Ta riječ došla je u moj svijet iz Krležine drame Aretej. A onda sam srela i tebe ovdje u blogosferi i pomislila - gle...! :-) Razumijem tvoju potrebu da se okreneš nutrini, da pogled usmjeriš na ljepotu, na odmak (Odmak!) od zla. ;-) Oh, a moje mišljenje o površini i dubini, mislim - znaš! :-) Mnogo je negativnih pojava oko nas, a nekad je doista važno prestati ih grčevito promatrati (što ne znači ignorirati) i na taj im način uskratiti da udvostruče svoju moć. Okrenuti se ljepoti, čovječnosti, dobroti - i na taj način dati moć pozitivnome, umnožiti - dijeljenjem. ;-))
09.09.2012. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nedostaje li čovjeku cilj, nedostaje mu ćovjek. nedostaje li čovjeku ljubav, nedostaje mu čovjek. nedostaje li ćovjeku domovina, nedostaje mu čovjek.
eh, da samo znaš koliko sam suza prolio u tuđini i prolit ću ih. za domvinom. to može shvatiti samo onaj tko je daleko od nje ali u srcu je nosi. i ... to nije kič. a ako jest, onda živio kič. jer ... sva muzika i život stanu i na jednu žicu violine. a sve to zavisi od svirača. čovjeka.
09.09.2012. (20:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolazeći kroz Split često zamišljam kakav je to grad bio kad je u njemu mladić bio moj djed, negdje oko 1900-te, davno prije nego su Jugoplastike i cementare unakazile i zatrovale njegovu bisernu ogrlicu od sedam Kaštela, u doba kad su Bačvice bile na kraju grada i samo su polja i vinogradi bili tamo gdje danas stoje soc-realistički betonski monstrumi stambenih zgrada. I tada ja - prvi Zagrepčanin nakon 230 godina predaka rođenih u Splitu - shvaćam zašto su Splićani bili (jesu li još uvijek?) tako luđački zaljubljeni u svoj grad.
Odmakice, ljepota prirode ne može biti kič - kič je parodija ljepote, pravi zalaz Sunca je najpravija stvar koja se može desiti, isto kao tirkizno more u usamljenoj uvali, ili domaći pomidor upravo ubran u malom otočkom vrtu. Kič je razglednica koja prikazuje zalaz Sunca, kupanje u hotelskom bazenu kad je more na dohvatu, stavljanje ketchup-a na pastu kad imaš domaću salsu, kič je onaj glomazni križ kojeg narcisoidni budalaš želi postaviti na Marjan, na slavu svoju a ne na slavu Božju ...
Pa se tako prepusti tom babljem ljetu i njegovoj ljepoti, uživaj malo i za nas koji smo pre-predaleko od svega toga. I napiši nam koju riječ o tome užitku.
A što se bijega tiče - mi koji smo otišli u druge zemlje znamo, kud god da kreneš, tvoji demoni putuju s tobom. Možeš se suočiti s njima, možeš ih pobijediti ili biti pobjeđen, no pobjeći im ne možeš.
10.09.2012. (04:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
kako bi rekao Tom Waits: "dom je gdje god spustim glavu" (da se odmorim)
09.09.2012. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Moj Dom
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!
I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.
Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.
Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!
Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.
I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.
... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.
On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mukom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!
Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.
U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!
Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.
Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!
(S.S. Kranjčević)
p.s. meni je Tvoja ljubav prema Domovini slična ovoj u ovoj pjesmi! Ti i Kranjčević ste meni jedno.
09.09.2012. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Ta riječ došla je u moj svijet iz Krležine drame Aretej. A onda sam srela i tebe ovdje u blogosferi i pomislila - gle...! :-) Razumijem tvoju potrebu da se okreneš nutrini, da pogled usmjeriš na ljepotu, na odmak (Odmak!) od zla. ;-) Oh, a moje mišljenje o površini i dubini, mislim - znaš! :-) Mnogo je negativnih pojava oko nas, a nekad je doista važno prestati ih grčevito promatrati (što ne znači ignorirati) i na taj im način uskratiti da udvostruče svoju moć. Okrenuti se ljepoti, čovječnosti, dobroti - i na taj način dati moć pozitivnome, umnožiti - dijeljenjem. ;-))
09.09.2012. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
nedostaje li čovjeku cilj, nedostaje mu ćovjek.
nedostaje li čovjeku ljubav, nedostaje mu čovjek.
nedostaje li ćovjeku domovina, nedostaje mu čovjek.
eh, da samo znaš koliko sam suza prolio u tuđini i prolit ću ih. za domvinom. to može shvatiti samo onaj tko je daleko od nje ali u srcu je nosi. i ... to nije kič. a ako jest, onda živio kič. jer ... sva muzika i život
stanu i na jednu žicu violine. a sve to zavisi od svirača. čovjeka.
09.09.2012. (20:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
uzivaj, citajuci :)
introspektivno :))
09.09.2012. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Ne bi kraj tebe dobro prošla Šuma Striborova. :)
09.09.2012. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pogled izvana
Prolazeći kroz Split često zamišljam kakav je to grad bio kad je u njemu mladić bio moj djed, negdje oko 1900-te, davno prije nego su Jugoplastike i cementare unakazile i zatrovale njegovu bisernu ogrlicu od sedam Kaštela, u doba kad su Bačvice bile na kraju grada i samo su polja i vinogradi bili tamo gdje danas stoje soc-realistički betonski monstrumi stambenih zgrada. I tada ja - prvi Zagrepčanin nakon 230 godina predaka rođenih u Splitu - shvaćam zašto su Splićani bili (jesu li još uvijek?) tako luđački zaljubljeni u svoj grad.
Odmakice, ljepota prirode ne može biti kič - kič je parodija ljepote, pravi zalaz Sunca je najpravija stvar koja se može desiti, isto kao tirkizno more u usamljenoj uvali, ili domaći pomidor upravo ubran u malom otočkom vrtu. Kič je razglednica koja prikazuje zalaz Sunca, kupanje u hotelskom bazenu kad je more na dohvatu, stavljanje ketchup-a na pastu kad imaš domaću salsu, kič je onaj glomazni križ kojeg narcisoidni budalaš želi postaviti na Marjan, na slavu svoju a ne na slavu Božju ...
Pa se tako prepusti tom babljem ljetu i njegovoj ljepoti, uživaj malo i za nas koji smo pre-predaleko od svega toga. I napiši nam koju riječ o tome užitku.
A što se bijega tiče - mi koji smo otišli u druge zemlje znamo, kud god da kreneš, tvoji demoni putuju s tobom. Možeš se suočiti s njima, možeš ih pobijediti ili biti pobjeđen, no pobjeći im ne možeš.
10.09.2012. (04:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
-Ali kažite mi, braćo moja, ako čovječanstvu još nedostaje cilj, ne nedostaje cilj, ne nedostaje li također – još čovječanstvo samo?
Ali što ako je cilj isključivo pribavljanje materijalnih dobara? Na tu temu je moj post 'Čovjek, kako to g(o)rdo zvuči'.
10.09.2012. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Cijeli svijet, baš cijeli svijet, moj je dom.
15.09.2012. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...