Komentari

modestiblejz.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • NF

    a što reći, ne da se ljudima ni u zaborav, a kamoli na krajnje odredište

    avatar

    09.10.2012. (22:16)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Sad si mi dala mislit, a sve sam pripremila za "peglanje",
    fali mi samo financijska konstrukcija. Kad bi ljudi bili
    svjesni koliko je smiješno i besmisleno biti ono što
    nisi, što nije nekakav prirodan slijed, ne bi se toliko
    mučili oko napuhivanja, peglanja i svim sredstvima
    pokušajima produženja koje godinice. Na kraju, bilo
    ih 50, 70 ili 110, nitko za sjemena ostati neće. A u svemu
    tomu, vrlo malo igra naša volja i silna želja za produžecima,
    kad sudac zasvira KRAJ de pobjegni ako si faca, živila:)))

    avatar

    09.10.2012. (23:11)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Za početak:
    Kad bi me netko stavio ovog trenutka pred dilemu: umrijeti ovog trenutka u sedamdesetoj godini ili doživjeti (pod mus) 1000 godina bez razmišljanja bih prihvatio prvo.

    A zar bore ne mogu biti lijepe? Sve ovisi o tome kako ih gledaš. Da li kao lice ružno, staro ili pak lice koje odaje iskustvo.

    A sada mala priča (možda je znate).
    Stvarao Bog svijet sve redom kako to već znate. Stvorio sve životinje i svakoj po 50 godina života. Na kraju stvori Adama ali njemu dodijeli 25 ljeta.
    - A zašto svima 50, a meni samo 25? - upita Adam.
    - Evo, vidi, potrošio sam sve godine koje sam imao za podijeliti i nema više nego 25. Nego kreni ti svijetom pa upitaj životinje bi li ti koja dala koju godinu.

    Krenuo Adam i naletio na konja. Ispriča mu svoju muku, konj se smiluje i dade mu svojih 25 godina.
    Adamu ne bi dosta pa nastavi dalje i sretne psa. I psu bude žao pa mu da svojih 25.
    - Još negdje da dobijem 25 godina bit će 100, baš onako okruglo. - pomisli Adam i krene dalje. Sretne majmuna, ispriča mu svoju muku, majmuna dirnu Adamova muka pa mu prepusti svojih 25 godina.

    Vrati se Adam sav sretan Bogu, ispriča mu što mu se dogodilo, a Bog nakon kraćeg razmišljanja reče:
    - U redu Adame, sam si htio. Prvih 25 godina živjet ćeš kao čovjek, slijedećih 25 radit ćeš kao konj da nešto stekneš, onda će te 25 godina tvoja djeca nogirati kao olinjalog psa i na kraju ako doživiš zadnjih 25 godina svi će ti se smijati kao majmunu!
    Reče Bog i tako bi.

    avatar

    09.10.2012. (23:34)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    The Dalai Lama, when asked what surprised him most about humanity, he said:

    “Man.
    Because he sacrifices his health in order to make money.
    Then he sacrifices money to recuperate his health.
    And then he is so anxious about the future that he does not enjoy the present; the result being that he does not live in the present or the future;
    he lives as if he is never going to die, and then dies having never really lived.”

    avatar

    10.10.2012. (12:36)    -   -   -   -  

  • Neverin

    uvijek mi dođe na pamet jedan možebitni odgovor Septimija Severa jednom svom legijonaru "postao sam sve što sam želio biti i nije bilo vrijedno toga" mada je nevezano sa starenjem kao procesom već starenjem kad shvatiš da si loše živio kad si mogao dobro.

    avatar

    10.10.2012. (20:06)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    nikako se ne smije poželit duži život nego treba...mislim da je to vrlo zlobna želja u načelu

    avatar

    10.10.2012. (21:59)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Mirche mi je omeo tijek misli, no da se vratim na temu.

    Teško je ne podleći diktatu onog što se proklamira kao ljepota, jako teško. Ni sama nisam imuna, i sama se uhvatim da razmišljam "kritički" u smjeru kojeg mi mediji imputiraju iako ih se zapravo u tom segmentu podosta klonim. Baš sam prije par dana vidjela lijepu ženu, vjerojatno u šezdesetima, nešto je govorila i stvorio joj se niz sitnih bora iznad usana i pomislila sam kako bi bila ljepša da ih ispegla, a onda sam odmah potom pomislila, ma čemu? Nevjerojatno mi je da čitam sad tvoj tekst upravo o tome jer sam baš tad pomislila kako bi i dalje bila ista osoba, samo bi je svijet percipirao mlađom. A starenje je neumoljivo, propadanje iznutra i približavanje smrti nitko ne može prevariti.

    Oduvijek mi se osamdesete čine jako pozne i daleke godine i nekako sam živjela u uvjerenju da se ljudi dotad pomire s činjenicom da će uskoro umrijeti, a onda sam ostala suočena sa njihovom željom za životom koja zbilja potrese čovjeka. Kad obole od najtežih bolesti, htjeli bi čudo, htjeli bi produžiti život... ne znam, ponekad mislim da se to dešava onima koji nisu ispunili ono što su htjeli, a opet, možda je to prirodan čovjekov nagon za preživljavanjem.
    Najgore je umrijeti onima koje nitko nije volio i koji nikog nisu voljeli. S promašenim karijerama i raznim životnim greškama se čovjek lakše pomiri.

    avatar

    11.10.2012. (06:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...