Žao mi je, prijatelju dragi , što si tako odlučio, što ne mogu više uživati u bogatstvu tvog sonetnog bloga...
Ali, ipak: onaj komunističkofašistički luđak i nesritnjak, nemoralni bljezgator i beskućnik...ne će moći više ostavljati tragove svoje zvjerske i smrdljive. Znam da taj bolesnik nije uzrok tvom odlasku, ALI:
Kad si nas već pozdravio, zaključaj blog i ne daj uljezu doći iz neke smrdlve špilje na čistoću hrvatskog uljudbenog neba!
Živio mi, Roko moj, prijatelju, kolega, pjesniče prostranog i dubokog uma, čistog poetskog duha i poletne stvaralačke duše!
05.09.2012. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti, dragi prijatelju Ivane Vidoviću, sjajnosti pjesnička i uzornosti moralno-ljudska, i na ovim tvojim krajnje plemenitim i iskrenim riječima koje si mi uputio na ovom, sada već bivšem, mom blogu.
Uvijek ti odan i privržen ma gdje da si!
Tvoj Roko Dobra
05.09.2012. (21:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ej, nemoj doći bez one ti praseće glavurde, a s kojom si me i pošli put posjetio! Bože, da si me samo vidio i čuo, kako sam se i koliko smijao - toliko da su i svi moji uletili u kućnu biblioteku, pomislivši da sam - šenuo!
20.09.2012. (17:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedna duša a nas dvoje - Dobrohotna gospođo i poeteso Ana, žao mi je, doista, do Boga mi je žao što ste, htjeli ili ne, pročitali i ovih nekoliko zadnjih (nazovite ih kako hoćete, neću se, naravno, ljutiti) mojih prizivanja one sitneži od ljudskog stvora kojega se nikako otarasiti i na ovom mom blogu. Zaista, ne znam kome se sve nije ogadio i koji sve blog nije s onim svojim pjesmuljcima zašporkao, tako da sada i ja, evo, njegovim se načinom izražavajući, priželjkujem, a ustvari ga udaljujem od sebe i od svog bloga ....
Međutim, bojim se da ću u tome uspjeti. Može li, zapravo, prase miljevačko postati jaganjac Božji?
Inače, zahvaljujem se na posjeti i ljebeznosti koju iskazjete željom da nastavim i dalje s ovim svojim blogom, izuzetno cijenjena suputnice Ana.
22.09.2012. (02:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma sve je u redu g. Roko, nadam se da će Vaš blog i dalje živjeti, takve ljude treba JEDNOSTAVNO IGNORIRATI, svako dobro...
P.S. čitam Vaše sonete "Zatočenik mora" jednostavno nemam riječi kojima bih opisala Vaše sonete...pokušavam naučiti i nadam se da ću bar malo upiti Vašeg talenta...)
27.09.2012. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna dusa a nas dvoje - Hvala Vam i na ovoj posjeti, kao i na ovim Vašim razboritim riječima podrške, a ponajviše (ipak!) na obavijesti da čitate moje sonete i da Vam se toliko sviđaju.
Srdačno i Vama i svima redom koje volite!
27.09.2012. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vaši soneti su izričaj vaše nutrine...a vaš nick me prijseća na legendu o Artemidi, boginji lova i Orionu, lovcu iz Botije...vaše oči sjaje na virtualnom nebu i promatraju rat svjetova...postoje ljudi koji nam izvade srce i postoje oni koji ga vrate na mjesto...mudrost Elisabete David...
