Komentari

igniss.blog.hr

Dodaj komentar (41)

Marketing


  • Ani ram

    hahaha, smišan si... baš će cura od 22 godine znati procijeniti ima li tipa koji je za 20 godina neće ostaviti radi mlađe, ili koji se neće razdebljati i ulijeniti i početi joj ić na živce... hmmm da, 22 su baš pravo doba za pametno proračunatu udaju... ako ti mama i tata nađu ženika :D

    avatar

    09.08.2012. (17:52)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Ijuu, 22. Blaženo doba pogrešaka. Prije tridesetih se uglavnom žene i udaju ljudi kojima je obitelj prioritet. Ljudi dok pozavršavaju fakseve i osamostale se nisu još ništa ni proživjeli kako spada, a već bi trebali gledati kako će si na vrat natovariti kredite i djecu. Ne ide to baš tako. Kamoli ako uzmeš u obzir da žena sa 27 godina može i apsolutno ne znati želi li uopće ikad djecu i ne željeti ih uopće sad. Biologija i psihologija su tu u konfliktu, jebiga.

    I da, znam jako malo brakova koji su sretni u četrdesetima nakon dvadeset godina braka. Ne znam zašto bi netko hrlio u naviku što prije, bolje je ostavit za penziju. :D Rane i srednje tridesete su skroz ok za to. Sve prije je prebalavo, neiživljeno i sl.

    avatar

    09.08.2012. (18:49)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Čekajte! Kao prvo, nisam rekao da se žene trebaju udavati s 22, samo da trebaju razmišljati o tome.

    Ako mislite na to da su jedne od najvećih stopa razvoda kod onih koji su se vjenčali mladi, recimo u ranim dvadesetim, i bili u braku 7-10 godina, to je istina. Ali! To se događa zato što žena dok je još tako mlada ima ekstra mogućnosti i porive za razvod, za razliku od one koja kada bi se razvela sa 40 ne bi više tako lako pronašla nekoga. Ne zbog toga što je mladost prokleta. Od toga (da je supružnik/ca kurva koji/a ne drži obećanja) se oba spola trebaju štititi jednako.

    Uzevši u obzir prosječnu dobnu razliku parova, žena koja slijedi ovo bi se udala negdje između 22. i 25., a njen muž bi tada imao 25 do 28, što je po meni sasvim u redu.

    Ukratko, vaše primjedbe da se neka žena ne bi htjela udati u 26. godini ili prije ili tražiti od 22. su ok - to je pravo izbora. Ali žena koja to ne učini se onda nema nikakvo pravo žaliti na:

    a) gdje su svi dobri muškarci?
    b) zašto imam probleme s plodnošću?

    avatar

    09.08.2012. (19:27)    -   -   -   -  

  • D.

    Uh, tek s 25 bih trebala diplomirati, s obzirom da ne volim mačke, kupit ću si psa!

    avatar

    09.08.2012. (19:46)    -   -   -   -  

  • Cakana

    da. k vragu :-/

    avatar

    09.08.2012. (20:50)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Ne znam čemu ovakve reakcije zato što sam napisao da bi žene trebale paziti da se udaju otprilike u dobi u kojoj se u prosjeku i udaju... valjda su se vremena promijenila :D

    @D.: ja volim mačke

    @Cakana: lol. razumijem...

    avatar

    09.08.2012. (21:50)    -   -   -   -  

  • Vuk

    @ Igniss

    S mog muskog stajalista ovo je vrlo dobro i razumno napisan post. Naravno, ovo sto si napisao je nepopularno i nije “zgodno” za cuti.

    I sve se na kraju svodi na osobnu odgovornost gdje svi imamo pravo na onaj oblik ljubavnog zivota koji nam se najvise svidja, ali pri tom onda vise nemamo pravo da se zalimo i placemo: problemi s plodnoscu, “gdje su svi dobri muskarci” (kako si ti napisao), ili “sve su zene iste” itd.

    Istina znati biti dosta gorka i za zene i za muskarce (koji uzmu Crvenu Pililu) i ponekad se tesko probavlja.

    avatar

    09.08.2012. (22:48)    -   -   -   -  

  • Vuk

    Da jos malo prosirim diskusiju:

    Ovaj post govori samo o zenama. Ali njihov izbor ne postoji u vakuumu, nego ovisi o zeljmama muskaraca jer ako muskarci tim zenama ne zele dati monogamnost i odanost, onda pisi kuci, propalo je.

    U Americi prosjecna startost stupanja u prvi brak raste vec 40 godina. Ovaj fenomen je vise izrazen u liberalnim sredinama (zapadna obala, istocna obala sjeverno od Washington, drzave oko Velikih Jezera), a manje izrazena u konzervativnim sredinama (sredina i jug Amerike). Povecana dob ulaska u brak znaci vise predbracnih veza i partnera i povecanu mogucnost “5 minuta Alfe > 5 godina Bete”. Kako ce se to odraziti na pair-bonding zene sa njezinim muzem; kakav ce to utjecaj imati na vjerojatnost razvoda?

