Mislim da bi, uz tebe kao profesoricu, mnogi klinci prestali to shvaćati samo kao mrsku obavezu. Pa tebi i preko bloga uspijeva prenijeti svoju strast i zainteresirati ljude za latinski, grčki, albanski, stare civilizacije, tragedije... Ti si me potaknula da ponovno pročitam Homera :)
Tako da, ako i ne uspiješ odmah dobiti posao iz snova, vjerujem kako ćeš biti odlična učiteljica i raditi fenomenalna predavanja ;)
08.10.2012. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U kom smislu teže? Pa nekad nisam propuštala ni jedan datum, bila mi je to već navika. Zato je bilo prije lakše, navikla sam se već, znala sam točno u koje doba dana će se pojaviti glad, kako ju najlakše otjerati i sl. Uz to, prije se nisam baš najzdravije hranila. Sad se trudim imati barem 5 malih obroka raspoređenih kroz cijeli dan, pa mi je bilo teže izdržati samo na vodi. Nisam se osjećala loše ni ništa slično, ali mislim da ću ipak tu ''dijetu'' koristiti samo u iznimnim slučajevima, npr. nakon svih nadolazećih blagdanskih dana, kad neminovno jedem više i lošije pa dobijem koju kilu više...
09.10.2012. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rad s djecom je milost, no, ako se unaprijed groziš te uloge, biraj Arhive, Innstitute, grozno je kad djeci u najosjetljivijem razdoblju prilaze ljudi koji ih ne podnose. To se osjeti i odražava na uspjeh i sazrijevanje. No, danas je taj poziv potcijenjen pa se i ne čudim frustracijama prosvjetara. Završi ti studij, bit će posla, ako ne kod nas, širok je svijet. Lipi pozdrav:)))
09.10.2012. (17:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogu pribježem u trenucima kad se osjećam loše, a sad je uz to prisutan i katastrofalan umor i zato se ispričavam jer je jako moguće na napišem kojekakve besmislice i gluposti.
Hvala na dijeljenju mišljenja. Ma, ovaj, očito si jedna od rijetkih individua koja na bilo što što bi se moglo nazvati neuobičajenim i rijetkim ne gleda kao na nešto što ne bi smjelo pripadati u stvarnost. Vjerojatno misliš što si izrekla zbog tvojeg normalnog, humanog, slobodnog uma, ali pretpostavljam (iskustvo mi govori da si ovog puta uzmem to pravo) zbog tvoje djelomične neupućenosti, tvojeg neiskustva i blage neinformiranosti, što je sasvim normalno (iz razloga jer je potrebno zapravo dosta edukacije da netko sa strane shvati temu ispravno i u potpunosti, jer normalnim ljudima nije interes upućivati se u tu temu jer nema potrebe za time i jer tu stvar ipak jedino točno razumije osoba koja ima izravan uvid u to, netko tko to proživljava svoj cijeli život). Samo ti hoću reć nazad - ah, da je barem tako (jer to nije projekcija mojeg uma, već stvarno realnost). Zašto se iskaljavam tu? :D
Čim sam došao na tvoj blog, zapravo mi se na neki način sledila krv. Pobogu, koji su ovo uopće jezici, je li to samo moj meni već odveć poznati latinski (ili ne) ili je pomiješan i grčki - imam li uopće snage pokušati otkriti? Ne, nikako. Sati i sati učenja i rezultati jednaki neradu. Apsolutni sam promašaj za učenje jezika na tako nasilan način. Kad učiš jezik, prvo učiš pozdrave, dijelove tijela i hranu ;D. Nisam glup i kužim svrhu latinskom, ali čemu, čemu ta gramatika, nije mi cilj u životu susrest papu da malo popričam s njim i da zatim spolno općimo (gnjevni ispad, što se može).
