Komentari

babl.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • blade777

    Kada je u razmatranju uređivanje ovog našeg hrvatskog dvorišta, svatko od nas svjesnih(pod uvjetom da jesmo svjesni), snosi dio određene odgovornosti za postojeće stanje.
    Hipokrizija poprima utoliko veće značenje, koliko je veća moć utjecaja na gibanja u društvu.
    Gibanja moraju biti, ovakva il onakva, inače će se sve pretvoriti u žabokrečinu ili pak ostati zamišljeno, po Tuđmanu opisano, seosko dvorište.
    Hoćemo li živjeti u žabokrečini ili u bistroj vodi, o nama ovisi.
    Žabe, punoglavci i ostali gmazovi, najradije bi da bara postane što veća i što trajnija, baš kao i svi rasni konji iz Tuđmanovog seoskog dvorišta - ne žele nikakve promjene.

    Živjeli!

    avatar

    20.08.2012. (13:12)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Iako je masturbacija nešto sasvim dobro i prirodno, ipak ne mogu ne pomisliti da je religija u nekim sitnicama bila u pravu iz pogrešnih razloga.

    U najmanju ruku bi trebali pronaći neki način da se ne nabija komplekse onima koji masturbiraju (prijevod: cijeloj muškoj populaciji), ali da ih se na neki način potakne da za to ne koriste pornografiju, za koju se pojavljuje sve više dokaza da može naštetiti njihovom kasnijem seksualnom životu. Naravno, ti ovdej ne pišeš o pornografiji, tako da nemoj krivo shvatiti da ti prigovaram.

    avatar

    20.08.2012. (14:40)    -   -   -   -  

  • Neverin

    1. da su neki ljudi u povijesti kao dijeca masturibirali vjerovatno bi bilo manje mrtvih na ovom svijetu

    2. naivno je od Crkve da misli da su nedaće ovog svijeta uzrokovane krivim korištenjem spolnih organa kada je očito da je to radi ekonomskog stanja

    3. najača mi je scena kada u filmu Malena, dječak masturbira na Monicu Bellucci i dok škripe federi otac se dere "oslijepit ćeš!!!!" :)

    4. tko nikad nije drkao neka prvi baci kamen :)

    avatar

    20.08.2012. (17:23)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Rezimirajmo:
    1) Znam da zna. I znam da zna da znam.
    2) Zna da znam. I zna da znam da zna.
    Obojica znamo apsolutno sve. Samo što je to znanje privatno, kod svakoga ponaosob, tj. nepriznato. A što želimo? Želimo da među nama ostane moguće da ostane nepriznato.
    Ne smeta meni puno što on-kao-on zna da ja serem - sve dok ne pokazuje da to zna. Briga me što je on-kao-on svjestan lažne naravi našeg razgovora (a također što je svjestan da sam je svjestan i ja, ja-kao-ja); ono što ne želim je da on to čuje iz mojih ustiju (ili ja iz njegovih). Dopuštamo mi rado da obojica sve znamo - ali tako da zna svaki u svom dvorištu. Ne želimo istinu znati skupa, napraviti sijelo oko nje, u tome je stvar.
    Ako on zna i ja znam - i obojica znamo da onaj drugi zna - ali to ipak ne priznamo otvoreno jedan pred drugim, moći ćemo se nastaviti ''ponašati'' kao da to uopće nije slučaj. Dok ako izreknemo naglas - nećemo više moći.
    Ali zašto se uopće želimo nastaviti ''ponašati''? Ta zar nije točno da govorimo u četiri oka, da smo nas dvojica jedini koji su nazočni? Hm... pa i ne baš. Daljnje produžavanje našeg gluhonijemog ćaskanja uopće nije besmisleno - u osam očiju. Važno je, beskrajno važno, da se pri našoj općoj i potpunoj svijesti - ipak zadržimo nasamo, svaki u svojoj svjesnosti - zato što nam takva razdvojenost svijesti omogućava da onoj drugoj dvojici ne pokvarimo idilu.
    Odnosno: da se ne moramo osjećati neugodno pred njima.