    Mladi muskarci koje poznam znaju daleko vise o Igri nego sto smo to znali moji paijatelji i ja u njihovim godinama. Pa ako i ne znaju kako Igru ekektivno koristiti, onda sigurno znaju osnovne postulate. Osim toga, puno njih je izbliza (otac, stric, ujak, rodjak, ili otac od prijatelja) vidilo kakve posljedice snosi muskarac koji prodje kroz razvod (koji je u vecini iniciran od strane zena).

    Da li ce ti mladi muskarci odluciti da jednostavno ne vide razlog zasto bi stupali u brak? Za sada jos nisu tako odlucili, premda postoje neke male naznake da krecu tim putem.
    Zene u Americi su odlucile da ce provesti svoje rane i srednje dvadesete, a u velikim gradovima to se proteze i do srednjih tridesetih, tako da ce uzivati u zivotu, graditi karijeru, biti u “vezama” s kretenima i Igracima, ali i da ce muskarci morati takav njihov nacin zivota prihvatiit. I ne samo to, nego da ce ih i htjeti ozeniti kad zene konacno odluce sici sa vrtuljka.

    Ali, sta ako/kad muskarci kazu: “Hvala, ali takav aranzman meni nije prihvatljiv.” Sta onda? A mali znakovi ovoga se vec naziru.

    avatar

    09.08.2012. (23:48)    -   -   -   -  

  • Vuk

    I najvece pitanje u cijeloj ovoj prici:
    Kako ce se sve ovo odraziti na ljudsko drustvo i civilizaciju u najsirem pojmu rijeci?

    Izmedju socio-ekonomskuh uvjeta i efektivnih seksualnih taktika postoji vrlo, vrlo snazna povratno-posljedicna veza:

    1) teska i nesigurna ekonomska vremena: na cijeni su muskarci koji ce se dobro skrbiti o buducoj obitelli (to su oni koji danas vecinom pripadaju skupini Beta muskaraca)

    2) prosperitetna ekonomska vremena: na cijeni su Alpha muskarci, kreteni, Igraci, uzbudljivi, karizmaticni muskarci bez obzira da li uopce imaju ikakve volje ili mogucnosti da dobro skrbe za buducu obitelj; zene mogu provesti 10-15 godina na vrtuljku bez posljedica; povecana starost prilikom stupanja u brak .

    A ovo vodi do:

    3) danasnjica: manje djece; manje brakova; veci broj djece koji imaju samo majku (koja ili je razvedena ili se nikada nije udavala); zlatno doba za Igrace; povecan broj muskaraca (i mladih i starijih) koji ne vide razlog da pridonose drustvu svojim radom i angazmanom; povecava se prosjecna starost drustva…
    Sta ce biti krajnji ishod ovog procesa? Ne znam. Ali sumnjam da trebam biti optimistican.

    Ponekad se osjecam kao putnik koji ispija casu izvrsnog sampanjca dok uziva u muzici orkestra i koketnom drustvu mladih djevojaka... na gornjoj palubi Titanika

    avatar

    09.08.2012. (23:52)    -   -   -   -  

  • edcatra

    S obzirom na faks (ozbiljan faks - završava se oko 25). Razmišljati o kvalitetama muža od 22 nadalje - super. No očekivati udaju tako rano je nerealno. Još uvijek te uzdržavaju roditelji pobogu. A tako je i s dečkima.

    avatar

    10.08.2012. (08:47)    -   -   -   -  

  • edcatra

    Mama daj mi đeparac da mogu kupiti curi zaručnički prsten :P

    avatar

    10.08.2012. (08:48)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Ja se s tim ne slažem, edcatra. Vjenčanje je u zapadnom svijetu, gdje postoje značajna akumulirana obiteljska bogatstva, mnogo više stvar seksualnosti i kulture nego financija.

    U pravu si da su financije značajna prepreka - recimo, dobar dio ustanka u Egiptu dolazi iz opljačkane i prebrojne mladeži koja se ne može niti oženiti jer nemaju posla s kojim bi mogli zaraditi za stan ili kuću, a bez toga ne mogu zaprositi niti jednu (tj. ugovoriti nešto s njenom obitelji). To je bila prilično česta primjedba koju su navodili prosvjednici na Tahriru. Ali kada si zadnji put kod nas vidjela nekoga da prakticira tako tradicionalno vjenčanje, tj. da bi se ženio, ali eto ne može jer neće imati gdje živjeti ili ona nema za miraz?

    Izuzev samo jednog fakulteta (medicine), nije uopće ozbiljno reći da se studira do 25. 23., eventualno? Možda kao model neke produljene adolescencije, da, ali mene bi bilo sram kada bih s 25 godina primao džeparac. Osim toga, može se i biti u braku i studirati (iako sam već rekao da nema potrebe ženiti se tako rano, samo imati to na umu - najveći dio generacije 50-ih i 60-ih se upoznao tijekom škole ili faksa).