Znaš, jasno je ko dan da je moja loša reakcija na latinski (ne učim grčki) pokušaj obrane plitke unutrašnjosti na vlastitu slabost, taj osjećaj nije mržnja, ali jest vrsta zavisti, ne izravno na tebe - već na neostvarenu mogućnost mene. Takve osjećaje u čovjeku može izazvati nešto što zaista jest uzvišeno, nedodirljivo predivno - tako doživljavam dio sebe koji dijeliš tu. Sve ostalo, tvoje prepričavanje tvoje stvarnosti - zaista nisam čitao ničiju stvarnost i pritom je smatrao zanimljivom, osim tvoje. Naravno, nastojao sam pročitati kojih deset, vjerojatno više postova unazad, preumoran sam (na moju žalost) da trenutno pročitam još, no hoću. Kužiš, glupo mi je reć "pišeš odlično" jer tvoje pisanje dokazuje da ti takve riječi nisu potrebne. Osjećam spokoj kad čitam tvoje pjesme, iako sam uvjeren da je to potpuno promašeni i krivi osjećaj, da je to zadnje što bih trebao osjećati.
Vjerojatno je zbog potpune tebe. Obožavam kad ljudi imaju sebe, tada je kao da su djeca, ne znam misliš li isto. Ali te stvari mi učine dan (ako se tako uopće kaže na hrvatskom, tako sam umoran).
09.10.2012. (23:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej, hej, o ne, krivo si me shvatila jer sam se izrazio preglupo. Nisam mislio baš ništa u vezi psihijatrije, ah, moja greška, neprecizan sam u tome što govorim.
Biološki jesam to što si napisala u komentaru. Sve si okej shvatila to. Mislio sam na onaj dio gdje si bila napisala o prihvaćanju drugih. Jer gle (kažem to da znaš na što sam mislio) ljudi mene možda hoće prihvatiti. Al oni koji će znat da sam to što jesam, da sam trans osoba, prihvatit će me ko transrodnu osobu. Al ja, moj identitet je oduvijek muško. Nisam ništa manje muško kao i svaki drugi biološki muškarac (koji se identificira tako). I ne, oni me neće prihvatit ko muškarca. Prihvatit će me ko nekog transseksualca. Nekog tamo, nedefiniranog, frika, što već, misleći da je moj izbor, da je moja želja bila učiniti to da me svi zamrze, ostave, natjerati obitelj da me ostavi - a već sad, to se desilo. Ljudi ne shvaćaju. To jako boli.
Bio sam u kuksi, ko zadnji debil, zbog ničeg. Nije im palo na pamet da možda pripadam na neurologiju. Izgubljeno vrijeme i traume. Popizdio sam tamo i još više kad sam dobio pravu dijagnozu. Katastrofa. Moja slika psihijatrije je bila uništena i drago mi je, jako drago (jer kažeš, naravno da ti vjerujem) da stvarnost može biti drugačija. U kuksi vidiš svašta, kako se odvratno svi odnose prema tebi, vidiš i bolesne ljude, djecu koji zaslužuju više no što im je dano jer dano im je apsolutno smeće. Ono, sretan sam, istnski, ne mogu ti reći koliko zbog toga što si mi sad rekla, tenks.
10.10.2012. (00:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bio sam preslab da napišem jučer nešto nazad. Pa, osjećaj gađenja (ne znam je li baš gađenje, taj osjećaj se zove rodna disforija) je zapravo normalan, da to tako kažem, nažalost. Jer postoji tjelesna disforijaj i socijalna. Kužiš, sve, sramotno je, ponižavajuće, tjera te na suicid. Ne postoji inače točno određeni muški i ženski mozak, ali zapravo postoje razlike muškog i ženskog mozga. Tako po istraživanjima, trans osobe imaju mozak kao i njihov rod, ne spol. Na kraju krajeva, jasno osjećaš kako u svojem umu misliš drugačije, a tijelo ti zbog prokletog estrogena reagira suprotno tome i to je krajnja frustracija. Dakle, to nije nekakvo izmišljanje, uvjeravanje ili čak zaluđenost. Ako netko kaže da je muško, razlozi tome mogu biti brojni kao i razlozi zašto to prihvaćamo. Ja jesam muško, glupo mi je da to moram kazati, jadno, zato se osjećam ko smeće, osjećam se tako jer sam biološki ženski spol i jer sam trans zbog toga,jer trans nije moj identitet. Ništa više,samo jesam, obično muško. Ja se nadam da možeš shvatiti. Ovo kažem... vjerojatno jer sam frustriran i bojim se da osoba koju obožavam na blog.hru ima ispravnu sliku, da se uvjerim da ju ima. Neću te više mučit s tom temom, nisam ju ni htio spominjat na blogu, ali jesam.
