Dobar je spot. Kad promatramo društvo kroz neki duži vremenski period, vidimo da je ono sve složenije, da se sve veći zahtjevi stavljaju na čovjeka, na njegovu tehničku inteligenciju, a sve u svrhu pojednostavljivanja života. Interesantna je ta činjenica, da čovjek može bez problema funkcionirati mnogokanalno, tj. da nam svi ti složeni zahtjevi koje tehnologija stavlja pred nas - nakon što ih savladamo - uistinu ubrzavaju i olakšavaju život i da se pri tome bez problema prebacujemo s jednog zahtjeva na drugi, kao na automatskom pilotu. Nekome, tko je izašao iz zatvora ili došao iz prašume nakon 20 ili 30 godina, može se činiti da je društvo postalo jedna prekomplicirana tvorba s pretjeranim zahtjevima, no mi koji živimo cijelo vrijeme u tom društvu malo se pomalo prilagođavamo u hodu pa nam to nije problem. Ja npr. ne volim kad u kuću donesemo neko novo tehnološko čudo, jer mi se jednostavno ne da proučavati upute i eksperimentirati s daljinskim upravljačima i t.sl., to mi je uvijek tlaka, no nakon što prođem kroz to, dalje je opet sve o.k. i ja sam svojim znanjima samo dodao još jedno novo koje ne utječe na stara znanja, tj. um se ne pretrpava informacijama upravo zato što je u stanju djelovati mnogokanalno. Na taj su način Tibetanci u svojim lamaserijama uspjeli zapamtiti nevjerojatno velike količine informacija, uz pomoć mentalnih vježbi vizualiziranja ladica ili pretinaca iliti fajlova. :-) Tako, mislim da stalno rastuća složenost društva sama po sebi nije problem. Kad čovjek dođe u London, vidi ondje ogromnu gužvu, no također vidi da sve funkcionira više-manje dobro organizirano. Englezi su majstori u oblikovanju vanjskih stvari po ljudskoj mjeri pa tako i uprkos nevjerojatnoj složenosti života uopće nije teško pohvatati konce i snalaziti se u svemu, počevši od mreže podzemne željeznice na dalje. Složenost društva zahtijeva nove načine rješavanja svakodnevnih problema, no problem nastaje zbog naše potrebe za komforom, za olakšavanjem svega i svačega, za udovoljavanjem svakom kapricu, zbog našeg pristajanja na nove, izmišljene potrebe koje nam servira reklamna industrija. Gradovi poput Londona zahtijevaju visoku i vrlo složenu organizaciju, ali to ne znači da ljudi ne bi trebali živjeti puno jednostavnije, prirodnije, bliže jedni drugima i prirodi, s jednom socijalnom inteligencijom koja znači susretljivost, dobronamjernost, opažanje tuđih potreba i problema itd. Mi smo se kroz sve te silne lažne i izmišljene potrebe otuđili od svoje urođene topline i ljudskosti. Naročito je poražavajuća navika očekivanja da će se uvijek netko drugi pobrinuti za sve; to razvija neodgovornost, indolentnost i bahatost. Kada bi čovjek morao sam uloviti svoje pile ili svoju svinju, možda bi se prebacio na blitvu i kelj, no ovako samo malčice zažmiri na jedno oko (a pritom zažmiri cijelim srcem, samo to ne kuži) i piči dalje. Buka je jedan veliki problem u gradovima kojeg ljudi uopće nisu svjesni: ona strašno pogubno djeluje na naš živčani sustav i opću psihofizičku vitalnost. Država je posve neosjetljiva na probleme zagađenja bukom. Itd itd. Pozdrav!
28.07.2012. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(;
;)
29.07.2012. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda bi se djeličak slobode našao gašenjem televizije i vijesti na internetu....svojevrsna medijska izolacija...možda! No nisam sigurna da želimo toliku slobodu. Zato potpuno razumijem onog zatvorenika!