da postoje blogonasilanici, sjenke virtualnih duša koji nam trgaju srce i komadiće bacaju u eter...hrane se našom boli...gase žeđ našim suzama... a postoji zid šutnje na kojem tišina ispisuje najljepše stihove života...na tom zidu čitamo poruke srodnih duša...pred tim zidom tugujemo, pred njim žalujemo, tu smo i neizmjerno sretni...na tom zidu mi slovima duše ispisujemo poruke...lijepim uspomenama darujemo dušu...ne njemu pretačemo kristalno jasne misli u osjećanje osjećaja koja pamtimo...sve drugo nam se može oduzeti...ispisana misao, izrečeno osjećanje, izgovorena bol...ali zid šutnje krije naše tajne...to je naša veza sa nama samima i vama koji nas cijenite...to je jecaj nutrine i usklik ljubavi...nečujno svjedočanstvo naše čulnosti i čujnosti...jedini zid koji nas umrežava i u mrežu vremena, tkivo svemira i vječnosti...tu se nižu drugima nevidljivi odgovori na naša pitanja...riječi utjehe na naše vapaje...šapati sudjelovanja u našoj sreći...zid šutnje je bezriječni vokabular ljubavi...istinske, praiskonske ljubavi...a prijateljstvo je njen nasnažniji oblik...
žao mi je sjaju oriona da više ne ispisujete ljepotu na vašem zidu...žao mi je što je nestala čudesna geometrija vaših osjećanja...što više blogosvijetu ne darujete arhitekturu vašeg univerzuma...
ugodan dan vam želim...i nadam se da i dalje sanjate...sanjajte pjesniče...vaši snovi su lijepi...oplemenjuju...:-))
13.10.2012. (08:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinajina sjecanja - Hvala Vam na ovoj poeziji od komentara, odnosno - na ovoj raspjevanosti koja, ustvari, zrcali dušu Vam i ljepotu osjećaja, a koji iniciraju napore da se dosegnu visine kreativnosti.
13.10.2012. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinajina sjecanja - Još dok sam bio mladac, ali i kasnije, jasno, priče iz mitologija, posebne grčke i rimske, izuzetno su me zanimale. Neprestano mi je, tako, u mojoj kućnoj biblioteci na dohvat, kažem, znatiželje bila knjiga čarobnica „Najljepše priče klasične starine“ Gustava Schwaba.
Nesumnjivo, Dijana, ta lijepa rimska božica lova, vladarica Mjeseca (nakon Lune), zaštitnica djevica, žena, djece i porođaja, inače Apolonova sestra blizanka, sa svim onim što je s njom u bližoj ili danjoj vezi, uvelike je raspirivalo i moju maštu i moju znatiželju.
Inače, dvije su verzije vezanosti Dijane i Oriona: prva je – kada je Dijana, uplašena da će se ovaj lijepi sin Neptunov i vješti lovac s njom natjecati u lovu, ubila Oriona, a kojega je, pošto ga je istinski voljela, pretvorila u lijepo zviježđe; druga je pak verzija – kada se dala nagovoriti od Apolona koji je bio protiv njene udaje za najljepšeg smrtnika Oriona, da ga usmrti. Ne znajući da je Orion, dok je plivao, ustvari tek vidljiva točka, u koju je gađala, usmrtivši ga, te ga je, sva uplakana, dala smjestiti na nebo.
Tako veli mitologija, a ja sam u svojoj knjizi 101 soneta „Zatočenik mora“ (2003.), uz ovaj dolje sonet, na stranici 152. bio objavio i ovu bilješku, u kojoj je vidljivo otkud mi nick „Sjaj Oriona“:
„Ovaj je sonet nastao kada se poznati književnik i moreplovac Joža Horvat one davne (1965.) godine iz Malog Iža svojom "Besom" otisnuo na široka i daleka mora s namjerom da oplovi svijet. Tada je u nekim našim novinama bio objavljen brzojav podrške Ive Andrića. Veliki mu pisac tom prilikom, zacijelo više oduševljen nego zabrinut, naprosto kliče: "Sretno, Joža, i pozdravi mi Orion!" Jer se ovo sjajno, ustvari "najljepše zviježđe na sjevernom nebu", može vidjeti samo ako "zakoračiš" u ocean (dok se iz naših širina vidi jedino zimi)."
