Misliš li da bi ti nabijala toliku grižnju savjesti, prenosila gorčinu na tebe i zabranjivala ti da jedeš kad bi te željela usrećiti? Nije li vjerojatnije da te samo uspjela uvjeriti da je sreća ono što ona želi? Bi li Ana vrištala ,,Izdajice!" da te želi usrećiti? Zašto ti želiš usrećiti nju? Zašto joj se želiš pokoriti? Ona je samo jedna bolest koja potpuno uništava tijelo i um, onesposobljuje čovjeka za išta i što najzad donosi? Koliko traje ta njezina sreća? Nisi li rekla da se ponekad javlja prigovarajući i kad je broj na vagi manji? Čime se inače baviš u životu, studiraš li štogod?
06.08.2012. (21:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam kakav je život s time, živim ga već duže vrijeme.. Nekad me usrečuje nekad ne. Ponekad se osjećam ko fucking klinka slušajući taj glas u meni koji je pun mržnje prema hrani.. Svijesna sam da je taj glas zapravo moj glas, ali lakše mi je ako ga nazovem tim glupim imenom, tako nastavljam dalje, slušajući te " njezine " prigovore koje me guraju do cilja. Možda sam pogrešno stvorila svoj cilj, možda je cilj ono što sam sada postigla, ali ja se ne vidim tako, ja vidim svoj cilj koji je manji od ovoga.. Ne mogu garantirati, to ne mogu ni sama sebi garantirati, da ću uspijet stat kad dođem do toga cilja, i da ću tada bit jebeno zadovoljna i sretna kako sam si i obećala. Živim ovako zasad, ponekad sam ljuta, ponekad se osjećam toliko jadno kad napravim nešto što sam si rekla da neću, kad iznevjerim sama svoje rijeći. Ali znam da želim ovo, toliko želim taj svoj cilj.. možda samo zato da dokažem sebi da još uvijek mogu sve što hoću, možda je to radi neke stvorene sreće u mojoj glavi, možda je to jer zaista želim nestati, postati duh, možda je to jer sam toliko počela mrziti sve oko sebe, pa ponekad čak i sebe, a možda u biti nisam ni još svijesna zbog čega je sve..Jedno je sigurno JA JESAM uistinu sretnija kad god vidim kilu manje, kilu bliže onog cilja koji sam stvorila u glavi, pitanje je zašto to zapravo želim, zašto zapravo ovako živim s tom prokletom željom.. Ponekad znam odgovor, a ponekad ne znam... Ne studiram, struka mi je kemijski tehničar, i trenutno ko i većina tražim fucking posao.. Ovako čim se bavim osim vježbanjem, hodanjem i vožnjom bicikle, pišem pjesme i pokušavam završiti drugu knjigu koju pišem. I u zadnje vrijeme sam počela -kao- šivati, u biti izrađivati mašnice i rajfove za kosu i sl sranja..
12.08.2012. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bAnAnA
heyy, mogu li dobiti tvoj mail da ti nešto važno napišem privatno? ako ne napišeš u komentaru, nadam se da ćeš sa strane u boxu napisati pa izbrisati nakon što ti se javim. hvala unaprijed!
13.08.2012. (19:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam te htjela učiti kakav je život s time, nego sam te samo htjela pitati što dobro donosi, točnije koliko traje ta sreća. Nisi li rekla da te očaj zna obuzeti iako si vidjela kilu manje? Možda bi da opet s nekime porazgovaraš otkrila zašto toliko želiš taj cilj? Možeš sve što hoćeš, ali možeš se i predomisliti kad zaključiš da zapravo nećeš ono što si htjela. Znam da sada to hoćeš, ali pitanje je vrijedi li to htjeti. Imaš pravo i da je pravo pitanje zašto to želiš, jer si svjesna toga da time uništavaš zdravlje i ugrožavaš svoj život, svjesna si da bi ti kad bi ostvarila taj cilj mogli dijagnosticirati anoreksiju (jer bi ti indeks tjelesne mase bio takav da bi predstavljao dijagnostički kriterij za anoreksiju), da ne bi mogla pisati ni pjesme ni knjige jer bi ti mozak propao, svega si toga svjesna, a ipak nastavljaš. Je li uistinu vrijedno svega toga? Ako napišeš knjigu, ne bi li si također dokazala da možeš sve što hoćeš? Što bi mislila o zadavanju samoj sebi nekog manje opasnog cilja? Nije pitanje možeš li ti ostvariti tih 47 kila, pitanje je što bi time dobila.
14.08.2012. (01:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Netko *_*
Hej:)
Biti mršava je okej,ali anoreksična ne toliko.
Samo se nadam da imaš svoju granicu jer biti
Pro Ana je opasan životni stil.