    avatar

    21.08.2012. (01:27)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Drugoj dvojici?
    Hajde, dobro, odat ću ih.
    Mada između dvije varijante svjesnosti (1 - skupa; 2 - zasebno) nema nikakve razlike u registru stvarnih mišljenja nazočnih, ima zato razlike u dimenziji međuljudskoga. A eto baš je to područje na kojem mi u našem razgovoru operiramo - to je registar kojem se obraćamo u svojoj komunikaciji. Ako je on-kao-on pročitao da serem i sve zna, nije ipak pročitao onaj drugi on: on-preda-mnom. I ako sam ja-kao-ja lišen svih iluzija po tom pitanju, ne znači ipak da ja-pred-njim ostajem imun na komociju menuetskih ljubaznosti koje si ukazujemo.
    Tko će prvi priznati? Mada smo ja-kao-ja i on-kao-on jedan drugome još od samog starta tu bez tajni, ipak mu ja - kao ja-pred-njim - neću, ne želim, ne mogu, to otvoreno priznati - kao njemu-preda-mnom. Niti se on - kao on-preda-mnom - usudi to priznati meni - kao meni-pred-njim.

    avatar

    21.08.2012. (01:36)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ali nije ovdje odlučujuć motiv (drkanje ili bilo što drugo), nego sam princip, model, tj. taj mehanizam apliciranja međuljudskog formalnog smisla.
    U međuljudskom registru mi se u razgovoru s drugim čovjekom ne obraćamo doista svom sugovorniku, već nekome ili nečemu drugome. Nije moguće precijeniti dalekosežnost i značaj ovog uvida - cijela naša društvena znanost luđački zarže i ritne se kao divlji konj bocnemo li je malo tom mamuzom.
    To je srodno i skupu tema koji sam zagrebao u Ostvarujućoj moći privida.

    avatar

    21.08.2012. (01:49)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Ulazim u restoran s Darijom.
    Marija!
    Sjedi s nekim društvom.
    Joj, samo da me ne vidi u zagrljaju s Darijom!
    Znam da je ovo malo djetinjasto i glupo s moje strane... ali zašto mi je onda tako stalo do toga?
    Da li sam ja pred Marijom obavezan nemati curu? Nisam. Ona me tu nema što pozvati na red, ili uopće pitati što, kako.
    Ali... ne znam ... ipak ...
    Da li imam neke ozbiljne pretenzije imati nešto s Marijom? Ne, nemam. Dobro, nemam samo zato što sam u vezi s Darijom, a inače bih itekako imao pretenzije, i to je osjećaj protiv kojega ne mogu. Iako znam da ne mogu ništa imati s njom, ipak mi ne može ne biti stalo - jer to ''ne odlučuje um nego srce''. A srce, eto, zatuče, zaigra...
    Prolazimo, ona nikako da me ugleda - i drago mi je zbog toga...
    Ali nekako je to malo čudno, da me uspjela ne primijetiti...
    Previše uporno ne-gledanje se skoro uvijek odvija u odnosu na nekoga, tog koga se ciljano ne-gleda.
    Evo je, okreće malo glavu u našem smjeru, sad će, sad će... neće!
    Mislim da me jest registirala, samo me namjerno nije htjela pogledati, dati mi do znanja da me registrirala.
    Sve to zbog neugodnosti, jasno... ali ne zbog sebe, nego zbog mene. Osjećala je napetost situacije i da bi meni bilo neugodno pred njom kad bi me vidno pogledala - i zato je njoj bilo neugodno.
    Trudila se najstrože ne ugledati me.
    Pametno. Jer da me jest vidno ugledala (tako in flagranti) i da sam ja to registrirao, i opet ona da sam ja, kad bismo se idući put sreli zasramili bismo se jedno drugoga, ne bismo mogli flertati i udvarati se kao dosad, kao da se ništa nije dogodilo, kao da ne zna da ja znam da ona zna da ja nisam slobodan.
    A ovako nam idući put neće morati biti neugodno, jer iako znam da ona zna, mogu se ponašati kao da ne znam.
    Znam da ona zna, i ona zna da ja znam da ona zna - ali to uopće nema veze, sve dok ne stoji među nama kao neopoziva, utvrđena činjenica.
    Nije bitno da li je sve vidjela, bitno je jedino to da smo, ne skuživši se tobože, dobili izgovor, opravdanje da se sljedeći put ponašamo kao da doista i nismo.

