Komentari

putpovratka.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Kronika jednog života

    Joj Put... ovo mi zvuci pregrozno i kao neka granicna depresija...:/ Ne znam kaj bi ti rekla, jer se i sama tako osjecam..:(

    avatar

    27.09.2012. (09:38)    -   -   -   -  

  • Kronika jednog života

    Ne znam.. mislim da je dobar taj nacin koji si otikrila s trecom osobom, da pogledas u sebei i istrazujes...

    avatar

    27.09.2012. (09:39)    -   -   -   -  

  • Cvjetna

    Dobar dio posta kao da su i moje misli, kako pronaći motivaciju i strast prema nečemu šta mi je cijeli život bio san, a sad se već rasplinje sve više...možda se samo treba prisiliti, a onda će se uz to vratit i ljubav, motivacija, želja...

    avatar

    27.09.2012. (10:28)    -   -   -   -  

  • Put povratka

    Ma jok, ni' to depra. Gle, imam u "smeću" 40 depresivnih postova koji su se nakupili od 2008. godine. Ne mogu ih ni pogledati koliko su stravični. Depra je iza mene (ne toliko dijagnostički teška, koliko meni tada nepodnošljiva). Znaš ono, nit mi se budi, nit mi se spava, nit išta želim osim trgovine u kući da ne bi morala izglaziti i susresti ljude, a da bi ipak mogla radit na kilaži...

    Ovo je jednostavno ne snalaženje u prostoru i vremenu. Ne znam što do toga dovodi i kako se čovjek toga riješi, ali uvjerena sam da ne može sam. Ja sam očito (i ne pretjerano svojom voljom?!?) nekakav introvertirani tip pa mi nikako ne idu ni poznanstva ni prijateljstva. Ili sam pretemeljita pa svačijim problemima pristupam kao da su od životne važnosti. To je ok, ali dosade ljudima takvi kao ja, nisu zabavni nego .... a jel, takvi kao ja, što ja znam kako se to točno zove.

    Zato strašno zavidim Z.-u iz tvog post-a, ali i opčenito takvim muškarcima. Ne kažem da je njima život bajka, nego, pohvatali su neke konce pa je bar malo lakše.

    avatar

    27.09.2012. (10:38)    -   -   -   -  

  • comfortzone

    Počni s kuhanjem...primi se toga...pusti si neku opuštajuću muziku, i kuhaj... onda počni učiti. Nemožeš se prepustiti! I mene muče sve te stvari kao i tebe. Osim faksa..davno sam odustala od njega, i zaposlila se. Nije mi danas žao, u biti žao mi je jedino što mi u CV-u ne piše VSS. Ali dobro.... u međuvremenu sam putovala, završila hrpu tečajeva, upoznala puno ljudi i tako....živim! odi na frizuru, manukuru....napravi neku sitnicu za sebe da ti uljepša bar jedan dan... moraš :)))

    avatar

    27.09.2012. (15:12)    -   -   -   -  

  • cebo-amebo(potraga za smislom)

    Hrpa dodirnih tocaka... Kao da citam neke svoje misli i pricam o svojim karakteristikama. Uglavnom, odleprsao sam iz zemlje jer sam eto, shvatio da nemam motivacije, pa sam morao poduzeti neke drasticne mjere. I eto me sada na drugom kraju svijeta. Zapamti da sve pocinje prvim i najtezim korakom, a ostalo je sve inercija...

    avatar

    29.09.2012. (05:03)    -   -   -   -  

  • Put povratka

    Putniče! :) Nadam se da te svijet dočekao raširenih ruku! :)

    avatar

    01.10.2012. (13:49)    -   -   -   -  

  • comfortzone

    I ja želim otićiiiii! Otišla sam davno, pa sam se vratila....bila sam mlađa, bilo je super iskustvo ali me nostalgija vratila doma. Sad bi otišla zauvijek....

    avatar

    02.10.2012. (10:55)    -   -   -   -  

  • put

    Nazvala si se Put povratka.
    Onda valjda znaš čemu se vraćaš.
    I sve si lijepo nabrojila što voliš, što bi željela.
    Onda? Drži se toga. A to znači ne ponašati se kao da se čeka dobitak na lotu, a listić se ni ispunio nije. Ne smije se predugo čekati da se nešto samo od sebe dogodi, dok istovremeno nisi dobro, jer će biti još gore, vjerojatno. Da se baš sve okrene u drugom smjeru, bilo bi čudo.
    A i čudo se može dogoditi jedino kad smo mi takvi da nam se može dogoditi, što znači da smo se mi bitno promijenili.
    Kažeš, nije depra, bila pa prošla. To što je prošlo, bila je događajna, a ovo tvoje stanje u dužem razdoblju, to ti već miriše na karakternu depru, što je gore. Zato ju se ne smije njegovati lijenošću, mudrovanjem, a ne mudrošću. Jer nije zdravo! Trebaš raditi, konkretno izvršavati određene stvari, koliko god se osjećala nevoljko, nepovjerljivo prema sebi ili drugima; jednostavno, napraviti, bez ogromnih očekivanja na brzinu.
    Teško? A tko je rekao da život nije težak? Nije to najgore na svijetu.
    Naljuti se, ako hoćeš, ali i tebe, i druge mlade ljude, koji se tako koprcaju bez prihvaćanja odgovornosti rada i življenja u nekim razumnim i zdravim okvirima (razumijemo se sigurno), radije bih natjerala i manje lijepim načinima da se maknu s te ljepljive točke u životu, nego ih samo puštala da se, tako nekako kotrlja, pa im još pomagala na neki način da se u tome zadržavaju. Jer to je šteta!
    Otuda ovako otvorene riječi. Kuhanje! Fantastično, sigurna sam da bih uživala u tvojim jelima i slasticama!
    Fakultet, uči, opet uči, jer će ti sigurno biti žao ako ne bi završila.
    Uglavnom, raditi, opet raditi, ali to će postati i veselje s uspjehom napravljenoga, i većim povjerenjem u sebe.
    Sretno na putu povratka! To ti je divan put! Samo naprijed, dok ne stigneš! Hodati, raditi, kuhati, učiti, pisati, razmišljati, ali jasno, i držati se onih istinitih misli(a znamo koje su to), ne plutati ižvakanom mrežom misli već tisuću puta pomišljenih, a jalovih.
    Kao mama svom djetetu, s velikim pozdravom!