Budi snažna :)
XOXO
06.08.2012. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Misliš li da bi ti nabijala toliku grižnju savjesti, prenosila gorčinu na tebe i zabranjivala ti da jedeš kad bi te željela usrećiti? Nije li vjerojatnije da te samo uspjela uvjeriti da je sreća ono što ona želi? Bi li Ana vrištala ,,Izdajice!" da te želi usrećiti? Zašto ti želiš usrećiti nju? Zašto joj se želiš pokoriti? Ona je samo jedna bolest koja potpuno uništava tijelo i um, onesposobljuje čovjeka za išta i što najzad donosi? Koliko traje ta njezina sreća? Nisi li rekla da se ponekad javlja prigovarajući i kad je broj na vagi manji?
Čime se inače baviš u životu, studiraš li štogod?
06.08.2012. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
only-my-world
Znam kakav je život s time, živim ga već duže vrijeme.. Nekad me usrečuje nekad ne. Ponekad se osjećam ko fucking klinka slušajući taj glas u meni koji je pun mržnje prema hrani.. Svijesna sam da je taj glas zapravo moj glas, ali lakše mi je ako ga nazovem tim glupim imenom, tako nastavljam dalje, slušajući te " njezine " prigovore koje me guraju do cilja. Možda sam pogrešno stvorila svoj cilj, možda je cilj ono što sam sada postigla, ali ja se ne vidim tako, ja vidim svoj cilj koji je manji od ovoga.. Ne mogu garantirati, to ne mogu ni sama sebi garantirati, da ću uspijet stat kad dođem do toga cilja, i da ću tada bit jebeno zadovoljna i sretna kako sam si i obećala. Živim ovako zasad, ponekad sam ljuta, ponekad se osjećam toliko jadno kad napravim nešto što sam si rekla da neću, kad iznevjerim sama svoje rijeći. Ali znam da želim ovo, toliko želim taj svoj cilj.. možda samo zato da dokažem sebi da još uvijek mogu sve što hoću, možda je to radi neke stvorene sreće u mojoj glavi, možda je to jer zaista želim nestati, postati duh, možda je to jer sam toliko počela mrziti sve oko sebe, pa ponekad čak i sebe, a možda u biti nisam ni još svijesna zbog čega je sve..Jedno je sigurno JA JESAM uistinu sretnija kad god vidim kilu manje, kilu bliže onog cilja koji sam stvorila u glavi, pitanje je zašto to zapravo želim, zašto zapravo ovako živim s tom prokletom željom.. Ponekad znam odgovor, a ponekad ne znam... Ne studiram, struka mi je kemijski tehničar, i trenutno ko i većina tražim fucking posao.. Ovako čim se bavim osim vježbanjem, hodanjem i vožnjom bicikle, pišem pjesme i pokušavam završiti drugu knjigu koju pišem. I u zadnje vrijeme sam počela -kao- šivati, u biti izrađivati mašnice i rajfove za kosu i sl sranja..
12.08.2012. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bAnAnA
heyy, mogu li dobiti tvoj mail da ti nešto važno napišem privatno? ako ne napišeš u komentaru, nadam se da ćeš sa strane u boxu napisati pa izbrisati nakon što ti se javim. hvala unaprijed!
13.08.2012. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Nisam te htjela učiti kakav je život s time, nego sam te samo htjela pitati što dobro donosi, točnije koliko traje ta sreća. Nisi li rekla da te očaj zna obuzeti iako si vidjela kilu manje?
Možda bi da opet s nekime porazgovaraš otkrila zašto toliko želiš taj cilj? Možeš sve što hoćeš, ali možeš se i predomisliti kad zaključiš da zapravo nećeš ono što si htjela. Znam da sada to hoćeš, ali pitanje je vrijedi li to htjeti. Imaš pravo i da je pravo pitanje zašto to želiš, jer si svjesna toga da time uništavaš zdravlje i ugrožavaš svoj život, svjesna si da bi ti kad bi ostvarila taj cilj mogli dijagnosticirati anoreksiju (jer bi ti indeks tjelesne mase bio takav da bi predstavljao dijagnostički kriterij za anoreksiju), da ne bi mogla pisati ni pjesme ni knjige jer bi ti mozak propao, svega si toga svjesna, a ipak nastavljaš. Je li uistinu vrijedno svega toga?
Ako napišeš knjigu, ne bi li si također dokazala da možeš sve što hoćeš? Što bi mislila o zadavanju samoj sebi nekog manje opasnog cilja?
Nije pitanje možeš li ti ostvariti tih 47 kila, pitanje je što bi time dobila.
14.08.2012. (01:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
only-my-world
Malo kasnim al evo moj mail: smrtnost85@gmail.com
21.08.2012. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Smijem li ti se i ja na nj javiti?
21.08.2012. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
only-my-world
Naravno da smiješ, samo se potpišite da znam tko je tko :)
24.08.2012. (00:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...