DOZIVANJE MORA
Joži Horvatu
Evo me o more raspni me na valu nek uz tvoju snagu i moja naraste jedino ću tako do Jone na žalu da me budi sunce i raduju laste
podno pustog neba u prisustvu groba evo me vladaru svih mojih sto čula o smiluj se Bože na sputana roba da ne trune više u urni rasula
primi me u carstvo svojih. obećanja i vjetrove dobre nastani u meni neka budno paze da duša ne sanja (jer snovi su vječni grobari u zjeni)
nek pokrenu tvoja uraganska zvona i neka me hitnu u sjaj Oriona
14.10.2012. (02:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobro jutro sjaju oriona...onaj tko je rođen pod nebom Mediterana...tko udiše zrak u najljepšoj uvali na svijetu...onaj koji šluša zvuk morskih orgulja, pozdravlja sunce i promatra najljepši zalazak zlatne hostije u stih drevnog oceana taj piše srcem i dušom gradi najkompliciranije obličje poezije...oživljava Lauru, Juliju Primicovu, Matildu...vrednuje Petrarku, Prešerna, Nerudu...uzvišenost i snaga tog oblika zrcali u sebi božansku geometriju...
sjeverno nebo, sazviježđe oriona i sedam sestrica Ladarica, sedam Atlasovih kčeri, sedam Pleada...bude nadahnuće u dugim zimskim noćima, a u Ivanjskoj noći spuštaju ljubav ne zemlju...daruju je nama smrtnicima...
hvala vam na poetičnom objašnjenju rađanja vašeg nicka i sonetu "dozivanje mora"...licentia poetika...metaforičnost izričaja...pa iz urne rasula izliječe Fenix i dobrim vjetrovima donosi u blogosferu poeziju sjaja Oriona...:-))
14.10.2012. (05:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A izuzetno neposredna i sugestibilna blogerka dinajina sjećanja, s obzirom na blistav joj stil i na visoku razinu intelekta u njenim nadahnutim postovima i komentarima-odgovorima, s lakoćom, rekao bih, “pronalazi” i motivira razborite i duhom bogate suputnike koji bivaju conditio sine qua non svekolikosti blogerske.
Takav je, nesumnjivo, i par excellence bloger blade777.
Stoga, ponajprije, evo (s bloga mu) za ilustraciju dobrog susjedstva, odnosno međusobnog razumijevanja i poštovanja:
blade 77
Život je osuđen na ljubav, a ljubav osuđena na mogućnost dokazivanja kroz život. Slatke li osude. Ni jedno ne može bez drugog', a opet, jedno i drugo, može opstati u osami. Ljubav u dugotrajnom iščekivanju ponovnog života, i život u neprestanoj čežnji da se stopi kroz postojanu ljubav. Tako međuovisni, a ponekad jako, jako odvojeni, i ljubav i život, idu ka istome cilju - Iskonu.
Ili pak:
blade777
Duše doista postoje u samo jednom rodu, onom koji je najbliže značenju ljubavi.
A evo, zatim, i tri komentara-odgovora koji, sadržajem, umnogome odudaraju od onih upućenih blogerki dinaji sjećanja u prostoru za komentare njena bloga. Naime, nakon što sam pročitao lijepi broj njegovih stilski bravurozno napisanih postova, ali i komentara, naravno, i za nj se može reći da je, kažem, svojim znatnim znanjem, iskustvom i uvjerenjima, a koja temeljito obrazlaže načinom svojstvenim majstorima pisane riječi, pa i onda kada danguba i putucalo miljevačko, umjesto perla i rubina svog duha, prospe preda nj svu silu jada i žalosti, dakle, svega onog što ga definira kao intelektualno minornu i promašenu jedinku pod kapom nebeskom:
blade777
@Gelsenkirchen BRD...nemoj se ti brinuti za moja djela il propuste, ne možeš ih ni umanjiti ni uvećati. Brini se za ono što ti činiš il propuštaš. Svojim napisima pod raznim nazivima, ostavio si toliko žuči na blogosferi, da je to nemoguće isprati pozitivnom mišlju... dugo, dugo vremena …”
05.08.2012. (08:13)
blade777 @Gelsenkirchen BRD...nešto si brz sa tom svojom istragom. Imaš neke nadnaravne sposobnosti, pa ti dokazi samo tak' padaju s neba. Nisam ja tebe ništa zamolio zbog mene, nego zbog tebe samoga. Tebi šteti ovakav način komunikacije. Teško ti možeš ovakvim načinom nekoga šibati, a ponajmanje to možeš činiti na blogu. Toliko vrijediš koliko je u djeliću sekunde potrebno ovom mediju da se spali sva ona misao koju si izbacio iz sebe. …………………………………………………………..... Nađi si negdje kantice i pijesak, pa se igraj do mile volje!