    avatar

    05.10.2012. (16:56)    -   -   -   -  

  • Put povratka

    Kao prvo, puno Vam hvala na ovim riječima i na trudu da ih uputite baš meni. Gotovo svaka rečenica je na mjestu i ni jednoj nemam prigovor, iako su neke u odgojnom :) tonu.
    Umjesto da se naljutim, što bi me, vjerujte, više razveselilo i pomislim, evo još nekoga da mi očita lekciju, opet sam se strašno ražalostila. Prvenstveno zato što nemam više ni 15 godina, a ni 19 da mi netko ovako očita lekciju i pošalje za knjigu. To je jedna od rijetkih stvari koje zamjeram svojoj mami. Nije me prisilila, nije bila dovoljno čvrsta onda kad je trebala. Ono što je najgore, tu ulogu je na sebe preuzeo tada netko koga više nema u mom životu, netko tek dvije godine stariji od mene. Njemu sam se vraćala nazvavši ovaj blog tako, ali njemu se nikada više neću vratiti, a niti on meni.
    Prošla sam tri faze od svoje 17 godine do danas. U prvoj i trećoj ja sam morala biti "roditelj" (i o tome nemam snage ovdje govoriti, a smatram da ni nije mjesto za to). U srednjoj sam fazi ostala bez najvažnijeg čovjeka u životu. I da, u toj fazi uzela sam si slobodu da budem lijena i inertna, sve pod alibijem toga, iako je bilo perioda kad je taj gubitak bio toliko nesnosno bolan da jednostavno nisam mogla aktivno živjeti.
    Danas me tu i tamo pregone snovi i nakon te boli ostaje ogromna praznina koja nekad zavapi, ali odgovorno tvrdim da od one, meni znane, depresije, ovo je jako daleko. Trenutno ne mogu dalje iz niza okolnosti, ne iz stanja duha, ali, ono što radim, radim s voljom. Samo, ne radi sebe, nego radi najvažnije mi osobe na svijetu.

    Još jednom, naiskrenije Vam se zahvaljujem na ovim riječima. Možda ovaj tren ne promijene ništa, ali sasvim sigurno u budućnosti ću ih nositi uz sebe! I, ići dalje (kad već natrag ne mogu) vjerujući u njih...

    avatar

    05.10.2012. (22:58)    -   -   -   -  

  • put

    Maloprije sam otvorila stranicu, i pročitala odgovor, vezano za prethodni post. Drago mi je da si prihvatila moje riječi, ali to neće ništa značiti, ukoliko ih ne odjelotvoriš u svojoj svakidašnjici.
    Sad vidjeh ovaj post.
    On je oženjen. Treba se maknuti, odmah, ne premišljati o stvarima vezanim uz njega, ne zagledati se u njega.
    Radeći tako, bez obzira što razmišljaš o dvojbama(a one kažu da nije u redu), podržavaš mogućnosti da se događaju, eventualno, i doživljavaju nove stvari. A to nije nevinost postupanja. Sami možemo odlučivati kako ćemo se ponašati, ako nam misli i osjećaji nekontroliranije lijeću umom i tijelom. To je naša odgovornost.
    Imala si tešku traumu zbog odnosa s muškarcem.
    Zašto opet biraš nezdravo? Zar ti nije jasno da to ima najviše veze sa samom tobom, ne s njima. Pitam, zašto radiš takve izbore?
    Pogledaj dovoljno otvoreno i dugo unutra, sebe. Pozdravljam!

    avatar

    09.10.2012. (16:38)    -   -   -   -  

  • Put povratka

    Da sam malo luđa, činilo bi mi se kao da mi odgovara moja savjest :)

    Vjerujte mi, ama baš ništa nisam pokušala s njim. Ne bi ni da nije oženjen, jer smatram da je na muškarcima da učine prvi korak, a pošto je oženjen... od tog trenutka je postao nešto nestvarno i nedostižno. Post vezan uz njega nastao je u trenutku "ludosti". Unatrag godinu dana, koliko znam za njega, postoje razne oscilacije. Ponekad postoji dugo, mirno razdoblje u kojem samo usput pomislim na njega, a onda dođe ono drugo u kojem vapim. Ali, ne vapim nikad dovoljno da bi, i da mi se pruži prilika, nekoga unesrećila kradući ga.
    Zašto biram nezdravo? I ovo što tu radim je nezdravo. Svoje najintimnije misli. nedoumice, boli, ludosti i radosti otkrivam neznancima. Zašto? Sve iz jednog te istog razloga. Očajno sam sama i usamljena, neprestano doživljavam ogromne nepravde i na sebi i na svojoj obitelji i ne razumijem zašto. Neskromno smatram da imam kvalitete koje mogu činiti (ako ne odličnu onda bar dobru) prijateljicu i djevojku, no... ja sam sama. Otkad njega nema, već4 godine, nema ni prijatelja ni novih ljubavi. Očajno je teško godinama biti bez zagrljaja, a ne znati zašto...

    Još jednom...od srca Vam se zahvaljujem!

    avatar

    09.10.2012. (17:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...