29.07.2012. (11:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Puno je jednostavnih načina za mijenjati društvo.Kada bi npr. bilo normalno poznavati Glasserovu teoriju izbora veliki dio problema bi nestao.Kvalitetne škole bi radile punom parom i dobili bi napokon sretnije ljude (ili makar malo sretnije:). Dok god sustav nastavlja funkcionirati po sistemu kažnjavanja,omalovažavanja ...zapravo ne razumijevanja ljudske prirode,učenja...bit će ovako.Međutim iz osobnog iskustva mogu tvrditi da je moguće ostvariti zajednice (poslovne,privatne) u kojima stvar funkcionira.Teško je i nije ni potrebno očekivati da će stvar od samog početka ići kao po loju,ali s puno rada ,ljubavi i istinske želje moguće je.Trenutno radim na mjestu na kojem je posve izbačen sistemi prisile i sl. sranja i s dozom srama moram reći da mi je tamo lijepo.(društveno je ne prihvatljivo osjećati se lijepo i sretno na poslu,zato sram) :)Poslodavci ,učitelji i najznačajnije svi mi moramo shvatiti da na mjestu na kojem živi strah,ponižavanje, prisila te nema razumijevanja također nema kreativnosti,kvalitete i produktivnosti.Dakle ostaje pitanje što ću ja još danas učiniti na svom radnom mjestu u svojoj užoj zajednici ,a da to neće biti kritiziranje ili depresiranje već nešto potpuno drugačije? Kada ću napokon uzeti stvar u svoje ruke? Kada stvar sagledaš to više i nije pitanje izbora :) Stvar je odlična:)
30.07.2012. (17:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"anonimac"
Nemam neke ozbiljne odgovore, već više pitanja i zapažanja.
Kada bi baš taj čovjek nekako (sa)znao kako, zašto, gdje, ... hoće ili može da živi, ovih nedoumica i "problema" ne bi možda ni bilo. Ali opet drugačijih "problema" bi bilo...možda. Konkretan čovjek (sa svim svojim životom, problemima i neproblemima, mislima, saznanjima, navikama, željama, osjećanjima... i ljudima i sustavom oko sebe) bi trebao ipak biti centar razmišljanja. To što je ON (ONA) možda u nekoj skupini npr. jedan od deset, ili u nekoj grupi jedan od sto ili jedan od milijun, što daje statistički značaj... njemu ništa ili jako malo pomaže. Pitanje je kako odrediti dobar "svoj način" komunikacije sa sustavom, ali i "drugim" ljudima oko sebe, pa i koliko se odmaknuti od sustava ili ga ipak nekako mjenjati? Da li nas je i u kojoj mjeri briga i za druge ljude ili ipak na kraju svega gledamo prvo sebe? Slažem se sa tim da je unutarnja sloboda neophodna ali nije dovoljna. Tu je ipak energija koja nam nekako baš nama odgovara a koju "uzimamo" gdje god možemo i kada nam treba da bi nastavili živjeti zadovoljni, a iz nama dobrih pjesama, prijatelja, prirode... pa danas i interneta itd.
Neka od mogućih razmišljanja - zapažanja :
Zašto je baš on u zatvoru, u svakom smislu? ( npr. recimo možda se nije dobro "snašao" u ovom društvu kao "mi" ostali koji "srećom" nisu dospjeli u zatvor... ili ... taj put je ipak podsvjesno sam izabrao iz nekih razloga a kako bi pobjegao od ondašnje onakve tzv. slobode, kao i danas što ima "dobre" razloge za bijeg sa "slobode" nazad u zatvor, jer "bolji" ljudi i bolji mikro sustav za njega su ipak možda tamo u tzv. zatvoru...ili...)