    Ali financije, opet naglašavam, nisu kritičan faktor - puno je manje parova koji eto žude za vjenčanjem ali nemaju apsolutno ništa pa ne mogu, u odnosu na one koji su jednostavno zadovoljni sa svojim quasi-fuck-buddy odnosom jer još ne osjećaju kucanje biološkog sata.

    A to se niti ne dotiče druge strane problema - iako se to još ne događa, kao što je Vuk naveo, sasvim je logično da će s vremenom sve više muškaraca promisliti logično o tome što dobivaju iz braka i zaključiti da ne žele davati polovicu svog života i imovine koja je najbolje godine svog života poklonila drugima.

    avatar

    10.08.2012. (10:12)    -   -   -   -  

  • D.

    Hm, znam da su po tvom testu žene najprivlačnije od 18-23, međutim, ako do tog vremena ne nađu nekog "za zauvijek", to ne znači da su te najbolje godine "poklonile drugima".

    Djevojke (imam 20 godina i još uvijek se osjećam negdje između djevojke i žene) su samo neznatno zrelije od dečki/muškaraca u toj dobi, no ne toliko da mogu biti savršeno zrele za ozbiljnu vezu, brak, jednostavno same moraju steći neku mudrost, zrelost, iskustvo (pod time ne mislim na tzv. "alfa vrtuljak" i droljasto ponašanje, nego na neke "normalne" (navodnici jer je teško danas reći što je više normalno) odnose kakve srećem oko sebe.

    (Ponekad mislim da se krećeš u nekim totalno čudnim krugovima ili se ja možda krećem u totalno čudnim krugovima, jer, iako poznajem djevojke koje se ponašaju droljasto i lako, znam ih isto tako mnogo koje su pristojne i dobro odgojene, marljive i sve su privlačne i uglavnom se pitaju što nije u redu s njima jer upadljiva većina pažnje muškaraca odlazi u smjeru ovih prvih, hm...)

    Hoću reći, trebaju odrasti, završiti fakultete (pa čak i ako studiraju godinu-dvije dulje od planiranog - neki moraju i raditi uz faks, neki mogu imati obiteljskih problema, neki treći opravdani razlog...), razviti se u odrasle žene iz djevojaka. I mislim da u tome nema ništa loše.

    Nekako sumnjam da ću s 25 izgledati baš osjetno lošije nego sad. Tijelo će biti isto, vjerojatno nešto mršavije, malo zreliji izraz lica, eventualno neke jedva uočljive prve borice oko očiju zbog smijanja jer se nadam uživati u razdoblju koje je preda mnom...

    Pa ako me neće htjeti, obrazovanu i zrelu (a i pametniju i iskusniju - pod tim "iskusniju" ne mislim na ekstreman "broj" nego više općenito) zbog neke koja je 3-4 godine mlađa samo zato jer je 3-4 godine mlađa... Ah, sad.

    Dakako da je i to relativno i da ima zrelijih mlađih i starijih nezrelih i svih kombinacija, ali generalno gledano, ako s 25 neću biti baš nimalo bolja nego s 20, kvraguisve ako u 5 godina baš ništa ne postignem.

    Što se plodnosti tiče, informacija s kojom sam upoznata je da bi i za ženu i za prvo dijete bilo dobro da žena svakako rodi do 29. rođendana. No, uz današnje uvjete i napredne pretrage i informiranost i ostale moderne faktore, velike su šanse da se ništa loše neće dogoditi čak i ako se trudnoća dogodi i koju godinu kasnije (ako se tako ženi stvari poslože u životu), a i za dijete je bolje da ima odgovornu, obrazovanu, stabilnu, sretnu majku, a ne nesigurnu egzistenciju nakon što se trudnoća dogodila negdje sredinom faksa, a majka bi kasnije mogla si i predbacivati i biti nesretna jer nije završila školovanje niti može pružiti djetetu sve što mu treba nakon rođenja, čak i ako je bilo u maternici 20godišnjakinje.

    (Na oca nisam zaboravila, ali iluzorno bi bilo smatrati da je samo očev prihod dovoljan, jer danas u 90inešto % slučajeva sigurno nije.)

    avatar

    11.08.2012. (00:44)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    bože, igniss... zar ti to pričaš sam sa sobom pod anonimnim nickovima?

    avatar

    11.08.2012. (08:50)    -   -   -   -  

  • podijeljena

    Aha, a to vrijedi za "idealnu" i tako poželjnu balkansku curu, priglupu i neuku kojoj je udaja jedina realna šansa. A princ na bijelom konju jedina sanja. Mi ostale s 22 imamo glavu duboko zakopanu u knjige tako debele da bi nadri filozofe i sociologe tvoga tipa prvo trebalo dugo uvjeravati da uopće tako nešto postoji ! Pa tek onda da tamo ne gledamo slike konja i prinčeva. Pa tek onda, kroz daljnju edukaciju, postupno i bezbolno, da se znatnije ne unizi taj čudesni osjećaj više vruijednosti, što su vam mame tako uspješno usadile, približiti vas činjenici da svijet ipak ne nepućuju samo priglupe neobrazovane glupačice kojima se oči same rašire već od spominjanja činjenice da bi ih tko želio odvesti pred oltar. A tek onda u dalekoj budućnosti, možda biste mogli početi, bar maglovito, shvaćati da je žena pojava kojoj se trebate duboko pokloniti i čim prije shvatiti da će vas nastaviti voditi kroz život. kao što je jedna druga do tog časa.
    Usput, nemoj se razmetati KRIVIM statističkim medicinskim podatcima. Šansa za rađanje zdravog djeteta u 30., od samo 90%, a samo zbog tih godina, je puka izmišljotina i notorna glupost .

