Uistinu ti je duša izmučena. :( Nadam se da će se jednom oporaviti i da će prestati potreba za ozljeđivanjem tijela, bilo kroz drogu, alkohol, žilet, odbijanje hrane ili štogod drugo. Bol samo povlači novu bol sa sobom, a ne otklanja staru, zar ne? Nevolja je u tome što ozljeđivanje tijela nikad nije izliječilo dušu, iako može pružiti kratkotrajno olakšanje, valjda tako što skrene pozornost s duševne boli na tjelesnu. Čini li se i tebi da to biva zbog toga ili sam nešto pogriješila? Problem je u tome što duša neće zacijeliti kad dođeš do željene težine jer je tako sa svim nastojanjima koji služe kao bijeg. A ako doslovno nestaneš (umreš) opet duša neće zacijeliti. Misliš li da nas nešto čeka nakon što umremo? Među iritantnijim stvarima koje ljudi govore definitivno je ,,Sam si si kriv.'' Kao prvo, čovjek najčešće nije baš u potpunosti sam kriv, kao drugo, čovjek i ako si je sam kriv pati i zaslužuje pomoć, kao treće, čovjek nije kriv što si je sam kriv. :D (A ti, k tome, imaš i pravo da nisi sve ovo birala.)
25.07.2012. (12:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Curo, mogu ti samo reći...bježi van iz te veze. Neću reći da znam kako ti je, da sam bila ondje gdje si ti sad ili da sam baš u ovom trenutku u nečem sličnom, ali znam da je svaki dan proveden s osobom koja misli samo na sebe čisti pakao i da u nečem takvom ti kao osoba ne možeš doči do svog sjaja. Budi sretna, ako je za to potrebno da ga ostaviš, molim te učini to.
26.07.2012. (00:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina ne otklanja se stara bol, al nju riješavam na svoj način kroz moje ogledalo koje sam stvorila, sama bez ikoga ( jer tako želim jer mi je lakše ). Teško mi je opisati način na koji to radim, al mi pomaže više nego išta drugo. Rezanje je samo pokazivanje moje unutrašnje boli na vanjštinu, u pravu si osjećaj je trenutan iako pomaže i ta trenutnost. Ne režem se više, pokušavam se maknuti od tog načina, ponekad popustim, ali to je sada rijetko. Često razmišljam što je poslije smrti, nekad se zastrašim činjenicom da nema ničega, a nekad se i utješim time da ću samo nestati i da me više ništa ne čeka. Nisu misli uvijek takve, al često dođu.. Bude mi puno lakše kad takve -loše- misli napišem, jer si olakšam, pa s vremenom počnem vedrije gledati. A što se dečka tiće ja sam ga takvog prihvatila, naravno da mi to ponekad smeta i ubija me, ali ja cijeli život tako živim, naučila sam živjeti tako, to je oduvijek tako bilo ne samo s dečkom, nego i s roditeljima ( koji žive svatko na svojoj strani ). I situaciju s dečkom mi je teško opisati, to kako ja živim s tim i kako razmišljam.. On je super i sve, ponaša se ok prema meni, ali ja jednostavno puknem na neke trenutke njegove sebičnosti i bezosjećajnosti. Smatram da je svatko od nas ponekad takav, gledam sebe, često sam i ja takva, ne samo zbog toga što ne jedem ili želim nestat. Sve to vuće korijenje iz prošlosti, od rođenja pa do danas, svako nerazumjevanje i slično nadoveže se na trenutnu situaciju, teško je kriviti samo nerazumjevanje ili sebičnost samo iz veze, jer ima tu i puno drugih stvari oko toga. To me mučilo taj dan kad sam pisala post ( u svakom postu pišem trenutne misli i kako se trenutno osjećam ), u nekom drugom postu bit će to opet nešto drugo, sve dok se sve ne poveže i do ne shvatim pravi uzrok..