10.10.2012. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam ti što oprostiti nego zahvaliti, zahvaliti ti više nego ikom (to mislim točno tim riječima) jer me slušaš, pomažeš, a to ne radi nitko. Zahvaljujem ti jako puno.
I opet, i opet ono što si rekla sam ja zapravo nastojao reći, koji kreten. Samo iskompleksirane ili kakve već osobe gledaju sebe kroz spol. Normalni ljudi, kao što si rekla o tome ne razmišljaju. Pričao sam s puno ljudi o tome, svima njima je svejedno što nose i sve te stvari. Ali samo iz jednog razloga - jer imaju ispravno tijelo. Zapravo i trans ljudi koji su završili s tranzicijom i dok ta euforija prođe, tj žive normalno počnu mislit isto "jebeš spol, sad mi je svejedno". Upravo te misli su znak da jesu u pravom tijelu, da jesi pravi spol. A naravno da nisam idijot i reći ću "Bok, ja sam Nikša, ja sam muškarac". Ne, wtf. Ali kad neki problem postane velik, ogroman, tad si zaokupi misli velikim dijelom. Kao što netko tko je bolestan samo želi bit zdrav. Mislim, kužiš. Bit je u problemu. Zato, jer se ugl svi cisrodni (ne-trans) ljudi osjećaju tako "svejedno mi je što sam" im je teško shvatit trans ljude. Iskompleksirani muškarci koji se bildaju da se osjećaju bolje ili što već ili žene koje pretjeruju s operacijama i to su iznimka jer se fakat poistovjećuju sa svojim spolom a to je po meni - sick. Kužiš, ili? :D Pa, reko sam za tjelesnu i socijalnu disforiju. Ili? Jer da, tjelesna je to da kad skinem sve sa sebe (pa naravno, kad imam odjeću i sve) vidim nekakvu žensku, nekakvu žensku s kojom nemam veze. Sve je pogrešno, ništa ne treba biti tu što jest, a nema ni ničeg što bi trebalo, baš ničeg. Ja moram reć drugima da sam lezbijka (iako rod nema veze s seksualnom orijentacijom), a nisam nikakva lezbijka jer nisam nikakva žena. Ne mogu bit iskren s drugima jer me vide ko ženu, to boli. Izbjegavam općenito ljude zbog toga..što je koma. Vau, cura koja mi se godinama sviđala se zapravo interesira za mene, ali zamisli, ko za curu. Bilo što s njom? Čestitam, nemoguće! Suočavanje s mjesečnicama koje su toliko ponižavajuće ko i ta riječ, to da pričam o tome sad. Mjesečnicu ima cura, cura koja će jednom vjerojatno htjeti imati dijete, biti majka, cura koja je topla i savršena i miriši ko cura :D, ne ja. Fail, bože, prirodo. Masturbacija :D, onak - nemoguće. Jadno. I tu dolazi društvo, super. Ženski vecei, svlačionice, govorenje u ženskom rodu, žensko ime, to da me pojme ko nekakvu muškobanjastu i grubu curu (nisam nimalo grub zapravo), to da zapravo bulje na ulici pokušavajući shvatit koji si spol ili ako me oslove ko dečka, kad mi vide dlanove ili bolje pogledaju facu, što već, skuže, "isprave se". Djeca na ulici pogađaju moj spol ko nekakvu igru. :D Njima ne zamjeram. Sve općenito ženske uloge koje moram imati. Nijedna od njih mi, naravno, nije okej i ponižavajuća je. Uvijek sam imao podjednako muških i ženskih frendova, ali jadno mi je, u razredu imam samo četiri lika i sve ostalo su cure. Ja sam nigdje, kako se čini. Kad mi razrednica kaže "nemoj, nek dečki to rade". Kul. Ko mali sam mislio da sam loša osoba i da me bog zato kaznio da budem žensko. :D "Moram biti žensko. Bog me mrzi i roditelji to znaju, oni me isto ne vole. Bog me kaznio da budem žensko jer tad neću moći raditi stvari koje volim - igrati se s dečkima, nositi mušku odjeću i ogovirit ko muško Bog me mrzi jer sam... (i nisam imao snage reć žensko)." Totalno tako sam mislio. Mrzio sam se u sebi s te četiri godine. Da sam barem bio buntovan, a ne zabrijavao takva sranja i šutio. Glup sam. Neki ljudi imaju samo jednu disforiju, ili rodnu ili socijalnu. Ti ljudi tad uglavnom nisu trans, nego nekakvi genderqueer, genderfuck, third gender, nongender, kako se već osjećaju ili si izaberu jer je tih identiteta između jedna tona. Ono, neki se osjećaju da su bez roda, da su između i tak. Oni nisu trans :D. Jer ako si m ili ž, to si stoposto. Tjelesno, misaono, društveno, sve. Ono što si citirala ima smisla, jako. Ako sam shvatio okej, mislim da jesam.