Da li je ipak do sada dobro prošao u životu i što uopće znači dobro proći u životu? Što je on konkratno radio i naučio dok je bio u zatvoru? Gdje su bili i što su radili njegovi prijatelji iz benda dok je bio u zatvoru? (ili mu je tamo ipak stvarno bolje nego na "slobodi") ( npr. mogao je proći i gore, recimo spasio se nečega u prošlosti što nije mogao da riješi ili podnese pa mu je tako oduzeta neka, možda ipak precjenjena tzv. sloboda, ili se to tako ne gleda nego samo i uvjek da li je moglo biti "bolje" odnosno po matrici ili šablonu za sreću u životu, što god se pod tim mislilo, i da čovjek mora biti sretan po svaku cijenu ako je na tzv. "slobodi" i zna se kako se to "radi"...ili... )
Može se postaviti i pitanje jake promocije duhana u spotu, pa čak i pred djetetom na klupi u parku...
Mislim da je naivnost čovjeka je možda previše naglašena... možda je prikazana kao veća i od naivnosti djeteta... vjerovatno namjerno.
Tako je, cijeli život treba preispitati... i preispitivati i nadalje.
Dobra je i otrežnjujuća poruka - "drž' se". Nema puno pomoći sa strane. Jaka poruka govori da se čovjek mora osloniti prvo na sebe i svoju unutarnju snagu, i u prvom redu pobjediti strah ali i tugu, i na njihovo mjesto opet staviti nadu. I opet... sličnim putem. Izgleda da je takvo kruženje u životu, bar za sada, neizbježno.
01.08.2012. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@"anonimac", dobro si primjetio da je u cijeloj priči najvažnija poruka "Drž' se". Ako se krene u analizu, ona može biti doslovno beskrajna i u konačnici teško da će nas dovesti do nečeg konkretnog. Između ostalog i iz razloga što je svaki čovjek priča za sebe i ima neke svoje specifične izazove i svoju specifičnu situaciju. Bez obzira na specifičnosti, poruka "drži se" (budi svoj, ne odustaj od sebe) vrijedi za svakoga. Kao i poruka: nisi sam, nisi jedini koji drukčije gleda na stvari, nisi jedini koji želi biti ono što je.
01.08.2012. (12:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trebalo bi od prvog osnovne, ili ako je moguće već od vrtića, ići s predmetom "Budi svoj, ne odustaj od sebe", s predmetom u kojem bi se učio proces individuacije. Zamisli da to djeca uče od početka školovanja, kakve bi promjene mogle nastupiti u društvu punom individualaca! Djeci bi se stalno ponavljalo, da put individuacije nije put prema sebičnosti, ekskluzivnosti, neosjetljivosti za tuđe potrebe i probleme, ali da to također nije ni put kopiranja, uspoređivanja s drugima, imitiranja i falsificiranja vlastitih misli i osjećaja. Sad sam na novoj adresi svjedok.blog.hr.
02.08.2012. (00:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano, trebalo bi, samo tako nešto ne možemo ni zamisliti. Manje bi se iznenadio da mi slon proleti pored prozora, nego da se počnu događati pozitivne promjene u školskom i drugim sustavima (sustav je zapravo samo jedan, jer ga stvara isti dosadni, destruktivni mentalni sklop).
02.08.2012. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"anonomac"
Molim, na ovom mjestu, za mišljenje ili objašnjenje ili razjašnjenje lošeg predznaka koji se stavlja ispred životne radnje "gajenje misli".
Na različitim mjestima se nalaze razna tumačenja i različiti nazivi i stavovi a po pitanju iste stvari ili radnje tzv. gajenja misli.
Koliko sam primjetio, u ovom krugu ljudi, je to sinonim za loš proces u glavi svake individue...
Zašto je gajenje misli samo po sebi nešto negativno?
Što se konkretno misli pod gajenjem misli i što bi bilo suprotno tome ( može i primjer... )?
Da li možda postoji pozitivno i negativno gajenje misli?
05.08.2012. (07:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pod gajenjem misli ja jednostavno podrazumijevam stalno pojavljivanje misli u svijesti, koje se odnose na neki prošli događaj, iskustvo, emociju i slično, kao i misli koje se odnose na zamišljanje budućih događaja. Gajenje misli, u tom smislu, je štetno utoliko što se svodi na neprestano ponavljanje jedno te istih misli. Vrćenje misli i neprestani život u mislima odvlači "misliocu" pažnju od trenutka u kojem se nalazi i od svega što taj trenutak u sebi nosi. Ključ je života u što je moguće većoj prisutnosti, dok su prisilne misli u suprotnosti s tim.