    avatar

    11.08.2012. (09:29)    -   -   -   -  

  • Samohrana majka

    @ Igniss i Vuk: Ok, može se studirati i biti u braku, ali studirati i imati djecu - no way ako si na imalo ozbiljnijem faksu! A stvarno nije čudno da parovi oklijevaju imati djecu u zemlji od koje je stopa nezaposlenosti među mladima veća samo u Grčkoj i Španjolskoj. Većina mladih kod nas do 30. živi sa starcima i živi od honorarnih poslova - ako tu i tamo nalete na njih. Dijete je ipak velik korak, a većini ljudi, pretpostavljam, nije dosta samo napraviti dijete - možda mu žele pružiti i kvalitetan život.
    Ovaj post bi bio ok da je napisan u Švedskoj ili nekoj drugoj državi blagostanja, a kod nas je skoro na razini Alise u zemlji čudesa.
    @ Vuk: A što se tiče tvojeg naricanja nad sudbinom civilizacije, zemlja je ionako već prenapučena i po mojem mišljenju je možda i bolje da barem dio svijeta smanji natalitet. Btw, u tvojim postovima uvijek su nekako žene na kraju krive za sve, zar ne? Jadni mladi muškarci naprosto nemaju koga oženiti, i zapravo su prisiljeni biti igrači jer su okruženi sve samim droljama! Žene ne rađaju samo zato što žele biti "na vrtuljku" što duže, ne zato što ih možda brine kako će podizati dijete. Stvari gledaš crno-bijelo i ograničen si, čini mi se, na krug u kojem se krećeš. Pokušaj malo razmišljati u okviru hrvatskog društva - i pokušaj zamisliti ljude koji ne razmišljaju i ne žive kao ti: npr. curu koja s 27 godina u Hrvatskoj ide prvi put na razgovor za posao (jer joj na prošlih 50 molbi za posao nije nitko ni odgovorio) i budući poslodavac ju pita namjerava li uskoro imati dijete. Ne mislim ni da je jačem spolu lakše: da sam nezaposleni dečko, a moja cura radi i hoće djecu, mislim da bi inzistirala na tome da prvo i ja nađem posao. Nije sve tako jednostavno kako se igraču s Istočne obale ponekad čini. Spusti se na zemlju!

    avatar

    11.08.2012. (11:38)    -   -   -   -  

  • Vuk

    @Samohrana majka

    1) Ja sam ovaj post shvatio u smislu da bi bilo dobro da mlada djevojka pocne pazljivo razmatrati kakve kvalitete bi trebao imati njezin buduci muz (ako uopce ima zelju da bude u braku). Ne mora se ta djevojka zeniti, ne mora ni djecu radjati, ali ne bi bilo lose malo promisliti i o buducnosti. Ali, mnoge mlade djevojke nalaze da je daleko zabavnije ulaziti u kratkotrajne veze sa uzbudljivim muskarcima.
    Ekonomska situacija je losa svugdje u svijetu, i mnogi mladi ljudi jednostavno nemaju materijalne uslove da se vjencaju, a kamoli da stvaraju djecu. Ali, to ne znaci da ne mogu biti u ozbiljnoj monogamnoj vezi uz puno obostranog postovanja i ljubavi. Pa ce jednog dana doci i brak i djeca s tim istim partnerom.

    2) Zemlja je prenapucena, taj stari malthusianksi komentar, i nije uopce lose da barem dio svijeta smanji svoj nataliter. OK. Nema problema.
    Ali, buducnost pripada onima koji se u toj buducnosti pojave. A ti narodi i civilizacije koji ne smanje svoj natalitet ce mozda imati radikalno drugaciji sistem vrijednosti nego moderno zapadno-evropsko drustvo koje ima smanjeni natalitet.
    To sto ti nisi zainteresirana za buducnost, ne znaci da buducnost nije zainteresirana za tebe. I tvoje potomstvo.

    3) Da li stvari gledam ograniceno? Pa naravno, jer opisujem samo jedan dio americkog drustva. Sve ovo je samo moje anegdotalno opazanje jer moje podrucje rada nije sociologija niti antropologija modernog drustva. Niti je ovaj blog strucni znanstveni casopis sa medjunarodnim recenzentima.
    Ali, smatram da vjerodostojno opisujem danasnjicu u velikom americkom gradu. A u Americi kulturne promjene i utjecaji pocinju u velikim americkim gradovima (osobito New York i Los Angeles), i odatle krecu na put u sredinu i jug Amerike, te u Evropu i svijet, i zbog toga je moje pisanje relevantno.