Kuzis, ja sam sebi ko osoba, ko ličnost, duša okej. Cijenim se jer imam neku sitnu dozu zrelosti ili čega već. Ako ne cijenim sebe, druge isto ne mogu. A želim, više od ičeg. Jedino je disforija taj užas koji te guši, sprječava da normalno funkcioniraš, tjera te da izludiš potpuno. ... Ne znam kako je imati psihozu, iako sam o tome čitao skoro ko o LGBT tematici u životu, jer su jedno vrijeme mislili da ju imam (divno). Koliko mislim, to je pakao. Bože, kako se nadam da je tebi drugačije i da te to sranje od tableta drži okej, da ti više pomaže nego suprotno. Mene su mjesec dana šopali s tim i osjećao sam se apsolutno nadrogirano, mrtvo, suicidalno, sve mi je bilo nekako gnusno i kričavo ko da gledam u VanGoghove suncokrete direktno cijeni dan, manično, izgubio sam identitet, sebe, kreativnost, sve. Kako sam se loše osjećao, bože. Čim sam prestao pit to sam bio okej. Iako su traume prošle za oko 365 dana. Molio sam danima prije boga (u kojeg ne vjerujem) za one koji imaju psihozu. Ne znam kako je to i nadam se da nije strašno kolko mislim.
10.10.2012. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ena L.
Mislim da bi, uz tebe kao profesoricu, mnogi klinci prestali to shvaćati
samo kao mrsku obavezu. Pa tebi i preko bloga uspijeva prenijeti
svoju strast i zainteresirati ljude za latinski, grčki, albanski, stare
civilizacije, tragedije... Ti si me potaknula da ponovno pročitam Homera :)
Tako da, ako i ne uspiješ odmah dobiti posao iz snova, vjerujem kako
ćeš biti odlična učiteljica i raditi fenomenalna predavanja ;)
08.10.2012. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ena L.
Drago mi je da te komentar razveselio :)
Naravno, ako će mi biti slabo, pojest ću neki lagani obrok. Znaš da mi
je zdravlje na prvom mjestu. Ali zasad ide super i osjećam se odlično.
08.10.2012. (13:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ena L.
U kom smislu teže? Pa nekad nisam propuštala ni jedan datum, bila
mi je to već navika. Zato je bilo prije lakše, navikla sam se već, znala
sam točno u koje doba dana će se pojaviti glad, kako ju najlakše
otjerati i sl. Uz to, prije se nisam baš najzdravije hranila. Sad se trudim
imati barem 5 malih obroka raspoređenih kroz cijeli dan, pa mi je bilo
teže izdržati samo na vodi. Nisam se osjećala loše ni ništa slično, ali
mislim da ću ipak tu ''dijetu'' koristiti samo u iznimnim slučajevima, npr.
nakon svih nadolazećih blagdanskih dana, kad neminovno jedem više
i lošije pa dobijem koju kilu više...
09.10.2012. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Rad s djecom je milost, no, ako se unaprijed groziš te
uloge, biraj Arhive, Innstitute, grozno je kad djeci u
najosjetljivijem razdoblju prilaze ljudi koji ih ne podnose.
To se osjeti i odražava na uspjeh i sazrijevanje. No, danas
je taj poziv potcijenjen pa se i ne čudim frustracijama
prosvjetara. Završi ti studij, bit će posla, ako ne kod nas,
širok je svijet. Lipi pozdrav:)))
09.10.2012. (17:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Id
Blogu pribježem u trenucima kad se osjećam loše, a sad je uz to prisutan i katastrofalan umor i zato se ispričavam jer je jako moguće na napišem kojekakve besmislice i gluposti.