05.08.2012. (11:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dao si mi ideju, hvala ti! Možda ću i ja pokrenuti postupak umirovljenja, a kada to uspijem, realiziram, ostavim djeci kakvu takvu sigurnost, dom, mirovinu. Onda ću napraviti nešto dovoljno opako, da završim u zatvoru na besplatnom smještaju i hrani do kraja života. Stalno razmišljam i tražim izlaz, a taj izlaz mi je non stop pred nosom. Čovjek koji postigne unutarnji osjećaj slobode, i u tamnici je slobodan. Realno gledajući, slobodan si onda kada ne moraš raditi ništa.
07.08.2012. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Psihološka, unutarnja sloboda nije dovoljna. Neophodna je, ali ne i dovoljna." ... naravno da nije dovoljna, sloboda podrazumijeva i fizičku sigurnost... @blade je dobro napisao kako je čovjek slobodan kada ne mora ništa raditi :)... slažem se s tim :)... sloboda je nerad, ili točnije rečeno aktivnost koja nije prisilna i otuđena, jer rad je prisilan i otuđen... sjetio sam se jednog tvog posta u kojem pišeš o Divljaku, Divljak je slobodan, njega nitko ne prisiljava na ništa... a što se zatvora tiče, iako se čovjek može u zatvoru osjećati slobodan (valjda može, kaj ja znam), ne hvala, proveo sam samo jednu noć u pritvoru i ne želim ponavljati to iskustvo... radije ću biti neslobodan vani nego slobodan u zatvoru :)))... a sindrom neuspjele socijalizacije nakon boravka u zatvoru nije neuobičajena pojava... pozdrav :)...
08.08.2012. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:)
http://www.youtube.com/watch?v=0fUkozC_Ex0
16.08.2012. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vilko
Dobar je spot. Kad promatramo društvo kroz neki duži vremenski period, vidimo da je ono sve složenije, da se sve veći zahtjevi stavljaju na čovjeka, na njegovu tehničku inteligenciju, a sve u svrhu pojednostavljivanja života. Interesantna je ta činjenica, da čovjek može bez problema funkcionirati mnogokanalno, tj. da nam svi ti složeni zahtjevi koje tehnologija stavlja pred nas - nakon što ih savladamo - uistinu ubrzavaju i olakšavaju život i da se pri tome bez problema prebacujemo s jednog zahtjeva na drugi, kao na automatskom pilotu. Nekome, tko je izašao iz zatvora ili došao iz prašume nakon 20 ili 30 godina, može se činiti da je društvo postalo jedna prekomplicirana tvorba s pretjeranim zahtjevima, no mi koji živimo cijelo vrijeme u tom društvu malo se pomalo prilagođavamo u hodu pa nam to nije problem. Ja npr. ne volim kad u kuću donesemo neko novo tehnološko čudo, jer mi se jednostavno ne da proučavati upute i eksperimentirati s daljinskim upravljačima i t.sl., to mi je uvijek tlaka, no nakon što prođem kroz to, dalje je opet sve o.k. i ja sam svojim znanjima samo dodao još jedno novo koje ne utječe na stara znanja, tj. um se ne pretrpava informacijama upravo zato što je u stanju djelovati mnogokanalno. Na taj su način Tibetanci u svojim lamaserijama uspjeli zapamtiti nevjerojatno velike količine informacija, uz pomoć mentalnih vježbi vizualiziranja ladica ili pretinaca iliti fajlova. :-) Tako, mislim da stalno rastuća složenost društva sama po sebi nije problem. Kad čovjek dođe u London, vidi ondje ogromnu gužvu, no također vidi da sve funkcionira više-manje dobro organizirano. Englezi su majstori u oblikovanju vanjskih stvari po ljudskoj mjeri pa tako i uprkos nevjerojatnoj složenosti života uopće nije teško pohvatati konce