    4) Ja znam kako je stanje u Hrvastkoj jer pratim hrvatske novine i forume (iako bi se o vjedorodstojnosti tih informacija moglo raspravljati), a imam i puno rodbine u 20-im i 30-im koji mi govore o vlastitim iskustvima.
    I ove price da mladu djevojku na razgovoru za posao pitaju da li se misli udavati i da li misli radjati djecu, to je za svaku osudu i zakonsku sankciju tih poslodavaca.

    avatar

    11.08.2012. (14:31)    -   -   -   -  

  • Vuk

    @Samohrana majka

    5) Ja zivim na zemlji; ne lebdim u oblacima.
    Sta mislis koliko sam ja odbijenica na molbu za posao dobio? Daleko, daleko vise od 50, a zavrsio sam univerzitete koji su poznati u cijelom svijetu. A posla jednostvano nema. Jer se stanje u mojoj industriji promijenilo i broj radnih mjesta se smanjio i/ili otisao u Aziju. I jer investitori nisu htjeli financiati nove projekte u start-up kompanijama jer su pogrijesili u prijasnjim investicijama. Ili kompanije nisu htjele zaposliti stranca jer se ne zele zamarati sa vizama i radnim dozvolama. I dosla je recesija. I posla nema i nema, sta god je bio ucinio.
    Vjeruj da jako, jako dobro znam kako je to kad imas doslovno prazan novcanik. I kako je sada kad mi se financijsko stanje drasticno popravilo jer sam uspio sam sebi stvoriti radno mjesto i dobar prihod.

    6) Sto se tice zena i njihovog ponasanja, moje misljenje je slijedece:

    A) Djevojka se ne zeli nikada udavati?
    OK. Neka radi sto god zeli i sretno.

    B) Djevojka od pocetka trazi ozbiljnu vezu koja ima potencijal da mozda preraste i u brak?
    Sretno i njoj, i iskreno joj zelim da nadje srecu. I ako ju neki kreten prevari i slomi joj srce, onda njegovo ponasanje treba osuditi.

    C) Djevojka se vozi na “vrtuljku” 10-15 godina, i tek se onda zeli skrasiti u stabilnoj monogamnoj vezi? I kad vidi da muskarci bas i ne grizu, onda krenu pitanja “gdje su nestali svi dobri muskarci?” i posramljivanja muskaraca “vi morate odrasti” itd.
    New York je prepun ovakvih zena. (Neke od njih su i moje jako bliske prijateljice i odlicno poznam njihovu proslost, sadasnjost i intimne nade za buducnost.)
    Ja smatram da je ovo jako licemjerno. Ako joj uspije naci muza, nema problema. Ali ne smije kriviti muskarce za svoj izbor i za okolnosti u kojima se sada nalazi.
    Da su joj jedan ili dva kreten ili Igraca slomili srce, kao djevojka u situaciji B, shvacam – imala je losu srecu. Ali, ako ih je nanizala 6 ili 8 ili 14, je li to i dalje losa sreca? Ili je to jasan obrazac njezinog ponasanja?

    Ako zena potrosi svoje 20-e i neke rane 30-e godine neuspjesno trazeci vrhunske muskarce (recimo, 9 ili 10 na ljestvici 1-10), ne zeleci uzeti onoga koji je mozda 6-7, pa onda dodje u srednje/kasne 30-e gdje se mora zadovoljiti sa onim koji je 3-4, po principu "daj sta das", onda ona sama snosi odgovornost za situaciju u kojoj se nasla.
    Isto kao i muskarac koji je mozda odbio vezu s nekom dobrom djevojkom jer je ganjao neke nerealne standarde (manekenke, modele, sta bilo) i sada je sam.

    avatar

    11.08.2012. (14:36)    -   -   -   -  

  • Vuk

    @Samohrana majka

    I, da, vecinom smatram da su zene odgovorno za ovo jer su one te koje drze kljuceve u svojim rukama. I one su te koje odlucuju da li ce se i kada desiti odnos s muskarcem.

    To ih ne cini droljama (ta rijec bi znacila da ih ja osudjujem sa moralnog stajalista). Ali ih cini zenama koje su pokazale jasnu prefernciju kakav tip muskaraca ih privlaci. I to ih cini vrlo velikim rizikom za brak u danasnjoj Americi, uzevsi u obzir zakone za razvod i cinjenicu da vecinu razvoda iniciraju zene.

    Kad sam tek bio dosao u Ameriku, bio sam nekoliko puta cuo da fini momci (citaj: beta muski) ne mogu doci do redovnog seksa sve dok ne navrse 25 godina. Valjda su zene tek u toj dobi pocinjala mijenjati kriterije za izbor muskarca.Nisam u to vjerovao, ali me je zivot demantirao.