    avatar

    21.08.2012. (02:44)    -   -   -   -  

  • babl

    Hvala, Pero, drago mi je što si pažljivo čitao, ali si još jednom pokazao i da stalno pišemo jedan te isti tekst. (Ne znam zašto neće prihvatiti link, pa mi je preostalo jedino ovako: http://babl.blog.hr/2006/03/1620826965/prednost-licemjerja.html ).

    avatar

    21.08.2012. (03:11)    -   -   -   -  

  • blade777

    babl...znaš zašto ti neće prihvatiti link, samo ne želiš trošiti vrijeme da napraviš sve kako bi to funkcioniralo.
    Pročitao sam tvoj davni post i mogu ti reći, da mi je žao zbog vaših ozbiljnih problema sa borbom protiv ovisnosti.
    Svaka ovisnost je pomanjkanje bolje i kvalitetnije opcije.
    Tako je sa samozadovoljavanjem, jer je to mogućnost doživljavanja određenog zadovoljstva koje je u datom momentu, (što radi nepoduzetnosti, što radi lijenosti), nemoguće na drugi način realizirati.
    Ovisnost o nikotinu nije presudna u toj prokletoj navici pušenja.
    Namjerno kažem navika, jer to uistinu i jest.
    Kada imaš nedostatak drugih ljepših i interesantnijih aktivnosti, onda posežeš za cigaretom.
    interesantno je to kako ljubavni par tijekom sexa ne poseže za cigaretom, nego tek poslije tog preljepog čina.
    Vjerojatno oboje žale što nije duže trajalo :)
    Da je trajalo duže, vjerojatno bi posegnuli za kakvim osvježenjem ili za hranom, ovako je dostatna i cigareta.
    Čudna je ta ljudska psiha: misliš da nešto ne možeš, povjeruješ u to, a znaš da je to sve samo izgovor za lijenost il nepoduzetnošću stvoren deficit željenih, boljih mogućnosti.

    avatar

    21.08.2012. (07:39)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    ja sam čital da jako zreli muži postaju ko pubertetlije. kaj me čeka? ;-D

    avatar

    21.08.2012. (08:17)    -   -   -   -  

  • NF

    drkanje živi vječno, a drkadžije životare između ostalog u komentarima drkanja

    avatar

    21.08.2012. (08:19)    -   -   -   -  

  • alexxl

    A čuj ovog drkadžiju, hahahaha

    avatar

    21.08.2012. (08:41)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Pročitao sam, Babl... o, da, tema starog posta - što je Bladeu promaklo - nije u motivu borbe protiv ovisnosti, kao što ni ovoga gore nije u motivu drkanja; to je jedan te isti tekst.

    A evo i link, nek se nađe. Otkako su ono jednom prčkali da bi unijeli neka fancy unapređenja, tobožnja, nebitna, ne funkcionira im u editoru komentara (stvar je dobro radila: morali su nešto poduzeti) ta bitna i elementarna automatika, sad se mora ručno. Dakle, normalno klikneš na alat za linkanje. Dobit ćeš sljedeće:

    [a href=http://babl.blog.hr/2006/03/1620826965/prednost-licemjerja.html target=_blank]link[/a]

    1. korak) - moraš ovo ''a href'' u uglatoj zagradi na početku i ''a'' u onoj na kraju, zamijeniti s ''URL''.
    2. korak) - izbrišeš ''target=_blank'', tako da se web adresa dokotrlja do zatvorene uglate zagrade.