i snalaziti se u svemu, počevši od mreže podzemne željeznice na dalje. Složenost društva zahtijeva nove načine rješavanja svakodnevnih problema, no problem nastaje zbog naše potrebe za komforom, za olakšavanjem svega i svačega, za udovoljavanjem svakom kapricu, zbog našeg pristajanja na nove, izmišljene potrebe koje nam servira reklamna industrija. Gradovi poput Londona zahtijevaju visoku i vrlo složenu organizaciju, ali to ne znači da ljudi ne bi trebali živjeti puno jednostavnije, prirodnije, bliže jedni drugima i prirodi, s jednom socijalnom inteligencijom koja znači susretljivost, dobronamjernost, opažanje tuđih potreba i problema itd. Mi smo se kroz sve te silne lažne i izmišljene potrebe otuđili od svoje urođene topline i ljudskosti. Naročito je poražavajuća navika očekivanja da će se uvijek netko drugi pobrinuti za sve; to razvija neodgovornost, indolentnost i bahatost. Kada bi čovjek morao sam uloviti svoje pile ili svoju svinju, možda bi se prebacio na blitvu i kelj, no ovako samo malčice zažmiri na jedno oko (a pritom zažmiri cijelim srcem, samo to ne kuži) i piči dalje. Buka je jedan veliki problem u gradovima kojeg ljudi uopće nisu svjesni: ona strašno pogubno djeluje na naš živčani sustav i opću psihofizičku vitalnost. Država je posve neosjetljiva na probleme zagađenja bukom. Itd itd. Pozdrav!
28.07.2012. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(;
;)
29.07.2012. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Možda bi se djeličak slobode našao gašenjem televizije i vijesti na internetu....svojevrsna medijska izolacija...možda! No nisam sigurna da želimo toliku slobodu. Zato potpuno razumijem onog zatvorenika!
29.07.2012. (11:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Puno je jednostavnih načina za mijenjati društvo.Kada bi npr. bilo normalno poznavati Glasserovu teoriju izbora veliki dio problema bi nestao.Kvalitetne škole bi radile punom parom i dobili bi napokon sretnije ljude (ili makar malo sretnije:). Dok god sustav nastavlja funkcionirati po sistemu kažnjavanja,omalovažavanja ...zapravo ne razumijevanja ljudske prirode,učenja...bit će ovako.Međutim iz osobnog iskustva mogu tvrditi da je moguće ostvariti zajednice (poslovne,privatne) u kojima stvar funkcionira.Teško je i nije ni potrebno očekivati da će stvar od samog početka ići kao po loju,ali s puno rada ,ljubavi i istinske želje moguće je.Trenutno radim na mjestu na kojem je posve izbačen sistemi prisile i sl. sranja i s dozom srama moram reći da mi je tamo lijepo.(društveno je ne prihvatljivo osjećati se lijepo i sretno na poslu,zato sram) :)Poslodavci ,učitelji i najznačajnije svi mi moramo shvatiti da na mjestu na kojem živi strah,ponižavanje, prisila te nema razumijevanja također nema kreativnosti,kvalitete i produktivnosti.Dakle ostaje pitanje što ću ja još danas učiniti na svom radnom mjestu u svojoj užoj zajednici ,a da to neće biti kritiziranje ili depresiranje već nešto potpuno drugačije? Kada ću napokon uzeti stvar u svoje ruke? Kada stvar sagledaš to više i nije pitanje izbora :)
Stvar je odlična:)
30.07.2012. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"anonimac"
Nemam neke ozbiljne odgovore, već više pitanja i zapažanja.
Kada bi baš taj čovjek nekako (sa)znao kako, zašto, gdje, ... hoće ili može da živi, ovih nedoumica i "problema" ne bi možda ni bilo. Ali opet drugačijih "problema" bi bilo...možda.
