u pretakanju danas u sutra elegije titraju u nama...sklada ih jesenji vjetar nad humcima kojima hrlimo da osjetimo blizinu otišlih duša...ova vaša elegija je moćna kao moć sadašnjeg trenutka...uzbibana u bokovima kao zvuk zvona u samoćama...oćutih jecaj klecajućih koljena, osjetih stravu u moćnicima...dotakno me vaš izričaj, opjevana nemoć u ovim turobnim vremenima...
ugodnu vam večer želim dragi prijatelju...:-))
31.10.2012. (17:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maslinapjesma loza: Pošto sam u svom komentaru, u sitni sat noćni, propustio neke manje pogreške (a koje, zasigurno, ponajviše meni smetaju), daj, molim te, dragi prijatelju i nadahnuti ljepoduše pjesnikovanja Ivane Vidoviću, izbriši mi ranije postavljeni a uvaži ovaj ispravljeni komentar tvojega izuzetno značajna soneta-elegije. Hvala ti i neka muze, sa svim svojim raskošjem, uvijek uza te budu!
Elegija je ustvari tužna lirska pjesma (prema grčkom elegos – tužaljka). Inače, pisana je u dvostisima od jednog heksametra i jednog pentametra. Od rimskih pjesnika koji su je pisali, uz Katula, Tibula i Propercija, najpoznatiji je Ovidije (u zbirci mu „Ex Ponto“ (S Crnog mora), s nostalgičnim prizivima domovine u vrijeme svog progonstva. U hrvatskim pak prostorima elegiju već imamo u starom Dubrovniku, potom i drugdje, dok su je u novijoj književnosti, pored ostalih, pisali Silvije Strahimir Kranjčević (Uskočke elegije), Vladimir Nazor (Topuske elegije) Zlatko Tomičić (Pašmanske elegije) …
Razumije se, s vremenom je, osim u distihu, elegija pisana i drugim vrstama stihova, pa i ritmičkom prozom, a navlastito u današnje postmodernističko doba. Tako je, evo, naš izvrsni poeta Ivan Vidović napisao ovu svoju elegiju u obliku soneta, da bi promjenom forme promijenio i onaj njezin uobičajeni lirski ton tuge i sjete – tonom izuzetne zabrinutosti, očaja i, kadšto, rekao bih, jetkog sarkazma. A što je razvidno već u prvim stihovima prvog katrena kad u njihanju mesa u bokovima i u pucanju sisa ne vidi ljupkost i otmjenost žene, nego njezinu izopačenost i razvratnost, ako hoćete. Pa, dok „trepere zvuci u tokovima“ (u hodu, zapravo, svih i svega što se kreće), dotle zvona nisu bona – luda su, jer se uzalud trse prizvati odlutale ili izgubljene ljudske duše.
U daljnjim pak stihovima autor, uz netom istaknutu pojavnost, osjećajući je svim svojim osjetljivim, pače, preosjetljivim bićem, sabire sva ta iščašenja, koja su, s obzirom da su u glibu sve do samoga grla, osuđena na krug – kad kaže „Vrte se nade i u ranama, / roje se ose i u geslima“; i tako, kažem, sve do kraja, odnosno do jedino moguće poante: „ ... ostaje blato u potocima, / beznađe, strava u moćnicima“!
Doista, riječ je o izuzetno snažnom i znakovitom sonetu s elegijskom potkom – otužnošću i gnjevnošću izdignutima do gotovo edvardmunchovskog vriska.
Čestitam – srcem!
01.11.2012. (17:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinajina sjecanja, u vašem osvrtu na moju "Elegiju" vidim novu elegiju, vaš dubok poetičan zaron u misaono-emocionalni vir doživljaja. Vaša razmišljanja otkrivaju vaš suptilni i ranjivi odnos prema mračnom svijetu u kojem sve treperi elegično, u kojem tražimo smiso. Hvala vam!
02.11.2012. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečmenjanka,, najprije ti se zahvaljujem na javljanju, na tome što nisi zaboravila "barba Ivu"! Već sam pomislio da sam svojim komentarima, ocjenama na tvom blogu postao dosadan i izlizan. "Dignut ćemo mi svoje poglede s pločnika", kažeš to tako odlučno i hrabro, poticajno i snažno djeluje tvoj usklik! Hvala ti!