    A da ne ispadne da ja pricam “crno-bijelo” i “ograniceno” procitaj ovaj clanak iz New York Times (to je bastion moderne, liberalne, demokratske, politicki korektne Amerike):
    http://www.nytimes.com/2010/02/07/fashion/07campus.html?pagewante d=1&hpw
    (ako link ne radi onda na Googleu potrazi “The New Math on Campus”)

    Clanak govori o dating sceni na univerzitetu UNC Chapel Hill (jako, jako dobar univerzitet u Sjevernoj Karolini). Citiram iz clanka:
    Jedna djevojka subotom uvecer promatra kafic i kaze“jednostavno nema muskaraca”.
    Dva paragrafa kasnije, jedna druga djevojka kaze da ja na kampusu oko 60% zena, a 40% muskaraca. I govori, “mi (studentice) bi uzele u obzir za dating tek pola tih muskaraca.” A neki od te “polovice muskih koji su pozeljni” vec imaju djevojke, tako da sve single studentice se moraju medjusobno boriti za paznju muskaraca koji spadaju u skupinu: pozeljni i single. A ta borba znaci da moraju stupiti u seksualni odnos puno prije nego sto bi te one htjele, da se moraju zadovoljiti kratkim vezama ili cak i samo seksom za jednu noc, ili, ako su u duzoj vezi s jednim takvim muskarcem, onda moraju zazmiriti na cinjenicu da ih on vara. Pri svemu ovome uopce ne uzimaju u obzir onu drugu polovicu muskaraca kojoj su prikacili naljepnicu “nepozeljni”!

    Pa ovo je doslovno rijec-za-rijec ono o cemu ja pisem u komentarima: mlade zene koje traze uzbudljive muskarce; beta muskarci koji su tim zenama doslovno nevidljvi kao moguci partneri; alfa muskarci koji imaju svoje hareme i mogu se ruzno ponasati (npr. varanje) itd.

    Jesam li i dalje “ogranicen”? Ili, jednostavno, vjerodostojan? (Retoricko pitanje.)

    Over and out.

    avatar

    11.08.2012. (14:39)    -   -   -   -  

  • -

    @Igniss je napisao post potaknut člankom kojeg je Mr.Wolf (@Vuk) naveo. Ali ima još jedna zanimljiva "sitnica" u tom članku u svezi pozitivne diskriminacije:
    "But at some schools, efforts to balance the numbers have been met with complaints that less-qualified men are being admitted over more-qualified women. In December, the United States Commission on Civil Rights moved to subpoena admissions data from 19 public and private colleges to look at whether they were discriminating against qualified female applicants."

    avatar

    11.08.2012. (17:02)    -   -   -   -  

  • Vuk

    Da, ta zanimljiva "sitnica" postoji.

    Ali jos je interesantnija cijela istina oko te price:

    Cilj te studije je bio utvrditi da li univerziteti primaju slabije kvalificirane studente naustrb bolje kvalificiranih studentica. Podaci koje je ova federalna komisija trazila od univerziteta su bili rezultati prijemnih ispita, ocjene iz sredje skole itd. i za djevojke i za mladice.

    Ova komisija je bila pokrenuta krajem 2009. godine dok su vecina clanova te komisije bili konzervativni Bushovi Republikanci. Nakon par mjeseci, kad su novu vecinu predstavljali liberalni Demokrati koje je novoizabrani predsjednik Obama postavio, ova studija je naprasno prekinuta. Podaci prikupljeni tokom studije nikada nisu javno objavljeni.
    Data je tek isprika da je obuhvacen premali broj univerziteta (19) koji se svi nalaze na istocnoj obali Amerike, i da bi bilo bolje da sve regije Amerike budu ravnopravno prisutne u tom istrazivanju. Ali, zasto onda takva veca studija na podrucju cijele Amerike nije bila zapoceta? Ponavljam, Obamini Demokrati su cinili te i sada cine vecinu clanova te komisije.

    Meni licno ovo zvuci kao vrlo slaba isprika. Mozemo tek nagadjati o stvarnim uzrocima zasto podaci nisu javno objavljeni. I lako je moguce da bi krajnja istina bila vrlo porazavajuca za mnoge zainteresirane stranke (ne samo muskarce) u toj prici. Ali, to su samo spekulacije.

    Za kraj: imati sve petice u skoli i odlicno napisati prijemni ispit nije nikada bio put do srca i kreveta mladih djevojaka. Ovo baziram na osobnom iskustvu te iskustvu mojih prijatelja. A onaj odlikas koji je imao uspjeha kod djevojaka, rekao bih da je to ostvario ne zbog, nego uprkos odlicnog uspjeha u skoli.

    avatar

    11.08.2012. (23:11)    -   -   -   -  

  • D.