Konkretan čovjek (sa svim svojim životom, problemima i neproblemima, mislima, saznanjima, navikama, željama, osjećanjima... i ljudima i sustavom oko sebe) bi trebao ipak biti centar razmišljanja. To što je ON (ONA) možda u nekoj skupini npr. jedan od deset, ili u nekoj grupi jedan od sto ili jedan od milijun, što daje statistički značaj... njemu ništa ili jako malo pomaže.
Pitanje je kako odrediti dobar "svoj način" komunikacije sa sustavom, ali i "drugim" ljudima oko sebe, pa i koliko se odmaknuti od sustava ili ga ipak nekako mjenjati?
Da li nas je i u kojoj mjeri briga i za druge ljude ili ipak na kraju svega gledamo prvo sebe?
Slažem se sa tim da je unutarnja sloboda neophodna ali nije dovoljna.
Tu je ipak energija koja nam nekako baš nama odgovara a koju "uzimamo" gdje god možemo i kada nam treba da bi nastavili živjeti zadovoljni, a iz nama dobrih pjesama, prijatelja, prirode... pa danas i interneta itd.
Neka od mogućih razmišljanja - zapažanja :
Zašto je baš on u zatvoru, u svakom smislu?
( npr. recimo možda se nije dobro "snašao" u ovom društvu kao "mi" ostali koji "srećom" nisu dospjeli u zatvor... ili ... taj put je ipak podsvjesno sam izabrao iz nekih razloga a kako bi pobjegao od ondašnje onakve tzv. slobode, kao i danas što ima "dobre" razloge za bijeg sa "slobode" nazad u zatvor, jer "bolji" ljudi i bolji mikro sustav za njega su ipak možda tamo u tzv. zatvoru...ili...)
Da li je ipak do sada dobro prošao u životu i što uopće znači dobro proći u životu?
Što je on konkratno radio i naučio dok je bio u zatvoru?
Gdje su bili i što su radili njegovi prijatelji iz benda dok je bio u zatvoru? (ili mu je tamo ipak stvarno bolje nego na "slobodi")
( npr. mogao je proći i gore, recimo spasio se nečega u prošlosti što nije mogao da riješi ili podnese pa mu je tako oduzeta neka, možda ipak precjenjena tzv. sloboda, ili se to tako ne gleda nego samo i uvjek da li je moglo biti "bolje" odnosno po matrici ili šablonu za sreću u životu, što god se pod tim mislilo, i da čovjek mora biti sretan po svaku cijenu ako je na tzv. "slobodi" i zna se kako se to "radi"...ili... )
Može se postaviti i pitanje jake promocije duhana u spotu, pa čak i pred djetetom na klupi u parku...
Mislim da je naivnost čovjeka je možda previše naglašena... možda je prikazana kao veća i od naivnosti djeteta... vjerovatno namjerno.
Tako je, cijeli život treba preispitati... i preispitivati i nadalje.
Dobra je i otrežnjujuća poruka - "drž' se". Nema puno pomoći sa strane.
Jaka poruka govori da se čovjek mora osloniti prvo na sebe i svoju unutarnju snagu, i u prvom redu pobjediti strah ali i tugu, i na njihovo mjesto opet staviti nadu. I opet... sličnim putem.
Izgleda da je takvo kruženje u životu, bar za sada, neizbježno.
01.08.2012. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@"anonimac", dobro si primjetio da je u cijeloj priči najvažnija poruka "Drž' se". Ako se krene u analizu, ona može biti doslovno beskrajna i u konačnici teško da će nas dovesti do nečeg konkretnog. Između ostalog i iz razloga što je svaki čovjek priča za sebe i ima neke svoje specifične izazove i svoju specifičnu situaciju. Bez obzira na specifičnosti, poruka "drži se" (budi svoj, ne odustaj od sebe) vrijedi za svakoga. Kao i poruka: nisi sam, nisi jedini koji drukčije gleda na stvari, nisi jedini koji želi biti ono što je.