06.08.2012. (08:35)
blade777
@Miljevci...teško da će od tebe postati junak, možda samo bedak. Zbog ovakvog spamanja u blogosferi, tjeraš mnoge ljude koji bi imali itekako o čemu pisati. To tebi ide na dušu, a i sam znaš to. Rekoh ti da ne brišem tvoje komentare, nego ih bez traga spaljujem :)
14.08.2012. (09:41)
15.10.2012. (00:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jesi li se imbecilu miljevački, odnosno bijedo duhovna, i ti bio poslužio tuđim komentarima (a koje sam odmah izbrisao)? Jesi! Naravno da jesi! E, pa kad si, onda sam, evo, i ja posegao i ovdje prenio ovih nekoliko komentara- odgovora izvrsnog blogera blade777 - kao nedvosmisleni dokaz da si se i na njegovu blogu - koječim junačio načinom umišljenog bjelosvjetskog potucala i dangube.
Što mi nisi bio kadar parirati kakvim suvislim i relevantnim komentarom-odgovorom, nego uvijek sereš i, rekoh ti već odavno), poput kakvog govnovalja, ista smrdljiva govna valjaš ter valjaš!
15.10.2012. (14:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Žao mi je, prijatelju dragi , što si tako odlučio, što ne mogu više uživati u bogatstvu tvog sonetnog bloga...
Ali, ipak: onaj komunističkofašistički luđak i nesritnjak, nemoralni bljezgator i beskućnik...ne će moći više ostavljati tragove svoje zvjerske i smrdljive. Znam da taj bolesnik nije uzrok tvom odlasku, ALI:
Kad si nas već pozdravio, zaključaj blog i ne daj uljezu doći iz neke smrdlve špilje na čistoću hrvatskog uljudbenog neba!
Živio mi, Roko moj, prijatelju, kolega, pjesniče prostranog i dubokog uma, čistog poetskog duha i poletne stvaralačke duše!
05.09.2012. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Hvala ti, dragi prijatelju Ivane Vidoviću, sjajnosti
pjesnička i uzornosti moralno-ljudska, i na ovim
tvojim krajnje plemenitim i iskrenim riječima koje
si mi uputio na ovom, sada već bivšem, mom blogu.
Uvijek ti odan i privržen ma gdje da si!
Tvoj Roko Dobra
05.09.2012. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Ej, nemoj doći bez one ti praseće glavurde,
a s kojom si me i pošli put posjetio! Bože,
da si me samo vidio i čuo, kako sam se i
koliko smijao - toliko da su i svi moji uletili
u kućnu biblioteku, pomislivši da sam - šenuo!
20.09.2012. (17:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna dusa a nas dvoje
Ma što to ja čujem, nema bloga, ma molim Vas promijenite mišljenje te ga ponovo osposobite, srdačan i iskren pozdrav iz Innsbrucka..)
21.09.2012. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Jedna duša a nas dvoje - Dobrohotna gospođo
i poeteso Ana, žao mi je, doista, do Boga mi je
žao što ste, htjeli ili ne, pročitali i ovih nekoliko
zadnjih (nazovite ih kako hoćete, neću se, naravno,
ljutiti) mojih prizivanja one sitneži od ljudskog
stvora kojega se nikako otarasiti i na ovom mom
blogu. Zaista, ne znam kome se sve nije ogadio
i koji sve blog nije s onim svojim pjesmuljcima
zašporkao, tako da sada i ja, evo, njegovim se
načinom izražavajući, priželjkujem, a ustvari ga
udaljujem od sebe i od svog bloga ....
Međutim, bojim se da ću u tome uspjeti. Može li,
zapravo, prase miljevačko postati jaganjac Božji?
Inače, zahvaljujem se na posjeti i ljebeznosti koju
iskazjete željom da nastavim i dalje s ovim svojim
blogom, izuzetno cijenjena suputnice Ana.
