Komentari

maticnaploca.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • joca muškarčina samo takva

    na ovu temu se ni ja nemam snage zajebavati. kod nas plaća počela kasniti, znači kroz 3 mjeseca jedan će preskočiti, a bojim se da je ne mogu preskočiti režije za taj mjesec. malo dijete, žena na porodiljnom sa 2.300kn mjesečno. welcome to croatian reality !

    avatar

    08.11.2012. (08:04)    -   -   -   -  

  • Cvjetna

    Tijekom studiranja radila sam na mnogim mjestima gdje mi je plaća mjesecima kasnila, radila sam za stanarinu, a kako je platiti kada ni tebi samoj nije plaćeno...bilo je i teških vremena i brojenja lipa za polovicu kruha, ali barem sam se naučila raznim trikovima preživljavanja ni iz čega...

    avatar

    08.11.2012. (09:41)    -   -   -   -  

  • Put povratka

    I mjeseci nespavanja, a kad konačno legneš u krevet toliko umoran da se ne možeš pomaknuti, pred oči dođu svi računi, sve opomene... Stalno si gladan, ne od gladi, nego od straha da sutra nećeš moći pojesti ni onoliko koliko si danas mogao. I razbudiš se, vrtiš po glavi članke zakona, proklinješ prava poslodavaca i kuneš onu lijenu gamad koja ima posao, redovna i previsoka primanja a ne radi ama baš ništa nego samo gleda kako bi "smjestila" kolegi. Onda se polako počinju rasipati poznanici, kvazi prijatelji i rodbina, kao da imaš kugu, a još ništa nisi ni tražio ni molio....
    I, dobro je još jedino ako imaš bar nekoga uz sebe, kol'ko tol'ko trezvene glave zbog koga se vrijedi sutra ustati.
    :(

    avatar

    08.11.2012. (11:10)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    S takvim životom matematika nema veze. Sračunaš sve što si trebao platiti, a nisi i koliko ti treba za preživjeti, a nemaš i po svemu nije bilo moguće preživjeti, a živiš.

    Jedno vrijeme je Janja tako primala plaću, ali je imala sreću da je našla drugi posao s.redovitim isplatama, pa je dobijala tu plaću, a povremeno bi stigli i ovi zaostatci, bilo je to kao neki dobitak na lotu.

    avatar

    08.11.2012. (11:55)    -   -   -   -  

  • nezaposlena d.o.o.

    baš mi izazivaš grč u želucu

    avatar

    08.11.2012. (13:33)    -   -   -   -  

  • moljci su ga pojeli

    strašno :(

    avatar

    08.11.2012. (17:56)    -   -   -   -  

  • gruntovcanka

    nedavno sam se porječkala s kolegicama koje su mumljale što neće dobiti božičnicu i regres.....da je ovaj post tog dana napisan, isprintala bih im ga, i nabila na nos..
    U stvari, još stignem..

    avatar

    08.11.2012. (17:59)    -   -   -   -  

  • Tiana

    jedna frendica je dvije godine išla na posao bez plaće , imala je sreću što je suprug dobro zarađivao i što su imali svoga vrta..danas kada smo svjedoci svega i svačega mislim da je najvažnije zadržati zdravu pamet..nevjerojatna su vremena došla i do nas...:D..valjda će se ta kolektivna svijest konačno početi baviti pozitivnim stvarima ..:D

    avatar

    08.11.2012. (20:15)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    k vragu...
    lakše je kad se još uvijek možemo čuditi.
    ovako kada smo prestali, kad je sve to eto normalno i život... onda je uistinu teško.

    avatar

    09.11.2012. (07:08)    -   -   -   -  

  • snoopyshist

    Prošla sam i tu varijantu. Trajala je dvije godine agonija, samo sam bila u priči da je svaki treći mjesec bila isplaćivana....danas je firma odavno pokojna, a ja sam sretno zaposlena drugdje....Znam kako je to i ne želim da mi se ikada više takvo što ponovi jer bi dobila totalni freak out...Sretno, nemoj posustati u traženju drugog posla...

    avatar

    09.11.2012. (07:23)    -   -   -   -  

  • nataša

    i meni si izazvala grč u želucu i jako, jako me rastužila ...

    avatar

    09.11.2012. (07:52)    -   -   -   -  

  • primakka

    prije puno, puno godina prošla sam besparicu i preživljavanje na margarinu, onom za kolače, ali tad nisam radila.
    trenutno sam u manjini koja redovno prima plaću.
    a ovo sad općehrvatsko stanje, ovaj rad bez plaće, udara u mozak, u ljudsko dostojanstvo.
    teško je ostati zdravog duha bez prijatelja koji razumiju i pomažu...