01.08.2012. (12:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vilko
Trebalo bi od prvog osnovne, ili ako je moguće već od vrtića, ići s predmetom "Budi svoj, ne odustaj od sebe", s predmetom u kojem bi se učio proces individuacije. Zamisli da to djeca uče od početka školovanja, kakve bi promjene mogle nastupiti u društvu punom individualaca! Djeci bi se stalno ponavljalo, da put individuacije nije put prema sebičnosti, ekskluzivnosti, neosjetljivosti za tuđe potrebe i probleme, ali da to također nije ni put kopiranja, uspoređivanja s drugima, imitiranja i falsificiranja vlastitih misli i osjećaja. Sad sam na novoj adresi svjedok.blog.hr.
02.08.2012. (00:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@Mariano, trebalo bi, samo tako nešto ne možemo ni zamisliti. Manje bi se iznenadio da mi slon proleti pored prozora, nego da se počnu događati pozitivne promjene u školskom i drugim sustavima (sustav je zapravo samo jedan, jer ga stvara isti dosadni, destruktivni mentalni sklop).
02.08.2012. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"anonomac"
Molim, na ovom mjestu, za mišljenje ili objašnjenje ili razjašnjenje lošeg predznaka koji se stavlja ispred životne radnje "gajenje misli".
Na različitim mjestima se nalaze razna tumačenja i različiti nazivi i stavovi a po pitanju iste stvari ili radnje tzv. gajenja misli.
Koliko sam primjetio, u ovom krugu ljudi, je to sinonim za loš proces u glavi svake individue...
Zašto je gajenje misli samo po sebi nešto negativno?
Što se konkretno misli pod gajenjem misli i što bi bilo suprotno tome ( može i primjer... )?
Da li možda postoji pozitivno i negativno gajenje misli?
05.08.2012. (07:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Pod gajenjem misli ja jednostavno podrazumijevam stalno pojavljivanje misli u svijesti, koje se odnose na neki prošli događaj, iskustvo, emociju i slično, kao i misli koje se odnose na zamišljanje budućih događaja. Gajenje misli, u tom smislu, je štetno utoliko što se svodi na neprestano ponavljanje jedno te istih misli. Vrćenje misli i neprestani život u mislima odvlači "misliocu" pažnju od trenutka u kojem se nalazi i od svega što taj trenutak u sebi nosi. Ključ je života u što je moguće većoj prisutnosti, dok su prisilne misli u suprotnosti s tim.
05.08.2012. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Dao si mi ideju, hvala ti!
Možda ću i ja pokrenuti postupak umirovljenja, a kada to uspijem, realiziram, ostavim djeci kakvu takvu sigurnost, dom, mirovinu. Onda ću napraviti nešto dovoljno opako, da završim u zatvoru na besplatnom smještaju i hrani do kraja života. Stalno razmišljam i tražim izlaz, a taj izlaz mi je non stop pred nosom.
Čovjek koji postigne unutarnji osjećaj slobode, i u tamnici je slobodan.
Realno gledajući, slobodan si onda kada ne moraš raditi ništa.
07.08.2012. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
"Psihološka, unutarnja sloboda nije dovoljna. Neophodna je, ali ne i dovoljna." ... naravno da nije dovoljna, sloboda podrazumijeva i fizičku sigurnost... @blade je dobro napisao kako je čovjek slobodan kada ne mora ništa raditi :)... slažem se s tim :)... sloboda je nerad, ili točnije rečeno aktivnost koja nije prisilna i otuđena, jer rad je prisilan i otuđen... sjetio sam se jednog tvog posta u kojem pišeš o Divljaku, Divljak je slobodan, njega nitko ne prisiljava na ništa... a što se zatvora tiče, iako se čovjek može u zatvoru osjećati slobodan (valjda može, kaj ja znam), ne hvala, proveo sam samo jednu noć u pritvoru i ne želim ponavljati to iskustvo... radije ću biti neslobodan vani nego slobodan u zatvoru :)))... a sindrom neuspjele socijalizacije nakon boravka u zatvoru nije neuobičajena pojava... pozdrav :)...
08.08.2012. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:)
http://www.youtube.com/watch?v=0fUkozC_Ex0
16.08.2012. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...