22.09.2012. (02:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedna dusa a nas dvoje
Ma sve je u redu g. Roko, nadam se da će Vaš blog i dalje živjeti, takve ljude treba JEDNOSTAVNO IGNORIRATI, svako dobro...
P.S. čitam Vaše sonete "Zatočenik mora" jednostavno nemam riječi kojima bih opisala Vaše sonete...pokušavam naučiti i nadam se da ću bar malo upiti Vašeg talenta...)
27.09.2012. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
jedna dusa a nas dvoje - Hvala Vam i na ovoj
posjeti, kao i na ovim Vašim razboritim riječima
podrške, a ponajviše (ipak!) na obavijesti da čitate
moje sonete i da Vam se toliko sviđaju.
Srdačno i Vama i svima redom koje volite!
27.09.2012. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
vaši soneti su izričaj vaše nutrine...a vaš nick me prijseća na legendu o Artemidi, boginji lova i Orionu, lovcu iz Botije...vaše oči sjaje na virtualnom nebu i promatraju rat svjetova...postoje ljudi koji nam izvade srce i postoje oni koji ga vrate na mjesto...mudrost Elisabete David...
da postoje blogonasilanici, sjenke virtualnih duša koji nam trgaju srce i komadiće bacaju u eter...hrane se našom boli...gase žeđ našim suzama...
a postoji zid šutnje na kojem tišina ispisuje najljepše stihove života...na tom zidu čitamo poruke srodnih duša...pred tim zidom tugujemo, pred njim žalujemo, tu smo i neizmjerno sretni...na tom zidu mi slovima duše ispisujemo poruke...lijepim uspomenama darujemo dušu...ne njemu pretačemo kristalno jasne misli u osjećanje osjećaja koja pamtimo...sve drugo nam se može oduzeti...ispisana misao, izrečeno osjećanje, izgovorena bol...ali zid šutnje krije naše tajne...to je naša veza sa nama samima i vama koji nas cijenite...to je jecaj nutrine i usklik ljubavi...nečujno svjedočanstvo naše čulnosti i čujnosti...jedini zid koji nas umrežava i u mrežu vremena, tkivo svemira i vječnosti...tu se nižu drugima nevidljivi odgovori na naša pitanja...riječi utjehe na naše vapaje...šapati sudjelovanja u našoj sreći...zid šutnje je bezriječni vokabular ljubavi...istinske, praiskonske ljubavi...a prijateljstvo je njen nasnažniji oblik...
žao mi je sjaju oriona da više ne ispisujete ljepotu na vašem zidu...žao mi je što je nestala čudesna geometrija vaših osjećanja...što više blogosvijetu ne darujete arhitekturu vašeg univerzuma...
ugodan dan vam želim...i nadam se da i dalje sanjate...sanjajte pjesniče...vaši snovi su lijepi...oplemenjuju...:-))
13.10.2012. (08:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
dinajina sjecanja - Hvala Vam na ovoj poeziji od
komentara, odnosno - na ovoj raspjevanosti koja,
ustvari, zrcali dušu Vam i ljepotu osjećaja, a koji
iniciraju napore da se dosegnu visine kreativnosti.
13.10.2012. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
dinajina sjecanja - Još dok sam bio mladac, ali i kasnije, jasno, priče iz mitologija, posebne grčke i rimske, izuzetno su me zanimale. Neprestano mi je, tako, u mojoj kućnoj biblioteci na dohvat, kažem, znatiželje bila knjiga čarobnica „Najljepše priče klasične starine“ Gustava Schwaba.
Nesumnjivo, Dijana, ta lijepa rimska božica lova, vladarica Mjeseca (nakon Lune), zaštitnica djevica, žena, djece i porođaja, inače Apolonova sestra blizanka, sa svim onim što je s njom u bližoj ili danjoj vezi, uvelike je raspirivalo i moju maštu i moju znatiželju.
