POSLJEDNJA VECERA ili OKTOBARSKO SUDJENJE Epoha klasnog drustva u kojoj se jos uvijek zatice danasnje covjecanstvo, buduci sazdana na ne prirodno evolutivnim socioloskim zakonima privatnog vlasnistva, njena cjelokupna povijest biva time direktno podredjena njenom spekulativnom hiru, odnosno njenim interesnim manipulacijama, do mjere da se ona danas moze okarakterizirati kao puka i nakaradna laz . Povijest bez osnovnih nedostataka znanstvenih temelja, pretocena u basnoslovne epove, herojske podvige, misticne legende za nedoraslu djecurliju, ovdje treba ipak prepustiti analizi uzrocnosti i posljedica tog fenomena nadleznim institucijama na nekom drugom mjestu ili vremenu. Tu se prilazi tek jednom njenom fragmentu kao takvom, likovne i ideoloske izrazajnosti, koja su se radjala posljednjih tridesetak godina u autorovim ekstremnim subjektivno upitnim i usklicnim smjelostima i dvojbama pred velicinom suocenog izazova ,podjednako opterecenim likovno,kao i na posjedujucem skromnom povijesno ideoloskom potencijalu. Kađ je dodatno tu uskrsnuo i njen alegorijski pristup u obliku „Zadnje Vecere“, nastala je njena visegodisnja skica, svedena na trinajstero likova: Isusa i njegovih dvanajstero apostola, da bi od svega toga odjednom izvirilo dvanajstero muskarcina jednom jedinom, medju njima, zagubljenom Rozom Luksemburg. Prvi usklicnik tog apsurda odjednom zamjenjuje kist sa snaznim nozem koji ce za cas pretvoriti jedno podano platno u mnostvo njegovih komadica, a sto je nakon izvjenih i neizvjesnih godina tek urodilo zatezanjem jednog novog platna. Plod tih vremenskih praznina ipak je doveo jednu smjelu zensku grupu koja ce „gentlemenski“mahom dignuti petoro muskih likova, te zasjesti njihova mjesta iz ponistenog platna Roza Luksemburg se ovog puta pojavljuje pojacanim snagama Klare Zetkin, Giuseppine Martinuzzi, Vere Zazulich, Monike Prince. Dok se dodatno tu pojavljuje maca i dvoje djece sa intencijom da barem donekle omeksaju ukocene figure Karla Marksa, Fridrika Engelsa, Antonia Labriole, Daniela De Leona, Bebela, Lenjina, Karl Liebkneckta i G. Plekanova . Ovdje se jos jednom izlaze zbog njenih sadasnjih razvojnih dosega, sa nadom da ce zasluziti jedan objektivan doprinos citalaca prema njenoj likovnoj, povijesno ideoloskoj i suvremenoj definiranosti. Autor
14.09.2012. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Severino
POSLJEDNJA VECERA ili OKTOBARSKO SUDJENJE
Epoha klasnog drustva u kojoj se jos uvijek zatice danasnje covjecanstvo, buduci sazdana na ne prirodno evolutivnim socioloskim zakonima privatnog vlasnistva, njena cjelokupna povijest biva time direktno podredjena njenom spekulativnom hiru, odnosno njenim interesnim manipulacijama, do mjere da se ona danas moze okarakterizirati kao puka i nakaradna laz .
Povijest bez osnovnih nedostataka znanstvenih temelja, pretocena u basnoslovne epove, herojske podvige, misticne legende za nedoraslu djecurliju, ovdje treba ipak prepustiti analizi uzrocnosti i posljedica tog fenomena nadleznim institucijama na nekom drugom mjestu ili vremenu.
Tu se prilazi tek jednom njenom fragmentu kao takvom, likovne i ideoloske izrazajnosti, koja su se radjala posljednjih tridesetak godina u autorovim ekstremnim subjektivno upitnim i usklicnim smjelostima i dvojbama pred velicinom suocenog izazova ,podjednako opterecenim likovno,kao i na posjedujucem skromnom povijesno ideoloskom potencijalu. Kađ je dodatno tu uskrsnuo i njen alegorijski pristup u obliku „Zadnje Vecere“, nastala je njena visegodisnja skica, svedena na trinajstero likova: Isusa i njegovih dvanajstero apostola, da bi od svega toga odjednom izvirilo dvanajstero muskarcina jednom jedinom, medju njima, zagubljenom Rozom Luksemburg. Prvi usklicnik tog apsurda odjednom zamjenjuje kist sa snaznim nozem koji ce za cas pretvoriti jedno podano platno u mnostvo njegovih komadica, a sto je nakon izvjenih i neizvjesnih godina tek urodilo zatezanjem jednog novog platna. Plod tih vremenskih praznina ipak je doveo jednu smjelu zensku grupu koja ce „gentlemenski“mahom dignuti petoro muskih likova, te zasjesti njihova mjesta iz ponistenog platna Roza Luksemburg se ovog puta pojavljuje pojacanim snagama Klare Zetkin, Giuseppine Martinuzzi, Vere Zazulich, Monike Prince. Dok se dodatno tu pojavljuje maca i dvoje djece sa intencijom da barem donekle omeksaju ukocene figure Karla Marksa, Fridrika Engelsa, Antonia Labriole, Daniela De Leona, Bebela, Lenjina, Karl Liebkneckta i G. Plekanova .
Ovdje se jos jednom izlaze zbog njenih sadasnjih razvojnih dosega, sa nadom da ce zasluziti jedan objektivan doprinos citalaca prema njenoj likovnoj, povijesno ideoloskoj i suvremenoj definiranosti.
Autor
14.09.2012. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...