opraštanje nije za slabiće, treba biti jak za biti u stanju - oprostiti...
18.11.2012. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gilda
....težina nečega se mjeri sa sposobnosti da to prihvatiš....ali mislim da je lakše nešto prihvatit nego li se pomirit sa tim...kad se pomiriš sa nečim znači da odustaješ od svoje borbe..svojih uvjerenja...i pomalo same sebe...tako i za grad Vukovar lakše je oprostit nego zaboraviti...dakle prihvatit tu nepravdu koja je učinjena gradu heroju i gradu heroja ali nikad se pomirit sa tim iznutra...uvijek ostaje rana... uvijek ostaje misao zašto je tako moralo biti...i vrijeme ne liječi nego zaliječi...zaboravi...potisne.......
18.11.2012. (12:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gilda
ne zaboravi...napisala ja gori bez ne a to i jest poanta ovoga nikad ne zaboraviti!
18.11.2012. (12:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alen
Oprostiti? Da, to je najveće djelo koje čovjek u životu može učiniti. U oprostu i ljubavi smo najbliže Stvoritelju... Da nas On (ipak) voli, u to ne sumnjajmo. Da će nam oprostiti, tome se trebamo nadati. Kako od Njega očekivati da nam oprosti, ako to i sami nismo spremni učiniti našim dužnicima. Logično, zar ne? Ali.... uvijek ima to 'ali'. Da bismo od Njega očekivali da nam oprosti, nije li potrebno da se prije toga pokajemo? Barem malo, ali ISKRENO. A, pitam vas sve skupa, koliko znate slučajeva pokajanja za zločin(e) u Vukovaru? Iskrenog pokajanja? Ili barem glasno izrečenog? Tako da svi čujemo... Kako oprostiti nešto za što od nas nitko oprost ni ne traži? Pozdrav svima, posebno onima koji me nisu zaboravili ni nakon mojeg dugog izbivanja zbog praznine koja vlada u meni.
18.11.2012. (17:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K.
oprost je ok., za neke grijehe...ali, u ovom slučaju ja sam više za Stari Zavjet...oko za oko, zub za zub i još mu usput okini bar jednu nogu...moj naklon gospođe i gospodo komentatori, i vama vladarice ovog predivnog bloga...ljubim ruke, damo;))...
18.11.2012. (19:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:)
upravo tako.. nije lako..
oprostiti ali nikada NE ZABORAVITI
18.11.2012. (10:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
opraštanje nije za slabiće,
treba biti jak za biti u stanju - oprostiti...
18.11.2012. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gilda
....težina nečega se mjeri sa sposobnosti da to prihvatiš....ali mislim da je lakše nešto prihvatit nego li se pomirit sa tim...kad se pomiriš sa nečim znači da odustaješ od svoje borbe..svojih uvjerenja...i pomalo same sebe...tako i za grad Vukovar lakše je oprostit nego zaboraviti...dakle prihvatit tu nepravdu koja je učinjena gradu heroju i gradu heroja ali nikad se pomirit sa tim iznutra...uvijek ostaje rana... uvijek ostaje misao zašto je tako moralo biti...i vrijeme ne liječi nego zaliječi...zaboravi...potisne.......
18.11.2012. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gilda
ne zaboravi...napisala ja gori bez ne a to i jest poanta ovoga nikad ne zaboraviti!
18.11.2012. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alen
Oprostiti? Da, to je najveće djelo koje čovjek u životu može učiniti.
U oprostu i ljubavi smo najbliže Stvoritelju...
Da nas On (ipak) voli, u to ne sumnjajmo. Da će nam oprostiti, tome se trebamo nadati.
Kako od Njega očekivati da nam oprosti, ako to i sami nismo spremni učiniti našim dužnicima. Logično, zar ne?
Ali.... uvijek ima to 'ali'. Da bismo od Njega očekivali da nam oprosti, nije li potrebno da se prije toga pokajemo? Barem malo, ali ISKRENO.
A, pitam vas sve skupa, koliko znate slučajeva pokajanja za zločin(e) u Vukovaru? Iskrenog pokajanja? Ili barem glasno izrečenog? Tako da svi čujemo...
Kako oprostiti nešto za što od nas nitko oprost ni ne traži?
Pozdrav svima, posebno onima koji me nisu zaboravili ni nakon mojeg dugog izbivanja zbog praznine koja vlada u meni.
18.11.2012. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K.
oprost je ok., za neke grijehe...ali, u ovom slučaju ja sam više za Stari Zavjet...oko za oko, zub za zub i još mu usput okini bar jednu nogu...moj naklon gospođe i gospodo komentatori, i vama vladarice ovog predivnog bloga...ljubim ruke, damo;))...
18.11.2012. (19:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...