Inače, dvije su verzije vezanosti Dijane i Oriona: prva je – kada je Dijana, uplašena da će se ovaj lijepi sin Neptunov i vješti lovac s njom natjecati u lovu, ubila Oriona, a kojega je, pošto ga je istinski voljela, pretvorila u lijepo zviježđe; druga je pak verzija – kada se dala nagovoriti od Apolona koji je bio protiv njene udaje za najljepšeg smrtnika Oriona, da ga usmrti. Ne znajući da je Orion, dok je plivao, ustvari tek vidljiva točka, u koju je gađala, usmrtivši ga, te ga je, sva uplakana, dala smjestiti na nebo.
Tako veli mitologija, a ja sam u svojoj knjizi 101 soneta „Zatočenik mora“ (2003.), uz ovaj dolje sonet, na stranici 152. bio objavio i ovu bilješku, u kojoj je vidljivo otkud mi nick „Sjaj Oriona“:
„Ovaj je sonet nastao kada se poznati književnik i moreplovac Joža Horvat one davne (1965.) godine iz Malog Iža svojom "Besom" otisnuo na široka i daleka mora s namjerom da oplovi svijet. Tada je u nekim našim novinama bio objavljen brzojav podrške Ive Andrića. Veliki mu pisac tom prilikom, zacijelo više oduševljen nego zabrinut, naprosto kliče: "Sretno, Joža, i pozdravi mi Orion!" Jer se ovo sjajno, ustvari "najljepše zviježđe na sjevernom nebu", može vidjeti samo ako "zakoračiš" u ocean (dok se iz naših širina vidi jedino zimi)."
DOZIVANJE MORA
Joži Horvatu
Evo me o more raspni me na valu
nek uz tvoju snagu i moja naraste
jedino ću tako do Jone na žalu
da me budi sunce i raduju laste
podno pustog neba u prisustvu groba
evo me vladaru svih mojih sto čula
o smiluj se Bože na sputana roba
da ne trune više u urni rasula
primi me u carstvo svojih. obećanja
i vjetrove dobre nastani u meni
neka budno paze da duša ne sanja
(jer snovi su vječni grobari u zjeni)
nek pokrenu tvoja uraganska zvona
i neka me hitnu u sjaj Oriona
14.10.2012. (02:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dobro jutro sjaju oriona...onaj tko je rođen pod nebom Mediterana...tko udiše zrak u najljepšoj uvali na svijetu...onaj koji šluša zvuk morskih orgulja, pozdravlja sunce i promatra najljepši zalazak zlatne hostije u stih drevnog oceana taj piše srcem i dušom gradi najkompliciranije obličje poezije...oživljava Lauru, Juliju Primicovu, Matildu...vrednuje Petrarku, Prešerna, Nerudu...uzvišenost i snaga tog oblika zrcali u sebi božansku geometriju...
sjeverno nebo, sazviježđe oriona i sedam sestrica Ladarica, sedam Atlasovih kčeri, sedam Pleada...bude nadahnuće u dugim zimskim noćima, a u Ivanjskoj noći spuštaju ljubav ne zemlju...daruju je nama smrtnicima...
hvala vam na poetičnom objašnjenju rađanja vašeg nicka i sonetu "dozivanje mora"...licentia poetika...metaforičnost izričaja...pa iz urne rasula izliječe Fenix i dobrim vjetrovima donosi u blogosferu poeziju sjaja Oriona...:-))
14.10.2012. (05:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
A izuzetno neposredna i sugestibilna blogerka dinajina sjećanja, s obzirom na blistav joj stil i na visoku razinu intelekta u njenim nadahnutim postovima i komentarima-odgovorima, s lakoćom, rekao bih, “pronalazi” i motivira razborite i duhom bogate suputnike koji bivaju conditio sine qua non svekolikosti blogerske.
Takav je, nesumnjivo, i par excellence bloger blade777.
Stoga, ponajprije, evo (s bloga mu) za ilustraciju dobrog susjedstva, odnosno međusobnog razumijevanja i poštovanja:
blade 77
Život je osuđen na ljubav, a ljubav osuđena na mogućnost dokazivanja kroz život.
Slatke li osude.
Ni jedno ne može bez drugog', a opet, jedno i drugo, može opstati u osami.
Ljubav u dugotrajnom iščekivanju ponovnog života, i život u neprestanoj čežnji da se stopi kroz postojanu ljubav.
