aleluja u to ime! (morala sam izguglat "obstikalije", jedino što mi je izlistalo je jedan tvoj stari post iz 2007. u kojem spominješ taj izraz koji mi i dalje nije jasan. no fa bitno, tako sam pročitala i taj post, sve ima svoje zašto. i osnovna u proksimitetu.) dosjetila sam se da bi se "fallow your bliss", jedna od mantri koju vole ponavljat newageri, mogla i kao "slijedi svoj smješak" prevest, šta ne? onaj mali topli, duboko unutra u špiljici srca. :) o onima koji se na tebe ljute, to ti ne znam komentat. jer na mene skoro da nema tko se nije bar jednom naljutio. a šta da im radim? tsk. :) lijepo je pisati, ali i čitati. volim pročitati tvoje postove. imaju nešto što me na onog jednog meni vrijednijeg podsjeti, to sam ti već negdje rekla? (i stalno si govorim da ću, kao, uzet vremena pa krenut čitat sve od prvog do ovog, ali-znaš već- vrijeme zapravo uzima nas. i melje. ma hoću, jednom. obećajem sebi, tako da se držim za riječ. :)) čuvaj smješak!
18.10.2012. (20:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u srednjoj školi moje su zadaćnice skoro uvijek bile filozofskog, egzistencijalističkog karaktera, a profesorica Živana bi mi nekad na kraju napisala komentar: "Idemo dalje..." s vremenom sam shvatila da je ta osebujna, naizgled uvijek mrzovoljna i živčana žena prošla stvarno svašta, i to njeno "Idemo dalje..." zapravo je poput motiva koji se provlači kroz cijelo njeno životno iskustvo. anitya (a = ne; nitya = vječnost) - sve prolazi, sve se mijenja, i tuga i sreća i sva stanja između. kaleidoskopski gledano (:O), život je uvijek nešto drugo od onoga kako nam se čini (osim ako smo supersvjesni i shvaćamo život kao igru). naše iskustvo lomi se kroz leću našeg uma, duha, a tebe ja bih rekla krasi jedna vrlo čipkasta psiha, koja tvoje krize možda čini gadnima i teško izdrživima, ali kad je u punom sjaju onda je u punom sjaju sve se topi i zasljepljuje o moj bože rastopit ću se. mi koji previše razmišljamo i analiziramo često dolazimo do jedne točke besmisla, kad sav taj napor da dođemo do nečeg značajnog zapravo frustrira, jer čini se uzaludan. na kraju ispada da je besmisao jedini smisao. i šta sad? idemo dalje. ne prestajemo.
21.10.2012. (18:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad shvatiš da si jedina osoba koju zapravo svaki dan trebaš ponovno oduševljavati upravo ti, lakše je. Trebaš samo upaliti onu lampicu u glavi koja osvjetljava natpis na kojem piše da su tvoje emocije i tvoje psihičko stanje bitni, da zapravo trebaš paziti samo na sebe, jer si jedina osoba koju sam ne smiješ razočarati svakodnevno. Čovjekovo tijelo je stvoreno na takav način da svaki dan ponovo bude slomljeno. Zašto onda mislimo da i duša možda nije takva? Možda su situacije koje emotivno teže prolazimo samo stepenica ka gore i nešto što nas učvršćava i jača. A i ak nije, zajebi, bar je lijepo u to vjerovati. Svaki čovjek je dobio sebe na odgovornost, samog sebe na kojeg treba paziti; i onda se zajebemo i povrijedimo sami sebe trudeći se udovoljiti drugima. I dokle?
25.10.2012. (18:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela1
aleluja u to ime!
(morala sam izguglat "obstikalije", jedino što mi je izlistalo je jedan tvoj stari post iz 2007. u kojem spominješ taj izraz koji mi i dalje nije jasan. no fa bitno, tako sam pročitala i taj post, sve ima svoje zašto. i osnovna u proksimitetu.)
dosjetila sam se da bi se "fallow your bliss", jedna od mantri koju vole ponavljat newageri, mogla i kao "slijedi svoj smješak" prevest, šta ne? onaj mali topli, duboko unutra u špiljici srca. :) o onima koji se na tebe ljute, to ti ne znam komentat. jer na mene skoro da nema tko se nije bar jednom naljutio. a šta da im radim? tsk. :)
lijepo je pisati, ali i čitati. volim pročitati tvoje postove. imaju nešto što me na onog jednog meni vrijednijeg podsjeti, to sam ti već negdje rekla? (i stalno si govorim da ću, kao, uzet vremena pa krenut čitat sve od prvog do ovog, ali-znaš već- vrijeme zapravo uzima nas. i melje. ma hoću, jednom. obećajem sebi, tako da se držim za riječ. :)) čuvaj smješak!
18.10.2012. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
što više slijedimo tuđi osmijeh tada sve više gubimo svoj
a onda ga je tako teško naći...
19.10.2012. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica
u srednjoj školi moje su zadaćnice skoro uvijek bile filozofskog, egzistencijalističkog karaktera, a profesorica Živana bi mi nekad na kraju napisala komentar: "Idemo dalje..." s vremenom sam shvatila da je ta osebujna, naizgled uvijek mrzovoljna i živčana žena prošla stvarno svašta, i to njeno "Idemo dalje..." zapravo je poput motiva koji se provlači kroz cijelo njeno životno iskustvo. anitya (a = ne; nitya = vječnost) - sve prolazi, sve se mijenja, i tuga i sreća i sva stanja između. kaleidoskopski gledano (:O), život je uvijek nešto drugo od onoga kako nam se čini (osim ako smo supersvjesni i shvaćamo život kao igru). naše iskustvo lomi se kroz leću našeg uma, duha, a tebe ja bih rekla krasi jedna vrlo čipkasta psiha, koja tvoje krize možda čini gadnima i teško izdrživima, ali kad je u punom sjaju onda je u punom sjaju sve se topi i zasljepljuje o moj bože rastopit ću se. mi koji previše razmišljamo i analiziramo često dolazimo do jedne točke besmisla, kad sav taj napor da dođemo do nečeg značajnog zapravo frustrira, jer čini se uzaludan. na kraju ispada da je besmisao jedini smisao. i šta sad? idemo dalje. ne prestajemo.
21.10.2012. (18:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica
možda ovo pomogne :D http://chrchchrch.blogspot.com/ (sori, ne uspijevam to ubaciti na onaj način da bude samo riječ koja vodi do linka)
21.10.2012. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lutanjazasuncem
Kad shvatiš da si jedina osoba koju zapravo svaki dan trebaš ponovno oduševljavati upravo ti, lakše je. Trebaš samo upaliti onu lampicu u glavi koja osvjetljava natpis na kojem piše da su tvoje emocije i tvoje psihičko stanje bitni, da zapravo trebaš paziti samo na sebe, jer si jedina osoba koju sam ne smiješ razočarati svakodnevno.
Čovjekovo tijelo je stvoreno na takav način da svaki dan ponovo bude slomljeno. Zašto onda mislimo da i duša možda nije takva? Možda su situacije koje emotivno teže prolazimo samo stepenica ka gore i nešto što nas učvršćava i jača. A i ak nije, zajebi, bar je lijepo u to vjerovati.
Svaki čovjek je dobio sebe na odgovornost, samog sebe na kojeg treba paziti; i onda se zajebemo i povrijedimo sami sebe trudeći se udovoljiti drugima. I dokle?
25.10.2012. (18:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
Istina je da sve ima ime, ali objasni stanovniku subsaharske Afrike išta imenom snijeg. I prevedi ga također, izazivam te
26.10.2012. (00:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...