    Na kraju treba izgledati ovako (pisat ću XYZ umjesto URL):

    [XYZ=http://babl.blog.hr/2006/03/1620826965/prednost-licemjerja.html] link[/XYZ]

    avatar

    21.08.2012. (09:42)    -   -   -   -  

  • blade777

    U promjenama je ta čarobna formula boljitka, i upravo te promjene uzrokuju provjetravanje, poboljšavanje postojeće kvalitete življenja.
    Čovjek nije monogamo biće, tako da u vezi sa jednom ljubljenom osobom ne može ostvariti željeno zadovoljstvo, tek neko prihvatljivo zadovoljstvo, koje je ukomponirano u prihvatljive međuljudske odnose.
    Ja dajem svoj glas za pobjedu iskrenosti, neovisno koliko takvo ponašanje, obostrane mukotrpnosti donosilo sa sobom, za mene je to jedini ispravni put.
    Kad se jebe, da se zna da se jebe(znanje treba biti pravo svih upletenih protagonista), i samo onda kad' je takav izbor rezultat iskristalizirane, promišljene, trezvene odluke - donosi sa sobom bolji osjet.
    Kad znaš, znaš, a u trenucima slabosti i sumnje, uvijek znaš da znaš.

    avatar

    21.08.2012. (10:24)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    s druge strane, amerikanci ne bi bili amerikanci da čak i ovaj fenomen, kako ga diogen naziva gluhonijemog ćaskanja i razdvojenosti svijesti odn. ostvarujuće moći privida, nisu iskomercijalizirali na pasja kola. razdvojenost svijesti je vrlo filmična. pada mi na pamet zadnje desetljeće vrlo popularan filmski žanr američkih politički-nekorektnih komedija, čiji se scenariji praktički zasnivaju na nizanju scena u kojima se do gola razotkrivaju i do groteske pojačavaju upravo ovi prešućeni gluhonijemi trenuci o kojima je riječ. činjenica da svi sve znaju ali se prave da ne znaju da bi izbjegli neugodu i tako mogli ubuduće biti i dalje nenemirni, za ovaj žanr predstavlja nepresušan izvor upravo te neugodnosti kojoj(m) se izruguju, odnosno inspiraciju za najvulgarnije geg-komedije koje se izruguju svakoj društvenoj korektnosti ili glumi iste (Jim Carry, Sandler, Stiller i njihovi mlađi nasljednici, Chapelle, Levenstein, Segel, Hannigan/cijeli ciklus American Pie, da ne spominjem Sachu Cohena etc.). neugodnost i neizrečeno je baš ono na što računaju. u njihovoj bi interpretaciji recimo diogen ušavši u restoran s Darijom i ugledavši Mariju kako sjedi s nekim društvom pomislio posve isto kao u priči, njihova živa interakcija bez interakcije bila bi ono što se podrazumijeva, ali bi potom u sljedećoj sceni učinili ama baš sve suprotno izbjegavanju neugode, izrugujući se tako onom podrazumijevanju (prešućenom) iz prethodne. on bi s Darijom, koja je naravno guzata crnkinja, namjerno sjeo stol pored Marijinog stola, što bliže njoj ako ne i stolicu do, i zatim vidljivo šlatao Dariju s očitim okom na Mariji čekajući njenu reakciju, na što bi Marija s očitim okom na njemu zgrabila prvog što ružnijeg komada iz svog društva, naravno tipičnog šmokljana i oborivši ga na svoj stol sočno zažvalila, što bi se ne koncu pretvorilo u njihovo svojevrsno natjecanje u šlatanju, u boks meč, ring sa ljepoticama u korzetu koje prošetavaju odbrojavajući runde, uz sveopće navijanje, bacanje šugamana i primanje oklada cijelog restorana. u trećoj sceni, ponekad snimljenoj a ponekad i preskočenoj, povratak u stvarnost filmski kobajage briše svaku eventualnu upravo viđenu neugodnost i nekorektnost, jer otkriva da se taj boj simultano odvio samo u njihovim glavama, a da u stvari i on i Marija i dalje sjede svatko za svojim stolom silno se trudeći da se ne vide.

    avatar

    23.08.2012. (09:41)    -   -   -   -  

  • I

    Ja imam cucka koji se zaljubio u fotelju. Ekipa nije dala da ga cak i sad ga tješimo.

    avatar

    06.03.2013. (00:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...