Empatiju, sućut, prijateljstvo,... se gaji kao cvijeće. Danas ljudi rijetko donose cvijeće u dar. No, dok postoji nada, dok nam je važno i dok smo svijesni da je potrebno gajiti navedene osobine, onda to činimo. Kako si sama lijepo rekla, sve je stvar osobne odluke. Za sućut do drugog se odlučujemo u svakom momentu.
Neki dan, u svojim filozofskim promišljanjima, pitam Luiđija: "Ako svi ljudi žele ljubav i mir, znači svi su složni i totalno je nelogično da na svijetu nema toga." Rekao je. "Kvaka je u tome, što ne žele svi mir. Ima 3% ljudi koji to ne žele i maltretiraju sve nas." Nije me totalno uvjerio jer mislim da i oni žele da ih netko voli. No, možda je u pravu a što ako ta nekolicina ipak utječe na sve nas?! Onda onako idealistički utopijski mislim da bi morali nešto mijenjati, a sve se svakodnevno mijenja.
Ups, skoro kratki post napisah na tvoj komentar. :-D :-*
17.07.2012. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svako zatvoreno brodogradilište značajno utječe i na moj život i kada bi se ovako razmišljalo za sve što gubimo i ispuštamo bili bi puno složniji narod koji ne bi srljao kao ovce u noći. Takva je klima kod nas,oni koji rade kod privatnika za one u državnim službama vjeruju da po cijele dane ispijaju kave i da nisu zaslužili biti na tim radnim mjestima,za ljude koji rade,a ne primaju plaće se govori tko im je kriv kada dopuštaju da ih izrabljuju,nezaposleni su lijeni ljudi koji ne žele raditi jer blože moj posla ima i lakše je živjeti na državnoj skrbi i tako unedogled...Ne možemo mi s ovakvim stavovima i bez empatije prema ikome osim prema sebi samima naprijed nikada.
Prije par mjeseci sam pomogla (koliko sam mogla,nije to bila neka velika pomoć da se ne shvati krivo) jednoj mladoj mami koju ju je muž sustavno godinama maltretirao.Ima i dvoje malodobne dječice i sve to skupa je bila jedna strašna životna priča.I znaš što...otkako sam se uvjerila da je na sigurnom ja sam prekinula svaki kontakt s njom.A znaš zbog čega?Sebičnosti i vlastitog mira.Mene je to iskustvo toliko iscrpilo,ispraznilo,nisam mogla ni spavati,ni jesti,ni normalno funkcionirati koliko me sve to skupa izjedalo i koliki se nemir uvukao kod mene.Nije to nešto s čim se ponosim,dapače sramim se sebe,zbog sebičnosti i kukavičluka da se moj mir ne poremeti odlučila sam poći svojim putem. I to je jedna teška istina,ljudi okreću glave da ništa ne poremeti njihov sustav lagodnog i ugodnog života
17.07.2012. (09:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od isključivog sebeljublja nema mjesta za ostale, dakle....preporuča se umjereno samopoštovanje, jer će nam upravo ostatak omogućiti da razumijemo druge.
S druge strane, upravo je to dobro razumijevanje i poznavanje ljudske psihe izrodilo raznorazne manipulatore i zlonamjernike...
17.07.2012. (10:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrijednosti u ovom našem društvu su se totalno ispremetale. Od djece se previše očekuje, da budu super odlikaši, da budu najbolji-a premalo im se priznaje ono njihovo urođeno-tako da počevši od djece nastaje taj nedostatak samopoštovanja. Jer odrasli kod djece ne poštuju njih same, već samo ako kući donose petice i super rezultate. Samim tim, to isto dijete posbve usmjereno na samog sebe da bi opstao u vladtitoj obitelji- ne može, i ne zna što to znači sućut-empatija prema drugom djetetu, čovjeku, životinji.... Ipak, usprkos tome što je to tako rašireno u našem (ali i ostalim) društvima, ipak još uvijke ima dobrih ljudi i sućutne djece. Ne valja posustati i podilaziti stihiji. Zaustavit ću se, jer na ovu temu moglo bi se jako puno toga napisati.
17.07.2012. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
što da kažem, osim da potpuno razumijem o čemu pričaš i da i sama o tome razmišljam, jer primjećujem besćutnost oko sebe, odsustvo bilokakvog suosjećanja za druge u mnogih.
17.07.2012. (23:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izvrsno rečeno o samopoštovanju, to je bit. A sposobnost empatije ovisi o količini i kvaliteti osobnih iskustava, tj. starosti duše. Iskusni empate drage će volje nekom neempatičnom biću priuštiti i poneko prijeko potrebno negativno iskustvo, kako bi putem njega neempat progledao. Nama su baš takvi empate prijeko potrebni u društvenom i političkom životu.
