... predivne slike... :-) ... ... svaka čast Vesna ! ...
... i sjetih se jedne priče koja me se dojmila: ... PRIČA O VALU ... Na jednom dalekom moru živio jedan val. Bio je silno velik i snažan. Ponosio se čistoćom svoje vode i prijateljevao sa vjetrovima… Najsretniji je bio za olujnih tornada koji bi ga dizali gotovo do oblaka… Jurio je, vriskao, zaranjao u dubinu - do dna, kao da uzima zalet, a potom se opet propinjao u visine. Svojom snagom plašio je čak i najveće brodove… Za mirnih bonaca tihih ljetnih noći uljuljuškao bi se i promatrao nebeski svod… Zvijezde, koje su sjale u tami privlačile su ga svojim svjetlom. Želio je dosegnuti svoju zvijezdu, zadiviti je… Ipak, čim bi nošen olujnim vjetrovima počeo vriskati, Ester bi zadrhtala i oblaci bi je zaklonili i sakrili čeznutljivom pogledu osamljenog vala… Tada bi val lutao amo-tamo sve dok ga umor ne bi smirio. Njegov neispunjeni san o nebeskim visinama nije se dao zaboraviti… Ovdje, dolje, osjećao se tako tromo i teško. Nebo ga je silno privlačilo: sjajne zvijezde, lagani bijeli oblaci i žarko sunce… On, val, toliko je želio u nebo! Plakao je, molio, besciljno i tužno se valjao vodama. Kako nije vidio izlaza ni načina, prepuštao se struji da ga nosi kamo hoće, bilo mu je svejedno, makar ga razbila o stijenje. Premda tiho i gotovo beživotno, ipak je neumorno ponavljao svoju molitvu: ''Gospodine, Stvoritelju moj, ja, val, molim Te, da mi dopustiš podignuti se u nebo, tako svijetlo i plavo…'' Sunce je gledalo njegovu bol, jer koliko god se propinjao i trudio popeti se u nebo, bilo je to nemoguće budući da je bio trom, pretežak, nesavršen. I jednoga dana upita ga sunce: ''Želiš li Ti doista poći u nebo?'' – ''Svom dušom!'' – glasio je odgovor. ''To je moguće'', reče sunce, ''mogao bi postati oblakom''. ''Moguće je! Moguće!'' – radosno je zakliktao val. ''O, pretvori me odmah u oblak, molim te!'' ''A znaš li ti da je bolno kada val postaje oblakom, vrlo, vrlo bolno?'' – upita ga sunce. ''Ma učini što god treba, ionako patim od čežnje.'' I sunce je uprlo svoje zrake. Val se lomio, previjao, kidao se i gubio snagu. ''Boli me…'' – ječao je. Plakao je i njegove su suze tekle, a sunce ih je svojom toplinom isparavalo. Više to nije bio onaj snažni val: ostao je tek djelić vode, dok napokon i on preobražen sunčevom toplinom nije pohrlio u zagrljaj neba… /S. Božica Alojzija od Sv. Lica (Britvec), OCD, Brezovica (iz časopisa Živo vrelo)/
... od srca vam ...
BVB !!!
Lijep pozdrav ...
31.08.2012. (20:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Miriam hvala ti velika na ovoj lijepoj prici. Jedva cekam da nam dodje unuk i da mu ju ispricam. Puna je ljepote opisa, kao i poruka koje se mogu iz nje primiti. VESNA
01.09.2012. (06:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JONČICA
Vesna bravo....
03.09.2012. (22:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
O, pa za surfati, jel da?
31.08.2012. (08:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
na pučini sinjeg mora ljuljao se val.....
31.08.2012. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
opet brandung ;)
31.08.2012. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
... predivne slike... :-) ...
... svaka čast Vesna ! ...
... i sjetih se jedne priče koja me se dojmila:
... PRIČA O VALU ...
Na jednom dalekom moru živio jedan val. Bio je silno velik i snažan.
Ponosio se čistoćom svoje vode i prijateljevao sa vjetrovima…
Najsretniji je bio za olujnih tornada koji bi ga dizali gotovo do oblaka…
Jurio je, vriskao, zaranjao u dubinu - do dna, kao da uzima zalet,
a potom se opet propinjao u visine.
Svojom snagom plašio je čak i najveće brodove…
Za mirnih bonaca tihih ljetnih noći uljuljuškao bi se i promatrao nebeski svod…
Zvijezde, koje su sjale u tami privlačile su ga svojim svjetlom.
Želio je dosegnuti svoju zvijezdu, zadiviti je…
Ipak, čim bi nošen olujnim vjetrovima počeo vriskati,
Ester bi zadrhtala i oblaci bi je zaklonili i sakrili čeznutljivom pogledu osamljenog vala…
Tada bi val lutao amo-tamo sve dok ga umor ne bi smirio.
Njegov neispunjeni san o nebeskim visinama nije se dao zaboraviti…
Ovdje, dolje, osjećao se tako tromo i teško.
Nebo ga je silno privlačilo: sjajne zvijezde, lagani bijeli oblaci i žarko sunce…
On, val, toliko je želio u nebo! Plakao je, molio, besciljno i tužno se valjao vodama.
Kako nije vidio izlaza ni načina, prepuštao se struji
da ga nosi kamo hoće, bilo mu je svejedno, makar ga razbila o stijenje.
Premda tiho i gotovo beživotno, ipak je neumorno ponavljao svoju molitvu:
''Gospodine, Stvoritelju moj, ja, val, molim Te,
da mi dopustiš podignuti se u nebo, tako svijetlo i plavo…''
Sunce je gledalo njegovu bol, jer koliko god se propinjao i trudio popeti se u nebo,
bilo je to nemoguće budući da je bio trom, pretežak, nesavršen. I jednoga dana upita ga sunce:
''Želiš li Ti doista poći u nebo?'' – ''Svom dušom!'' – glasio je odgovor.
''To je moguće'', reče sunce, ''mogao bi postati oblakom''.
''Moguće je! Moguće!'' – radosno je zakliktao val.
''O, pretvori me odmah u oblak, molim te!''
''A znaš li ti da je bolno kada val postaje oblakom, vrlo, vrlo bolno?'' – upita ga sunce.
''Ma učini što god treba, ionako patim od čežnje.'' I sunce je uprlo svoje zrake.
Val se lomio, previjao, kidao se i gubio snagu. ''Boli me…'' – ječao je.
Plakao je i njegove su suze tekle, a sunce ih je svojom toplinom isparavalo.
Više to nije bio onaj snažni val: ostao je tek djelić vode,
dok napokon i on preobražen sunčevom toplinom nije pohrlio u zagrljaj neba…
/S. Božica Alojzija od Sv. Lica (Britvec),
OCD, Brezovica (iz časopisa Živo vrelo)/
... od srca vam ...
BVB !!!
Lijep pozdrav ...
31.08.2012. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
Draga Miriam
hvala ti velika na ovoj lijepoj prici. Jedva cekam da nam dodje unuk i da mu ju ispricam. Puna je ljepote opisa, kao i poruka koje se mogu iz nje primiti.
VESNA
01.09.2012. (06:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JONČICA
Vesna bravo....
03.09.2012. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...