02.11.2012. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona, jesi umirovljeni profesor, ali nisi zaboravio pedagoško-didaktički i metodički pristup koji, itekako, stoji i vrijedi! Hvala ti! U svojoj ocjeni ti si i pjesnik, i književni teoretičar, i književni kritičar, nadasve izvrsnik u doživljajnosti. Tvoje poetično-analitičko razmišljanje na mene djeluje inspirativno., snažno. Zapravo, tvoj osvrt ima antologijski odjek, vrijednost i potvrdu. Hvala ti, pjesniče i prijatelju vrli!
02.11.2012. (10:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesma loza - Prijatelju mi i pjesniče Ivane Vidoviću, ne znam već po koji put me zadivljuješ neposrednošću i mislenošću svojih dojmova o mojim komentarima tvoje veličajne poezije, a kraj koje se, s obzirom na njene vremensko-povijesne i estetsko-literarne vrednote, ne može biti ravnodušan; dapače, mora joj se prići krajnje ozbiljno i temeljito, ali, isto tako, i "poetično-analitičkim" razmišljanjem", kako bi ono i ti o mom postupku napisao u prethodnom komentaru-odgovoru.
Hvala i tebi, prijatelju i pjesniče izuzetni, na ovoj ti iskrenosti i nadahnutosti!
02.11.2012. (15:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://bigblog.tportal.hr
Dragi Ivane, dragi prijatelju
Čitam i šutim.
Veliki pozdrav
D.Gortan
02.11.2012. (18:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dopustili smo sebi beznađe, dopustil osjećaj strave, a moćnici su svakim danom bahatiji i odnarođeniji, usudila bih se reći, bez iznimke. Ma što će mi njihova moć, moj mir je daleko vrijedniji i onaj osjećaj da barem riječju mogu "ošinut", lipi vam pozdrav:)))
13.11.2012. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
u pretakanju danas u sutra elegije titraju u nama...sklada ih jesenji vjetar nad humcima kojima hrlimo da osjetimo blizinu otišlih duša...ova vaša elegija je moćna kao moć sadašnjeg trenutka...uzbibana u bokovima kao zvuk zvona u samoćama...oćutih jecaj klecajućih koljena, osjetih stravu u moćnicima...dotakno me vaš izričaj, opjevana nemoć u ovim turobnim vremenima...
ugodnu vam večer želim dragi prijatelju...:-))
31.10.2012. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečmenjanka
''Klecaju oči po pločnicima,
ostaje blato u potocima,
beznađe, strava u moćnicima.''
.......
Dignućemo i mi svoje poglede sa
pločnika.....jednom...a onda ajme
moćnicima....
Dovidova barba Ive
01.11.2012. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Maslinapjesma loza:
Pošto sam u svom komentaru, u sitni sat noćni,
propustio neke manje pogreške (a koje, zasigurno,
ponajviše meni smetaju), daj, molim te, dragi
prijatelju i nadahnuti ljepoduše pjesnikovanja
Ivane Vidoviću, izbriši mi ranije postavljeni a
uvaži ovaj ispravljeni komentar tvojega izuzetno
značajna soneta-elegije. Hvala ti i neka muze,
sa svim svojim raskošjem, uvijek uza te budu!
Elegija je ustvari tužna lirska pjesma (prema
grčkom elegos – tužaljka). Inače, pisana je u
dvostisima od jednog heksametra i jednog
pentametra. Od rimskih pjesnika koji su je pisali,
uz Katula, Tibula i Propercija, najpoznatiji je
Ovidije (u zbirci mu „Ex Ponto“ (S Crnog mora),
s nostalgičnim prizivima domovine u vrijeme
svog progonstva. U hrvatskim pak prostorima
elegiju već imamo u starom Dubrovniku,
potom i drugdje, dok su je u novijoj književnosti,
pored ostalih, pisali Silvije Strahimir Kranjčević
(Uskočke elegije), Vladimir Nazor (Topuske elegije)
Zlatko Tomičić (Pašmanske elegije) …
Razumije se, s vremenom je, osim u distihu, elegija
pisana i drugim vrstama stihova, pa i ritmičkom
prozom, a navlastito u današnje postmodernističko
doba. Tako je, evo, naš izvrsni poeta Ivan Vidović
napisao ovu svoju elegiju u obliku soneta, da bi
promjenom forme promijenio i onaj njezin uobičajeni
lirski ton tuge i sjete – tonom izuzetne zabrinutosti,
očaja i, kadšto, rekao bih, jetkog sarkazma. A što je
razvidno već u prvim stihovima prvog katrena kad u
njihanju mesa u bokovima i u pucanju sisa ne vidi
ljupkost i otmjenost žene, nego njezinu izopačenost
i razvratnost, ako hoćete. Pa, dok „trepere zvuci u
tokovima“ (u hodu, zapravo, svih i svega što se
kreće), dotle zvona nisu bona – luda su, jer se uzalud
trse prizvati odlutale ili izgubljene ljudske duše.