    Joj, ne, nisam ja Igniss, ali sviđa mi se ova riječ "iluzorno", to sam pokupila ovdje. :D

    Vuk, evo opet... Ne znam gdje se vi toliko krećete i kakve su to žene kojima ste okruženi, ali meni (i ne samo meni) je baš super kad je dečko dobar student, veliki plus - inteligencija, marljivost i ambicioznost su jako privlačne osobine. :) Možda ti odlični učenici trebaju primjetiti istu takvu, iako je ona sramežljiva klinka s naočalama koja je pročitala sve lektire.

    avatar

    12.08.2012. (10:02)    -   -   -   -  

  • Samohrana majka

    @ Vuk: Hvala ti što sve detaljno argumentirao, žao mi je što sam bila tako oštra. Zanima me što bi rekao na ovo: barem tri puta u životu mi se dogodilo da imam prijatelja i da to prijateljstvo očito postaje nešto više, ali on se ne usudi ništa poduzeti. To je znalo trajati mjesecima! U sva tri slučaja ti dečki su bili djevci, dvojica su još i sad. Prije mjesec dana sam pričala o tome s nekim prijateljicama i sve su se složile da im ne bi smetalo da je dečko djevac. One su sve u kasnim dvadesetima, visoko obrazovane, dobro izgledaju, drage su i fine (stvarno nisu nikakve kuje, ne mogu zamisliti ugodnije karaktere, i istaknula bih da nisu nimalo promiskuitetne!), imale su 2-3 kraće veze u životu i već godinama su solo. Imamo, dakle, 3 kvalitetne žene koje traže dobre dečke, i to već godinama. Imamo i 3 Beta dečka koji su trčali za Playboyevim zečicama, zauzetim curama, kujama i shizofrenim luđakinjama. Ovo nisu izmišljeni primjeri! Slažem se s većinom toga što Igniss piše, ali mislim, za razliku od tebe i njega, da su oba spola kriva za ovu situaciju. Puno puta sam čula dečke da se žale da su cure ovakve ili onakve, ali što očekuješ kad cijeli dan samo doma drkaš??? Također mislim da dečke zastrašuje previše obrazovanja. Imam puno muških prijatelja i primjećujem da ih je jako strah da će cura u društvu ispasti pametnija od njih. Ne znam da li si se susreo s ovakvim slučajevima. Možda je post malo konfuzan, pa ću sažeti u jednoj rečenici: muškarci (uz veliku pomoć pornografije) postaju nove žene, a žene ne znaju što da rade i troše najbolje godine na čekanje kvalitetne veze koje nema jer su muškarci postali nove žene i tako u krug. I sam si napisao da ima muškaraca koji čekaju nedostižni ideal žene, ali evo, prema mojim iskustvima, njih ima puno i previše, i to je ono što tjera normalne kvalitetne žene u očaj! Istraživanje provedeno na ispitanicima i ispitanicama iz Zagreba i šire okolice, od 24. do 32. godine života, obrazovanje: od stručnih srednjih škola do završenog fakulteta.
    A što se tiče prave dobi za rađanje, treba uzeti u obzir da je životni vijek sve duži. I danas se mladim rodiljama smatraju žene koje bi prije 30 godina bile stare rodilje.
    Što se tiče prenapučenosti i izumiranja etničkih skupina - povijest nas uči da su mnogi narodi nestali, asimilirali se s drugima, itd. Jebi ga, možda će naše vrijednosti nestati, možda bi svijet bio bolje mjesto da su Mediteranom zavladali Kartažani a ne Rimljani - ne isplati se uopće uzrujavati oko toga.

    avatar

    12.08.2012. (11:43)    -   -   -   -  

  • Vuk

    @ D.

    Da ne ispadne da sam ja ogorceni mizoginik, procitaj ovaj clanak o musko-zenskim odnosima i vezama u New Yorku koji je napisala 30-i-nesto-godisnja novinarka:

    http://www.villagevoice.com/2011-02-09/news/dear-single-women-of -nyc-it-s-not-them-it-s-you/

    (Village Voice su poznate newyorske novine koje se svojom uredjivackom politikom i tekstovima nalaze na krajnjoj ljevici americkog drustva. Ovo pisem da ne ispadne da citiram tekst iz nekih desnicarskih, konzervativnih novina.)

    Prevodim dva paragrafa koji su vrlo relevantni za ovaj Ignissov post:

    “Za svakog kretena na kojeg sam vikala (op.a.: jer je autoricu iskoristio za seks i onda odbacio), bili su prisutni fini, normalni, single momci koji su zivjeli u savrseno prihvatljivim djelovima grada i imali savrseno prihvatljiv broj godina i radna mjesta i navike i koji nisu ucinili nista krivo, ali ipak su iz nekog razloga bili odbaceni nakon prvog ili drugog, ili mozda cak i treceg dejta, jer su bili dosadni, predvidljivi, previse fini, previse normalni, nedovoljno uspjesni ili… ovo nikome necu priznati, cak ni sebi: previse dostupni. Ta najstrasnija od svih strasnih rijeci.” (stranica 3)

    “Ako doista postoji stvarni i trenutni problem single zena u New Yorku, onda to nije da su New York muskarci odvratni. Problem se nalazi u trazenju ravnoteze onoga sto zelite i onda sto mozete dobiti – u obliku ljubavi, braka, i bila cega sto muskarac moze ponuditi – naspram svih mogucnosti i opcija, ukljucujuci i biolosku realnost vase opadajuce plodnosti. I u odluci da li vam je uopce stalo da vase plodnosti, i da li o njoj razmisljate u okvirima da li ste – ili niste – u braku. Jer, u jednom trenutku, jednostavno ce biti prekasno za imati djecu.” (stranica 4)

    Komentari citateljica koje ovdje pisu su dijametralno suprontni mojim iskustva i opazanjima iz stvarnog zivota. Ovdje cemo se jednostavno morati sloziti da se ne slazemo. (Iako, bilo bi interesantno procitati iskustva citalaca.)

