Komentari

vidrinsmijeh.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Wall

    glasam za zaborav, ili barem za vlastita- pa i lažna- sjećanja. jer eidetska,fotografska pamćenja samo unesu zbrku u naše ladice, u naše uljepšane uspomene...

    avatar

    27.09.2012. (15:23)    -   -   -   -  

  • pjaceta

    Ponekad bih željela neke ljudi zabgoraviti, kao da se određene stvari nikad nisu desile. A neke uspomene bi željel obuditi da budu življe, prisutnije. Iznenadi me uvijek kako se nekoga sjećamo i kako se on nas sjeća, kao da smo rasli na odvojenim galaksijama.

    avatar

    27.09.2012. (17:16)    -   -   -   -  

  • v

    "Zastrašujuće.
    Zastrašujuće je moje sjećanje i malo tko se u njemu može prepoznati.
    Jao si ga njemu ako u tome i uspije"    .

    Potpisujem...a da bih s tim potpisala:

    "A možda tim zastrašujućim sjećanjem
    i ja nehotice prisvajam neki davni osjećaj.".

    ...i tako u krug...
    I već sam sama sebi dosadna kad ponavljam da nitko nema monopol na osjećaje..osim možda na neku svoju malu "mješavinu".
    Zato uporno ističem nijanse...

    avatar

    27.09.2012. (20:24)    -   -   -   -  

  • amelie p.

    ja sam sad u nekom trenutku u kojem mi je sve više manje pozitivno.
    sva prošlost, uspomene, dakako mislim na one lošije stvari koje su me snašle godinama unazad.. danas na to gledam iz drugih perspektiva.
    najljepše je živjeti u svom svijetu, sa svojim pravilima.

    novo! :*

    avatar

    27.09.2012. (22:54)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Mislim da se to nehotično prisvajanje vrlo jednostavno dogodi jer smo se nekad negdje prepoznali u nečijim riječima, osjećajima... i one su nam se usjekle u pamćenje, u ono nesvjesno... i to katkad izranja i iz naših riječi. Zaborav može biti ljekovit. I nekad bismo se čak i odrekli nekih sjećanja iako je to nemoguće. Čak i ako zaboravimo, ta su nas sjećanja na neki način oblikovala, ona su dio našeg iskustva na putovanju zvanom život... ;-)

    avatar

    27.09.2012. (23:31)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Ponekad me prenerazi moj vlastiti zaborav. Jednom mi je netko tko mi je svojedobno prilično značio, nakon godinu dana spominjao neke moje riječi i radnje koje sam ja posve zaboravila, a njemu su se usjekle kao jako bitne i kao dokaz da mi je bilo stalo. I bilo mi je stalo, jako, samo mi je ta godina bila toliko konfuzna i burna da sam naprosto zaboravila. Ja, koja se volim ponositi time da sve pamtim i da nipošto nikad nisam ona kojoj je manje stalo. A nije tako. Ponekad tek vrijeme odmjeri prave omjere. I sjećanje na svoj zaborav. Zaboravila sam još neke razgovore dosta prije toga i to me plaši, zaboravila sam neke dijelove života maltene.
    Ponekad mi pak iskrsnu kristalno jasno neki dani, kad ih najmanje očekujem, kao sličice u prolazu. Ponekad me baš izbombardiraju.

    Prisvajanja nečeg tuđeg se užasno bojim u pisanju. Ponekad mi neka riječ, rečenica, zazvuči strašno poznato i tad sam prestrašena da sam je nekom ukrala. Manje loša opcija je da sam samu sebe iskopirala, i to se ponekad dešava.

    avatar

    28.09.2012. (03:56)    -   -   -   -  

  • Tiana

    što se tiče sjećanja događaja i zapisivanja u dnevnik..kao da sebe čitam...:D , a ovo sa pjesmama , pa ne znam ali trebalo bi pitati ljude na blogu zar nisu ponekad osjetili da i sami pišu o već pročitanom , naravno¨potpuno nesvjesno , ili recimo ja htjela pisati o valovima i onda pročitam kod tebe pjesmu o valovima itd... tako da je svašta moguće...ali ipak najbitnija je iskrena namjera u pisanju...iskrenost , pa ako i napišeš da si primjetila da je netko napisao sličnu pjesmu ne treba se uvrijediti na to...sve je ovo igra našeg ja i želja za druženjem...a zašto onda ne bi bilo i to dozvoljeno...jedino što ne volim to su plagijati , a koliko vidim ima ih dosta...ali eto, zašto ne i to...i tako u nedogled...ja mislim da ima puno duša koje jednostavno nemaju svoju maštu pa ju moraju posuditi ...omb što sam se raspisala , ne zamjeri...:D

    avatar

    28.09.2012. (13:42)    -   -   -   -  

  • primakka

    neka bi sjećanja rado izbrisala, a ne ide.
    druga bi događanja rado zapamtila, ali opet ne ide.
    nije to slučajno. ono što mi zađe duboko u pore, jednostavno se samnom stopi i nema više crte razgraničenja. a ovo drugo...valjda je površnije, ma kako jako htjela upamtiti.

    avatar

    28.09.2012. (14:34)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    neki su nas zaboravili
    neki nas nisu zaboravili
    neke smo mi zaboravili
    a neke nismo zaboravili
    zaborav, baš kao i sjećanje, čudna je biljka koja ponekad nikne tamo gdje ne bi smjela. baš kao i sjećanje. a mi se onda čudimo, sami sebe preispitujemo umjesto ... da se prepustimo životu i onome što će nam on donjeti. što je bilo bilo je ali ... treba ići dalje
    ;)

    avatar

    28.09.2012. (18:46)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Nije ni krađa, ni prisvajanje tuđeg osjećaja, ni sjećanje, ništa ne mora biti. Najnormalnije je da toliki ljudi o istim ili sličnim stvarima, ili osjećajima, reknu isto, ili slično, osjećaju slično.
    A iz konteksta, vidi se je li to izvorno, njegovo, iako isto, ili je to svjesnija kopija.
    Čemu taj strah, ili taština?
    Ili bi bolje odgovarala u tom smislu ona " veliki umovi misle isto"?
    Pozdrav!

    avatar

    12.10.2012. (11:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...