18.07.2012. (01:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pjaceta
Empatiju, sućut, prijateljstvo,... se gaji kao cvijeće. Danas ljudi rijetko donose cvijeće u dar. No, dok postoji nada, dok nam je važno i dok smo svijesni da je potrebno gajiti navedene osobine, onda to činimo. Kako si sama lijepo rekla, sve je stvar osobne odluke. Za sućut do drugog se odlučujemo u svakom momentu.
Neki dan, u svojim filozofskim promišljanjima, pitam Luiđija: "Ako svi ljudi žele ljubav i mir, znači svi su složni i totalno je nelogično da na svijetu nema toga." Rekao je. "Kvaka je u tome, što ne žele svi mir. Ima 3% ljudi koji to ne žele i maltretiraju sve nas." Nije me totalno uvjerio jer mislim da i oni žele da ih netko voli. No, možda je u pravu a što ako ta nekolicina ipak utječe na sve nas?! Onda onako idealistički utopijski mislim da bi morali nešto mijenjati, a sve se svakodnevno mijenja.
Ups, skoro kratki post napisah na tvoj komentar. :-D :-*
17.07.2012. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
svako zatvoreno brodogradilište značajno utječe i na moj život i kada bi se ovako razmišljalo za sve što gubimo i ispuštamo bili bi puno složniji narod koji ne bi srljao kao ovce u noći.
Takva je klima kod nas,oni koji rade kod privatnika za one u državnim službama vjeruju da po cijele dane ispijaju kave i da nisu zaslužili biti na tim radnim mjestima,za ljude koji rade,a ne primaju plaće se govori tko im je kriv kada dopuštaju da ih izrabljuju,nezaposleni su lijeni ljudi koji ne žele raditi jer blože moj posla ima i lakše je živjeti na državnoj skrbi i tako unedogled...Ne možemo mi s ovakvim stavovima i bez empatije prema ikome osim prema sebi samima naprijed nikada.
Prije par mjeseci sam pomogla (koliko sam mogla,nije to bila neka velika pomoć da se ne shvati krivo) jednoj mladoj mami koju ju je muž sustavno godinama maltretirao.Ima i dvoje malodobne dječice i sve to skupa je bila jedna strašna životna priča.I znaš što...otkako sam se uvjerila da je na sigurnom ja sam prekinula svaki kontakt s njom.A znaš zbog čega?Sebičnosti i vlastitog mira.Mene je to iskustvo toliko iscrpilo,ispraznilo,nisam mogla ni spavati,ni jesti,ni normalno funkcionirati koliko me sve to skupa izjedalo i koliki se nemir uvukao kod mene.Nije to nešto s čim se ponosim,dapače sramim se sebe,zbog sebičnosti i kukavičluka da se moj mir ne poremeti odlučila sam poći svojim putem.
I to je jedna teška istina,ljudi okreću glave da ništa ne poremeti njihov sustav lagodnog i ugodnog života
17.07.2012. (09:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
v
Od isključivog sebeljublja nema mjesta za ostale, dakle....preporuča se umjereno samopoštovanje, jer će nam upravo ostatak omogućiti da razumijemo druge.
S druge strane, upravo je to dobro razumijevanje i poznavanje ljudske psihe izrodilo raznorazne manipulatore i zlonamjernike...
17.07.2012. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Vrijednosti u ovom našem društvu su se totalno ispremetale. Od djece se previše očekuje, da budu super odlikaši, da budu najbolji-a premalo im se priznaje ono njihovo urođeno-tako da počevši od djece nastaje taj nedostatak samopoštovanja. Jer odrasli kod djece ne poštuju njih same, već samo ako kući donose petice i super rezultate.
Samim tim, to isto dijete posbve usmjereno na samog sebe da bi opstao u vladtitoj obitelji- ne može, i ne zna što to znači sućut-empatija prema drugom djetetu, čovjeku, životinji....
Ipak, usprkos tome što je to tako rašireno u našem (ali i ostalim) društvima, ipak još uvijke ima dobrih ljudi i sućutne djece. Ne valja posustati i podilaziti stihiji.
Zaustavit ću se, jer na ovu temu moglo bi se jako puno toga napisati.
17.07.2012. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sdrugestrane
što da kažem, osim da potpuno razumijem o čemu pričaš i da i sama o tome razmišljam, jer primjećujem besćutnost oko sebe, odsustvo bilokakvog suosjećanja za druge u mnogih.
17.07.2012. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Izvrsno rečeno o samopoštovanju, to je bit. A sposobnost empatije ovisi o količini i kvaliteti osobnih iskustava, tj. starosti duše. Iskusni empate drage će volje nekom neempatičnom biću priuštiti i poneko prijeko potrebno negativno iskustvo, kako bi putem njega neempat progledao. Nama su baš takvi empate prijeko potrebni u društvenom i političkom životu.
18.07.2012. (01:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
neću duljiti... - pogođeno u srž.
01.08.2012. (07:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...