    Pozdrav.

    avatar

    12.08.2012. (12:01)    -   -   -   -  

  • D.

    Mislim, gle, sve okej, ali ti si jako izignorirao moju poantu, uz članak koji bi, samo zato jer je objavljen u poznatom listu, trebao biti savršeno legitiman argument. To je glupo. Oprosti, ali je. To je jedno mišljenje neke autorice koja je očito dozvolila da ju više kretena iskoristi za seks i odbaci. Meni njeno mišljenje nije relevantno.

    Nikad ne govorim o svima, govorim samo o sebi i svojim stavovima.

    Nadalje, ne živim u New Yorku, iz manjeg mjesta pored Zagreba sam.
    Većina čitatelja ovog bloga ne živi u New Yorku. Samo ti živiš u New Yorku. Poanta tvojeg stalnog isticanja situacije tamo naspram moje situacije ovdje bila bi...?

    Da, i mislila sam da je nema.

    Nemoj početi o amerikanizaciji hrvatskog seksualnog tržišta. Većina djevojaka ovdje ipak ne živi "Seks i grad". Možda one koje ulickane u 12.00 ispijaju kave na Cvjetnom trgu, ali opet, kužim da su one primjećenije od djevojaka koje su po labosima i predavačkim dvoranama u to vrijeme.

    Ja nikog nisam odbila jer mi je bio previše dostupan, previše normalan, previše fin.

    Prestanite se pozivati na članke koje su napisali drugi. Mene se ta autorica ne tiče ni najmanje. Ona nije ja. Nije ni slična meni. Ona piše članak o muško-ženskim odnosima za Village Voice i priznaje da je dopustila da je kreteni iskoriste i odbace. Ja učim nešto vrlo teško i vrlo lijepo i daleko korisnije od pisanja o muškarcima koje sam odbacila iako su super.

    (Znam za Village Voice, zahvaljujem. Nemam ništa protiv ni desničarskih ili konzervativnih izvora. Sama sam blago konzervativna. I ne mislim da je inteligentno prihvaćati bezrezervno i neselektivno sve liberalne i neoliberalne gluposti. Malo kritičnosti nije naodmet.)

    Opažanja iz tvog života su očito sužena. Potraži curu u parku gdje rola ili šeće psa, u knjižnici, u galeriji, nemoj krenuti od one najslabije odjevene u klubu. Iako kužim da ti je ona najzanimljivija i najpristupačnija i najbrža da dobiješ seks. Okej, ali zar od nje očekuješ da ima hraniteljski instinkt, da bude kvalitetna?

    Dobrih cura ima. Ali ne vrište, ne divljaju i ne izbacuju grudi subotom navečer vani niti gledaju kako će im netko platiti piće. Nisu droljasto obučene, da, piju koktele i plešu, ali vjerojatno im je suknja pristojne duljine, trče ujutro, subotom volontiraju ili rade nešto pametno, programiraju, crtaju, pletu goblene, svejedno. Možda nisu 8 ili 9 ili 10, ali ogroman broj njih nije ispod 6.

    Dečki koji su meni dosadni nisu dosadni jer bi mi bili predostupni ili jer bi se dobro ponašali prema meni. Bili bi mi dosadni jer im je krajnji domet zavalit se poslije posla ispred televizora i ne doživljavati svijet, opijati se iz dana u dan, jer su nezadovoljni sami sobom, a ne bi ništa mijenjali, jer su frustrirani faksom koji ne vole, a ne bi upisali nešto drugo, jer se loše osjećaju kao debeli, a ne bi pojeli hamburger manje i proveli sat vremena u trčanju ili teretani više, jer bi bili zatucani samo jednim stavom bez da sagledaju drugi, jer bi bili neinformirani uz sve načine na koje nas informacije bombardiraju...

    Iz takvih razloga. Ne jer su dobri prema meni, jer mi daju komplimente, jer me nazovu 5 minuta nakon što smo se rastali.

    Ali, kako kažem, to sam samo ja, zagrebačka studentica, koja izlazi na uobičajena mjesta gdje se skupljaju mladi, gdje se sluša uglavnom alternativnija glazba ili makar komercijalna, ali nikad narodnjaci, ukusno obučena, ali ne poput časne, blago našminkana i nasmiješena i pristupačna, ali ne "na izvolte".

    Ali opet, kužim da je lakše prići onoj jeftinoj koja će dati odmah. Ni ne želim frajera kojem će takva biti zanimljiva.

    Slažemo se da se ne slažemo.

    A sad idem popit pivo s prijateljima, rukometaši su osvojili broncu, dan je lijep.

    avatar

    12.08.2012. (14:23)    -   -   -   -  

učitavam...