U daljnjim pak stihovima autor, uz netom istaknutu
pojavnost, osjećajući je svim svojim osjetljivim,
pače, preosjetljivim bićem, sabire sva ta iščašenja,
koja su, s obzirom da su u glibu sve do samoga
grla, osuđena na krug – kad kaže „Vrte se nade i u
ranama, / roje se ose i u geslima“; i tako, kažem,
sve do kraja, odnosno do jedino moguće poante:
„ ... ostaje blato u potocima, / beznađe, strava
u moćnicima“!
Doista, riječ je o izuzetno snažnom i znakovitom
sonetu s elegijskom potkom – otužnošću i gnjevnošću
izdignutima do gotovo edvardmunchovskog vriska.
Čestitam – srcem!
01.11.2012. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
dinajina sjecanja, u vašem osvrtu na moju "Elegiju" vidim novu elegiju, vaš dubok poetičan zaron u misaono-emocionalni vir doživljaja.
Vaša razmišljanja otkrivaju vaš suptilni i ranjivi odnos prema mračnom svijetu u kojem sve treperi elegično, u kojem tražimo smiso.
Hvala vam!
02.11.2012. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
nečmenjanka,, najprije ti se zahvaljujem na javljanju, na tome što nisi zaboravila "barba Ivu"! Već sam pomislio da sam svojim komentarima, ocjenama na tvom blogu postao dosadan i izlizan.
"Dignut ćemo mi svoje poglede s pločnika", kažeš to tako odlučno i hrabro, poticajno i snažno djeluje tvoj usklik! Hvala ti!
02.11.2012. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Sjaj Oriona, jesi umirovljeni profesor, ali nisi zaboravio pedagoško-didaktički i metodički pristup koji, itekako, stoji i vrijedi! Hvala ti!
U svojoj ocjeni ti si i pjesnik, i književni teoretičar, i književni kritičar, nadasve izvrsnik u doživljajnosti.
Tvoje poetično-analitičko razmišljanje na mene djeluje inspirativno., snažno.
Zapravo, tvoj osvrt ima antologijski odjek, vrijednost i potvrdu.
Hvala ti, pjesniče i prijatelju vrli!
02.11.2012. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
maslinapjesma loza - Prijatelju mi i pjesniče Ivane
Vidoviću, ne znam već po koji put me zadivljuješ neposrednošću i
mislenošću svojih dojmova o mojim komentarima tvoje veličajne
poezije, a kraj koje se, s obzirom na njene vremensko-povijesne
i estetsko-literarne vrednote, ne može biti ravnodušan; dapače,
mora joj se prići krajnje ozbiljno i temeljito, ali, isto tako, i
"poetično-analitičkim" razmišljanjem", kako bi ono i ti o mom
postupku napisao u prethodnom komentaru-odgovoru.
Hvala i tebi, prijatelju i pjesniče izuzetni, na ovoj ti iskrenosti i nadahnutosti!
02.11.2012. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://bigblog.tportal.hr
Dragi Ivane, dragi prijatelju
Čitam i šutim.
Veliki pozdrav
D.Gortan
02.11.2012. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Dragi Dragane, dobro mi došao!
02.11.2012. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dobro jutro...i dan pun nadahnuća u virovitoj svakodnevici iz koje vi crpite samo strune ljepotu...i kukičate sonetnicu snova:-))
04.11.2012. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
analiza
Slikoivita elegija stvarnosti življenja
koja uzrokuje misaono budjenje
kako nebi potonuli kao barka ova....
04.11.2012. (14:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Dopustili smo sebi beznađe, dopustil osjećaj strave,
a moćnici su svakim danom bahatiji i odnarođeniji,
usudila bih se reći, bez iznimke. Ma što će mi njihova
moć, moj mir je daleko vrijedniji i onaj osjećaj da
barem riječju mogu "ošinut", lipi vam pozdrav:)))
13.11.2012. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...