Tako međuovisni, a ponekad jako, jako odvojeni, i ljubav i život, idu ka istome cilju - Iskonu.
Ili pak:
blade777
Duše doista postoje u samo jednom rodu, onom koji je najbliže značenju ljubavi.
A evo, zatim, i tri komentara-odgovora koji, sadržajem, umnogome odudaraju od onih upućenih blogerki dinaji sjećanja u prostoru za komentare njena bloga. Naime, nakon što sam pročitao lijepi broj njegovih stilski bravurozno napisanih postova, ali i komentara, naravno, i za nj se može reći da je, kažem, svojim znatnim znanjem, iskustvom i uvjerenjima, a koja temeljito obrazlaže načinom svojstvenim majstorima pisane riječi, pa i onda kada danguba i putucalo miljevačko, umjesto perla i rubina svog duha, prospe preda nj svu silu jada i žalosti, dakle, svega onog što ga definira kao intelektualno minornu i promašenu jedinku pod kapom nebeskom:
blade777
@Gelsenkirchen BRD...nemoj se ti brinuti za moja djela il propuste, ne možeš ih ni umanjiti ni uvećati. Brini se za ono što ti činiš il propuštaš. Svojim napisima pod raznim nazivima, ostavio si toliko žuči na blogosferi, da je to nemoguće isprati pozitivnom mišlju... dugo, dugo vremena …”
05.08.2012. (08:13)
blade777
@Gelsenkirchen BRD...nešto si brz sa tom svojom istragom. Imaš neke nadnaravne sposobnosti, pa ti dokazi samo tak' padaju s neba.
Nisam ja tebe ništa zamolio zbog mene, nego zbog tebe samoga. Tebi šteti ovakav način komunikacije. Teško ti možeš ovakvim načinom nekoga šibati, a ponajmanje to možeš činiti na blogu.
Toliko vrijediš koliko je u djeliću sekunde potrebno ovom mediju da se spali sva ona misao koju si izbacio iz sebe.
………………………………………………………….....
Nađi si negdje kantice i pijesak, pa se igraj do mile volje!
06.08.2012. (08:35)
blade777
@Miljevci...teško da će od tebe postati junak, možda samo bedak. Zbog ovakvog spamanja u blogosferi, tjeraš mnoge ljude koji bi imali itekako o čemu pisati. To tebi ide na dušu, a i sam znaš to.
Rekoh ti da ne brišem tvoje komentare, nego ih bez traga spaljujem :)
14.08.2012. (09:41)
15.10.2012. (00:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Jesi li se imbecilu miljevački, odnosno bijedo duhovna,
i ti bio poslužio tuđim komentarima (a koje sam odmah
izbrisao)? Jesi! Naravno da jesi! E, pa kad si, onda sam,
evo, i ja posegao i ovdje prenio ovih nekoliko komentara-
odgovora izvrsnog blogera blade777 - kao nedvosmisleni
dokaz da si se i na njegovu blogu - koječim junačio načinom
umišljenog bjelosvjetskog potucala i dangube.
Što mi nisi bio kadar parirati kakvim suvislim i relevantnim
komentarom-odgovorom, nego uvijek sereš i, rekoh ti već
odavno), poput kakvog govnovalja, ista smrdljiva govna valjaš
ter valjaš!
15.10.2012. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Ma, kažem ti, sitnežu od pisnika, ako si što nisi,
pariraj mi ovako skrojenim i nakićenim sonetom:
BILO BI TI VRIJEME VIŠE
Govnovalju Mirchetu iz miljevačkog kraja
Bilo bi ti vrijeme više
da prestaneš posve kakat
i da crvi, prije kiše,
počnu jezik taj tvoj papat!
Jer sve živo čeg' se takneš,
govnom prasca odmah smrdi;
ako pak se samo makneš,
vrag i Bog se na te srdi.
Kuda kreneš, mjesto duše,
torbu govan sobom nosiš;
pa, svejedno, mada puše
silni vjetar, redom kosiš -
kad je s tobom preko guše
smrada kojim se ponosiš...
17.10.2012. (02:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...