Hvala na dijeljenju mišljenja. Ma, ovaj, očito si jedna od rijetkih individua koja na bilo što što bi se moglo nazvati neuobičajenim i rijetkim ne gleda kao na nešto što ne bi smjelo pripadati u stvarnost. Vjerojatno misliš što si izrekla zbog tvojeg normalnog, humanog, slobodnog uma, ali pretpostavljam (iskustvo mi govori da si ovog puta uzmem to pravo) zbog tvoje djelomične neupućenosti, tvojeg neiskustva i blage neinformiranosti, što je sasvim normalno (iz razloga jer je potrebno zapravo dosta edukacije da netko sa strane shvati temu ispravno i u potpunosti, jer normalnim ljudima nije interes upućivati se u tu temu jer nema potrebe za time i jer tu stvar ipak jedino točno razumije osoba koja ima izravan uvid u to, netko tko to proživljava svoj cijeli život). Samo ti hoću reć nazad - ah, da je barem tako (jer to nije projekcija mojeg uma, već stvarno realnost).
Zašto se iskaljavam tu? :D
Čim sam došao na tvoj blog, zapravo mi se na neki način sledila krv. Pobogu, koji su ovo uopće jezici, je li to samo moj meni već odveć poznati latinski (ili ne) ili je pomiješan i grčki - imam li uopće snage pokušati otkriti? Ne, nikako. Sati i sati učenja i rezultati jednaki neradu. Apsolutni sam promašaj za učenje jezika na tako nasilan način. Kad učiš jezik, prvo učiš pozdrave, dijelove tijela i hranu ;D. Nisam glup i kužim svrhu latinskom, ali čemu, čemu ta gramatika, nije mi cilj u životu susrest papu da malo popričam s njim i da zatim spolno općimo (gnjevni ispad, što se može).
Znaš, jasno je ko dan da je moja loša reakcija na latinski (ne učim grčki) pokušaj obrane plitke unutrašnjosti na vlastitu slabost, taj osjećaj nije mržnja, ali jest vrsta zavisti, ne izravno na tebe - već na neostvarenu mogućnost mene. Takve osjećaje u čovjeku može izazvati nešto što zaista jest uzvišeno, nedodirljivo predivno - tako doživljavam dio sebe koji dijeliš tu. Sve ostalo, tvoje prepričavanje tvoje stvarnosti - zaista nisam čitao ničiju stvarnost i pritom je smatrao zanimljivom, osim tvoje. Naravno, nastojao sam pročitati kojih deset, vjerojatno više postova unazad, preumoran sam (na moju žalost) da trenutno pročitam još, no hoću. Kužiš, glupo mi je reć "pišeš odlično" jer tvoje pisanje dokazuje da ti takve riječi nisu potrebne. Osjećam spokoj kad čitam tvoje pjesme, iako sam uvjeren da je to potpuno promašeni i krivi osjećaj, da je to zadnje što bih trebao osjećati.
Vjerojatno je zbog potpune tebe. Obožavam kad ljudi imaju sebe, tada je kao da su djeca, ne znam misliš li isto. Ali te stvari mi učine dan (ako se tako uopće kaže na hrvatskom, tako sam umoran).
09.10.2012. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Id
Hej, hej, o ne, krivo si me shvatila jer sam se izrazio preglupo. Nisam mislio baš ništa u vezi psihijatrije, ah, moja greška, neprecizan sam u tome što govorim.
Biološki jesam to što si napisala u komentaru. Sve si okej shvatila to. Mislio sam na onaj dio gdje si bila napisala o prihvaćanju drugih. Jer gle (kažem to da znaš na što sam mislio) ljudi mene možda hoće prihvatiti. Al oni koji će znat da sam to što jesam, da sam trans osoba, prihvatit će me ko transrodnu osobu. Al ja, moj identitet je oduvijek muško. Nisam ništa manje muško kao i svaki drugi biološki muškarac (koji se identificira tako). I ne, oni me neće prihvatit ko muškarca. Prihvatit će me ko nekog transseksualca. Nekog tamo, nedefiniranog, frika, što već, misleći da je moj izbor, da je moja želja bila učiniti to da me svi zamrze, ostave, natjerati obitelj da me ostavi - a već sad, to se desilo. Ljudi ne shvaćaju. To jako boli.
