeivanjem samog sebe, učenjem i obnavljanjem naučenog.

    Mene ovaj moj mališanac svaki dan frapira.
    Drugi raz. gimnazije.
    Frapira me činjenicom, spoznajom, da sam toliko toga zaboravio, da me stid.
    Imam filing da ni srednju školu ne bih završio, da je ponovo upišem.
    Katastrofa, hahahaha
    Najnovije je da su koralji životinje, eto ti ga na, hahahaha.

    avatar

    23.11.2012. (20:09)    -   -   -   -  

  • anabanana

    Draga gugu gaga, nema uvrede :)
    Čula sam dosta priča i jasno mi je da je situacija u drugim zemljama bolja, lijepo je što si ti to imala priliku iskusiti. U biti se slažem s tobom da nam obrazovni sustav ne valja i da hitno treba promjene samo što, kao i ti, nisam baš optimistična. Stoga mislim da je najbolje, tko ima želju, da se sam uhvati posla i učenja što će se, vjerujem, isplatiti i cijeniti.

    alexxl, imam sestru u 5.razredu i ista stvar mi se događa, shvaćam da mi je dosta stvari isparilo iz glave.

    Hvala na komentarima :)

    avatar

    23.11.2012. (22:09)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    evo da se i ja javim, pošto sad imam usporedbu između faksa i posla u struci: u mom slučaju (pravo) oni su vrlo odvojeni, fakultetski profesori ne surađuju s praktičarima i to je problem, jer doista ne znaš zbog čega studiraš, što ćeš točno kasnije raditi. s druge strane, tek kad vidiš kako se teoretska znanja točno primjenjuju u praksi, shvatiš što si učio i što sve to skupa znači. meni je rad u struci bio preporod, shvatila sam da to volim i želim raditi, iako sam gotovo tijekom cijelog faksa mislila kako sam definitivno pogriješila u izboru karijere. ali da, studiraj za ocjenu, a radi za sebe :)

    avatar

    24.11.2012. (08:12)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Osjećam potpunu nepovezanost s populacijom iz ovog posta.

    avatar

    24.11.2012. (08:39)    -   -   -   -  

  • skitalica

    Nikad, ama bas nikad niti jedan ispit nisam prosla onako kako ti opisujes tj tipa dva sata citanja i nabavljanja ispitnih pitanja od prije!

    Imala sam valjda hebenu srecu kakvu niko nikad u zivotu nije imao na studijima i na meni su se slomili svi bolesni i iskompleksirani hirovi profesora i hebene srece!
    Sjecan se npr jednog ispita gdje od 100 pitanja dva nisam znala jer ih jednostavno nisam imala (odgovore).
    Na ispitu sam imala BAS TA DVA PITANJA. Eto! dodje ti da zamrzis ne studiranje i profesore,nego sebe za cijeli zivot.

    avatar

    24.11.2012. (08:49)    -   -   -   -  

  • ljelja

    I vi sebe smatrate intelektualcima!?

    avatar

    24.11.2012. (12:09)    -   -   -   -  

  • nezaposlena d.o.o.

    greška je već na početku, kad osnovnoškolci dolaze kući i roditelji ih ne pitaju "što si novo danas naučio" već samo "koliko si dobio". dakle, greška ide od institucija, profesora i proteže se na roditelje. dobre se stvari (iznimke) rađaju kad samo jedan iz ovog lanca zakaže. nažalost, takav učenik/student prvi pobjegne van... ili sam samo malo depresivna.

    avatar

    24.11.2012. (13:35)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    kad odustaneš od faxa na 4.-oj godini onda najbolje skužiš bit forme tog ofucanog komada papira. trast mi, doživijo u prvom licu-nije neki feeling. Čestitke za blog i za razmišljanja!

    avatar

    24.11.2012. (13:47)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ispunjavanje forme postoji samo za stopiranje onih ljudi koji se nadaju poslu bez veze. Onome kojiima vezu ni papiri nisu potrebni.

    avatar

    24.11.2012. (19:15)    -   -   -   -  

  • Čarape na čardaš nogama

    Hm, nakon ovog posta... Drago mi je da nisam na prvoj godini faksa, ne bih se nikada vraća više u to vrijeme :) Što školovanje više prolazi, to je lakše i jednostavnije i, dakako, manje stresno. Hoću reći, preddiplomski mi je bio lakši od srednje, a diplomski mi je lakši od preddiplomskoga. Pretpostavljam da je onda i doktorski lakši od diplomskoga?
    Nitko se ne pridržava bolonje i najgore je od svega, što je većina studija u Hrvatskoj na nekom međuputu bolonjizacije i nebolonjizacije, a to je najgora moguća opcija. Bolje bi bilo da su u potpunosti odbacili tu nesretnu bolonju, jer ovo ničemu ne vodi.
    Osobno smatram da, koliko je super imati diplomu s nekog faksa, toliko je to potpuno nepotrebno. Zato što smo si na predavanjima većinom bili pasivni promatrači, zato što smo sve učili samo u teoriji, a imamo nula bodova iz bilo kakve vrste prakse. A za svaki posao traži se iskustvo, diplome su tu manje važne. Ne vjerujem baš u ocjene i općenito u bilo koji obrazovni sustav. Mislim da se kroz školovanje zapravo vrlo malo nauči. Sve ono što sam osobno naučila, naučila sam kroz životna iskustva ili informirajući se putem knjiga/interneta i drugih izvora u svezi tema koje su me zanimale. Nešto malo sam naučila i na diplomskom studiju, zato što smo primorani "sudjelovati u nastavi" pa ipak moraš biti koncentriran na predavanjima. Ali ocjene kao ocjene, bodovanja kao bodovanja... Ljudi moji, gotovo da nema apsurdnije stvari na svijetu! Skupljaš ECTS bodove - ima li još netko tko se osim mene osjeća kao da je upao u neku video-igricu? A što reći... Realno se na zapadu stvari nikada neće promijeniti... Ali ako niš drugo, na zapadu je barem sustav definiran kao bolonjski. Ovdje u Hrvatskoj se čak i kroz obrazovanje teži biti dio Europe, iako smo mentalno zapravo dio Balkana - kao i obično, tipično za Hrvatsku koja se u svim aspektima silno trudi da bude nešto što nije, ali to je nažalost naše okruženje... Samo ne znam što je gore - biti ono što zapravo jesmo ili se pretvarati da smo nešto drugo, iako smo i dalje nažalost ono što jesmo? Hmm..

    avatar

    24.11.2012. (20:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...