27.07.2012. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Uistinu ti je duša izmučena. :( Nadam se da će se jednom oporaviti i da će prestati potreba za ozljeđivanjem tijela, bilo kroz drogu, alkohol, žilet, odbijanje hrane ili štogod drugo. Bol samo povlači novu bol sa sobom, a ne otklanja staru, zar ne?
Nevolja je u tome što ozljeđivanje tijela nikad nije izliječilo dušu, iako može pružiti kratkotrajno olakšanje, valjda tako što skrene pozornost s duševne boli na tjelesnu. Čini li se i tebi da to biva zbog toga ili sam nešto pogriješila?
Problem je u tome što duša neće zacijeliti kad dođeš do željene težine jer je tako sa svim nastojanjima koji služe kao bijeg. A ako doslovno nestaneš (umreš) opet duša neće zacijeliti.
Misliš li da nas nešto čeka nakon što umremo?
Među iritantnijim stvarima koje ljudi govore definitivno je ,,Sam si si kriv.'' Kao prvo, čovjek najčešće nije baš u potpunosti sam kriv, kao drugo, čovjek i ako si je sam kriv pati i zaslužuje pomoć, kao treće, čovjek nije kriv što si je sam kriv. :D
(A ti, k tome, imaš i pravo da nisi sve ovo birala.)
25.07.2012. (12:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kiseli krastavac
Curo, mogu ti samo reći...bježi van iz te veze. Neću reći da znam kako ti je, da sam bila ondje gdje si ti sad ili da sam baš u ovom trenutku u nečem sličnom, ali znam da je svaki dan proveden s osobom koja misli samo na sebe čisti pakao i da u nečem takvom ti kao osoba ne možeš doči do svog sjaja. Budi sretna, ako je za to potrebno da ga ostaviš, molim te učini to.
26.07.2012. (00:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
only-my-world
Istina ne otklanja se stara bol, al nju riješavam na svoj način kroz moje ogledalo koje sam stvorila, sama bez ikoga ( jer tako želim jer mi je lakše ). Teško mi je opisati način na koji to radim, al mi pomaže više nego išta drugo. Rezanje je samo pokazivanje moje unutrašnje boli na vanjštinu, u pravu si osjećaj je trenutan iako pomaže i ta trenutnost. Ne režem se više, pokušavam se maknuti od tog načina, ponekad popustim, ali to je sada rijetko. Često razmišljam što je poslije smrti, nekad se zastrašim činjenicom da nema ničega, a nekad se i utješim time da ću samo nestati i da me više ništa ne čeka. Nisu misli uvijek takve, al često dođu.. Bude mi puno lakše kad takve -loše- misli napišem, jer si olakšam, pa s vremenom počnem vedrije gledati. A što se dečka tiće ja sam ga takvog prihvatila, naravno da mi to ponekad smeta i ubija me, ali ja cijeli život tako živim, naučila sam živjeti tako, to je oduvijek tako bilo ne samo s dečkom, nego i s roditeljima ( koji žive svatko na svojoj strani ). I situaciju s dečkom mi je teško opisati, to kako ja živim s tim i kako razmišljam.. On je super i sve, ponaša se ok prema meni, ali ja jednostavno puknem na neke trenutke njegove sebičnosti i bezosjećajnosti. Smatram da je svatko od nas ponekad takav, gledam sebe, često sam i ja takva, ne samo zbog toga što ne jedem ili želim nestat. Sve to vuće korijenje iz prošlosti, od rođenja pa do danas, svako nerazumjevanje i slično nadoveže se na trenutnu situaciju, teško je kriviti samo nerazumjevanje ili sebičnost samo iz veze, jer ima tu i puno drugih stvari oko toga. To me mučilo taj dan kad sam pisala post ( u svakom postu pišem trenutne misli i kako se trenutno osjećam ), u nekom drugom postu bit će to opet nešto drugo, sve dok se sve ne poveže i do ne shvatim pravi uzrok..
27.07.2012. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...