    avatar

    09.11.2012. (08:18)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Svi trebaju još puno napraviti da bi svima bilo bolje, naravno, neki i malo više, a ponekada i za malo manje sve. Hoću reći, dobra nit vodilja je dobrobit svih i sva, ali eto, od negdje treba i krenuti ;)

    avatar

    09.11.2012. (08:49)    -   -   -   -  

  • Neverin

    nemoj se vrijeđati ali upravo zato jer je većina spremna raditi džabe mjesecima i ne primati plaću mi smo u ovoj banani. Blagajnice koje su spremne trpiti na nogama smjenu bez pauze da odu na wc, zaposlenice Kamenskog koje su u sloodno vrijeme štrajkale a odrađivale radnu kvotu po danu, zaposlenici Gredelja..., svi su se oni nadali. Ma sa hrvatskim poslodvacima se ne trebaš šta nadati. Kada mi dođe plaća manje od utanačene ja popizdim na trenutnog poslodavca, šaljem mejlove, upite, zovem, noćna sam mu mora i nakon toliko tlačenja ipak dobim i nije mi žao jer imam pravo na ono što sam zaradio. Možeš mi reći da ne razumijem kao što sit gladnog ne razumije ali baš zato jer je stvar u računima koje banke i ostale institucije ne čekaju e baš zato treba stisnuti poslodvca pa i bolje da ti onda prije da otkaz da možeš dobivati naknadu i baciti se na potragu za novim. Meni ova priča izaziva bijes više od tuge, jer dopuštamo biti nečiji taoci. Mah to sam ja možda seljak koji misli da se šegfovi ako su neplatiše, zajedno s političarima trebaju nabiti na kolac na sveopće zadovoljstvo puka.

    avatar

    09.11.2012. (12:07)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    na žalost, to je sadašnja hrvatska stvarnost, hrvatski horor...

    a tako je lijepa zemlja, bogata, naša Slavonija može hraniti cijelu Evropu kao što je to nekad Ukrajina činila....

    što nam se to dogodilo, gdje se to hrvatski čovjek izgubio?

    avatar

    09.11.2012. (12:29)    -   -   -   -  

  • dubinama

    još uvijek radim
    broj olovaka je još uvijek dvoznamenkast ( ali intenzivno opada )
    kava se svela na samo onu jednu u izuzetno potrebitoj situaciji
    broj ljudi se sveo na RIJETKI
    osmijesi odavno izbljedjeli
    ali još uvijek sam tu
    ( trebala bi biti "sretna"? )

    i da, do maloprije sam bila gladna...sada više nisam ni to ...

    avatar

    09.11.2012. (13:28)    -   -   -   -  

  • madeleine

    da, loše je. svaka čast onima koji preživljavaju

    avatar

    09.11.2012. (14:47)    -   -   -   -  

  • Informatičar starog kova

    U ovoj državi ima toliko vrsta ljudi koji su zaslužili čekićem po glavi od kojih bi istaknuo onu meni najiritantniju, to su oni koji kažu: "Ko želi raditi, ima posla."

    avatar

    09.11.2012. (16:23)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @shadow, sjećam se kako je u prvim godinama nove države bilo u čitankama lijepo objašnjeno kako je Slavonija žitnica Hrvatske, praktički pljucneš sjeme i eto ti usjeva. Nekako su se brzo pogubile te čitanke. Našim političarima nije u interesu da imamo dostupnu jeftinu hranu čijom kupnjom možemo hraniti naše ratare. Ovo je nova vrsta rata bez ispaljenog metka a političari su izdajnici za koje se nadam da će platiti svoju gramzivost.

    @info, i onima koji se bune protiv očitog retardiranog stanja u drćavi govore da su neradnici, originalno ko nacionalist koji se ne može predočiti ništa drugo u neistomišljeni sem komunjare :D

    avatar

    09.11.2012. (17:11)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    pročitala sam tvoj tekst par puta... došla sam iz drugog filma...u Hrvatskoj nikada nisam radila...u Zagrebu sam tek par mjeseci...susrećem se s problemima drugačije vrste...tamo odakle sam došla sam susretala ljude koji su ostajali bez posla...odkazi su na dnevnom redu u kapitalizmu, ali otprmnine su prilično velike...ali nigdje nisam susrela ljude koji su radili, a da nisu dobijali plaču...Prolutala sam malo shoping centrima i zagrebačkim radnjama...glamur, vrtoglave cijene ...uspoređujem cijene živežnih namirnica sa onima na zapadu...nikakve razlike...a prosjećna plaća onih koji imaju sreću da rade i dobijaju novac je tek četvrtina prosječne plaće tamo...
    a tamo se najviše cijene domaći proizvodi...oni su i najskuplji...meso, voće, povrće, sve autohtono...ponosni su na svoje...i sve krase pečatom zemlje...
    oprosti, raspisala sam se...ali ovim tekstom si potvrdila moja razmišljanja u zadnje vrijeme...društvo u kojem se krećem nema tih problema...ali svi mi osjećamo depresiju i žao nam je...nemoćni smo...svaki puta mi se srce stisne kada vidim stariju ženu koja pruža dlan i moli par kuna...darovati joj mogu...ali pomoći joj ne mogu...

