Dosadno mi je pa svrljam po netu i pronadjem vas blog. Dan mi je bio dobar ali to nista ne znaci jer kad je covjek- ja- raspolozenje se mjenja svjetlosnom brzinom. Trenutno sam jako tuzna. Prepoznala sam se u puno stvari o kojima pisete samo sto sam ja prepustena sebi, ne mogu si priustiti pomoc. Nekad mislim da sam si unistila zivot upravo pasivnoscu, emocionalna bol, i onda na kraju "pravednicki gnjev" (slicna situacija kako vi i vasa zena, samo sto je moja afera bila puno groznija i nikad se nisam oporavila od nje, od krivnje i prezira koji osjecam prema sebi) koji rusi sve pred sobom. Sve ljude koje sam ikad voljela sam u tim trenutcima pravednickog gnjeva jako povrijedila i izgubila i ostala slomljena, emocionalni bogalj, bez vrijednosti, nesposobna za ista dobro... tko dodje u moju blizinu samo nastrada a moja bol raste.... citajuci vase blogove sam shvatila nesto a to je strah kao izvor svega ali kako onda uspijem uraditi bas ono cega se bojim? zasto? sta je to u mojoj podsvjesti da me tjera na takvu autodestrukciju? pocet cu pisati blog, mozda mi pomogne. Hvala vam na ovom blogu i iskustvima koja dijelite s nama.... i da, toliko zeljeno tupilo i mir nalazum najcesce samo u alkoholu i travi....i brak trpi (nije bilo afera, njega jos nisam povrijedila, do jednog dana kad cu opet puknuti i napraviti sranje), jer je na kraju i sam brak bio bijeg, jos jedan neuspjesan bjeg od same sebe....
07.12.2012. (16:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lost Lilly
Dosadno mi je pa svrljam po netu i pronadjem vas blog. Dan mi je bio dobar ali to nista ne znaci jer kad je covjek- ja- raspolozenje se mjenja svjetlosnom brzinom. Trenutno sam jako tuzna. Prepoznala sam se u puno stvari o kojima pisete samo sto sam ja prepustena sebi, ne mogu si priustiti pomoc. Nekad mislim da sam si unistila zivot upravo pasivnoscu, emocionalna bol, i onda na kraju "pravednicki gnjev" (slicna situacija kako vi i vasa zena, samo sto je moja afera bila puno groznija i nikad se nisam oporavila od nje, od krivnje i prezira koji osjecam prema sebi) koji rusi sve pred sobom. Sve ljude koje sam ikad voljela sam u tim trenutcima pravednickog gnjeva jako povrijedila i izgubila i ostala slomljena, emocionalni bogalj, bez vrijednosti, nesposobna za ista dobro... tko dodje u moju blizinu samo nastrada a moja bol raste.... citajuci vase blogove sam shvatila nesto a to je strah kao izvor svega ali kako onda uspijem uraditi bas ono cega se bojim? zasto? sta je to u mojoj podsvjesti da me tjera na takvu autodestrukciju? pocet cu pisati blog, mozda mi pomogne. Hvala vam na ovom blogu i iskustvima koja dijelite s nama.... i da, toliko zeljeno tupilo i mir nalazum najcesce samo u alkoholu i travi....i brak trpi (nije bilo afera, njega jos nisam povrijedila, do jednog dana kad cu opet puknuti i napraviti sranje), jer je na kraju i sam brak bio bijeg, jos jedan neuspjesan bjeg od same sebe....
07.12.2012. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...