Bio sam u kuksi, ko zadnji debil, zbog ničeg. Nije im palo na pamet da možda pripadam na neurologiju. Izgubljeno vrijeme i traume. Popizdio sam tamo i još više kad sam dobio pravu dijagnozu. Katastrofa.
Moja slika psihijatrije je bila uništena i drago mi je, jako drago (jer kažeš, naravno da ti vjerujem) da stvarnost može biti drugačija. U kuksi vidiš svašta, kako se odvratno svi odnose prema tebi, vidiš i bolesne ljude, djecu koji zaslužuju više no što im je dano jer dano im je apsolutno smeće. Ono, sretan sam, istnski, ne mogu ti reći koliko zbog toga što si mi sad rekla, tenks.
10.10.2012. (00:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Id
Bio sam preslab da napišem jučer nešto nazad. Pa, osjećaj gađenja (ne znam je li baš gađenje, taj osjećaj se zove rodna disforija) je zapravo normalan, da to tako kažem, nažalost. Jer postoji tjelesna disforijaj i socijalna. Kužiš, sve, sramotno je, ponižavajuće, tjera te na suicid. Ne postoji inače točno određeni muški i ženski mozak, ali zapravo postoje razlike muškog i ženskog mozga. Tako po istraživanjima, trans osobe imaju mozak kao i njihov rod, ne spol. Na kraju krajeva, jasno osjećaš kako u svojem umu misliš drugačije, a tijelo ti zbog prokletog estrogena reagira suprotno tome i to je krajnja frustracija. Dakle, to nije nekakvo izmišljanje, uvjeravanje ili čak zaluđenost. Ako netko kaže da je muško, razlozi tome mogu biti brojni kao i razlozi zašto to prihvaćamo. Ja jesam muško, glupo mi je da to moram kazati, jadno, zato se osjećam ko smeće, osjećam se tako jer sam biološki ženski spol i jer sam trans zbog toga,jer trans nije moj identitet. Ništa više,samo jesam, obično muško. Ja se nadam da možeš shvatiti.
Ovo kažem... vjerojatno jer sam frustriran i bojim se da osoba koju obožavam na blog.hru ima ispravnu sliku, da se uvjerim da ju ima. Neću te više mučit s tom temom, nisam ju ni htio spominjat na blogu, ali jesam.
10.10.2012. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Id
Nemam ti što oprostiti nego zahvaliti, zahvaliti ti više nego ikom (to mislim točno tim riječima) jer me slušaš, pomažeš, a to ne radi nitko. Zahvaljujem ti jako puno.
I opet, i opet ono što si rekla sam ja zapravo nastojao reći, koji kreten. Samo iskompleksirane ili kakve već osobe gledaju sebe kroz spol. Normalni ljudi, kao što si rekla o tome ne razmišljaju. Pričao sam s puno ljudi o tome, svima njima je svejedno što nose i sve te stvari. Ali samo iz jednog razloga - jer imaju ispravno tijelo. Zapravo i trans ljudi koji su završili s tranzicijom i dok ta euforija prođe, tj žive normalno počnu mislit isto "jebeš spol, sad mi je svejedno". Upravo te misli su znak da jesu u pravom tijelu, da jesi pravi spol. A naravno da nisam idijot i reći ću "Bok, ja sam Nikša, ja sam muškarac". Ne, wtf. Ali kad neki problem postane velik, ogroman, tad si zaokupi misli velikim dijelom. Kao što netko tko je bolestan samo želi bit zdrav. Mislim, kužiš. Bit je u problemu. Zato, jer se ugl svi cisrodni (ne-trans) ljudi osjećaju tako "svejedno mi je što sam" im je teško shvatit trans ljude. Iskompleksirani muškarci koji se bildaju da se osjećaju bolje ili što već ili žene koje pretjeruju s operacijama i to su iznimka jer se fakat poistovjećuju sa svojim spolom a to je po meni - sick. Kužiš, ili? :D