    ne znam koliko sam ublažila tvoju bol ovim komentarom...nisam sigurni niti da si željela ovako nešto pročitati...ali sjećam se tvog pisma na početku našeg virtualnog druženja...pomoglo mi je tvoje sudjelovanje u mojim problemima...željela sam ti samo reči da pokušavam razumjeti život u Hrvatskoj...da pokušavam postati istinski sudionik vremena...za sada samo još uvijek stranac u zemlji u kojoj sam odrasla...:-))

    avatar

    09.11.2012. (17:52)    -   -   -   -  

  • bellarte

    ...svakim danom u svakom pogledu ova država sve više stagnira,propada i nazaduje...svugdje samo loše vijesti,eto jučer i deložacija obitelji iz Zadra,ne znam je li se itko na blogu i šire javnosti sjetio te teme i tog slučaja...osim Ivana Pernara koji je sa svojom ekipom iz Zg stigao da im bar bude u živom štitu i ako ništa drugo uspori deložaciju...jer uz nezaposlene svi smo svakim danom sve više taoci banaka i lihvarskih kredita a upravo o tome Ivan Pernar piše u svojim [a href=http://www.slideshare.net/ipernar/ivan-pernar-kako-je-nastao-novac-v1 801 target=_blank]knjižicama[/a]..te kad to čovjek pročita bude mu mnogo toga jasnije...
    ...u svakom slučaju mislim da ni onima koji još i imaju posao nije lako jer nikad ne znaš kad te može strefit neki otkaz... ali je svakako najteže nezaposlenima...a ako se još na to nakalemi neka bolest(što najčešće vuče za sobom) tada je doista grdo...

    avatar

    09.11.2012. (18:28)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Strašno...takve teške situacije zbilja nas uče koječemu,određivanju prioriteta, prepoznavanju pravih prijatelja, preživljavanju ponajviše. Trpimo i jadni smo. Neki više, neki manje. To s prijateljima i ja sve više osjećam na vlastioj koži. Okrećemo se sebi i vlastitoj egzistenciji. Jedino što nam mogu svima poželjeti, jest da napokon ljudi izađu na ulice i maknu bandu lopovsku s vlasti. Tebi želim da nađeš novi, redovito plaćen posao. Prekrasna fotka. Ima ljudi.

    avatar

    09.11.2012. (20:45)    -   -   -   -  

  • hurem

    imala sam puno manje plaće nego neki koji non stop kukaju i nikad se nisam žalila kuću gradila bez kredita nosila blokove icement a oni dobili državne stanove kćer izškolovala obezbjedila joj stanbeno pitanje jednu plaću ja i muž smo trošili drugu štedjeli preživjela raspad pika uslavoniji stečaj firme radila 38 godina otišla u mirovinu bilo me je stid raditi a mlade žene dolaze i primaju ih na određeno vrijeme par mjeseci pa sam htjela osloboditi radno mjesto mirovina 2,200,00 i nežalim se uvijek trošim koliko imam

    avatar

    09.11.2012. (21:22)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    U kategoriji sam onih koji još primaju mirovine, poput
    onih koji još primaju plaće. Ispada da bi se trebalo
    stidjeti ako si za odrađen staž dobio onaj jad od mirovine,
    ili još gore, drhtiti od otkaza jer tražiš zarađenu plaću.
    Svoje treba tražiti a ne čekati da ti se oni beskrupuloznici
    što su osigurali sebe i nasljednike na račun baš onih
    što stoje na nogama cijeli dan i boje se ići na wc. Nisam
    dobila stan, već uz kredite (plaća je bila mala) gradila
    kuću i školovala djecu, ali sam pred sobom imala neko
    svjetlo, dođoše i ugasiše ga, ne za ljubav Hrvatske, već
    samo za sebe i one oko sebe. Drhtureći čekajući, zaista
    se ništa neće promijeniti, treba svoje tražiti, a gdje, to znaju
    svi oni koji rade a ne primaju plaću, ili toliko bijednu da im je
    bolje na socijalu. Nažalost tvoja priča nije jedina, ima ih, a
    bit će ih još više dokle se ne počnu raditi drastični koraci:)))

    avatar

    09.11.2012. (22:25)    -   -   -   -  

  • NF

    jedino razumijem neverinov komentar, inače sam ispunjen bijesom iako sam još zaposlen, za razliku od ogromne većine čačkam mečku

    avatar

    09.11.2012. (22:31)    -   -   -   -  

učitavam...