Pa, reko sam za tjelesnu i socijalnu disforiju. Ili? Jer da, tjelesna je to da kad skinem sve sa sebe (pa naravno, kad imam odjeću i sve) vidim nekakvu žensku, nekakvu žensku s kojom nemam veze. Sve je pogrešno, ništa ne treba biti tu što jest, a nema ni ničeg što bi trebalo, baš ničeg. Ja moram reć drugima da sam lezbijka (iako rod nema veze s seksualnom orijentacijom), a nisam nikakva lezbijka jer nisam nikakva žena. Ne mogu bit iskren s drugima jer me vide ko ženu, to boli. Izbjegavam općenito ljude zbog toga..što je koma. Vau, cura koja mi se godinama sviđala se zapravo interesira za mene, ali zamisli, ko za curu. Bilo što s njom? Čestitam, nemoguće! Suočavanje s mjesečnicama koje su toliko ponižavajuće ko i ta riječ, to da pričam o tome sad. Mjesečnicu ima cura, cura koja će jednom vjerojatno htjeti imati dijete, biti majka, cura koja je topla i savršena i miriši ko cura :D, ne ja. Fail, bože, prirodo. Masturbacija :D, onak - nemoguće. Jadno. I tu dolazi društvo, super. Ženski vecei, svlačionice, govorenje u ženskom rodu, žensko ime, to da me pojme ko nekakvu muškobanjastu i grubu curu (nisam nimalo grub zapravo), to da zapravo bulje na ulici pokušavajući shvatit koji si spol ili ako me oslove ko dečka, kad mi vide dlanove ili bolje pogledaju facu, što već, skuže, "isprave se". Djeca na ulici pogađaju moj spol ko nekakvu igru. :D Njima ne zamjeram. Sve općenito ženske uloge koje moram imati. Nijedna od njih mi, naravno, nije okej i ponižavajuća je. Uvijek sam imao podjednako muških i ženskih frendova, ali jadno mi je, u razredu imam samo četiri lika i sve ostalo su cure. Ja sam nigdje, kako se čini. Kad mi razrednica kaže "nemoj, nek dečki to rade". Kul. Ko mali sam mislio da sam loša osoba i da me bog zato kaznio da budem žensko. :D "Moram biti žensko. Bog me mrzi i roditelji to znaju, oni me isto ne vole. Bog me kaznio da budem žensko jer tad neću moći raditi stvari koje volim - igrati se s dečkima, nositi mušku odjeću i ogovirit ko muško Bog me mrzi jer sam... (i nisam imao snage reć žensko)." Totalno tako sam mislio. Mrzio sam se u sebi s te četiri godine. Da sam barem bio buntovan, a ne zabrijavao takva sranja i šutio. Glup sam.
Neki ljudi imaju samo jednu disforiju, ili rodnu ili socijalnu. Ti ljudi tad uglavnom nisu trans, nego nekakvi genderqueer, genderfuck, third gender, nongender, kako se već osjećaju ili si izaberu jer je tih identiteta između jedna tona. Ono, neki se osjećaju da su bez roda, da su između i tak. Oni nisu trans :D. Jer ako si m ili ž, to si stoposto. Tjelesno, misaono, društveno, sve.
Ono što si citirala ima smisla, jako. Ako sam shvatio okej, mislim da jesam.
Kuzis, ja sam sebi ko osoba, ko ličnost, duša okej. Cijenim se jer imam neku sitnu dozu zrelosti ili čega već. Ako ne cijenim sebe, druge isto ne mogu. A želim, više od ičeg. Jedino je disforija taj užas koji te guši, sprječava da normalno funkcioniraš, tjera te da izludiš potpuno.
...
Ne znam kako je imati psihozu, iako sam o tome čitao skoro ko o LGBT tematici u životu, jer su jedno vrijeme mislili da ju imam (divno). Koliko mislim, to je pakao. Bože, kako se nadam da je tebi drugačije i da te to sranje od tableta drži okej, da ti više pomaže nego suprotno. Mene su mjesec dana šopali s tim i osjećao sam se apsolutno nadrogirano, mrtvo, suicidalno, sve mi je bilo nekako gnusno i kričavo ko da gledam u VanGoghove suncokrete direktno cijeni dan, manično, izgubio sam identitet, sebe, kreativnost, sve. Kako sam se loše osjećao, bože. Čim sam prestao pit to sam bio okej. Iako su traume prošle za oko 365 dana. Molio sam danima prije boga (u kojeg ne vjerujem) za one koji imaju psihozu. Ne znam kako je to i nadam se da nije strašno kolko mislim.
10.10.2012. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...